DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 52     <-- 52 -->        PDF

u. smije da napusti, dok se za njih ne odgoje mladi. »Naša je dužnost da stvorene
institucije sačuvamo budućoj generaciji, a ona neka gradi dalje« znao je govoriti.
Nažalost organizam njegov — i ako se godinama opirao >— nije mogao da podnese
sve te napore. Ljuta boljetica prerano gaskršila. Svi´,.koji su ga poznavali, duboko žale


preranu njegovu smrt.
Nek a je slav a profesor u Pavl u Horvatit i trajn a spome n
međ u šumarim a !
Dr. N. N.


t DIREKTOR ING. BOGDAN BABIĆ.


Sve drugove, kolege i prijatelje ne malo je iznenadila vijest, da je neumoljiva
smrt, 10. januara o. g. otela iz šumarske sredine ing. Bogdana Babica, direktora direkcije
šuma u Sarajevu. Dana 17. XII. 1937., a za vrijeme kad je vršio svoju dužnost pri
inspekciji jedne šumske uprave, dogodila se njemu i šefu dotične uprave teška nesreća.
Izgubili su moć kočenja i upravljanja vagonetom na šumskoj kotutrači, te su u najvećoj
brzini iskočili iz tračnica. Tom je prilikom pokojnik zadobio teške povrede, što mu je
eto konačno bilo i uzrokom smrti. U najljepšoj stvaralačkoj dobi, . 53. godini života,,
kad je najviše mogao da posluži svojim vanredno solidnim znanjem i rijetko bogatom
praksom, neumitan usud prekinuo je tok njegovog svestranog rada.


Pokojnik je rođen u Banjoj Luci dne 15. februara 1885. "Ondje je svršio i osnovnu
školu i realku. Po svršenoj srednjoj školi odlazi na Visoku školu za kulturu tla u Beč,,
pa ga već početkom 1910. godine vidimo kao mladog praktikanta kod odjeljka za uređivanje
šuma pri Šumarskom odsjeku zemaljske vlade u Sarajevu. U početku 1912.
godine dolazi kao asistent k Šumskoj upravi u Ilidžama, da malo iza toga u istoj godini
bude imenovan za vršioca dužnosti šefa šumske uprave u Vozući I ako mlad i godinama
i stručnom praksom, dobiva taj. položaj kao ambiciozan i sposoban šumar, gdje
realizuje dugoročni ugovor bivše »Krivaje«, a osim toga iskorištava šume u vlastitoj
režiji. Kao svjestan srpski nacionalista pada odmah po objavi svjetskoga rata pod
sumnju, postaje »politički nepouzdan«, pa ga u avgustu 1914. godine suspenduju sa
dužnosti i bace pozivaju na dužnost, da ga odmah zatim liše čina rezervnog oficira i da ga kao narednika
otpreme na ratište. Konačno uviđaju mjerodavni, da bi u svojoj struci mogao
da učini mnogo više nego na ratištu, povraćaju -ga nazad i u početku 1916. god. postavljaju
ga za šefa šumske uprave Ugar — Turbe, gdje ostaje sve do dana oslobođenja.
Tad napušta državnu službu i preuzima vodstvo jednoga od najvećih naših šumskoindustrijskih
preduzeća (»Ugar« u Turbetu). Na tom položaju ostaje do konca 1926.
god., a već god. 1927. vraća se nazad u državnu službu i to k Direkciji šuma u Sarajevu,
da 1931. godine preuzme dužnost njenoga direktora. Tu je sa prekidom od jedne godine,
koju je proveo kao šef odsjeka za šumarstvo pri drinskoj banovini, ostao do
svoje smrti.


Pokojnik je osim u svojoj struci djelovao sa velikim uspjehom i na dragim poljima rada. Neobična bistrina duha i brzo snalaženje i u najtežim situacijama
svagdje mu je pružalo vodeća mjesta, gdje je on potpuno i u cijelosti opravdao taj:
izbor.


Kao činovnik i direktor bio je taktičan do krajnosti i pun luglađenosti. Bio je
pravedan starješina, dobar drug i pun poštovanja prema starijima. U radu je bio tačan
i energičan, pun inicijative i organizatorskoga duha, a stručno odlično spreman, što-
se najbolje vidi po tome, da-on — srazmerno mlad čovjek — preuzima 1919. godine
vodstvo firme »Ugar« d. d. i dTŽi ga s uspjehom 7 godina. Isto je tako kasnije vodio


98