DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Dr. SV. PLAVŠIĆ: ANATOMSKA ISTRAŽIVANJA PAN&ĆEVE OMORIKE. We 11 s t e i n-ova monografija o Pančićevoj omorici (»Die omorica Fichte, Picea omorica Panč.«, Wien 1890.), kako zbog nepotpunosti tako i zbog kontrole navoda trebala je nove podatke, lako je tu želju i potrebu već 1898. god. izrazio Weber , tek naše doba donosi nam rezultate rada anatomskog istraživanja pančićke, a koje je proveo dr. Svetislav P 1 a v š i ć, sada kustos ´botaničkog odjela Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Obrađeni materijal Dr. Plavšić objavio je u »Beihefte zum Botanischen Zentralblatt« (Band LIV., god. 1936. Abt. A) pod naslovom »Anatomische Untersuchungen über Picea omorica«. Ispod anatomskog noža prošao je svaki dio Pančićeva stabla i podaci za, svaki elemenat rezultat su najmanje 20 opažanja i mjerenja, a pojedini rezultati baziraju i na mjerenju od više stotina primjeraka. Istraženi materijal u navedenoj radnji iznesen je ovim redom: Stablo i grane (drvo i kora), korjen (primarni, odrvenjeni i kora), te list (iglice); sve popraćeno s 41 crtežom mikroskopskih snimaka. U drvu stabla i grana razmotreni su hipokotil, godovi, traheide, drveni parenhim, smolni kanali, sržni traci i srčika. U kori stabla prikazana je primarna i sekundarna kora, te periderm. Korjen je promatran kao primaran i kao odrvenjeli, a zatim kora korjena. Kod lista (iglica) razmotren je njegov oblik, epiderm, bipoderm, pući, mezofil, smolni kanali, centralni cilindar, grada trajnog lista u njegovoj bazi, te grada lisnog jastučića. Pojedini anatomski elementi istraženi su po prvi puta (kao hipokotil, primarna kora, sekundarni korjen, kotiledoni, primarno lišće i puci trajnog lista) odnosno su izvršena po prvi put mjerenja (širina godova, u grani i korjenu, dužine proljetnih i ljetnih traheida u deblu, u granama i. u korjenu i t. d.), a za elemente, o ikojima je već pisao Wettstein , izvršena su kontrolna mjerenja, koja su mnoge navode W e 11 s t e i n-a bilo korisno upotpunila bilo djelomice ili u cijelosti korigirala. Ovdje detaljnije opisati sve istražene elemente značilo bi prepisati predmetnu publikaciju. Stoga se ovaj prikaz ograničava na glavnije, prostim okom vidljive razlike i to u pogledu goda, srčike, kore, korjena i lista (iglica). Širinu godova utvrdio je autor na 5 različito starih stabala s prosječno 1,268 mm, a u granicama od 0,047 do 4,531 mm, odnosno za pojedina stabla: 32-godišnje 0,636—2,226 mm 42-godišnje 0,763—4,531 mm 60-godišnje 0,731—2,735 mm 82-godišnje 0,409—3,657 mm 220-godišnje 0,047—1,580 mm {Kod Wettstein-a kreće se širina godova od 0,4 do 3,7 mm, ali valja primijetiti, da su podaci Dra Plavšića svakako točniji). Dalje autor navodi, da se široki i uski godovi izmjenjuju zonalno t. j . da dolazi zona širih, zatim zona užih godova. 32-godišnje stablo takvih zona nije imalo; 42-godišnje imalo je dvije zone: centralno širih, a periferno užih godova; 60-godišnje i 82-godišnje stablo imala su po 4 zone, a 220´-godišnje 5. Tek trebalo je navesti, na koji se to presjek odnosi, ali izgleda da se ovdje ne radi o presjecima na panju, jer ovi počinju redovno sa uskim godovima. Periferni slabiji prirast kod starih (starijih) stabala, naročito kod ornog bora, redovna je pojava, jer je u starijoj dobi krošnja u srazmjeru spram debljine opet malena, te u koliko produkcija drveta i ne bi zaostajala mnogo za prirastom u mladoj dobi, ona je razdijeljena na srazmjerno većem plastu. Odnos proljetnog spram ljetnog drveta kod pančićke Plavšić nalazi u omjerima 1 : 1,3 do 1 : 7,1 time, da je i kod pančićke ljetno drvo srazmjerno jače zastupano u užim godovima. 94 |