DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 27     <-- 27 -->        PDF

svaki pametan čovjek tražiti načina, da se pronađu nova vrela vode,
da se pojača produkcija vode. Tako se isto pomanjkanju drveta ne može
odoljeti produljivanjem šumskih ophodnja, već samo intenzivnijim iskorišćavanjem
produkcijonih sredstava, koja produciraju drvo.


Kad su ova pitanja jedan puta bila postavljena, nisu se više mogla
mimoići, već ih je trebalo riješiti. Zastupnici starih tradicija nisu mogli
poricati potrebe pojačane šumske produkcije i intenzivnijeg iskorišćavanja
šumskog tla, ali su poricali i kritizirali metode Brt, pomoću kojih
se je htjelo postići taj cilj.


Kritičari su išli u prvom redu za tim, da pokažu, kako je naučni
sistem Brt nelogičan i nedosljedan, tražili su jednom riječju slabe strane
u tom sistemu, da ga na taj način potkopaju. Dokazivali su, da je rentabilitet
svakog gospodarstva zadan kamatnom stopom, uz koju se ukamaćuju
uloženi kapitali. Pošto Brt operira sa stalnim, nepromjenljivim
kamatnjakom, to su iz ovog povlačili zaključak, da ovakovo gospodarstvo
ne može značiti napredak, već samo stagnaciju. Međutim nasuprot
ovoj tvrdnji nije bilo teško dokazati, da i veličina osnovnog kapitala, to
jest prihodne vrijednosti zemljišta može da posluži kao indikator rentabiliteta,
a ne samo kamatna stopa (Verzinsungsprozent).


Drugi su opet pobijali mogućnost upotrebe jedinstvenog šumskog
kamatnjaka, jer je rentabilnost pojedinih vrsti uzgoja različita. Šuma,
koja odbacuje malene prihode, slabo se rentira, pa zato mora da je i
kamatnjak nizak. Kad bi se prihvatilo ovo naziranje, onda bi nestalo
svake nade, da se postulati Brt praktično primijene. Za svaku vrst drva,
za svaki bonitetni razred imali bismo neki drugi kamatnjak, a u konkretnom
slučaju nitko ne bi znao, koji! kamatnjak da upotrijebi. Međutim
i ovi su prigovori bez prave osnovice. Ako je neko šumsko zemljište
loše kvalitete, tako da na njem mogu uspijevati samo loše vrsti drveća,
koje vlasniku odbacuju malen prihod, to ovo ne znači, da se dotični zemljišni
kapital loše ukamaćuje, već je naprotiv istina, da malen kapital
donosi malenu sumu kamata. Tako isto ne znače visoki prihodi: od šume
visoko ukamaćivanje uloženog kapitala, jer tlo, koje odbacuje velike
prihode, ima veliku vrijednost, a omjer između tih vrijednosti može
biti izražen relativno niskom kamatnom stopom. Loše šumsko tlo ima
malenu vrijednost i donosi malene prihode, a plodno šumsko tlo ima veliku
vrijednost i toj vrijednosti odgovarajuće velike prihode.


Međutim još uvijek nisu bili iscrpljeni argumenti onih, koji su sumnjali
u mogućnost primjene jedinstvenog šumskog kamatnjaka. Tražili su,
da se primijene različiti šumski kamatnjaci s obzirom na različite kategorije
šumoposjednika. Rezonirali su ovako: Neki šumoposjednici ne
mogu slobodno raspolagati sa svojim šumama, jer ih u tome sputavaju
javni obziri i zakonski propisi. Mnoge su šume opterećene servitutnim
pravima, u drugim pak propisan je način gospodarenja na temelju zakona


o zaštitnim šumama. Mnogi su od svojih predšasnika naslijedili gospodarstvo
osnovano na previše dugačkim ophodnjama, na njihovom zemljištu
nalaze se loše vrsti drva, makar bi se prema kvalitetu zemljišta
mogle uzgajati rentabilnije vrste, n. pr. bukove sastojine na prvoklasnim
smrekovim i hrastovim stojbinama. Na temelju takovih konkretnih primjera
nastojali su da dokažu, kako jedinstveni šumski kamatnjak niti
postoji niti je moguć.
141