DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 16     <-- 16 -->        PDF

sa svakom trenutačnom promjenom cijena drveta i prema tome sa čistim
prihodom od šuma, već se u oscilaciji prihodne vrijednosti zemljišta odrazuju
poprečne i postojane tendencije rentabiliteta (Udžbenik, str. 204).


Međutim, i ako svakom kapitalu pripada njegov karakteristični kamatnjak,
to iz toga ne slijedi, da će svaki gospodar dotičnog kapitala


polučiti taj kamatnjak. Ako nerazborito gospodari, ako je njegova uprava
suviše skupa, ako ne iskorišćuje u dovoljnoj mjeri kapacitet svojih gospodarskih
sredstava (kapitala), on neće polučiti karakteristični kamatnjak,
koji u tom pogledu znači maksimalni mogući kamatnjak, već će
polučiti neki niži kamatnjak, koji je izravna posljedica načina gospodarenja.
Na takav način maksimalni ili karakteristični kamatnjak predstavlja
cilj, kome svaki gospodar mora da se što više približi. Pomoću karakterističkog
kamatnjaka došli smo u položaj da postavimo konkretan cilj
svom gospodarstvu, svoje snage nećemo više rasipati, nećemo više kolebati
i razmišljati, što da činimo, već ćemo koncentriranom voljom i
snagom koracati k cilju.


Ova okolnost je naročito važna u šumskom gospodarstvu, gdje nam
priroda sama po sebi nije dala određenih i jasnih putokaza kao n. pr. u
poljoprivredi, gdje nam sama priroda daje dovoljno jasne upute,´kada
treba sijati i kada požeti žito. Šuma je zapravo uvijek zrela za sječu, pa
se pita, u kojoj starosti je s ekonomskog stanovišta najpovoljnije da je
stječemo. U smislu Endresov e nauke šuma se ima sjeći u starosti,
kojoj odgovara najveća prihodna vrijednost zemljišta, uz ovu ophodnju
mi ostvarujemo maksimalni šumski kamatnjak, koji je naš cilj.


Ako rentu od zadanog kapitala izračunamo uz pomoć karakterističnog
kamatnjaka (»unterstellter Zinsfuss«), onda nam ovako izračunata
renta predstavlja konkretni gospodarski cilj, koji moramo postići. To je
postavka »Soli« u smislu knjigovodstva. Ova renta predstavlja i produkcijone
troškove u smislu kapitalističkog mentaliteta, jer kad smo u produkciju
uložili neki kapital, koji prema svojoj strukturi i dinamičkim svojstvima
mora i može da odbaci izvjesnu rentu, onda je ta renta uložak,
s kojim kapitalista sudjeluje kod produkcije. To je trošak uporabe kapitala,
dakle spada u kategoriju produkcijonih troškova (Produktionsaufwand).


Prigospodarena renta predstavlja postavku »Haben« u smislu knjigovodstvene
terminologije ili aktivni prihod od poduzeća.


Uporedivanje pasivne rente (»Sollrente«) sa aktivnom (»Habenrentom
«) možemo prosuđivati uspjeh gospodarstva. Ako je gospodarstvo
polučilo traženu rentu, ono se nalazi u ravnoteži, ako je prigospodarena
renta veća od tražene, onda je aktivno, ako je prigospodarena renta manja
od tražene, onda je takovo gospodarstvo pasivno. Na takav način
dobivamo mogućnost kontrole uspjeha gospodarstva, koja je okolnost
opet naročito važna u šumarstvu.


Moramo da se osvrnemo i na ovu perspektivu, koja nam se otvara
sa gledišta teze o karakterističnom kamatnjaku. Ako znamo, da se neki
zadani kapital može i mora ukamaćivati sa svojim poznatim karakterističnim
kamatnjakom, onda se možemo i moramo povremeno osvjedočiti,
da li taj kapital zaista odbacuje traženu rentu, da li se zaista ukamaćuje
sa traženim kamatnjakom. Ako ustanovimo tekuće ukamaćivanje u određeno
vrijeme, pa tako ustanovljeni kamatnjak uporedimo sa karakteri


130