DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 29     <-- 29 -->        PDF

suje u svjetlu njegovih emanacija -— kamata. Ova metodička originalnost
´En dr e sov a interesantan je pokušaj, da se izbjegne nesiguran teren,
na koji dolazi svaki istraživač, koji hoće da pronađe suštinu one mistički


nerazumljive pojave, koju nazivamo kapitalom.


Šumski kamatnjak je temeljni kamen Endresovo g sistema i
uopće teorije najveće zemljišne čiste rente. Ako taj kamatnjak nije precizno
određen, ne možemo provesti nijedan od računa, pomoću kojih
Brt rješava konkretna šumsko-gospodarska pitanja.


Međutim pada u oči okolnost, da E n d r e s u svom udžbeniku nije
posvetio posebno poglavlje pitanju, kako treba odrediti numeričku veličinu
šumskog kamatnjaka. U svojim računima E n d r e s upotrebljava
isključivo šumski kamatnjak od 3%. Na 13. strani udžbenika izravno
kaže, da se šumski kamatnjak ima uzeti sa 3%l Međutim ako se pitamo,
zašto baš 3%[ to u udžbeniku ne nalazimo odgovora i ne znamo, kako
je došao do toga da upotrebljava šumski kamatnjak u veličini od 3%.
O mnogim manje važnim problemima on je veoma opširno raspravljao,
a ovo toliko interesantno pitanje kao da hotimice mimoilazi.


Nešto jasnije izražava se o tom pitanju u svojoj »ForstpoHtik«. Na
strani 89 najprije konstatira, da protivnici Brt najviše napadaju numeričku
veličinu šumskog kamatnjaka, koji je, kako se kasnije izjašnjava.
3%. Dalje nastavlja ovako: »Izbor numeričke veličine šumskog kamatnjaka
je od odsudne važnosti za šumsko gospodarstvo. Najbliža je pomisao,
da bi trebalo taj kamatnjak deducirati iz financijskih rezultata
šumskog gospodarstva. Međutim to nije moguće, jer financijski uspjeh
konkretnog šumskog gospodarstva u najvećoj mjeri ovisi o konkretnim
prilikama, u kojima se ono nalazi. Iz toga slijedi, da se šumski kamatnjak
može ustanoviti samo pomoću apstrakcije uzimajuć u obzir sveukupne
prilike šumskog gospodarstva«.


Na osnovu gornje Endresov e izjave možemo sada razumjeti,
zašto u svom udžbeniku nije dao upute, kako treba ustanoviti šumski
kamatnjak, jer je udžbenik namijenjen u prvom redu studentima, a pitanje
numeričke veličine šumskog kamatnjaka mogu rješavati samo šumarski
stručnjaci, kojima je u jednakoj mjeri poznata teorija kao i prilike
šumsko-gospodarske prakse. Prema tome je E n d r e s rješavanje
ovog pitanja pridržao vrhovima šumarske nauke i šumskog gospodarstva.


U »ForstpoHtik« prikazuje nam E n d r e s također put, kojim je
došao do uverenja, da šumski kamatnjak mora da je 3%. Na strani 90.
ističe, da je šumsko gospodarstvo najnaprednije u njemačkoj provinciji
Saskoj. Tamo se već dugi niz godina vodi uredno knjigovodstvo i izračunavaju
uspjesi gospodarstva u smislu i prema načelima Brt. Rezultat
tih bilansa jeste, da šumsko gospodarstvo u Saskoj donosi rentu, koja se
kreće između 2% i 3%, a da granicu od 3% ipak nikad ne dostigne. Iz
ovoga zaključuje E n d r e s, da šum. kamatnjak od 3% predstavlja apsolutni
maksimum uspjeha, što ga šumsko gospodarstvo može postići. Uz
ovaj kamatnjak ukamaćivali bi se šumski kapitali, kad bi šumoposjednici
bili u stanju da eliminiraju sve zapreke, koje sputavaju rentabilnost šumskog
gospodarstva i tako snizuju faktični rentabilitet šuma. Kamatnjak
od 3%´ izražava produktivnu sposobnost šumskog tla uz pretpostavku
idealnih gospodarskih prilika. Konkretna šumska gospodarstva ne mogu
ostvariti takove prilike ni u ekonomsko-političkom ni u pravnom pogledu,


143