DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Iz ove formule jasno se vidi, da E n d r e s vjeruje, da je vrijednost kapitala jednaka sumi diskontiranih renta, koje se mogu očekivati. Teza, o kojoj je ovdje govor, je originalni Endreso v duševni proizvod. M e n g e r i s njim ostali pristaše austrijske ekonomske škole postavili su pravilo, da vrijednost dobara višeg reda ovisi o vrijednosti dobara I. reda, dakle o vrijednosti životnih namirnica, koje služe neposrednom udovoljavanju ljudskih potreba. Dakle vrijednost produkcijonih sredstava nije originalna, već izvedena; ona je funkcija vrijednosti konačnih produkata. Pošto su kapitali također produkcijona sredstva, to i za njih važi ovo pravilo. Prema tome nije teško naći ekonomsko-teoretski izvor, iz kojeg je E n d r e s crpio svoju tezu, ali je on išao dalje od svojih uzornika i postavio pravilo, da je sadanja vrijednost kapitala jednaka sum i diskontiranih budućih vrijednosti. Takove tvrdnje nije nitko prije njega postavio, pa se i u tom pogledu E n d r e s pokazuje kao originalni ekonomski teoretičar. Na 9. strani svoga udžbenika veli E n d r e s: »Zins ist der Preis für die Nutzung des Kapitals. Er bildet den Ertrag des Kapitals und das Einkommen (Rente) des Kapitalbesitzers. Das Verhältnis des Kapitalertrages zum Werte des Kapitals heisst Zinsfuss.« U gornjoj rečenici izraženo je Endresov o uvjerenje, da kapital odbacuje objektivne količine dobara, da ih stvara, a ti prihodi da su materijalni sadržaj prihoda, što ih kapitalist crpi od svojih kapitala. Prihodi od kapitala su produkti kapitala, materija stvara materiju, kojom se koristi kapitalista. Prihodi od kapitala su prema tome originalni prihodi i nitko nije i ne može biti prikraćen zbog toga, što kapitalista ima svoje originalne izvore prihoda. Osnovna kapitalistička teza, da su prihodi od kapitala originalni prihodi, da su upravo produkti kapitala, nije nigdje tako apodiktički i autoritativno izrečena kao kod E n d r e s a. On je imao pred očima prilike u šumskom gospodarstvu, gdje zemljište (kapital) zaista stvara novu materiju (sastojine). Međutim ova je teza neodrživa, ako promatramo druga dobra, koja također nose naziv kapitala. Od svih ekonomskih dobara novac je prvi dobio naziv i oznaku kapitala. Međutim nitko ne može ozbiljno tvrditi, da novac stvara novac na način, kako šumsko tlo stvara drvo. Ova je okolnost razlogom, da je pojava kapitala postala tako zamršena i mistički neshvatljiva. Pojava objektivnog stvaranja novih dobara ne može da bude karakteristika kapitala, jer bi onda morala biti svojstvena svim stvarima, koje nazivamo kapitalima. Objektivno stvaranje novih dobara je karakteristika onih ekonomskih dobara, koja nose naziv produkcionih sredstava. Međutim svako produkciono sredstvo ne mora biti kapital, jer ako koje dobro ne donosi vlasniku prihoda bez rada, onda takovo dobro nitko neće moći nazvati kapitalom. Svi ekonomski teretičari slažu se u tome, da je kapital u privatno-gospodarskom smislu sve ono, što donosi rentu, dakle prihod bez rada. Ne slažu se samo u tumačenju razloga, zbog kojih dolazi do pojave rente. Vidimo, da se u šumarstvu još i danas podržava primitivistička teza, da je renta materijalni produkt kapitala. Zato je nužno i neizbježivo, da baš u šumarstvu opažamo neku posebnu modifikaciju opće kapitalističke teorije i shvaćanja. 128 |