DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 55 <-- 55 --> PDF |
imovne općine, a g. 1888. prelazi kao županijski nadšumar u zemaljsku službu, najprije kod županije bjelovarske, a zatim varaždinske i zagrebačke. God. 1894. postade županijskim šumarskim nadzornikom županije zagrebačke, a god. 1896. premješten je u tom svojstvu k požeškoj županiji. Godine 1898. bio je na vlastitu molbu penzionisan i prešao je zatim u privatnu službu (kod vlastelinstva Daruvar, Budinšćina, Kamnik * Macelj). Neko vrijeme bio je tajnikom Trgovačkog doma u Zagrebu. Godine 1908. vraća se u aktivnu državnu službu i službuje do god. 1917. kao županijski, a kasnije i zemaljski šumarski nadzornik I. razreda u Zagrebu. Kao županijski nadšumar i županijski šumarski nadzornik bio je predsjednikom ispitnog povjerenstva za polaganje šumskotehničkog ispita za pomoćnu službu. Nakon penzionisanja 1917. godine ne miruje, već službuje do kraja 1928. u raznim privatnim namještenjima: kao upravitelj šuma plemenite općine Turopolje, tehnički izvjestitelj Prve hrvatske štedionice, direktor Zagorske šumske industrije, upravitelj šuma vlastelinstva iločkog, upravitelj šuma kamničke korporacije, predstojnik šumskog ureda vlastelinstva Vuka/ar. Kroz dugi niz godina bio je odbornikom šumarskog udruženja, a bio je i tajnicom udruženja i urednikom Šumarskog Lista. Saradivao je također aktivno u Šumarskom Listu sa većim brojem članaka. Tokom svoga dugogodišnjeg službovanja Dojković je imao prigode da znatno utječe na organizaciju i uređenje šumarske službe, napose o Hrvatskoj i Slavoniji. ´Poslije rata kao odbornik .1. Š. U. neumorno radi na svim specijalnim pitanjima oko organizacije šumarske struke, na predstavkama, me norandumima i protestima. Napose se isticao radom na pitanjima agrarne reforme pren,a šumarstvu. On je ostavio našem udruženju svoj životopis sa vrlo zanimivim opaskama o svojoj neprestanoj borbi sa neprilikama, koje su ga stalno pratile u prerazličitim službama kroz vrijeme od pola vijeka. Neznamo, da li je ikoji šumar toliko zla proturi , preko svojih leđa kao pokojni Dojković. Po svom borbenom duhu nikada nije prezao ni od kakovih neprilika, pa ni od ličnih progona, a ostao je pri tom vazda bistar i vedar. Vladao se vazda kavalirski i otmeno. Marljivo je pratio njemačku šumarsku i lovačku literaturu. Bio je velik štovalac njemačkog šumarsko-Iovačkog duha, reda i rada, što je s.vakom zgodom isticao nama mlađima za primjer. Pazio je ozbiljno i strogo, da podčinjeni mu mladi šumari budu članovi našeg udruženja i da prate šumarsko-lovačku literaturu, na čem su mu jdš i danas mnogi zahvalni. ... 101 |