DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 46     <-- 46 -->        PDF

premda bukva u slabijim sastojinama nadvisuje i smreku. Jela oazno pridolazi među
bukvom, kako sa starijim tako i sa mlađim stablima, koja su se uspješno do sada probijala
u potpunom sklopu bukve. Pančićki odgovara etaža smreke (dakle između 1.300
i 1.500 met.) i to u dijelovima terena žljebastog oblika s naročito jakim padom,, koja
staništa nose narodno ime »strugovi«. Flora sastojina pančićke navedena je obilno,
premda će biti potrebno vidjeti, da li nema još primjeraka, koji nisu obuhvaćeni vremenskim
istraživanjima autora. Potpunu floru mogu sakupiti tokom cijele godine šumari
praktičari, na čijim područjima pančićka pridolazi.


U poglavlju o opisu pančićke opisi su upotpunjeni već navedenim slikama, dok
su dendrometrijski podaci ograničeni na pokusnu plohu u sastojini Stolac, o kojoj je
podatke priopćio A. K â r o 1 y (»Šumarski list« 1921. god. pod naslovom »Ima li Picea
omorica Panč. šumarsko-gospodarsku važnost«), gdje su priopćeni i podaci analize
jednog stabla. Dobro je autor učinio, što je priopćio i svoje podatke za vrlo lijepu
sastojinu Štula, koja ovako izgleda: starost oko 40 god., srednja visina 13 met., srednji
prsni promjer 8,31 cm, broj stabala po ha 16.000, a drvna masa 40O m3 po hektaru.
Podatke o češerima, sjemenu i sjetvi preuzeo je Ing. Tregubov od prof. F. Holl-a
(Zapfen, Samen und Keimlinge der Omorika-Fichte, Forstlich-Naturwissenschaftliehe
Zeitschrift 1893.).


U opisu masiva Stolac (treći dio radnje) autor se naročito zadržao na »šumarskom
« otkriću pančićke, koje se desilo 1.883. god. prigodom eksploatacije šume Stolac
po drvarskom trgovcu Aleksi Popoviću (što je svakako dosta interesantno, jer izvoz
drveta iz ove šume nije ni malo lagan, budući da dobroj strani blizine Drine drži protutežu
velika visinska razlika i vrletnost silaza k Drini). Kod sastojine Štula postavlja
pitanje njenog podizanja i pita se, da li nije posječena zajedno sa Stolcem. Prema
prenesenom pripovijedanju jednog očevidca, danas već mrtvog, pred pedesetak godina
na mjestu današnje sastojine bila je golina, preko koje je isti kao pogonič tjerao u lovu
divljač. Zanimivo je, da Kâroly (koji je kao šumarski referent kod tadanje kotarske
oblasti službovao 6 god. i to od 1900. do 1906.) ne spominje ovu sastojinu. Sastojina
pančićke na Gostuju naročito je pogodna za turiste, jer joj je prilaz lagan, a od Višegrada
je udaljena svega 4 sata, tako da se tokom istog dana može doći iz Višegrada
na Gostilj i natrag.


U zaključku radnje autor izjavljuje, da bi se pančićka mogla upotrijebiti za pošumljavanje
strmih strana (strugova), sjevernih, slabo rasvijetljenih ekspozicija, na
kojima može tlo biti trajno svježe. Autor predmnijeva da bi pančićka na takvim staništima
vrlo dobro došla i iskorišćujući difuzno svjetlo producirala dobro drvo, a dobro
bi vezala tlo.


Od slika naročito ističem onu, koja prikazuje 100-godišnjc pančićke na Stolcu,
jer je vrlo efektna, ma da će šumara možda više zanimati ona, koja prikazuje sastojinu
na Štuli.


2. Svetislav Plavšić: Staništa Pančićeve omorike na levoj obali
Drin e (u »Glasniku zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini« za god, 1936., drugi
svezak, cijena 30 din.).
G. Plavšić uz prilog pregledne karte opisao je nalazišta Pančićeve omorike u
šumama Vranovina, Bijele Stijene, *Panjak, Pliština, Rogopek, Tisovljak, Grad, Crvene
Stijene, Borov Vrt, Crni Vrh, Mećavni dol i Strugovi, a koje se šume nalaze u Rogatičkom,
Vlaseničkom i Srebrničkom srezu.
U prvom redu autor utvrđuje ograničenost pančićke na dva distrikta: jedan između
Višegrada i Srebrnice, a drugi oko Foče. Zatim postavlja zadaću budućih ispitivanja:
»prvo, da pronađe sva dosada nepoznata omorikova staništa; drugo, da ona
poznata tačno utvrdi i označi pravim imenom; treće, da kontroliše izvještaje dosa


92