DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 19 <-- 19 --> PDF |
0 konkretnim šumsko-gospodarskim zadaćama En dr e s počima raspravljati u petom poglavlju, gdje govori o metodama izračunavanja prihodne vrijednosti zemljišta. Polazeći sa stanovišta da je svaka sastojina proizvod šumskog tla, .. kojem se nalazi, primjenjuje se u okviru Brt spomenuta već opća ekonomska teorija na taj način, da se šumsko tlo proglašuje kapitalom i to osnovnim kapitalom. Sastojina nije samo proizvod šumskog tla, o čemu ne može biti dvojbe, već osim toga njezina vrijednost stoji spram vrijednosti šumskog tla u onom istom omjeru, u kojem stoje kamati spram kapitala. Ovaj omjer izražen je u karakterističnom kamatnjaku šumskog gospodarstva — u šumskom kamatnjaku. Prometna vrijednost (der gemeine Wert) šumskog tla, toga najvažnijeg šumskog kapitala, u pravilu nije poznata, jer šume rijetko dolaze do prodaje, pa se zbog toga ne mogu stvoriti tržne cijene, one nisu opće poznate. Radi toga pojavljuje se kao prva i najhitnija zadaća nauke o računanju vrijednosti šuma u tome, da se fiksira metoda, pomoću koje bi se računskim putem i precizno mogla ustanoviti vrijednost šumskog tla. U tu svrhu Brt primjenjuje spomenutu metodu kapitalizovanja renta. Prihodna vrijednost zemljišta jednaka je kapitalizovanoj šumskoj renti, od koje se odbiju proizvodni troškovi. Ova renta je periodička, pojavljuje se na kraju svake ophodnje, dakle svakih u godina. Renta je vječna, to jest pojavljuje se svakih u godina do u beskrajnu budućnost. Bruto-prihodi od šume, iz kojih se sastoji bruto-renta, jesu: sječivi prihod (Au), koji unilazi na kraju ophodnje, te prihodi od proreda (D), koji unilaze u razna vremena. Prihode od proreda prolongiramo sa šumskim kamatnjakom na kraj ophodnje i tako dobivamo sumu vrijednosti prihoda od šume unutar jedne ophodnje, koja suma se odnosi na jedno te isto vrijeme, to jest na kraj ophodnje. Od navedenih brutoprihoda treba odbiti troškove proizvodnje, da tako dobijemo čistu šumsku rentu. U prvom redu to su kulturni troškovi, koje šumoposjednik isplaćuje na početku ophodnje, kada pošumljuje golo šumsko zemljište. On ima pravo da za taj izdatak traži kamate za vrijeme čitave ophodnje. Konačna vrijednost kulturnih troškova (c) na kraju ophodnje jest: c. 1, opu. Osim kulturnih troškova mora šumoposjednik da snosi i druge troškove. Mora da plaća porez, plaće upraviteljima i čuvarima šume kao i troškove za njegu i melioraciju sastojina. Ovi su troškovi u glavnom jednolični, to jest svake godine su približno jednaki. E n d r e s ih uzima u račun tako da godišnji njihov iznos (v) kapitalizira sa šumskim kamatnjakom, jer ih smatra negativnom vječnom godišnjom rentom. Njihovom kapitalizacijom dobiva negativan kapital, dakle kapital koji za posjednika ne znači neki stalni prihod, već neki trajni izdatak. Nakon što je E n d r e s na ovaj način odredio pojedine sastavne djelove i prihoda i izdataka, pristupio je sintezi, kako bi dobio željeni rezultat, to jest prihodnu vrijednost zemljišta. Kod ove sinteze E n dres a je vodila spomenuta njegova ideja, da je vrijednost kapitala jednaka sumi diskontiranih budućih prihoda, koji izviru iz toga kapitala. Ü tim budućim prihodima ovisi sadanja vrijednost šumskog zemljišta. Primjenom njegove formule 1 opu — 1 133 2 |