DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 7 <-- 7 --> PDF |
vrijednosti zemljišta. Za svaku kulturu i klasu utvrđen je po dunumu brutto-prinos i vrijednost zemljišta. Crna Gora poznavala je samo dvije kulture zemljišta (oraniculivadu), a nije se obazirala na njihovo bonitiranje. Srbija nije uvažavala kulturu tla, a u bonitiranje ulazi samo u pogledu mogućnosti za hranljivost tla. Srbija i Crna Gora nisu bile u finansijskoj mogućnosti, da izrade skupi katastar, dok su austrijske vlasti izradile u Bosni sve podatke o površini, kulturi i bonitetu. Još je teža specijalna orijentacija, kad se uporeduju iste poreske vrsti raznih sistema grupa. U Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini osnov je porezu na zemljište katastarski čisti prihod po austr. kat. jutru, u Bosni brutto-prinos i vrijednost po dunumu, u Crnoj gori ralo oranice ili kosa livade, a u Srbiji hranljivost zemlje po hektaru. Dakle više raznih jedinica za istu poresku vrst i kod iste privredne grane. Kako se tu radilo s raznim privrednim granama, ne treba se čuditi velikoj nejednakosti i neravnomjernosti u razrezu poreza, koja je vladala ne samo u pojedinim dijelovima države, nego i na području istoga poreskoga sistema. Prema cit. prikazu D. L e t i c e9 osvrnut ću se na zakonodavstvo o neposrednim porezima u nekim ranijim zemljama naše države, u koliko se ono odnosi na kulturu šuma. U Hrvatskoj i Slavoniji, Medumurju i Prekomurju, Banatu, Bačkoj i Baranji plaćale su dohodarinu kao personalni porez na cjelokupni lični čisti prihod između ostalih i bivše urbarske zajednice, imovne općine i zemljišne zajednice, ako su imale svoj posebni upravni organ, zatim druge universitates bonorum sa posebnom upravom. Porezom na imovinu, koji je iz fiskalnih razloga uveden 1. I. 1917. g-, bila je opterećena i sva nekretna imovina sa svim njezinim pertinencijama, sav kapital uložen za razvoj poljoprivrede i šumarstva. Vrijednost šume jednog šumovlasnika procijenila se tako, da je uzeta 20-terostruka suma stalnog i prosječnog čistog prihoda, koji se može postići običnim ekonomisanjem. U Srbiji i novim oblastima Srbije i Crne Gore po ratu od 1912/13 god., a po zakonu o neposrednim porezima od 1884. god. nije plaćan porez na apsolutna šumska zemljišta, a privremeno su bila oslobođena od poreza i šumska zemljišta propisno i pod nadzorom vlasti pošumljena i to privatna do 10 god., a očinska do 20 god. Vinogradi su imali znatnu prednost pred šumama. U Bosni i Hercegovini sva ratom osvojena zemlja smatrana je svojinom kalifa, a dijeljena muslimanima, koji su sudjelovali u ratu. Vanjska manifestacija toga prava svojine države (kalifa) bila je plaćanje desetine od svih sabranih plodova zemlje, koja je kasnije reluirana, a zatim paušalirana. Uvedeni porez na koze dokinut je članom 144. Fin. zakona za 1920/21 god. Od desetinskog paušala bila su permanentno oslobođena neplodna zemljišta, pašnjaci i šume, bašte i zemljišta u državnoj ili općinskoj upravi. Provizorno na pet godina oslobođena su bila uziratljena neproduktivna zemljišta i krčevine. Lični poreski imunitet uživao je državni erar. Vidi bilješku 8. 53 |