DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 17     <-- 17 -->        PDF

stičnim i zahtijevanim kamatnjakom, onda iz toga možemo povući zaključak,
da li je uputno da kapital i nadalje ostavimo u produkciji ili
treba da ga povučemo. Ako vidimo, da je tekuće ukamaćenje postalo
trajno manje od zahtijevanog, onda treba da kapital povučemo; ako pak
vidimo, da je tekuće ukamaćenje veće ili jednako traženom ukamaćivanju,
onda možemo da i nadalje ostavimo kapital u toj produkciji.


Ovaj način kontrole gospodarstva izdašno je primijenjen u šumarstvu
i to u takozvanom određivanju postotka zrelosti (Weiserprozent).


Vidimo, da nam Endresov e tcoretsko-ekonomske osnove otvaraju
vanredno povoljne perspektive u pravcu određivanja konkretnih
gospodarskih ciljeva kao i u pravcu prosuđivanja i kontroliranja postignutih
uspjeha u gospodarstvu. To su zadaće, kojima se bavi nauka o šumskoj
statici, pa je E n d r e s o v a ekonomska teorija osnova ove šumarske
discipline.


Međutim još povoljnije perspektive otvara nam E n d r e s na području
nauke o računanju vrijednosti šuma i njihovih sastavnih dijelova.
U smislu Endresov e nauke pripada naziv »kapital« onim ekonomskim
dobrima, koja odbacuju kamate ili rentu. Kamati su objektivno postojeći!
prinosi kapitala, on ih izbacuje iz sebe, a ti objektivni prinosi
ujedno su i subjektivni lični prihod kapitaliste. Prema tome kapitali imaju
svojstvo ili sposobnost da produciraju dobra, oni su produktivni ili —
kako se E n d r e s izražava — oni imaju »Ertragsfähigkeit«.


Matematski postotni omjer između vrijednosti kapitala i vrijednosti
njegovih prinosa zove se kamatna stopa ili kamatnjak. Kamatnjak ne
pokazuje samo omjer između dviju veličina, već pokazuje i dinamičko
svojstvo kapitala — njegovu produktivnost. Ako promatramo kamatnjak
s toga stanovišta, ako u njem gledamo izraz nekog svojstva kapitala,
naime njegove produktivnosti, onda nam se teza o karakterističnom kamatnjaku
pričinja nekako sasma prirodnom i razumljivom. Svaka stvar
ima svoja naročita svojstva, a tako ima među inim i kapital svojstvo
produktivnosti, a izraz ove produktivnosti je karakteristična kamatna
stopa, sa kojom se kapitali ukamaćuju.


Teza o karakterističnom kamatnjaku može se osobito plodonosno
primijeniti i upotrijebiti u pitanjima računanja vrijednosti kapitala. Kad
nam je u konkretnom slučaju pored vrijednosti kamata ili rente poznata i
i kamatna stopa, onda možemo na najjednostavniji način izračunati vrijednost
osnovnog kapitala, jer znamo da je vrijednost kamata određeni
dio vrijednosti kapitala. Također možemo pomoću geometrijske progresije
izračunati vrijednost kapitala u onim slučajevima, kada kamate ne
dižemo svake godine. U tom slučaju poznata nam je suma kamata, koja
se pojavila tokom određenog broja godina. Ovakav način izračunavanja
zove se kapitalizovanje renta.


Naprijed smo spomenuli Endresov u tvrdnju, da prometna vrijednost
šumskih kapitala nije poznata, jer šume rijetko dolaze do prodaje.
Pomoću kapitalizovanja renta i uz pretpostavku nepromjenljivog šumskog
kamatnjaka možemo u svako doba izračunati vrijednost šumskih
kapitala, a prije svega vrijednost najvažnijeg šumskog kapitala — šumskog
tla.


131




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Ako nam je pored početne vrijednosti kapitala poznat i karakte


ristični kamatnjak, onda možemo izračunati konačnu vrijednost, koju je


neki kapital postigao nakon određenog broja godina. Mi možemo izra


čunati konačnu vrijednost kapitala ili pak vrijednost samih kamata na


stalih unutar odleđenog vremena. U potonjem slučaju moramo od ko


načne vrijednosti kapitala odbiti njegovu početnu vrijednost. Ako vri


jednosti kamata ili konačne vrijednosti kapitala, koje smo izračunali


za 1, 2, 3 i t. d. godine nanesemo na koordinatni sustav, onda dobijemo


grafičku krivulju, koja nam prikazuje, kako se povećavaju odnosne


vrijednosti. Ova je krivulja prava slika dinamike kapitala i pruža narn.


interesantan uvid u tok povećavanja kapitala. Ovu je mogućnost u


izdašnoj mjeri upotrijebila Brt. Takozvana troškovna vrijednost sasto


jina nije ništa drugo nego kamati od zadanog kapitala — prihodne vri


jednosti zemljišta.


U ovom slučaju polazimo u našim računima od početne vrijednosti
kapitala. Moguć je i obratan postupak. Ako polazimo od konačne vrijednosti
kapitala, pa tu vrijednost postepeno diskontiramo, to jest odbijamo
kamate nastale u pojedinim godinama, dobivamo također krivulju,
koja je identična spomenutoj već krivulji. Razlika je samo u tome, da
smo ovu posljednju krivulju konstruirali! počevši od desnoga, a prvu
počevši od lijevoga kraja. I ovdje dobivamo sliku dinamike kapitala u
vremenu, a ovako izračunate vrijednosti kamata za određeni vremenski
razmak naziva Brt prihodnim vrijednostima (Erwartungswerte).


U šumarstvu dobivaju ove metode izračunavanja vrijednosti kamata
naročitu važnost s razloga, jer svaka sastojina ima dvije vrijednosti.
Uporabna vrijednost (Abtriebswert) je jednostavna suma vrijednosti
drvnih sortimenata, koji se nalaze u sastojini. Sastojina se procjenjuje sa
gledišta, da se drvo može odmah upotrijebiti, pa se ocjenjuje vrijednost
ovih odmah upotrebivih dobara. Međutim šuma je ujedno i produkcijono
sredstvo; mlađa sastojina stvara nove, veće vrijednosti. Ako vrijednost
sastojine promatramo s toga stanovišta, onda je sadanja vrijednost sastojine
veća od vrijednosti sadanjega drva. Teorija najveće zemljišne
čiste rente ili kraće Brt polazi sa stanovišta, da je produkcijona sposobnost
najvažnijeg šumskog kapitala (šumskog tla) izražena u krivulji, koja
prikazuje povećanje toga kapitala odnosno povećanje kamata od toga
kapitala. Produkcijona vrijednost neke sastojine ili »Vermögenswert«
ovisi samo o produkcijonoj sposobnosti kapitala, a tu vrijednost grafički
nam prikazuje spomenuta krivulja.


Ovo su u glavnom perspektive i mogućnosti, koje se otvaraju sa
gledišta opće ekonomske teorije, koja je osnovica specijalnoj šumarskoj
teoriji najveće zemljišne čiste rente. Ova teorija u stvari nije ništa drugo
nego konkretna primjena općih ekonomskih postulata na šumsko gospodarstvo.


Okvir ove rasprave ne dozvoljava nam da potanje analiziramo
sve metode i svu tehniku računanja vrijednosti šuma i nauku o šumskoj
statici, već se moramo zadovoljiti time da se letimice osvrnemo na
najvažnija poglavlja Endresovo g udžbenika. Taj »Lehrbuch der
Waldwertrechnung und Forststatik« je opće priznat kao najbolje teoretsko
djelo na ovom području, pa nam zato nitko neće moći prigovoriti,
da smo baš ovo djelo izabrali.


132




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 29     <-- 29 -->        PDF

suje u svjetlu njegovih emanacija -— kamata. Ova metodička originalnost
´En dr e sov a interesantan je pokušaj, da se izbjegne nesiguran teren,
na koji dolazi svaki istraživač, koji hoće da pronađe suštinu one mistički


nerazumljive pojave, koju nazivamo kapitalom.


Šumski kamatnjak je temeljni kamen Endresovo g sistema i
uopće teorije najveće zemljišne čiste rente. Ako taj kamatnjak nije precizno
određen, ne možemo provesti nijedan od računa, pomoću kojih
Brt rješava konkretna šumsko-gospodarska pitanja.


Međutim pada u oči okolnost, da E n d r e s u svom udžbeniku nije
posvetio posebno poglavlje pitanju, kako treba odrediti numeričku veličinu
šumskog kamatnjaka. U svojim računima E n d r e s upotrebljava
isključivo šumski kamatnjak od 3%. Na 13. strani udžbenika izravno
kaže, da se šumski kamatnjak ima uzeti sa 3%l Međutim ako se pitamo,
zašto baš 3%[ to u udžbeniku ne nalazimo odgovora i ne znamo, kako
je došao do toga da upotrebljava šumski kamatnjak u veličini od 3%.
O mnogim manje važnim problemima on je veoma opširno raspravljao,
a ovo toliko interesantno pitanje kao da hotimice mimoilazi.


Nešto jasnije izražava se o tom pitanju u svojoj »ForstpoHtik«. Na
strani 89 najprije konstatira, da protivnici Brt najviše napadaju numeričku
veličinu šumskog kamatnjaka, koji je, kako se kasnije izjašnjava.
3%. Dalje nastavlja ovako: »Izbor numeričke veličine šumskog kamatnjaka
je od odsudne važnosti za šumsko gospodarstvo. Najbliža je pomisao,
da bi trebalo taj kamatnjak deducirati iz financijskih rezultata
šumskog gospodarstva. Međutim to nije moguće, jer financijski uspjeh
konkretnog šumskog gospodarstva u najvećoj mjeri ovisi o konkretnim
prilikama, u kojima se ono nalazi. Iz toga slijedi, da se šumski kamatnjak
može ustanoviti samo pomoću apstrakcije uzimajuć u obzir sveukupne
prilike šumskog gospodarstva«.


Na osnovu gornje Endresov e izjave možemo sada razumjeti,
zašto u svom udžbeniku nije dao upute, kako treba ustanoviti šumski
kamatnjak, jer je udžbenik namijenjen u prvom redu studentima, a pitanje
numeričke veličine šumskog kamatnjaka mogu rješavati samo šumarski
stručnjaci, kojima je u jednakoj mjeri poznata teorija kao i prilike
šumsko-gospodarske prakse. Prema tome je E n d r e s rješavanje
ovog pitanja pridržao vrhovima šumarske nauke i šumskog gospodarstva.


U »ForstpoHtik« prikazuje nam E n d r e s također put, kojim je
došao do uverenja, da šumski kamatnjak mora da je 3%. Na strani 90.
ističe, da je šumsko gospodarstvo najnaprednije u njemačkoj provinciji
Saskoj. Tamo se već dugi niz godina vodi uredno knjigovodstvo i izračunavaju
uspjesi gospodarstva u smislu i prema načelima Brt. Rezultat
tih bilansa jeste, da šumsko gospodarstvo u Saskoj donosi rentu, koja se
kreće između 2% i 3%, a da granicu od 3% ipak nikad ne dostigne. Iz
ovoga zaključuje E n d r e s, da šum. kamatnjak od 3% predstavlja apsolutni
maksimum uspjeha, što ga šumsko gospodarstvo može postići. Uz
ovaj kamatnjak ukamaćivali bi se šumski kapitali, kad bi šumoposjednici
bili u stanju da eliminiraju sve zapreke, koje sputavaju rentabilnost šumskog
gospodarstva i tako snizuju faktični rentabilitet šuma. Kamatnjak
od 3%´ izražava produktivnu sposobnost šumskog tla uz pretpostavku
idealnih gospodarskih prilika. Konkretna šumska gospodarstva ne mogu
ostvariti takove prilike ni u ekonomsko-političkom ni u pravnom pogledu,


143




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 30     <-- 30 -->        PDF

pa im zbog toga ne preostaje ništa drugo, već da nastoje, kako bi se tom
idealu što više približila, tako da subjektivni šumski kamatnjak bude što
bliže objektivnom šumskom kamatnjaku.


Ako uvažimo, da Brt na jednoj strani zahtijeva posve određeni
šumski kamatnjak, jer se inače ne može računati, dok na drugoj strani
vidimo, da je numerička veličina toga kamatnjaka određena posve netačnim
metodama, apstrakcijom, onda moramo priznati, da je numerička
veličina šumskog kamatnjaka i pitanje, kako se dolazi do nje, zaista najslabija
tačka u ovom naučnom sistemu.


Mlađi predstavnici teorije najveće zemljišne čiste rente osjećaju i
priznaju, da je pitanje duljine šumskih ophodnja i pitanje dedukcije šumskog
kamatnjaka dosada nedovoljno obrađeno, pa pokušavaju da ispune
ove praznine u naučnom sistemu. Naročito u njemačkim stručnim glasilima
nalazimo više puta članke, koji očito dokazuju ove tendencije kod
mladih predstavnika Brt.


Godine 1924. objavio je Dr. flerman K ü n a n z1 članak pod naslovom
»Bestandesdichte und Produktionsdauer«. On dokazuje, da po
Pressler u izračunane dužine ophodnja važe samo uz pretpostavku
ekstenzivne njege i proređivanja sastojina. Međutim ako se sastojine
proređuju prema modernim načelima, dakle intenzivnije, ako se proredom
vade veće količine drveta iz sastojina, to se kao posljedica toga
(zbog bržeg prirasta mase i kvaliteta) pojavljuje jači prirast vrijednosti,
i! uzgaja se više tehnički upotrebivog drveta. Ovaj jači prirast vrijednosti


eliminira u većoj mjeri djelovanje faktora -. u -. , pa tako na temelju
onih istih formula, koje je upotrebljavao P r e s s 1 e r, dolazimo do
mnogo duljili ophodnja od onih, koje je P r e s s 1 e r izračunao, i to za
smreku poprečno sa 80 godina, za bor 90 godina, za bukvu i jelu 100—120
godina, a za hrast 120—140 godina. Ove svoje teze dokazao je Kü n a n z
opširnom matematičkom analizom.


Ovaj članak očito dokazuje tendenciju, da i Brt prekine sa propagandom
suviše kratkih ophodnja, a ovo naziranje prihvatili su mnogi
istaknuti pristaše modernog smjera Brt. Ktinanzov a teza postala je
tako reći programna tačka mladih.


Nadalje je vrlo interesantan jedan članak Dr. Erich a Grip k
o v s k o g2 pod naslovom »Versuch der Bestimmung des allgemeinen
forstlichen Zinsfusses«. Ovaj članak inspiriran je prema izjavi samog
autora po profesoru Dr. Borgman n u, koji je svakako najjača ličnost
u krugu onih, koji hoće da moderniziraju Brt.


Gripkovsk i nadovezuje svoju raspravu na izvadanja K ü .
a n z a i prihvaća načelo produljenja ophodnja u savezu s intenzivnijom
proredom. Nadalje se osvrće na vrlo interesantne pokuse, koje je provadao
hesenski zavod za šumske pokuse. Objekti pokusa bile su tipične sastojine
u raznim dobama starosti, a išlo se zatim da se ustanovi, u kojim
se omjerima nalaze u raznim dobnim razredima trgovački sortimenti
drva i to u prvom redu građevnog drveta. Nakon toga se istraživalo, u
kojim omjerima njemačka privreda troši pojedine drvne Sortimente, na7


1 »Forst-wissenschaftliches Zemtratblatt«, str. 183. i 237.
2 Forstwissenschaftliches Zentralb´latt g. 1924. (str. 297—333).


144




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 28     <-- 28 -->        PDF

U duhu Brt možemo na ove prigovore odgovoriti ovo: Postoji jedinstveni
objektivni šumski kamatnjak, koji! je atribut šumskog kapitala.
Međutim je također istina, da svi šumoposjednici ne mogu ili neće da
poduzmu one mjere, koje bi im osigurale realizovanje šumskog kamatnjaka,
koji je maksimalno mogući kamatnjak šumskog gospodarstva.
Ako neki šumoposjednik hoće da uzgaja bukvu na mjestu, gdje može
uspijevati smreka ili hrast, to ova okolnost ne može da posluži kao dokaz,
da ne postoji jedinstveni šumski kamatnjak. Svatko može da gospodaru
sa svojim vlasništvom po svojoj volji. Ako šumoposjednik hoće
da uzgaja bukove šume, ako neće da se riješi servitudnih tereta, ako
se kapricira na održanju dugačkih ophodnja, onda sve to ne znači ništa
drugo, već da se on za svoju osobu zadovoljava sa nekim nižim kamatnjakom.


Na 33. strani svoga udžbenika Endre s kaže: Svakom šumoposjedniku
je slobodno da u okviru produkcijone sposobnosti svoje šume
odredi svoj kamatnjak (Wirtschaftszinsfuss). U tom smislu moramo shvatiti
i Endresov u tvrdnju na 10. strani udžbenika, gdje kaže, da je
numerička visina kamatnjaka rezultat volje posjednika kapitala. Taj kamatnjak
je takozvani subjektivni gospodarski šumski kamatnjak. Mogli
bismo dugo nastaviti s nabrajanjem raznih zamjeraka na račun Brt, ali
i ovih nekoliko primjera u dovoljnjoj mjeri dokazuje, da su kritike teorije
najveće zemljišne čiste rente vrlo često posljedica nepoznavanja i neshvaćanja
ove teorije od strane dotičnih kritičara.


Endreso v naučni sistem je organski izgrađen na temelju malobrojnih
pretpostavaka. Pojedini dijelovi povezani su međusobno željeznom
logikom, zato se ovaj sistem ne može rušiti dokazivanjem neke
tobožnje nelogičnosti i nesuvislosti, jer takovih pogreška u njemu zaista
nema. Tko god se je potanje bavio ovim sistemom priznat će, da teorija
najveće zemljišne čiste rente predstavlja velebnu teoretsku zgradu, kojoj
se moramo diviti baš radi njezine arhitektonske savršenosti.


Mnogo su ozbiljnije one kritike, koje na temelju praktičnih iskustava
dokazuju, da Brt ne postizava onih praktičnih ciljeva, koje si je
bila postavila.


Tako se na pr. ističe, da prihodne vrijednosti zemljišta, koje su
izračunane pomoću Faustmannove formule, ne odgovaraju cijenama, uz
koje se u stvarnosti prodavaju ta zemljišta. Pri tom se međutim zaboravlja
činjenica, da je kupnja odnosno prodaja zemljišta stvar pogodbe
između prodavaoca i kupca, te da i jedan i drugi prosuđuje vrijednost
zemljišta sa svoga gospodarskog gledišta.


Drugi ozbiljni prigovor protiv Brt jeste, da su izračunane financijalne
ophodnje prekratke, šume da se sijeku, dok su još u naponu snage.
Svi znakovi upućuju onamo, da su šumari iz jednog ekstrema — nekadanjih
suviše dugačkih ophodnja — pod utjecajem Brt zapali u suprotni
ekstrem i da primjenjuju suviše kratke ophodnje.


Nadalje je prijeporno pitanje o numeričkoj visini šumskog kamatnjaka.
Iz prednjih razmatranja vidjeli smo, da šumski kamatnjak mora
biti jedinstven, u koliko se ne radi o subjektivnom gospodarskom kamatnjaku,
koji ovisi o volji vlasnika šume. Endre s je postavio čitavu
teoriju kamatnjaka, koja je najvažniji dio njegovog naučnog sistema i
ključ za njegovo razumijevanje. Umjesto da je izravno raspravljao qkapitalima, primijenio je svoju naročitu metodu: da prirodu kapitala opi


142




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 27     <-- 27 -->        PDF

svaki pametan čovjek tražiti načina, da se pronađu nova vrela vode,
da se pojača produkcija vode. Tako se isto pomanjkanju drveta ne može
odoljeti produljivanjem šumskih ophodnja, već samo intenzivnijim iskorišćavanjem
produkcijonih sredstava, koja produciraju drvo.


Kad su ova pitanja jedan puta bila postavljena, nisu se više mogla
mimoići, već ih je trebalo riješiti. Zastupnici starih tradicija nisu mogli
poricati potrebe pojačane šumske produkcije i intenzivnijeg iskorišćavanja
šumskog tla, ali su poricali i kritizirali metode Brt, pomoću kojih
se je htjelo postići taj cilj.


Kritičari su išli u prvom redu za tim, da pokažu, kako je naučni
sistem Brt nelogičan i nedosljedan, tražili su jednom riječju slabe strane
u tom sistemu, da ga na taj način potkopaju. Dokazivali su, da je rentabilitet
svakog gospodarstva zadan kamatnom stopom, uz koju se ukamaćuju
uloženi kapitali. Pošto Brt operira sa stalnim, nepromjenljivim
kamatnjakom, to su iz ovog povlačili zaključak, da ovakovo gospodarstvo
ne može značiti napredak, već samo stagnaciju. Međutim nasuprot
ovoj tvrdnji nije bilo teško dokazati, da i veličina osnovnog kapitala, to
jest prihodne vrijednosti zemljišta može da posluži kao indikator rentabiliteta,
a ne samo kamatna stopa (Verzinsungsprozent).


Drugi su opet pobijali mogućnost upotrebe jedinstvenog šumskog
kamatnjaka, jer je rentabilnost pojedinih vrsti uzgoja različita. Šuma,
koja odbacuje malene prihode, slabo se rentira, pa zato mora da je i
kamatnjak nizak. Kad bi se prihvatilo ovo naziranje, onda bi nestalo
svake nade, da se postulati Brt praktično primijene. Za svaku vrst drva,
za svaki bonitetni razred imali bismo neki drugi kamatnjak, a u konkretnom
slučaju nitko ne bi znao, koji! kamatnjak da upotrijebi. Međutim
i ovi su prigovori bez prave osnovice. Ako je neko šumsko zemljište
loše kvalitete, tako da na njem mogu uspijevati samo loše vrsti drveća,
koje vlasniku odbacuju malen prihod, to ovo ne znači, da se dotični zemljišni
kapital loše ukamaćuje, već je naprotiv istina, da malen kapital
donosi malenu sumu kamata. Tako isto ne znače visoki prihodi: od šume
visoko ukamaćivanje uloženog kapitala, jer tlo, koje odbacuje velike
prihode, ima veliku vrijednost, a omjer između tih vrijednosti može
biti izražen relativno niskom kamatnom stopom. Loše šumsko tlo ima
malenu vrijednost i donosi malene prihode, a plodno šumsko tlo ima veliku
vrijednost i toj vrijednosti odgovarajuće velike prihode.


Međutim još uvijek nisu bili iscrpljeni argumenti onih, koji su sumnjali
u mogućnost primjene jedinstvenog šumskog kamatnjaka. Tražili su,
da se primijene različiti šumski kamatnjaci s obzirom na različite kategorije
šumoposjednika. Rezonirali su ovako: Neki šumoposjednici ne
mogu slobodno raspolagati sa svojim šumama, jer ih u tome sputavaju
javni obziri i zakonski propisi. Mnoge su šume opterećene servitutnim
pravima, u drugim pak propisan je način gospodarenja na temelju zakona


o zaštitnim šumama. Mnogi su od svojih predšasnika naslijedili gospodarstvo
osnovano na previše dugačkim ophodnjama, na njihovom zemljištu
nalaze se loše vrsti drva, makar bi se prema kvalitetu zemljišta
mogle uzgajati rentabilnije vrste, n. pr. bukove sastojine na prvoklasnim
smrekovim i hrastovim stojbinama. Na temelju takovih konkretnih primjera
nastojali su da dokažu, kako jedinstveni šumski kamatnjak niti
postoji niti je moguć.
141




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 26     <-- 26 -->        PDF

šumskom kamatnjaku. Međutim ako se pokaže, da je tekući prirast vrijednosti,
što ga prikazuje postotak zrelosti, spao ispod razine šumskog
kamatnjaka i to trajno, onda to znači, da se odnosni kapitali ne mogu
više ukamaćivati uz traženi šumski postotak, produkciju treba prekinuti,
to jest sastojinu treba posjeći.


Na temelju ove osnovne i polazne ideje konstruirane su razne formule:
Presslerova, Heyerova, Kraftova, Judeichova itd. Endre s sam
nije konstruirao formulu postotka zrelosti, jer je uvidio relativno slabu
važnost ovog načina kontrole gospodarstva. On je u svojoj kritici (udžbenik,
str. 247) upozorio, da je ova kontrola samo jednostrana. Ona nam
naime omogućuje odgovor na pitanje, kada treba šumu pod zadanim
prilikama sjeći, a ne daje nam odgovora na pitanje, kako treba organizovati
i udesiti šumsko gospodarstvo, da ono bude što rentabilnije. En tire
s ističe, da pravi uspjeh šumskog gospodarstva prikazuje samo
visina zemljišne rente ili prihodna vrijednost zemljišta.


Time smatram, da sam barem u najkraćim potezima prikazao
opseg teorije najveće zemljišne čiste rente i područje njezine praktične
primjene. Držim, da će svakom čitaocu upasti u oči njezina univerzalnost
i jedinstvenost unutarnjih načela. Nema nijednog pitanja iz područja
nauke o računanju vrijednosti šuma i šumske statike, na koje ne bismo
mogli dati precizni odgovor u duhu i na temelju načela ove teorije. Ona
je dala šumskom gospodarstvu sredstvo, pomoću kojega ne samo da se
može izračunati vrijednost šume i njezinih sustavnih dijelova, već nam
on pruža i matematski precizne kriterije u pogledu rentabilitcta šumskog
gospodarstva.


Odavna su šumari gojili želju da nadu ovakav precizni kriterij, pomoću
kojeg bi mogli sa više uspjeha određivati potrebne gospodarske
mjere, nego što im je moguće na temelju neposrednih opažanja u šumi.
Pressler, Hey er i Endres oživotvorili su taj cilj u mnogo većoj
mjeri, nego što su se mogli nadati nekadanji šumari. Oni su šumskom
gospodarstvu i radu u šumi počeli diktirati novi, brži tempo, uvuklii su
ga u vrtlog kapitalističkog zbivanja 19. i 20. stoljeća. Možda je baš instinktivni
otpor staroga spram novoga bio primarni razlog ogorčenoj
opoziciji, koju su izazvale njihove ideje u krugovima šumara. Presslerovi
predloži bili su godine 1867. glatko odbijeni od strane staleške skupštine
njemačkih šumara. Međutim ova prva pobjeda zastupnika i branilaca
tradicije bila je gotovo i posljednja.


Teorija najveće zemljišne čiste rente postavila je pitanje, da li se
sredstva uložena u šumsku produkciju racijonalno iskorišćuju, pa je odmah
i odgovorila, da to nije slučaj, jer se šume uzgajaju u predugačkim
ophodnjama. P r e s s 1 e r je izbacio krilaticu »faule Gesellen«, pod kojima
je razumijevao prastara stabla i čitave sastojine, koje slabo prirašćuju,
bilo u pogledu masa bilo pak u pogledu kvalitete, a ipak se
ostavljaju šumi i dopušta se, da okupiraju šumsko tlo, koje bi, da njih
nije, moglo stvarati nove, vrednije sastojine. Zahtjev, da se šumska
produkcijona sredstva imaju intenzivnije i racijonalnije iskorišćavati,
glavni je šumsko-politički sadržaj teorije najveće zemljišne čiste rente.


Ako u nekom selu postoji samo jedan bunar, kojim se služe svi
žitelji, to će se — vjerojatno — često puta pojaviti pomanjkanje vode.
Ova vodena kriza neće se moći riješiti tako, da se voda crpi iz bunara
samo svaki drugi dan — tako bi to pitanje rješavali u Abderiji — već će


140




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 25     <-- 25 -->        PDF

ove tipične kapitalističke kalkulacije: Šumsko je tlo kapital, koji ima spo


sobnost da donosi rentu. Ako šumskom tlu odredimo gospodarsku svrhu


nosioca sastojine, onda taj kapital nije više slobodan, okupirala ga je


šumska produkcija, a ona je dužna da vlasniku naknadi »izgubljenu«


rentu. U konkretnom slučaju ova kalkulacija ima prilično neprirodni i


usiljeni zvuk, jer šumska produkcija je u većini slučajeva jedino moguće


iskorišćivanje šumskog tla, bilo da je dotično tlo apsolutno šumsko tlo,


bilo da je vlasniku zbog zakonskih propisa zabranjeno da šumsko zem


ljište pretvara u koju drugu vrst kulture ili da mu dade neku drugu


gospodarsku svrhu.


Šumsko tlo nije novac, koji možemo na bezbroj načina iskorišćavati


i tako sebi pribavljati prihode. Ako novac uložimo u neko poduzeće, ako


ga nekome posudimo, onda gubimo mogućnost slobodnog raspolaganja,


a time i zarađivanja. U tom je slučaju jasno i razumljivo, da od zajmo


primca tražimo naknadu za izgubljenu dobit. Kod šumskog zemljišta


situacija je posve drugačija, analogija između zemljišnog kapitala i novca


sasma je prividna.


Ako slijedimo Endreso v raspored materije šumske statike,
onda se kao prva njezina zadaća pojavljuje izračunavanje uspjeha gospodarstva.
Da možemo izračunati taj uspjeh, mora da je poznata renta,
koju vlasnik zahtijeva od svoga kapitala. Zahtijevana renta je rezultat
ekonomske teze o karakterističnom kamatnjaku. Toj zahtijevanoj renti
suprotstavimo onu rentu, koju je gospodarstvo faktično odbacilo. Ako
sa B. 0, op označimo zahtijevanu šumsku rentu, a sa .. 0, op rentu polučenu
od šumskog zemljišta, onda se uspjeh gospodarstva izračunava
prema Endresov oj formuli1:


W„ = (BU — B) 0,op


Kako vidimo, u ovom slučaju stvarno se upoređuju prihodne vrijednosti
zemljišta: vrijednosti kapitala, koji je indikator rentabiliteta. Do istog
cilja možemo doći na temelju ove pretpostavke: Ako polučenu rentu stavimo
u postotni omjer sa zadanim kapitalom, onda dobijemo poprečno
godišnje ukamaćenje tog kapitala (durchschnittlich-jährliches Verzinsungsprozent)
prema formuli:


n=Bu.Q,op .


U šumarstvu nalazimo poseban način kontrole financ. zrelosti sastojine
u postotku zrelosti (»Weiserprozent«). Ovaj način kontrole potreban
je zbog dugačkih produkcijonih perioda. Šumoposjednik traži
načina da se uvjeri, da lü je prirast vrijednosti njegovih šuma dosta velik,
da tim prirastom bude postignuto zahtijevano minimalno ukamaćenje
uloženih kapitala, dakle zemljišnog kapitala, upravnog kapitala i kapitala,
što ga predstavlja drvna zaliha. Prirast vrijednosti sastojine treba direktno
ustanoviti na način, kako smo prije spomenuli, i to za neki dulji period,
"laj prirast stavi se u postotni omjer sa vrijednošću kapitala, pa ako iz
tog omjera rezultira veći postotak, nego što je zadan karakterističnim
kamatnjakom, to znači da kapitale, koji se tako dobro ukamaćuju, možemo
i nadalje ostaviti u službi te produkcije. Kapitale možemo ostaviti
u službi produkcije i u slučaju, kada je izračunani postotak zrelosti jednak


139


-




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 31     <-- 31 -->        PDF

stojalo se dakle da se osnuje statistika potrošnje pojedinih sortimenata
i omjer, u kojem se sortimenti upotrebljuju. U tu svrhu istraživači su se
obratili na veletrgovce drvom, na predstavnike građevne industrijeuopće na sve one institucije, koje u većoj mjeri troše i upotrebljuju drvo
u svojim obrtima. Na taj način istraživači su odredili približni omjer sortimenata,
kako ih troši njemačka nacijonalna privreda. Nakon toga postavljeno
je pitanje, u kojoj se ophodnji moraju uzgajati njemačke šume,
a da šumska privreda u pravilnim omjerima dobavlja materijal i sirovine
ostalim granama privrede. Na temelju tih istraživanja Gripkovsk i
je matematski dokazao, da njemačke šume treba uzgajati u slijedećim
ophodnjama u svrhu, da bi pojedini sortimenti drva u pravilnim omjerima
dolazili na tržište, i to: smreku u ophodnji od 80 godina, bor 90,
bukvu i jelu 100—120, a hrast u ophodnji od 120.140 godina. Dakle je
(j r i p k o v s k i došao do istih rezultata u pogledu ophodnje kao K ü n
a n z, makar je išao posve drugim putem.


Ovaj način određivanja ophodnje predstavlja interesantnu novotariju
u šumarstvu. Ovdje se po prvi puta ističe posve ispravan opće-ekonomski
zahtjev, da šumsko gospodarstvo treba da producira robu, kakovu
treba tržište. Šumsko gosodarstvo nije neka samostalna i izolirana
gospodarstvena jedinica, već je samo dio opće nacijonalne privrede.


Međutim istraživanja K ti n a n z a i hessenskih pokusnih stanica
predstavljaju samo bazu, na kojoj je Gripkovsk i gradio svoja originalna
istraživanja. Problem, što ga je htio da riješi, postavljen je
ovako: Ako ophodnje, koje je izračunao Kiinanz , odgovaraju načelima
Brt i ako osim toga te iste ophodnje odgovaraju opće ekonomskim načelima,
to je ovo dokaz, da pomoću Brt možemo izračunati ophodnje,
koje odgovaraju opće-ekonomskim zahtjevima. Ova istraživanja dokazala
su dakle u neku ruku ispravnost Brt. Gripkovsk i ide dalje, pa
postavlja pitanje, uz koji se postupak ukamaćuju kapitali uloženi u šumsku
produkciju, ako se šume uzgajaju u tim ophodnjama. Taj postotak
mora da predstavlja opći objektivni postotak, uz koji se u Njemačkoj
ukamaćuju šumski kapitali. Vidimo dakle, da Gripkovsk i hoće da
šumski kamatnjak deducira izravno iz šumskog gospodarstva, a da kod
toga u punoj mjeri uzme u obzir opće ekonomske prilike šumarstva u
Njemačkoj. Na taj način obeskrijepio bi prigovore protivnika Brt, koji
tvrde, da šumski kamatnjak u svom numeričkom iznosu nije tačno
određen.


Kod ovakovog postavljanja problema upada nam u oči velik napredak
shvaćanja, prema kojem je šumsko gospodarstvo dio opće nacijonalne
privrede, pa se prema tome mora pokoravati općim ekonomskim
zahtjevima. Međutim sada se pojavljuje najteže pitanje: kako treba taj
jasno postavljeni problem praktički riješiti?


Gripkovsk i se odlučio za metodu, koju je po svoj prilici sugerirao
Borgmann, jer se Gripkovski na njega poziva, a sastoji
se u originalnoj primjeni nauke o postotku zrelosti. Naprijed rekoh, da
Kndre s postotku zrelosti nije pridavao suviše veliku važnost. Naprotiv
moderni predstavnici baš u postotku zrelosti vide podesan instrumenat
za rješavanje problema šumske statike i nauke o računanju vrijednosti
šuma. Oni polaze od Presslerov e formule za postotak
zrelosti, koja glasi


145




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 32     <-- 32 -->        PDF

w


M;r=(a + e + c) Hj_G .


B o r g m a n n je ovu formulu promijenio u toliko, što je iz nje izbacio


postotak prirasta skupoće c, jer smatra, da ovaj postotak ne može biti


realna veličina, pošto se u sadanje vrijeme ne može precizno odrediti.


Držimo, da je ovo stanovište posve ispravno. Postotak prirasta skupoće


dobivamo samo na temelju posve nesigurnih kalkulacija o kretanju cijena.


On ovisi u velikoj mjeri o valutarnoj politici dotične zemlje, dakle o či


stim financijsko-tehničkim mjerama. Osim toga i prema načelima Brt


postotak skupoće nije sadržan u šumskom kamatnjaku; on je samo


razlika između oficijelnog i šumskog kamatnjaka.


U ovako reformiranu formulu postotka zrelosti uvrstio je G r i p


k o v s k i odnosne podatke. Postotak prirasta mase i kvaliteta odredio je


neposrednim načinom, pa je uz pretpostavku intenzivnog proredivanja


dobio slijedeće rezultate:


Hrast, ophodnja =´ 140 godina, a =1,8%, &=1,4%, a + b == 3,2%


Bukva, ophodnja = 120 godina, « = 2,6%, & = 0,7%, a + b == 3,3%.


Smreka, ophodnja = 80 godina, a = 2,5%, 0 = 0,9%, a + b == 3,4%


Kad se ove sume (u + b) reduciraju sa faktorom redukcije


H


.. i ç ; izlazi kao rezultat, da je postotak zrelosti za sve vrsti


drveća jednak i da iznosi 3%.


Na taj način došao je G r i p k o v s k i do uvjerenja, da je pronašao
matematski dokaz ranijoj tezi Brt, prema kojoj je objektivni: šumski kamatnjak
za sve vrsti drveća jednak i da iznosi 3%. Tako su držali i on
i B o r g m a n n, da su konačno pobili tvrdnju protivnika Brt, da šumski
kamatnjak u svom numeričkom iznosu nije precizno određen. Nisu se
zadovoljili, da taj postotak, odrede nekom općenitom apstrakcijom, već
su se u svom radu služili samo matematikom i uzimali u obzir opće
ekonomske prilike.


Međutim u ovom dokaznom postupku nalazi se jedna mana, koja
doduše ne pada u oči, ali koja ipak bitno upliva na rezultate tih računa.


H


Gripkovsk i je naime izračunao redukcijom faktor .. , g tako,


da je najprije izračunao prihodnu vrijednost zemljišta uz pomoć šumskog
kamatnjaka od 3%, a nakon toga i vrijednost sastojine pomoću istog
kamatnjaka od 3%. Dobiveni rezulat, prema kojem je w = 3%, posljedica
je dakle okolnosti, da je već u prethodnim računima upotrebljavao
tu kamatnu stopu. Da je n. pr. vrijednost zemljišta i sastojina izračunao
pomoću kamatnjaka od 4%, onda bi za w bio dobio ne 3%, već neki
drugi! iznos. No pri tome valja imati na umu, da je vrijednost redukcionog


TT


faktora -„ j _ „ manja od 1 i da je on u stvari neznatno utjecao na


iznos (a + b). Pored svega toga držim, daGripkovskom i Borgraanu
nije uspjelo matematski dokazati, da je objektivni šumski kamatnjak
zaista 3%. Njihova istraživanja potanje sam naveo ne toliko
radi rezultata, do kojih su došli, već radi toga da prikazem tendencije,
koje su ih kod toga vodile.


146




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Međutim za razumijevanje i shvaćanje modernog smjera u krugu
pristaša Brt najvažniji su članci profesora Borgmanna . U njegovoj
osobi ujedinjuju se moderne tendencije, on sređuje i ujedinjuje rezultate
pojedinih istraživača, a osim toga i on sam lično sudjeluje kod pronalaženja
novih vidika i novih načela na bazi teorije najveće zemljišne čiste
rente. Moram naročito istaknuti, da B o r g m a n n smatra sebe pristašom
Brt, njegov rad ide za tim da taj sistem što bolje razjasni i učvrsti.
Njegovi izvodi često se puta razlikuju od Endresovih , a razlika je
u tome, da Borgman n jasnije ističe osnovna načela, na kojima je
gradio Pressler i Heyer.


Od programatske je važnosti Borgmanno v članak u »Forstwissenschaftliches
Zentralblatt, godište 1926, strana 817. i 864. Ovdje
on polemizira sa profesorom Ostwaldo m iz Rige, a tokom polemike
iznosi i nekoliko novih i važnih tumačenja osnovnih postulata Brt. Tako
se Borgman n odlučno izjašnjuje protiv toga, da se šumski kamatnjak
stavlja u vezu sa oficijelnim. U ovom pogledu se najviše udaljuje od E n dresa
. Kako je poznato, baš je Endre s stavljao šumski kamatnjak
u vezu sa oficijelnim. Na 19. strani udžbenika opširno tumači, da je
šumski kamatnjak zato niži od oficijelnog, jer razliku između ovih dvaju
čini postotak prirasta skupoće. Ako sa . označimo šumski kamatnjak, sa
p oficijelni, a sa t postotak prirasta skupoće, onda prema E n d r e s u važi
jednadžba: . = p — t.


Ovu jednadžbu pokušavao je Endre s potkrijepiti kapitalističkim
motivima, koji vladaju u svijetu. Pošto je naime šumski kamatnjak niži
od oficijelnog, to kapitalisti ne bi htjeli ulagati svoj novac u šumsku
privredu, jer bi im taj novac donosio nižu rentu nego u slučaju da i dalje
rade s novcem. Međutim prema mišljenju E n d r e s a kapitalisti su
opazili, da u šumskom kamatnjaku nije sadržan postotak prirasta skupoće.
Pošto međutim cijene drveta postepeno rastu, to kapitalist nakon
godinu dana neće dobiti samo rentu, koja je rezultat šumskog kamatnjaka,
već će dobiti i neku drugu rentu, koja je posljedica porasta cijene
drvetu. Endre s je dakle smatrao, da šumski kapital odbacuje toliko
rente koliko i drugi kapitali, a poprečni nivo rentabiliteta da je izražen
u oficijelnom kamatnjaku; međutim izvor ove rente u šumarstvu je dvostruk,
jer ona izvire iz šumskog kamatnjaka i postotka prirasta skupoće.
Kad bi šumski kamatnjak bio jednak oficijelnom, pa kada bi k tome pridošla
još povišica rente s razloga prirasta skupoće, to bi ovo značilo, da
šumski kapital odbacuje veću rentu nego ostale vrsti kapitala, šumarstvo
bi na taj način bilo u neku ruku privilegiranu, a u takove privilegije
Endre s nije vjerovao, već je bio osvjedočen, da kapitali imaju
tendenciju da se stvarno ukamaćuju s jednakim iznosom rente, a ovaj
poprečni nivo rentabiliteta je izražen u oficijelnom (landesüblicher) kamatnjaku.
Vidimo dakle, da je prema E n d r e s u šumski kamatnjak
ovisan o oficijelnom, t. j . o prilikama na tržištu kapitala. Na drugoj
strani Endre s je vjerovao u tezu o karakterističnom kamatnjaku i na
njoj je sagradio čitav svoj sistem. Ove dvije teze, naime teza o zavisnosti
šumskog kamatnjaka od oficijelnog i teza o karakterističnom kamatnjaku
šumske privrede, teško je dovesti u logičku saglasnost. Ovdje je
jedna nedosljednost E n d r e s a, koja je upala u oči mladim njegovim
sljedbenicima. Naročito su poratne privredne prilike učinile, da ova ne


147




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 34     <-- 34 -->        PDF

dosljednost jače pada u oči. Oficijelni kamatnjak bio je u vrijeme prije
rata dosta stabilna veličina, u srednjoj Europi iznosio je poprečno oko
4%. Međutim nakon rata nestalo je svake stabilnosti u tom pogledu.
Oficijelni kamatnjak penje se do vrtoglavih visina, pada i raste na isti
način, kako se mijenjaju notacije deviza na burzama. U takovim prilikama
teško je podržavati vezu između oficijelnog i šumskog kamatnjaka,
a postotak porasta skupoće postaje potpuna nepoznanica, nitko ne zna i
ne može naslućivati, kako će se razvijati cijene drvu. Sve ove okolnosti
činile su da je »brak« između oficijelnog i šumskog kamatnjaka postajao
sve više neodrživ, a Borgman n je bio onaj, koji.je proveo rastavu
toga braka. U spomenutom članku postavlja on tezu, da između šumskog
kamatnjaka i oficijelnog ne postoji nikakova unutarnja veza. Oficijelni
kamatnjak ovisan je o prilikama na novčanom tržištu, o valutarnoj politici
države, o burzovnoj špekulaciji, zato je oficijelni kamatnjak po svojoj
naravi nestalan i promjenljiv. Tome nasuprot šumski je kamatnjak
kruta i nepromjenljiva veličina, ovisan je samo o biološkim zakonima
prirašćivanja drvne mase i o omjeru cijena, koje imaju na tržištu pojedini
sortimenti drva.


Držimo da ne treba posebice dokazivati, da je prirast mase kod
zadane vrsti drveća i zadanog boniteta stojbine stalna i karakteristična
veličina. U skrižaljkama prirasta i prihoda nalazimo podatke o prirastu
pojedine sastojine u raznim starostima i na raznim bonitetima zemljišta.
Međutim i postotak kvalitativnog prirasta u glavnom je stalna veličina.
Istina je, da se cijene drvetu neprestano mijenjaju, ali kod ovih promjena
ostaju u pravilu nepromijenjeni omjeri između cijena pojedinih sortimenata.
Što je drvo deblje, to ima u pravilu veću cijenu po jedinici količine.
Ovo važi naročito za lisnato drvo. Jedinična cijena trupaca sposobnih za
tehničku porabu u neku ruku je funkcija promjera trupaca. Dešava se po
koji puta, da se cijene pojedinog sortimenta promijene, posve samostalno
i nezavisno od ostalih sortimenata/ ali ovakove su promjene većinom
samo prolazne prirode. Sjećamo se još ogromnog i naglog porasta cijena
hrastove bačvarske robe, koja je povišica bila izazvana ukidanjem prohibicije
u Americi. Zbog toga se pojavila iznenadna i ogromna potražnja
gotove bačvarske robe, cijene su porasle sasma abnormalno. Međutim
svjetska produkcija u najkraće je vrijeme naknadila ovaj akutni manjak,
utakmice kupaca je nestalo, a cijene hrastove dužice uskoro su se povratile
na prijašnji omjer spram ostalih hrastovih sortimenata.


Pošto su dakle postotak prirasta mase i postotak prirasta kvalitete
stalne veličine, mora da je stalna i njihova suma, to jest šum. kamatnjak.


Na taj način pružen je nov dokaz, da je šumski kamatnjak stalna
i nepromjenljiva veličina i da mora takova biti. Ova je stabilnost glavna
odlika, koja šumski kamatnjak osposobljuje, da bude najvažniji instrumenat
šumske statike i nauke o računanju vrijednosti šuma, kako ga
upotrebljava Brt.


Iz gore izloženog vidi se također druga veoma važna okolnost: da
šumski kamatnjak nije kamatnjak u običnom kapitalističkom smislu, ne
određuje omjer zakupnine, koju plaća zakupnik vlasniku iznajmljenih
dobara, već je matematski koeficijenat, koji nam pokazuje, u kojem se
omjeru uvećavaju vrijednosti, koje stvara zadano produkciono sredstvo


— šumsko tlo. Šumski kamatnjak nije više pojava, koja stoji u uzročno!
148




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 36     <-- 36 -->        PDF

rente. Naveli smo Endresov u tezu, prema kojoj dobra, koja su
trajno uporabiva, sadrže u sebi sve koristi, koje će se ostvariti u budućnosti.
Vrijednost takovog dobra jednaka je sumi tih budućih vrijednosti.
Ovu misao E n d r e s je preciznije izrazio u jednadžbi na 48. strani
udžbenika, koja glasi:


1. op 1, op2 ´ 1, op´1
Riječima možemo ovu jednadžbu izraziti ovako: Vrijednost kapitala
jednaka je sumi na sadašnjicu diskontiranih vrijednosti renta. Desna
strana jednadžbe je padajuća geometrijska progresija, a suma te progresije
je jednaka vrijednosti kapitala. Na taj način E n d r e s je dobio formulu
za kapitaliziranje godišnje vječne rente


0 .op


i formulu za kapitaliziranje vječne periodičke rente:


1 . opu — 1
Kad promotrimo ovaj način izvadanja najvažnijih matematskih formula
Brt, onda se pojavljuje pitanje, da li je sadanja vrijednost neke
rente, koja će se pojaviti u budućnosti, zaista jednaka iznosu njezinom
diskontiranom na sadašnjicu? Na ovaj način mi ustanovljujemo sadanju
vrijednost kapitala, ali kapital i renta nemaju identičnu ekonomsku prirodu.
Kapitali su stvari, koje donose rentu, a renta je produkt kapitala.
Ona nema svojstvo kapitala, svojstvo produktivnosti, barem joj mi takovo
svojstvo ne pripisujemo. Istina je, da se renta može priklopiti
kapitalu, ali u tom slučaju ona nema više značaj rente, već je postala
sastavni dio kapitala. Vidimo dakle, da je E n d r e s jednostavno prenesao
svojstva kapitala i na njegov produkt, na rentu, a da za takav
postupak nije imao nikakvog ekonomskog opravdanja.


Neodrživost ovakovog postupka možemo si još bolje predočiti na
temelju slijedećih razmatranja: Kad mi hoćemo ustanoviti vrijednost,
koju će imati u budućnosti neki kapital, koji se povećava uz kamate na
kamate sa kamatnjakom od p%, onda mi sadanjoj vrijednosti kapitala
pribrojimo kamate, koji će se pojaviti u budućnosti do određenog roka.
Postupak prolongiranja kapitala po´ svojoj je naravi adicija; sadanjoj
vrijednosti kapitala pribrajaju se kamati. Ti kamati danas nemaju nikakove
vrijednosti, jer još ne postoje, vrijednost će imati, kada se budu
ostvarili. Kad bismo mi tim budućim vrijednostima kamata već danas
pripisivali neku vrijednost, onda bismo sadanju vrijednost kapitala morali
povećati za neki iznos, a pošto mi to ne činimo, onda to znači, da
stvari, koje danas ne postoje, ne mogu danas ni imati nikakove vrijednosti,
već će ju dobiti tek onda, kad se budu pojavile.


Ako mi znademo, da će neki kapital nakon . godina, povećan uz
kamate na kamate, imati vrijednost K, onda se pitamo, koliku vrijednost
ima taj kapital danas, kada se kamati nisu još pojavili. Sadanju vrijednost
kapitala određujemo postupkom diskontiranja, to jest mi od konačne


150




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 40     <-- 40 -->        PDF

nost Brt spram tolikih napadaja može da nam služi kao dokaz, da su u
ovoj ekonomskoj teoriji sadržani neki opći ekonomski i naučni principi,
koji se ne daju oboriti i kojima Brt ima da zahvali svoju upravo neobičnu
životnu sposobnost.


Ako hoćemo da nađemo razloge tolikoj životnoj snazi Brt, moramo
si predočiti razvoj šumarske nauke u toku zadnjeg stoljeća. Goeth e
je u jednoj svojoj pjesmi napisao i poznatu parabolu: »Vor lauter Bäumen
sieht man nicht den Wald«. Čovjek, kada zađe u šumu, zapanjen je i
zbunjen od nepreglednog mnoštva konkretnih pojava i oblika, ali u
isto doba opaža, a možda i samo naslućuje, da su sve te mnogobrojne
pojave samo izrazi jednog ili! malobrojnih osnovnih principa, koji svojim
međusobnim utjecajima stvaraju nebrojene konkretne pojave i oblike.
Čovjek hoće da nađe te zadnje principe, naslućuje ih, pa se opet izgubi
u konkretnom. Šuma je uzor mitoloških priča o labirintima. Puteva je
mnogo, ali samo jedan vodi k cilju.


Kada je šuma postala gospodarski objekt, ona je na isti način bunila
šumara ekonoma kao ranije pasijoniranog lovca, romantičkog pjesnika
i zaljubljenu mladež. Šuma nam treba, ona nam daje najobičnija
dobra, koja su nam zato i! najpotrebnija. Ali kada se postavi pitanje, da li
nam konkretna šuma daje sve ono, što može da nam dade i što treba
učiniti da polučimo maksimum koristi od šume, onda je na to pitanje
veoma teško odgovoriti. Vlasnici šuma i njihovi upravnici određivali su
gospodarske mjere u šumi, određivali su ih na temelju nesređenog empiričkog
iskustva, a i na temelju svojih nekontroliranih osjećaja i simpatija.
Ako je mlađi šumarski službenik bio protivnog mnijenja, ako je smatrao
da naređene mjere škode šumi i njezinom vlasniku, to je njegovo
mnijenje bilo odbijeno — ne na temelju nekih objektivnih argumenata i
razloga, već na temelju hijerarhijske vlasti šefa. Pri takovom stanju
stvari, karakterističnom za nekadanji primitivni stepen organizacije šumarske
službe i primitivni stepen šumarskog znanja, odlučivali su samo
nekontrolirani subjektivni momenti, nisu postojale nikakove pozitivne
osnovice, na kojima bi se moglo raditi i to trajno raditi, kako je i šuma
dugotrajna. Svaka promjena vodećih ličnosti na upravi izazivala je promjenu
gospodarstva kao i njegovih ciljeva, a jasno je da šuma ovakovo
maltretiranje trajno ne može da podnese, već reagira na takav postupak
neizbježnošću prirodnih zakona.


Držim, da je najveća i najvažnija zasluga Brt i njezinih autora u
tome, da su tom haosu načinili kraj, barem kod naprednih nacija i kod
naprednih gospodarstava. Umjesto principa subjektivne volje šefova postavilo
se načelo objektivnosti. Treba naći objektivna mjerila, prema
kojima će se moći prosuđivati uspjeh gospodarenja, treba postaviti objektivne
i konkretne ciljeve šumskog gospodarstva, da se u šumi ne izgubimo
i ne zabludimo. Radi svoje teoretske konstrukcije morala je Brt
tražiti takova objektivna mjerila, jer inače ne bi mogla u praksi provađati
svoja načela. Brt je potakla analitičko istraživanje raznih pojava u
šumi, a bez takove analize ne možemo si ni zamisliti sintezu, koja je
zadnji cilj. Svaki čovjek zna, da šuma raste, da pojedina stabla prirašćuju,
ali kako prirašćuju i koji momenti utječu na taj prirast, to su nam pokazali
šumari, koji su radili na tome da ostvare ideale Brt. Oni su sastavili
skrižaljke prirasta i prihoda, zorno su nam prikazali, kako se povećava


154




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 37     <-- 37 -->        PDF

vrijednosti kapitala odbijamo sumu kamata, koji će se pojaviti u određenom
roku. Prema tome je ovaj postupak jasan dokaz, da kamatima,
koji će se pojaviti u budućnosti, u"sadašnje vrijeme ne pridajemo nikakovu
vrijednost. Sadanju vrijednost kapitala dobili smo postupkom diskontiranja
tako, da smo od konačne vrijednosti kapitala odbili onaj dio
te vrijednosti, koji danas još ne postoji i koji prema tome ne može imati
ni vrijednosti.


Kad mi sada ponovno promatramo jednadžbu:


f f y


.=^.~.~.~ + ö^+o7^)^ °°


onda mi sumandima na desnoj strani jednadžbe ne možemo priznati vrijednost,
već prema istaknutim načelima ova jednadžba ima da glasi:
A´ = 0 + 0 + 0 + . . .00, dakle: suma vrijednosti budućih kamata
jednaka je nuli. Iz toga slijedi, da je Endresov a dedukcija formula
za vječne rente posve pogrešna, ne matematski, već zbog toga jer bazira
na nemogućim ekonomskim pretpostavkama.


Pošto je E n d r e s sadanju vrijednost kapitala tumačio budućim
prihodima, to se je iz toga razvila toliko puta podgrijavana i besplodna
polemika u pitanju, da li se u formulu prihodne vrijednosti zemljišta
imaju uvrstiti sadanje ili buduće cijene šumskih produkata. I u ovom
pitanju Borgman n je načinio red time što je uveo posve drugi način
dedukcije formula za vječne rente.


Na temelju pretpostavke, da je kamatna stopa matematski omjer
između vrijednosti kapitala i njegovih prinosa u sadašnjici, postupao
je ovako: Kapital /( narast će tokom godine dana na ..,... Ako se
pita, za koliko priraste kapital u toku godine dana, dakle koliko iznosi


godišnja renta r, to mi dobijemo njezin iznos, ako od konačne vrijednosti
kapitala odbijemo njegovu početnu vrijednost, dakle:


r = K 1, op — K= K(l. op — 1) = K 0 . op


Iz gornje jednadžbe slijedi, da je


77 r


() .op


Analogno tome je vrijednost periodičke rente, koja se pojavljuje
svakih u godina:


JB=sL-l.op» — .=.(1...*-—.


a vrijednost kapitala:


1. opu — 1
Time da je Borgman n odbacio izvadanje rentovnih formula na
temelju prihoda daleke budućnosti, time što 0 tim prihodima uopće više
ne vodi računa, obeskrijepio je prigovore onih, koji bi htjeli dokazati,
da se u Faustmannovu formulu moraju uvršćavati vrijednosti prihoda
prema budućim cijenama.


151




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Konačno moramo spomenuti još jedan smjer Borgmannovo g
djelovanja, gdje se je također istakao svojim tumačenjima osnova Brt.
Poznato je, da Brt sve svoje zaključke izvodi iz iskustava stečenih prigodom
studiranja toka rasta jednodobne sastojine. Osnovni gospodarski
oblik, kojemu posvećuje svu pažnju, je dakle prekidno gospodarenje sa
sastojinom. Gospodarstvenu jedinicu (Betriebsklasse) uzima samo posredno
u obzir, smatra ju kao mehanički skup većeg broja sastojina.
Gospodarstvena jedinica je umjetna tvorevina, koju možemo sastaviti na
najrazličitije načine, već prema potrebama i shvaćanju vlasnika šume
odnosno upravitelja. Brt smatra samo sastojinu kao od prirode zadanu
primarnu organizacijom! jedinicu šume. Ako hoćemo ustanoviti zakone
šumske produkcije, njege i uzgoja šuma, proredivanja i t. d., onda moramo
našu pažnju usmjeriti jedino na pojedinačnu sastojinu. Samo sastojina
je onaj kolektivni bioorganizam, u kojem pojedini individualni! organizmi
na karakterističan način utječu jedan na drugoga, stvaraju uvjete
prosperiteta pojedinim individuima ili pak uništavaju pojedince u korist
kolektiva.


Tome stanovištu nasuprot ističu mnogi šumarski pisci — n. pr.
Hönlinger, Ost wald i drugi — da je osnovna organizacijona jedinica
u šumarstvu ne sastojina, već gospodarstvena jedinica.


Ove prigovore stariji su predstavnici Brt većinom ignorirali i nisu
se upuštali u polemiku u tom pitanju. Na taj su način dali svojim protivnicima
priliku da uvijek iznova opetuju tu svoju tvrdnju, za koju i mi
držimo da je iz temelja pogrješna. Narav šume kao bioorganizma očituje
se jedino u sastojini, a gospodarstvena jedinica je umjetna tvorevina, u
kojoj prirodni zakoni šume tek posredno i nejasno dolaze do izražaja. U
gospodarstvenoj jedinici možemo studirati! volju i tendencije taksatora,
koji ju je stvorio, a u sastojini dolaze do izražaja zakoni prirode. Mladi
predstavnicu Brt, a naročito Borgmann , sistematski obrađuju pitanje
primarnosti sastojine ili gospodarske jedinice u šumarstvu i na taj način
rade u pravcu unapređenja šumarske nauke.


Borgman n u članku »Tagesfragen aus dem Gebiet der forstlichen
Betriebslehre«1 ponovno se bavü pitanjima, o kojima smo gore
raspravljali, ali na taj način da daje sistematski prikaz cjelokupnog sistema
modernizirane Brt. Precizira stanovište u svim pitanjima, koja su
važna za šumarsku nauku kao i za gospodarenje sa šumama. Pošto smo
najzanimivija pitanja već obradili, nećemo se posebice osvrtati na ovaj
članak.


Ako hoćemo da u zbijenoj formi prikažemo najnoviji razvoj teorije
najveće zemljišne čiste rente, moramo istaknuti ove momente:


1) Ova teorija razvija u najnovije vrijeme novi pojam šumskog kamatnjaka:
prikazuje ga kao sumu prirasta mase i prirasta kvalitete, to
jest napetosti cijena pojedinih sortimenata iste vrsti drva. Vezu između
šumskog kamatnjaka i oficijelnog, to jest običnog kapitalističkog kamatnjaka,
ona negira. Šumski kamatnjak postaje na taj način jedan od tehničkih
koeficijenata, kakovih nalazimo u svim granama tehničke nauke.
Na taj način u svom najnovijem razvoju Brt kida stare veze sa kapitalističkom
ideologijom.


1 Forstwissehschaftl´iches Zentralblatt, godište 1927, strana 751, 793, 859, 889.


152




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 39     <-- 39 -->        PDF

2) Pod utjecajem svojih mladih pristaša Brt prekida tradiciju ultrakratkih
ODhodnja, koju je zaveo P r e s s 1 e r, koji je, kako navodi! Borg m
a n n, izračunao za smreku ophodnju od 60 godina, za bor 70, za bukvu
80, a za hrast ophodnju od 90 godina.


3) Moderna Brt otklanja kapitalistički misticizam, koji sadanju vrijednost
dobara izvodi iz nekih nerazumljivih i neshvatljivih veza sa
budućnošću i time izaziva zbrku pojmova. Svoje formule izvodi i tumači
na najjednostavniji način na temelju omjera između vrijednosti, koje postoje
u sadašnjici.


4) Šumarsku nauku proglašuje kao dio opće ekonomske nauke, pa
s time u vezi daje poticaj za pojačanje kontakta između teoretske ekonomske
nauke i šumarske nauke kao i kontakta između šumskog gospodarstva
i ostalih grana nacijonalne privrede. Istražuje međusobnu zavisnost
pojedinih privrednih grana u okviru nacijonalne ekonomske
zajednice.


5) U svojim istraživanjima očituje volju za realnošću u većoj mjeri,
nego je to bilo do sada, zato i nastoji da numeričku veličinu šumskog
kamatnjaka matematski precizno odredi i ne zadovoljava se sa neodređenim
apstrakcijama. Ovakova nastojanja pružaju mogućnost objektivne
kritike, a time i objektivnog napretka.


6) Činjenicu, da je samo sastojina primarni organizam šume, ističe
kao programatsku tezu, koju potkrepljuje čvrstim dokazima.


Držim, da ovakav razvoj teorije najveće zemljišne čiste rente ni)
najmanje ne slabi i ne razdvaja ovaj naučni smjer, već ga naprotiv ojačava
i otvara vidike novom napretku i razvoju.


3. Kritika teorije najveće zemljišne čiste rente.
Nema u šumarskoj nauci valjda ni jednog naučnog sistema, koji bi
bio toliko kritiziran i napadan kao baš Brt. Od časa njezinog postanka pa
do danas traje ljuta teoretska borba; već tri četvrtine stoljeća redaju se u
stručnim glasilima šumara čitave Evrope članci, u kojima pojedini pisci
zauzimaju stanovište spram ove teorije: nekil za, a neki protiv, đak je
najveći broj onih, koji tu teoriju djelomično priznavaju, a djelomično odbijaju.
Objelodanjuju se knjige i brošure u stilu onih, koje potječu od
Hönlinger a i koje nose bombastične naslove kao n. pr. »Beweise
für die Unrichtigkeit der Reinetragslehre«, ili »Der endgültige Niederbruch
der Bodenreinertragslehre« i slično. Međutim na drugoj strani
opažamo, da na braniku ove teorije stoje ljudi, koji su u najvećoj mjeri
zaslužni za šumarsku nauku, koji su upravo izgradili tu nauku, u koliko
se tiče šumske statike i nauke o računanju vrijednosti šuma. Da se ograničimo
samo na Nijemce, moramo spomenuti Pressler a, Gustava
Heyer a, Judeich a, Endresa, Guttenberga i mnoge druge.
Međutim ne zagrijavaju se za ovu teoriju samo stariji predstavnici šumarske
nauke, već i istaknuti predstavnici mlađe generacije, kao n. pr.
Borgmann , vide u toj teoriji osnovicu, na kojoj treba dalje izgrađivati
šumarsko znanje.


Ne možemo si ozbiljno zamisliti, da bi svi ti odlični predstavnici
Šumarske nauke zapali u jednu te istu pogrešku i da bi uz nju i nadalje
tvrdokorno ustrajali, makar imjeHönlinge r s drugovima »konačno


dokazao«, da su na krivom putu. Već sama ova neobična žilavost i otpor153




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 35     <-- 35 -->        PDF

vezi sa kapitalističkim gospodarskim poretkom sadašnjice, već je postao


posve tehničkom pojavom, spada na područje nauke o poznavanju robe


i produkcijonih sredstava. Rudarski inženjeri ispituju podzemna nalazišta


nafte ili ugljena, procjenjuju njihove količine i studiraju mogućnosti i


uvjete njihove eksploatacije. Na sličan način ispituju šumari uvjete šum


ske produkcije, staraju se da postignu što veću produktivnost svojih pro


dukcijonih sredstava. U okviru današnjeg gospodarskog sistema bivaju


rezultati njihova rada u pravilu iskorišćavani od strane kapitalista, ali i


da netko drugi gospodari nacijonalnom privredom, zadaće tehničara ne


bi se promijenile. Zadaća je tehničkog stručnjaka, da ustanovi i uspo


stavi povoljne uvjete produkcije, a pitanje, u čiju će korist ići uspjesi te


produkcije, ne spada više u njegov djelokrug. To je pitanje političko


odnosno socijalno.


Time što su mlađi pristaše Brt proglasili šumski kamatnjak veliči


nom posve nezavisnom od oficijelnog kamatnjaka, u stvari su razriješili


veze, koje su Brt vezale sa kapitalističkom ideologijom. Ovom negacijom


odalečili su se od kapitalističke platforme, na kojoj je ranije stajala i


bila osnovana ova teorija. Ovaj protukapitalistički smjer razvoja teorije


najveće zemljišne čiste rente nije hotimičan ili tendencijozan, nije u sa


vezu sa socijalnim i političkim previranjem naših dana, već je poslje


dica posve drugih uzroka.


Teorija najveće zemljišne čiste rente je teoretska tvorevina, osnovana
u svrhu da se načela kapitalističkog gospodarstva primijene na
specijalno područje šumskog gospodarstva. To je bio cilj, koji je lebdio
pred očima Pressler a, a koji su prihvatili i Gustav Heyer kao
i E n d r e s. Međutim kada su istraživanja šumske produkcije, koja su
provađana po mlađim pristašama Brt, sve više uznapredovala, kapitalistička
ideologija postala je zaprekom, koja je kočila pravilan i uspješan
razvoj naučnih nastojanja. Jedna od glavnih takovih zapreka bila je
teza o zavisnosti šumskog kamatnjaka od oficijelnog. Ova teza ugrožavala
je nutarnju logiku i čvrstoću ovog sistema, pa su mladi pristaše ove
teorije učinili odlučan korak i prekinuli najjaču vezu između kapitalističke
ideologije i Brt.


Vidimo u nauci sličnu pojavu kao i u općem gospodarstvu. Kapitalizam
je dao najviše poticaja ekonomskom razvoju, koji se je odigrao
u prošlom i početkom ovog stoljeća. Međutim u našim danima opažamo,
da je kapitalizam postao zapreka još jačem i još povoljnijem razvoju
opće nacijonalne privrede, a u tome i jest srž krize kapitalizma i uopće
svjetske ekonomske krize. Kapitalizam, kao opći ekonomski sistem, je
metoda ostvarivanja ličnih interesa bez obzira na interese ostalih članova
ljudske zajednice. Ljudska zajednica, ljudsko društvo, to su pojave,
koje kapitalistu uopće ne interesiraju, u koliko nisu sredstvo za njegovo
lično obogaćivanje. Međutim kada svijet postepeno dođe do uvjerenja,
da se interesi pojedinaca mogu ostvariti na temelju harmoničke saradnje
svih društvenih slojeva, onda je kapitalizam zbog svoga antidruštvenog
stanovišta postao zapreka ostvarivanju — ne neke ideje, već ekonomskih
interesa članova ljudskog društva. Do ovog uvjerenja svijet dolazi spon


.tano, svaki pojedinac stvara u sebi takovo naziranje, a saradnjom istomišljenika
nastalo je socijalno previranje naših dana.
Borgmann je zauzeo protivno stanovište od E n d r e s a i u pitanju
metode deduciranja formula vječne godišnje ü vječne periodičke


149 .




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Ustanovljivanje prihodne vrijednosti zemljišta, te .prihodne i troškovne
vrijednosti sastojine tri su glavna stupa, na kojima počiva E n d
r e s o v sistem računanja vrijednosti šume i njezinih sastavnih dijelova.
U svom udžbeniku on doduše i nadalje raspravlja i podučava, kako
se može ustanoviti vrijednost tekućeg i poprečnog prirasta sastojine,
vrijednost normalne drvne zalihe, veličina štete od šumskih kvarova
i t. d. Međutim ova poglavlja s teoretskog gledišta nisu više važna niti
interesantna, jer predstavljaju kombinaciju već poznatih elemenata u
praktične svrhe.


Vrijednost prirasta je diferencija troškovnih ili prihodnih vrijednosti
sastojina u doba m i m + .. Vrijednost normalne drvne zalihe je suma
vrijednosti sastojina, koje su spojene u jednu gospodarstvenu jedinicu i
odgovaraju zahtjevima normalnog poređaja, normalnih masa i normalnog
prirasta u smislu nauke o uređivanju šuma. Vrijednost šume, to jest kompleksa
od većeg broja sastojina, jednaka je sumi vrijednosti sastojina
i zemljišta, na kojima se sastojine nalaze. Vrijednost sastojina možemo
ustanoviti prema metodi troškovne ili prihodne vrijednosti, što je sa
teoretskog gledišta irelevantno. Sa praktičnog gledišta postupa se tako,
da se za mlade sastojine ustanovi tršokovna vrijednost, a za starije prihodna
vrijednost. Okvir ove rasprave ne dopušta, da se bavimo i ovim
potankostima.


Treba da se osvrnemo i na drugi dio E n d r e s o v o g udžbenika,
u kojem se bavi isključivo problemima šumske statike, a taj dio
nosi i natpis: Forststatik. Međutim ne smijemo izgubiti iz vida okolnost,
da E n d r e s ne razlikuje oštro područje šumske statike i nauke o računanju
vrijednosti šuma. U uvodu (str. 1.) on naročito ističe, da razlikovanje
šumske statike i nauke o računanju vrijednosti šuma ne može biti
principijelno, već je to samo pitanje metodičke prirode. Kad smo raspravljali
o prihodnoj vrijednosti zemljišta, dodirnuli smo već najvažnije
probleme šumske statike. Općenito možemo reći, da smo pri raspravljanju
problema nauke o računanju vrijednosti šuma ujedno raspravili i
sve probleme šumske statike. U drugom dijelu svog udžbenika E n d r e s
samo nešto potanje raspravlja o ovim pitanjima, a da kod toga ne donosi
nikakovih sasma novih teoretskih postulata, izuzev možda u poglavlju o
postotku zrelosti.


Pojam šumske statike definira E n d r e s kao nauku o ravnoteži
između prihoda i troškova šumskog gospodarstva. To je nauka o rentabilitetu
šumskog gospodarstva (str. 201). Osnovni postulat ekonomske
ravnoteže izražen je u zahtjevu, da troškovi produkcije moraju biti
nadoknađeni prihodima produkcije. U okviru Brt formuliran je zahtjev
gospodarske ravnoteže šumskog gospodarstva u »jednadžbi gospodarske
ravnoteže«, koja glasi:


. + .»-13...*—+ A l,op"-"-\ ={B— V)-(l,of — l)-\-c-l,op«


Lijeva strana jednadžbe prikazuje nam sumu prihoda, a desna sumu troškova.
Iz ove jednadžbe vidimo također, što imamo podrazumijevati
pod troškovima produkcije. Ovamo spada u prvom redu zemljišna renta,
kamati upravnog kapitala i konačno kulturni troškovi. Od svih tih troškova
najvažnija je zemljišna renta, koja ne predstavlja neki stvarni
Izdatak šumoposjednika, već se kao trošak može shvatiti samo na osnovi


138




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Naprijed sam istaknuo specifičku šumsko-gospodarsku pojavu, da
svaka sastojina ima dvije vrijednosti. Prva je vrijednost sastojine kao
gotovog dobra, koje se može odmah upotrijebiti, a druga je vrijednost sastojine
kao produktivnog sredstva, koje stvara buduće veće vrijednosti.
Pitanje ustanovljivanja vrijednosti sastojine kao produktivnog sredstva
jedan je od najtežih problema šumskog gospodarstva. Međutim je Brt
i na ovo pitanje dala matematički precizan odgovor. Pomoću formula
za troškovnu i prihodnu vrijednost sastojina možemo tačno izračunati
produktivnu vrijednost šume. Osnovna pretpostavka za ovo izračunavanje
je ta, da je šumsko tlo kapital, a sastojina na njemu da predstavlja
kamate toga kapitala. Prema tome između vrijednosti šumskog tla i vrijednosti
sastojine mora da postoji izvijestan matematski omjer, koji je
zadan karakterističnim kamatnjakom šumske privrede — šumskim kamatnjakom.
Vrijednost tih kamata odnosno sastojine dobivamo, ako od
konačne vrijednosti zemljišnog kapitala odbijemo početnu vrijednost,
dakle


HK,„ =51, op´" — B = B (1, op´" — 1).


Sa takove tačke gledanja polazili su pristaše Brt, kada su konstruirali
formulu troškovne vrijednosti sastojine. Ova konstrukcija osniva
se na shvaćanju, da vrijednost sastojine predstavlja regres za utrošenu
zemljišnu rentu kao i za ostale troškove produkcije, to jest upravne i
kulturne troškove. Ako je odnosna sastojina do godine m već odbacila
neke prihode od proreda, to je time smanjen dug, što ga duguje sastojina
svom vlasniku; za iznos tih prihoda smanjuje se. troškovna vrijednost
sastojine. Na temelju tih pretpostavaka formula troškovne vrijednosti
sastojine dobiva konačan oblik:


mm


HKm = (B-\- V) (1, op»1 — 1) -f- c. 1, op — D„ 1, op -"


Pomoću ove formule možemo konstruirati krivulju troškovne vrijednosti
sastojine, koja nam grafički prikazuje tok stvaranja vrijednosti u
sastojini.


Ako u našim razmatranjima uzmemo kao polaznu tačku kraj ophodnje,
onda dobijemo prihodnu vrijednost sastojine (Bestandeserwartungswert).
Vrijednost sastojine povećava se prema zakonima geometrijske
progresije sa kamatima na kamate. Na kraju ophodnje njezina je vrijednost
Au, to jest jednaka je sječivom prihodu. Ako hoćemo znati vrijednost
sastojine, koja ja stara između O i m godina, to ovu vrijednost možemo
ustanoviti tako da konačnu vrijednost diskontiramo za onolik broj
godina, koliko iznosi razlika u — m godina. Ako se mogu očekivati međutimni
prihodi od proreda, to se prihodna vrijednost sastojine povećava
za njihov iznos. Međutim od ove vrijednosti moramo odbiti troškove
produkcije, to jest zemljišnu rentu i upravne troškove. Na temelju takovih
pretpostavaka formula prihodne vrijednosti sastojina dobija slijedeći
oblik:


„., .,. + .1-1-..»-»+ (fi-f V) (i.*>p»-m—l)
l.opu~m


Postupak pri određivanju prihodne vrijednosti sastojine najviše je sličan
postupku pri diskontiranju mjenica.


137




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 47     <-- 47 -->        PDF

Međutim treba da prikažemo glavne postulate Wrt, kako bismo
mogli bolje ilustrirati naše tvrdnje.


Ako gospodarimo prema načelima Wrt, onda moramo kao polaznu
tačku svih naših razmatranja uzeti ne pojedinu sastojinu, već sklop svih
njih, to jest gospodarstvenu jedinicu. Gospodarstvena jedinica je skup
sastojina, koje sve zajedno imaju gospodarsku svrhu da čovjeku osiguraju
potrajno i jednolično uživanje plodova šumske produkcije. Radi
takove svrhe u gospodarstvenoj jedinici moraju biti sadržane sastojine
raznih starosti, tako da postepeno siječemo najstarije sastojine, a da kod
toga ukupna drvna zaliha ostaje nepromijenjena. Kad smo jednom obišli
sječom čitavu površinu gospodarstvene jedinice, vraćamo se na onu
površinu, koju smo vremenski najprije posjekli, a na kojem je tlu u međuvremenu
narasla nova sastojina isto toliko stara kao i ona, koju smo
posjekli na početku ophodnje. Samo ovakovim spajanjem pojedinih sastojina
u jednu gospodarsku cjelinu omogućeno je, da ova gospodarstvena
jedinica godišnje i potrajno odbacuje neku jednolični prihod, od kojeg
živi vlasnik šume. Ovaj prihod bez rada nazivamo u smislu kapitalističke
terminologije šumskom rentom ili rentom od šumskog kapitala. Prema
tome gospodarstvena jedinica ima sve atribute kapitala u smislu praktično-
ekonomskog shvaćanja toga pojma. Ona je tipični kapital, kako si
taj pojam predstavljaju praktični kapitalisti.


Tome nasuprot izolovana sastojina nema i ne može imati značaja
kapitala, kako smo već na više mjesta istaknuli.


Kada dakle Wrt polazi od gospodarstvene jedinice i samo njoj pridaje
značaj kapitala, to ove činjenice dokazuju, da je ovaj gospodarstveni
sistem ispravno shvatio il primijenio postulate modernog kapitalističkog
gospodarstva.


U okviru kapitalističkog gospodarskog poretka je glavni ekonomski
cilj postignuće što većeg iznosa godišnje rente. Wrt vodi u najvećoj
mjeri računa o tom postulatu, pa provodi i propagira načelo najveće
šumske čiste rente. Ovaj svoj cilj postizava tako, da do krajnje mogućnosti
produljuje šumske ophodnje. Što je ophodnja dulja, to je starija
sastojina, koja dolazi do sječe, to je veći utržak za tu sastojinu, a ovaj
utržak predstavlja godišnji obrok šumske rente. Kapitalista, koji gospodari
sa dugačkim ophodnjama, ima velik godišnji prihod; on može u
većoj mjeri udovoljavati svojim ličnim notrebama nego onaj, koji ima
istu površinu šuma, ali gospodari sa kraćim ophodnjama.


Istina je, da stare šume slabo prirašćuju, ali one ipak prirašćuju,
pa se zbog toga povećava iznos godišnje rente, ako produljimo ophodnju.
Zbog toga kapitalist povećava svoj potrajni godišnji prihod, što je glavni
njegov cilj. Pressle r i s njim svi ostali pristaše Brt prigovarali su
tom načinu gospodarenja, da ne odgovara kapitalističkim načelima, jer
se kapitali kod dugačkih ophodnja ukamaćuju sa niskim kamatnjakom.
Treba tako gospodariti da se postigne najveći mogući kamatnjak —
objektivni šumski kamatnjak. Ovu kritiku smatramo nerealnom. Kapitalističkom
gospodaru nije stalo do toga, da poluči neki apstraktni računski
rezultat, visoku numeričku veličinu kamatne stope; stalo mu je do
toga, da postigne maksimalni mogući potrajni godišnji prihod ili rentu
od zadanih kapitala.


161




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Wrt se može opravdano kritizirati, ali u tu svrhu moramo apstrahirati
pojedinačne interese i promatrati, da li tako dugačke ophodnje
odgovaraju općim interesima, interesima ljudskog društva. Ako pridržavamo
dugačke ophodnje, onda ostavljamo stajati prestarjele sastojine,
koje vrlo slabo prirašćuju. Da su na mjestu tih sastojina mlade, koje se
nalaze u naponu prirasta mase i kvaliteta, onda bi ljudsko društvo kao
takovo imalo veće koristi od šumskog tla. U jedinici vremena to tlo
stvaralo bi veće vrijednosti, nego što ih stvara sada na temelju vrlo
dugačkih ophodnja. Međutim interesi ljudskog društva i kapitalističkog
vlasnika šuma nisu identični. U konkretnom slučaju nalaze se u izrazitoj
i jasnoj suprotnosti. Interesima pojedinačnih kapitalista odgovaraju što
dulje ophodnje, a interesima ljudskog društva ophodnje, kod kojih se
produktivna sposobnost šumskog tla iskorišćuje u maksimalnoj mogućoj
mjeri.


Pridržavanje vrlo dugačkih ophodnja znači u stvari smanjivanje i
ograničavanje šumske produkcije. Zbog toga se pojavljuje veća potreba
za drvom, pojača se utakmica kupaca i tako se povisivaju cijene drvu.
Vlasnici plantaža kave uništavaju često puta velike količine gotove kave,
da time povise cijene. Šumarski kapitalisti ne trebaju da pribjegavaju
takovim mjerama; dovoljno je da produlje ophodnje, da neko vrijeme ne
sijeku svoje šume i već se opaža pojačana potražnja za drvom, a s time
. vezi i povišenje cijena.


Međutim činjenica je, da su gotovo svi šumoposjednici pod utjecajem
propagande pristaša Brt u znatnoj mjeri snizili ophodnje u svojim
šumama, tako da danas nemamo gotovo nigdje tako dugačkih ophodnja,
kakove su bile one, koje je kritizirao P r e s s 1 e r. Ova činjenica mogla
bi poslužiti kao protudokaz našim tvrdnjama. Moglo bi se reći, da realni
kapitalisti ipak posvećuju najveću pažnju numeričkoj visini kamatne
stope, pa su zato snizili ophodnje da poluče visoki kamatnjak. Takovo
naziranje morali bismo prihvatiti, da nije posredi još neki moment, koji
je u odlučnoj mjeri utjecao na odluke o skraćivanju šumskih ophodnja.
Sam E n d r e s u svom udžbeniku (str. 273) skreće vlasnicima šuma
pažnju na jednu okolnost i pojavu, koja nastupa u savezu sa skraćivanjem
šumskih ophodnja. Ako se ophodnja skrati ,onda nije više potrebna tako
velika drvna zaliha kao dotle; unovčivanjem drvne mase, koja predstavlja
razliku normalnih drvnih zaliha, poluči vlasnik šuma jedan vanredni
prihod od šuma. Taj prihod nije trajan, već se pojavljuje samo tako
dugo, dok traje pretvaranje dugačke ophodnje u kraću. Sadanja generacija
koristi se na račun budućih generacija, ostavlja im manju ostavštinu,
nego što ju je sama primila. Vanredni šumski prihod je glavni razlog,
zbog kojeg su vlasnici šuma pristali na smanjivanje šumskih ophodnja.
Ova tehničko-gospodarska mjera provodi se uvijek na račun budućih
generacija i! znači smanjivanje nacijonalnog bogatstva.


Teorija najveće šumske čiste rente služi se drugim metodama ustanovljivanja
vrijednosti šuma nego Brt. što je prirodna posljedica drugih
ekonomskih pretpostavaka. Osnivači i pristaše Brt mnogo su isticali
svoju pripadnost kapitalističkoj ideologiji. Oni su sebe smatrali jedino
pravovjernim kapitalistima i time su se dičili. Međutim, kako smo vidjeli,
tim je ljudima kapitalistička ideologija bila strana i neshvatljiva. Oni su
pod firmom kapitalističkih interesa u stvari zastupali društvene interese,


162




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 22     <-- 22 -->        PDF

kuju. Ako te vrijednosti nanesemo na koordinatni sustav, gdje . - os


označuje vrijeme, a y - os vrijednost, pa ako dobivene tačke spojimo,
onda dobivamo krivulju, koja se s početka dosta strmo uspinje, postigne
svoju kulminaciju i nakon toga postepeno pada. Vrijeme, u kojem je krivulja
postigla svoju kulminaciju, nazivamo najpovoljnijom ili financijalnom
ophodnjom. Ako sastojinu uzgajamo u toj ophodnji, onda ima zemljište
maksimalnu prihodnu vrijednost; prema tome je cilj gospodarenja
u najvećoj mogućoj mjeri postignut.


Međutim ako uzmemo u obzir razne vrste drveća, koje mogu rasti
na dotičnom zemljištu, pa za svaku od tih vrsti izračunamo maksimalnu
prihodnu vrijednost zemljišta, to će se i ove maksimalne vrijednosti
zemljišta međusobno razlikovati. Maksimalni Bu s obzirom na smrekovu
sastojinu bit će mnogo veći od maksimalnog Bu, koji se odnosi na bukovu
sastojinu, koja bi mogla rasti na istom zemljištu. Najveća između
ovih maksimalnih Bu pokazuje nam, koju vrst drveća trebamo uzgajati,
da polučimo najveći mogući uspjeh u šumskom gospodarstvu.


Prema tome oscilacije Bu nisu samo instrument, pomoću kojeg
određujemo financijalnu ophodnju kod zadane vrstil drveća, već nam one
omogućuju i izbor najrentabilnijeg gospodarstva s obzirom na vrst drva.
Baš na temelju istraživanja pristaša Brt izračunato je, da je uzgoj smrekovih
sastojina mnogo rentabilniji od uzgoja bukovih sastojina. Na temelju
tih računskih rezultata u Njemačkoj i uopće u srednjoj Evropi pretvorene
su ogromne površine bukovih šuma u četinjave šume. Tako je
teorija najveće čiste zemljišne rente u velikoj mjeri prouzročila promjenu
lica srednje Evrope. Gdje su nekad rasle prastare bukove šume, tamo se
danas i zimi i ljeti zelene smrekove šume, u koliko ih nisu uništili potkornjaci
i ini štetnici, koje fanatični reformatori nisu predviđali.


Analogno možemo izračunati i prihodne vrijednosti zemljišta za
mješovite sastojine i uporedivati ih sa vrijednostima čistih sastojina. Računski
rezultat pokazuje, da je najrentabilnije uzgajati čiste sastojine najvrednijih
vrsti drveća. Prirodne prašume, u koje čovjek nije dirao, većinom
su mješovite ili se sastoje iz manjih sastojina istovrsnog drveća,
koje poput mozaika sastavljaju i pokrivaju velike komplekse zemljišta.
Kad su šumari pali pod utjecaj kapitalističke ideologije, forsirali su posvuda
uzgoj čistih sastojina sa maksimalnim obrastom najvrednijih vrsti
drveća. Kasnije su utvrđene prednosti mješovitih sastojina pred čistima.


E n d r e s je konstruirao posebne formule, pomoću kojih možemo
izračunati prihodnu vrijednost zemljišta uz pretpostavku da se šuma
siječe čistom sječom, oplodnom sječom uz prirodno pomlađivanje i oplod...
sječom u krugovima, zatim uz pretpostavku srednje šume i gospodarenja
sa pričuvcima, uz pretpostavku niske i konačno preborne šume.
Ako ove formule promatramo samo kao sredstvo za izračunavanje vrijednosti
šumskog tla, dakle sa gledišta nauke o računanju vrijednosti
šuma, onda one nemaju velike važnosti. Razlike maksimalnih Bu s obzirom
na različite načine uzgoja kod iste vrsti drveća nisu znatne, tako
da se moramo upravo čuditi zašto ih je E n d r e s konstruirao. Međutim
ako ove formule promatramo kao instrumenat šumske statike, onda
nam one daju upute o tome, koji je način uzgoja i sječe šuma najrentabilniji.
Na temelju računa šumar može odlučiti u pitanju, kako će sjeći
šumu i kako će je pomlađivati. Rezultat svih tih istraživanja jeste, da je
najpovoljnija čista sječa visoke šume uz naknadno umjetno pošumljavanje.


136




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 21     <-- 21 -->        PDF

ljište imati neku drugu vrijednost, nego što ju ima danas. >Kad se pita za
.sadanju vrijednost zemljišta, onda se na svaki način moraju uzimati u
račun sadanje cijene prihoda, makar da će isti unići u budućnosti. Što
u ovom slučaju stvara zabunu, to je zapravo samo ona Endresov a
tvrdnja, prema kojoj je sadanja vrijednost kapitala suma budućih diskontiranih
prihoda. S ovom tezom još ćemo se pozabaviti kasnije.


Ustanovljivanje prihodne vrijednosti zemljišta vrlo je važno, kad
se radi o tome, da se ustanovi prometna vrijednost nekog šumskog posjeda.
Ë n d r e s i njegovi pristaše smatraju, da je izračunata prihodna
vrijednost zemljišta poprečna prometna vrijednost njegova. Prihodna
vrijednost je baza za trgovačke pregovore o prodaji ili kupnji šumskog
zemljišta. Cijene, uz koje se u praksi prodaje šumsko zemljište, mogu se
više ili manje razlikovati od prihodne vrijednosti, ali je ova ipak ona
čvrsta i nepomična tačka, oko koje se kreću stvarne cijene zemljišta.
Ako uz to prihvatimo Endresov o gledište, da su prometne cijene
šumskog zemljišta nepoznate, pa da je prema tome izračunata prihodna
vrijednost jedina osnovica, na kojoj možemo određivati stvarne cijene
zemljišta, onda je evidentno, da prihodna vrijednost zemljišta udovoljava
jednoj vrlo važnoj potrebi šumskog gospodarstva.


Međutim krivo bismo činili, ako bismo važnost prihodne vrijednosti
šumskog zemljišta u okviru Brt procjenjivali samo s obzirom na spomenutu
praktičnu potrebu. Njezin je djelokrug mnogo širi, jer je ona
najvažniji instrumenat šumske statike.


Brt služi se prihodnom vrijednošću zemljišta kao sredstvom, pomoću
kojeg određuje »financijalnu ophodnju« ili financijalnu zrelost šume.
Kazao sam naprijed, da je u duhu opće ekonomske teorije, na kojoj je
osnovana Brt, veličina kapitala indikator rentabiliteta gospodarstva, jer
je šumski kamatnjak stalna i nepromjenljiva veličina, pa zato ne može
služiti u tu svrhu. Vrijednost kapitala stoji u stalnom postotnom omjeru
spram vrijednosti kamata, to jest prihoda od kapitala. Ne može biti
sumnje o tome, da je cilj svakog kapitaliste, da od svoga kapitala poluči
što veći ili što vredniji prihod. Svako povećanje vrijednosti kamata izaziva
automatski i u istom omjeru povećanje vrijednosti kapitala. Prema
tome ne može biti sumnje, da povećanje vrijednosti osnovnog kapitala
prikazuje, u kojoj je mjeri kapitalista polučio svoj gospodarski cilj. Oscilacije
vrijednosti osnovnog kapitala mogu da služe kao indikator uspješnosti
ili rentabilnosti gospodarstva.


Kad ova općenita ekonomska načela prenesemo na specijalno područje
šumskog gospodarstva, onda je cilj šumskog gospodarstva zadan
zahtjevom, da se mora gospodariti tako, da osnovni kapital (šumsko
zemljište) postigne što veću ili maksimalno moguću vrijednost. Ovaj
cilj postizava se u šumarstvu na slijedeći način: Radi veće preglednosti i
jasnoće služit ćemo se ujednostavnjenom Faustmannovom formulom


B = —


1. op* — 1
Ako u ovaj izraz uvrstimo vrijednosti sastojine za razne starosti, na
primjer za starost od 30, 40, 50 . . . do 150 godina i za svaku starost
sastojine izračunamo odgovarajuću prihodnu vrijednost zemljišta, onda


ćemo vidjeti, da se ove prihodne vrijednosti zemljišta međusobno razli135




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 20     <-- 20 -->        PDF

dobiva se slijedeći oblik za formulu prihodne vrijednosti zemljišta:


Da Db´1b


. — éa + ´* °Pn~" + °PU~ + " ´ : —cl-°Pu __ v
u~ l.op» — l


Ovo je najvažnija formula teorije najveće zemljišne čiste rente.


Neki pisci nazivaju je imenom »Standardformel« t. j . formulom, koja


t´pično prikazuje ideje spomenutog šumarsko-ekonomskog smjera. U


njemačkoj stručnoj literaturi najčešće ju nazivaju »Faustmannovom«, jer


je Faustman n prvi upozorio stručnu javnost, da bi se na ovaj način


mogla izračunavati vrijednost zemljišta (Allgemeine Forst- und Jagd-


Zeitung 1849).


Ovu formulu možemo napisati i u jednostavnijem obliku, da nam


tako bolje upadne u oči njezina kapitalistička priroda. Ako apstrahiramo


troškove produkcije, to je bruto-vrijednost sastojine jednaka vrijednosti


drvne mase, koja se nalazi na jedinici površine. Ako tu drvnu masu


odnosno njezinu vrijednost označimo sa A«j onda je prihodna vrijednost


zemljišta


4


n .|.»


u~~ L.op» — 1 ´


Ovo je najjednostavniji oblik formule prihodne vrijednosti zemljišta.


Kod konkretnih računa unašaju se u formulu za Au, D, c kao i za


V odnosno V podaci prema današnjim cijenama šumskih proizvoda, a tro


škovi prema današnjim izdacima za kulturne radove, upravu i porez.


Međutim na drugoj strani E n d r e s obrazlaže sadanju vrijednost
šumskog zemljišta kao sumu diskontiranih prihoda, koje će šumsko tlo
odbaciti u dalekoj budućnosti. Materijalni proizvodi šumskog tla imat
će u budućnosti neku drugu cijenu nego danas i to vjerojatno veću od
današnje. Ako suprotstavimo ova dva momenta t. j . sadanje cijene produkata,
koji će se pojaviti u dalekoj budućnosti, to nam se čini, da ovakovo
spajanje elemenata sadašnjice i budućnosti nije dopustivo. Pojavljuje
se tu neka nesuglasica, koja buni mnoge stručnjake. Ova nesuglasica
je povod najčešćim napadajima na Endreso v sistem. U svim mogućim
varijacijama opetovali su protivnici Brt svoju tvrdnju, da se u račun
moraju uzimati buduće cijene i proizvoda i troškova. Pošto mi
budućih cijena ne znamo, to su iz ovoga izvodili zaključak, da Endre so
v sistem nema nikakove praktične važnosti, jer se teorijom predviđeni
postupak praktički ne može primijeniti.


Ovi prigovori izgledaju na prvi pogled vrlo umjesni. Svatko će
priznati, da budućim produktima odgovaraju cijene, koje će biti mjerodavne
u ono doba. Međutim kod ove kritike obično se zaboravljaju opće
ekonomske pretpostavke, na kojima je E n d r e s izgradio svoj sistem.
Šumski kamatnjak je postotni omjer između sadašnj e vrijednosti
šumskog kapitala i sadanj e vrijednosti prihoda od tog kapitala. Kad
bismo htjeli sadanju vrijednost šumskog zemljišta izvoditi na temelju
budućih cijena, onda bismo morali tu rentu kapitalizovati ne sa šumskim
kamatnjakom, već sa »Verzinsungsprozentom«, jer samo ovaj prikazuje
omjer između sadašnje vrijednosti kapitala i buduće vrijednosti prihoda.
Na bazi Brt mi doduše priznajemo, da će budući proizvodi imati cijene
drugačije od današnjih, ali znamo i to, da će u tom slučaju i šumsko zem


134




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 19     <-- 19 -->        PDF

0 konkretnim šumsko-gospodarskim zadaćama En dr e s počima
raspravljati u petom poglavlju, gdje govori o metodama izračunavanja
prihodne vrijednosti zemljišta.


Polazeći sa stanovišta da je svaka sastojina proizvod šumskog tla,
.. kojem se nalazi, primjenjuje se u okviru Brt spomenuta već opća ekonomska
teorija na taj način, da se šumsko tlo proglašuje kapitalom i to
osnovnim kapitalom. Sastojina nije samo proizvod šumskog tla, o čemu
ne može biti dvojbe, već osim toga njezina vrijednost stoji spram vrijednosti
šumskog tla u onom istom omjeru, u kojem stoje kamati spram kapitala.
Ovaj omjer izražen je u karakterističnom kamatnjaku šumskog
gospodarstva — u šumskom kamatnjaku. Prometna vrijednost (der gemeine
Wert) šumskog tla, toga najvažnijeg šumskog kapitala, u pravilu
nije poznata, jer šume rijetko dolaze do prodaje, pa se zbog toga ne
mogu stvoriti tržne cijene, one nisu opće poznate. Radi toga pojavljuje
se kao prva i najhitnija zadaća nauke o računanju vrijednosti šuma u
tome, da se fiksira metoda, pomoću koje bi se računskim putem i precizno
mogla ustanoviti vrijednost šumskog tla. U tu svrhu Brt primjenjuje
spomenutu metodu kapitalizovanja renta. Prihodna vrijednost zemljišta
jednaka je kapitalizovanoj šumskoj renti, od koje se odbiju proizvodni
troškovi. Ova renta je periodička, pojavljuje se na kraju svake
ophodnje, dakle svakih u godina. Renta je vječna, to jest pojavljuje se
svakih u godina do u beskrajnu budućnost.


Bruto-prihodi od šume, iz kojih se sastoji bruto-renta, jesu: sječivi
prihod (Au), koji unilazi na kraju ophodnje, te prihodi od proreda
(D), koji unilaze u razna vremena. Prihode od proreda prolongiramo sa
šumskim kamatnjakom na kraj ophodnje i tako dobivamo sumu vrijednosti
prihoda od šume unutar jedne ophodnje, koja suma se odnosi na
jedno te isto vrijeme, to jest na kraj ophodnje. Od navedenih brutoprihoda
treba odbiti troškove proizvodnje, da tako dobijemo čistu šumsku
rentu. U prvom redu to su kulturni troškovi, koje šumoposjednik
isplaćuje na početku ophodnje, kada pošumljuje golo šumsko zemljište.
On ima pravo da za taj izdatak traži kamate za vrijeme čitave ophodnje.
Konačna vrijednost kulturnih troškova (c) na kraju ophodnje jest:


c. 1, opu. Osim kulturnih troškova mora šumoposjednik da snosi i druge
troškove. Mora da plaća porez, plaće upraviteljima i čuvarima šume kao
i troškove za njegu i melioraciju sastojina. Ovi su troškovi u glavnom
jednolični, to jest svake godine su približno jednaki. E n d r e s ih uzima
u račun tako da godišnji njihov iznos (v) kapitalizira sa šumskim kamatnjakom,
jer ih smatra negativnom vječnom godišnjom rentom. Njihovom
kapitalizacijom dobiva negativan kapital, dakle kapital koji za posjednika
ne znači neki stalni prihod, već neki trajni izdatak.
Nakon što je E n d r e s na ovaj način odredio pojedine sastavne
djelove i prihoda i izdataka, pristupio je sintezi, kako bi dobio željeni
rezultat, to jest prihodnu vrijednost zemljišta. Kod ove sinteze E n dres
a je vodila spomenuta njegova ideja, da je vrijednost kapitala
jednaka sumi diskontiranih budućih prihoda, koji izviru iz toga kapitala.
Ü tim budućim prihodima ovisi sadanja vrijednost šumskog zemljišta.
Primjenom njegove formule


1 opu — 1
133 2




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 16     <-- 16 -->        PDF

sa svakom trenutačnom promjenom cijena drveta i prema tome sa čistim
prihodom od šuma, već se u oscilaciji prihodne vrijednosti zemljišta odrazuju
poprečne i postojane tendencije rentabiliteta (Udžbenik, str. 204).


Međutim, i ako svakom kapitalu pripada njegov karakteristični kamatnjak,
to iz toga ne slijedi, da će svaki gospodar dotičnog kapitala


polučiti taj kamatnjak. Ako nerazborito gospodari, ako je njegova uprava
suviše skupa, ako ne iskorišćuje u dovoljnoj mjeri kapacitet svojih gospodarskih
sredstava (kapitala), on neće polučiti karakteristični kamatnjak,
koji u tom pogledu znači maksimalni mogući kamatnjak, već će
polučiti neki niži kamatnjak, koji je izravna posljedica načina gospodarenja.
Na takav način maksimalni ili karakteristični kamatnjak predstavlja
cilj, kome svaki gospodar mora da se što više približi. Pomoću karakterističkog
kamatnjaka došli smo u položaj da postavimo konkretan cilj
svom gospodarstvu, svoje snage nećemo više rasipati, nećemo više kolebati
i razmišljati, što da činimo, već ćemo koncentriranom voljom i
snagom koracati k cilju.


Ova okolnost je naročito važna u šumskom gospodarstvu, gdje nam
priroda sama po sebi nije dala određenih i jasnih putokaza kao n. pr. u
poljoprivredi, gdje nam sama priroda daje dovoljno jasne upute,´kada
treba sijati i kada požeti žito. Šuma je zapravo uvijek zrela za sječu, pa
se pita, u kojoj starosti je s ekonomskog stanovišta najpovoljnije da je
stječemo. U smislu Endresov e nauke šuma se ima sjeći u starosti,
kojoj odgovara najveća prihodna vrijednost zemljišta, uz ovu ophodnju
mi ostvarujemo maksimalni šumski kamatnjak, koji je naš cilj.


Ako rentu od zadanog kapitala izračunamo uz pomoć karakterističnog
kamatnjaka (»unterstellter Zinsfuss«), onda nam ovako izračunata
renta predstavlja konkretni gospodarski cilj, koji moramo postići. To je
postavka »Soli« u smislu knjigovodstva. Ova renta predstavlja i produkcijone
troškove u smislu kapitalističkog mentaliteta, jer kad smo u produkciju
uložili neki kapital, koji prema svojoj strukturi i dinamičkim svojstvima
mora i može da odbaci izvjesnu rentu, onda je ta renta uložak,
s kojim kapitalista sudjeluje kod produkcije. To je trošak uporabe kapitala,
dakle spada u kategoriju produkcijonih troškova (Produktionsaufwand).


Prigospodarena renta predstavlja postavku »Haben« u smislu knjigovodstvene
terminologije ili aktivni prihod od poduzeća.


Uporedivanje pasivne rente (»Sollrente«) sa aktivnom (»Habenrentom
«) možemo prosuđivati uspjeh gospodarstva. Ako je gospodarstvo
polučilo traženu rentu, ono se nalazi u ravnoteži, ako je prigospodarena
renta veća od tražene, onda je aktivno, ako je prigospodarena renta manja
od tražene, onda je takovo gospodarstvo pasivno. Na takav način
dobivamo mogućnost kontrole uspjeha gospodarstva, koja je okolnost
opet naročito važna u šumarstvu.


Moramo da se osvrnemo i na ovu perspektivu, koja nam se otvara
sa gledišta teze o karakterističnom kamatnjaku. Ako znamo, da se neki
zadani kapital može i mora ukamaćivati sa svojim poznatim karakterističnim
kamatnjakom, onda se možemo i moramo povremeno osvjedočiti,
da li taj kapital zaista odbacuje traženu rentu, da li se zaista ukamaćuje
sa traženim kamatnjakom. Ako ustanovimo tekuće ukamaćivanje u određeno
vrijeme, pa tako ustanovljeni kamatnjak uporedimo sa karakteri


130




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Citirane ekonomsko-teoretske teze Endresov e predstavljaju
ekonomsko-teoretski skelet Endresovo g naučnog sistema. One su
baza, na kojoj je sagrađena teorija najveće zemljišne čiste rente. Ovu
teoriju ne možemo logički shvatiti i razumjeti, ako ne uzmemo u obzir
pretpostavke, na kojima je svjesno ili polusvjesno izgrađena.


Međutim moram na ovom mjestu naročito istaknuti, da nam se
sa gledišta ove ekonomsko-teoretske konstrukcije otvaraju neobično
široke perspektive, koje nam ulijevaju nade, da ćemo moći riješiti čitav
niz konkretnih ekonomskih problema i zadaća. Treba samo da usvojimo
gledište, koje je zastupao E n d r e s, pa da prosudimo konsekvencije, koje
otuda izlaze. Naravno, posve je drugo pitanje, da li su Endresove
premise ispravne i da li mogu odoljeti objektivnoj kritici. To pitanje
raspravit ćemo zasebno.


U prvom redu uzmimo, da svaki kapital — ili barem većina njih,
a među njima i šumski kapital — ima svoj karakteristični kamatnjak.
Kad je kamatna stopa nepromjenljiva veličina, onda promjene kamatne
stope ne mogu služiti kao indikator rentabiliteta. Obično kažemo, da
je neki kapital to rentabilniji, što je veća kamatna stopa, kojom se ukamaćuje.
Ovo gledište moramo odbaciti i zaboraviti, kada se bavimo
Endresovo m naukom, gdje je kamatna stopa fiksna veličina.


Međutim ovo ne znači, da smo time izgubili svako sredstvo za
prosuđivanje rentabiliteta kapitala. Količina ili vrijednost kamata može
se mijenjati, ali se u istom omjeru mijenja i vrijednost kapitala, tako da
omjer između ovih dviju vrijednosti ostaje nepromijenjen.


Jasno je, da je uspjeh kapitalističkog gospodarstva to povoljniji,
što veću vrijednost imaju prihodi od tog kapitala. Ako se povećava vrijednost
prihoda, to se u istom omjeru povećava i vrijednost kapitala.


Prema tome kao indikator rentabilnosti dotično uspješnosti kapitalističkog
gospodarstva može da posluži ili veličina vrijednosti sume kamata
ili pak veličina vrijednosti samog kapitala. S teoretskog gledišta
oba ova faktora u jednakoj su mjeri sposobna da budu indikatori rentabiliteta,
ali je E n d r e s ipak odlučio da kao indikator rentabiliteta za šumsko
gospodarstvo odabere vrijednost kapitala, to jest vrijednost šumskog
tla. Oscilacije prihodne vrijednosti šumskog tla služe kao indikator za
prosuđivanje rentabilnosti šumskog gospodarstva. Cilj je toga gospodarstva
polučenje maksimalno moguće prihodne vrijednosti zemljišta.
Kad je izračunao prihodnu vrijednost zemljišta, onda E n d r e s izračunava
godišnji iznos rente tako, da tu vrijednost pomnoži sa stalnim
i nepromjenljivim faktorom 0,op. (sa šumskim kamatnjakom). Visina ove
rente je zadnji indikator rentabilnosti šumskog gospodarstva, a matematički
izraz mu je: B.O.op. Otuda i dolazi naziv ovog ekonomsko-šumarskog
smjera: »Gospodarstvo najveće zemljišne čiste rente (B.O.op.).«
Pošto je u ovom izrazu u stvari promjenljiv samo faktor »ß«, to je samo
on indikator rentabiliteta, pa bismo sa istim pravom ovaj gospodarski
smjer mogli da nazovemo: »Gospodarstvo najveće prihodne vrijednosti
zemljišta«.


Kod izbora indikatora rentabilnosti mjerodavna je bila okolnost, da
je Endres vjerovao, da je šumski kapital (B) manje izvrgnut trenutačnim
piomjenama, pa zato u svako doba vjernije prikazuje poprečni rentabiiitet
gospodarstva. Masa kapitala je tako reći ustrajnija, ne mijenja se


129




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Iz ove formule jasno se vidi, da E n d r e s vjeruje, da je vrijednost kapitala
jednaka sumi diskontiranih renta, koje se mogu očekivati.


Teza, o kojoj je ovdje govor, je originalni Endreso v duševni
proizvod. M e n g e r i s njim ostali pristaše austrijske ekonomske škole
postavili su pravilo, da vrijednost dobara višeg reda ovisi o vrijednosti
dobara I. reda, dakle o vrijednosti životnih namirnica, koje služe neposrednom
udovoljavanju ljudskih potreba. Dakle vrijednost produkcijonih
sredstava nije originalna, već izvedena; ona je funkcija vrijednosti konačnih
produkata. Pošto su kapitali također produkcijona sredstva, to
i za njih važi ovo pravilo. Prema tome nije teško naći ekonomsko-teoretski
izvor, iz kojeg je E n d r e s crpio svoju tezu, ali je on išao dalje od
svojih uzornika i postavio pravilo, da je sadanja vrijednost kapitala
jednaka sum i diskontiranih budućih vrijednosti. Takove tvrdnje nije
nitko prije njega postavio, pa se i u tom pogledu E n d r e s pokazuje kao
originalni ekonomski teoretičar.


Na 9. strani svoga udžbenika veli E n d r e s:


»Zins ist der Preis für die Nutzung des Kapitals. Er bildet den
Ertrag des Kapitals und das Einkommen (Rente) des Kapitalbesitzers. Das
Verhältnis des Kapitalertrages zum Werte des Kapitals heisst Zinsfuss.«


U gornjoj rečenici izraženo je Endresov o uvjerenje, da kapital
odbacuje objektivne količine dobara, da ih stvara, a ti prihodi da su materijalni
sadržaj prihoda, što ih kapitalist crpi od svojih kapitala. Prihodi
od kapitala su produkti kapitala, materija stvara materiju, kojom se koristi
kapitalista. Prihodi od kapitala su prema tome originalni prihodi i
nitko nije i ne može biti prikraćen zbog toga, što kapitalista ima svoje
originalne izvore prihoda.


Osnovna kapitalistička teza, da su prihodi od kapitala originalni
prihodi, da su upravo produkti kapitala, nije nigdje tako apodiktički i
autoritativno izrečena kao kod E n d r e s a. On je imao pred očima prilike
u šumskom gospodarstvu, gdje zemljište (kapital) zaista stvara novu
materiju (sastojine). Međutim ova je teza neodrživa, ako promatramo
druga dobra, koja također nose naziv kapitala. Od svih ekonomskih dobara
novac je prvi dobio naziv i oznaku kapitala. Međutim nitko ne
može ozbiljno tvrditi, da novac stvara novac na način, kako šumsko tlo
stvara drvo. Ova je okolnost razlogom, da je pojava kapitala postala
tako zamršena i mistički neshvatljiva.


Pojava objektivnog stvaranja novih dobara ne može da bude karakteristika
kapitala, jer bi onda morala biti svojstvena svim stvarima,
koje nazivamo kapitalima. Objektivno stvaranje novih dobara je karakteristika
onih ekonomskih dobara, koja nose naziv produkcionih sredstava.
Međutim svako produkciono sredstvo ne mora biti kapital, jer ako
koje dobro ne donosi vlasniku prihoda bez rada, onda takovo dobro
nitko neće moći nazvati kapitalom. Svi ekonomski teretičari slažu se u
tome, da je kapital u privatno-gospodarskom smislu sve ono, što donosi
rentu, dakle prihod bez rada. Ne slažu se samo u tumačenju razloga,
zbog kojih dolazi do pojave rente.


Vidimo, da se u šumarstvu još i danas podržava primitivistička teza,
da je renta materijalni produkt kapitala. Zato je nužno i neizbježivo, da
baš u šumarstvu opažamo neku posebnu modifikaciju opće kapitalističke
teorije i shvaćanja.


128




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 13     <-- 13 -->        PDF

ovaj papir neće donijeti rentu od samo 5 dinara, već — recimo — od
10 Dinara. Pošto smo mi za ovaj papir platili 100 Dinara, a donio nam je
rentu od 10 dinara, to se prema tome uloženi kapital faktično ukamaćuje
sa 10%. Ova kamatna stopa od 10% jeVerzinsungsprozent s obzirom na
vrijeme, u kojem se vrši promatranje. Međutim to ne znači, da se je
morao promijeniti i karakteristični kamatnjak tog kapitala. Dok je dionica
donašala dividendu od 5 dinara, njezina je tečajna vrijednost bila 100 dinara.
Ako je zbog porasta dividende u istom omjeru porasla i tečajna
vrijednost dionice, to ona danas ne vrijedi samo 100 dinara, već se može
kupiti jedino uz cijenu od 200 Dinara. Prema tome sadanja vrijednost ili
istovremena vrijednost kapitala od 200 Dinara donosi rentu od 10 dinara,
pa je postotni omjer ostao nepromijenjen. On iznosi danas kao i prije
konjunkture 5%:.


Iz ovoga primjera vidimo, da bismo pojam karakterističkog kamatnjaka
mogli primjeniti i na novčanu privredu. Međutim u okviru novčanog
(finansijskog) gospodarstva ipak se nije stvorio ovaj pojam niti finansijska
praksa upotrebljava naziv »karakteristični kamatnjak«, jer
tačna kontrola kretanja cijena vrijedHOstnih papira dokazuje, da cijene tih
papira ne rastu tačno u istom omjeru, kako rastu ili padaju dividende.
Zbog toga nije se mogla stvoriti dogma o karakterističnom kamatnjaku
u bankama, već u šumskom gospodarstvu, gdje tačna kontrola ovisnosti
cijene kapitala o veličini rente nije moguća.


Ako postavimo pitanje, u kakvom odnošaju stoje međusobno karakteristični
šumski kamatnjak i Verzinsungsprozent, to možemo dobiti
precizan odgovor, ako uzmemo u obzir rezultate analiza, koje je proveo
još P r e s s 1 e r. On se je zanimao za pitanje, koji su stvarni razlozi porasta
vrijednosti jedne sastojine ili jednog stabla, pa je pronašao tri
faktora, koji paralelno djeluju u pravcu povećanja vrijednosti sastojina
i to: a) prirast drvne mase, b) prirast kvaliteta, to jest povećanje cijene
jediničnoj količini drvne mase zbog većih dimenzija, c) prirast skupoće


t. j . povećanje vrijednosti zbog porasta cijene drvu tokom vremena.
Šumski kamatnjak je omjer između vrijednosti, koje imaju kapital
i renta u isto vrijeme. Ako si tok vremena predstavimo kao jednu liniju.
onda se šumski kamatnjak odnosi samo na jednu tačku u ovoj liniji. Radi
toga u šumskom kamatnjaku ne može biti sadržan porast vrijednosti radi
prirasta skupoće. Prema tome šumski kamatnjak predstavlja samo sumu
prirasta mase i prirasta kvaliteta, dok je Verzinsungsprozent rezultat
djelovanja svih triju vrsti prirasta: mase, kvalitete i skupoće.


Na 29. strani svoga udžbenika veli E n d r e s dalje:
»Der Wert eines Gutes von dauernder Gebrauchs- und Ertragsfähigkeit
schliesst immer den Nutzen oder Ertrag desselben in der Zukunft
in sich.«
U ovoj je rečenici izraženo Endresov o vjerovanje, da su u sadanjoj
vrijednosti kapitala sadržane buduće koristi i prihodi od kapitala,
dakle sadanja vrijednost kapitala je suma vrijednosti budućih prihoda.
Ovu svoju misao preciznije je izrazio u matematičkoj formuli na strani
49, koja glasi:


l.op" l.op"u ´ l.opZ u


127




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 12     <-- 12 -->        PDF

njime više ili manje fiksirana. Ali u ostalim privrednim granama, gdje su
kapital i kamati raznovrsne veličine, n, pr. zemljište i novac, ne možemo
kamatnu stopu odrediti matematskim postupkom. U tom slučaju moramo
si pomoći tako da pretpostavimo, da se i dotična vrst kapitala ukamaćuje
sa običnim, oficijelnim kamatnjakom (der landesübliche Zinsfuss) ili
pak moramo pretpostavljati neki karakterističan kamatnjak, kako su to
činili predstavnici Brt.


U svagdanjem životu mi zaista veoma često čujemo izjave o tome,
da se neki kapital bolje, a neki gore ukamaćuje ili rentira. Ovakove izjave
spadaju u red ekonomskih banalnosti, o kojima i ne razmišljamo. U ovakovim
izjavama nalazimo nekako podsvjesnu pretpostavku o karakterističnim
kamatnjacima. Time što je E n d r e s ova naziranja prihvatio i
učinio ih osnovicom svoga sistema, postao je i on sam konstruktivni ekonomski
teoretičar.


Na 17. strani svoga udžbenika veli Endre s dalje: »Das Verzinsungsprozent
ist das prozentische Verhältnis zwischen Ertrag und Produktionsaufwand
(Anlagekapital). Es bringt die tatsächliche´Ver zinsun
g des Betriebes zum Ausdruck«.


Ovim izjavama E n d r e s je pokušao da dade definiciju novog pojma
ekonomske prirode, koji nam do sada nije bio poznat i kojeg nismo susreli!
na ostalim područjima kapitalističkog gospodarstva. Ovaj »Verzinsungsprozent
« predstavlja pravi kamen smutnje uEndresovo m sistemu,
jer je E n d r e s propustio da nam prikaže logičku nuždu stvaranja
i uvadanja tog novog pojma. Za Verzinsungsprozent kaže da nam označuje
»stvarno« ukamaćenje uloženih kapitala. Međutim ovo je opće
svojstvo svih kamatnih stopa, kako si u običnom životu taj pojam predstavljamo.
Pojavljuje se nakon toga pitanje, što ima da znači posebni
šumski kamatnjak. Indirektno slijedi iz definicije Verzinsungsprozenta, da
šumski kamatnjak ne prikazuje stvarno ukamaćivanje uloženih šumskih
kapitala.


Ova dilema, koju je morao osjetiti svatko, tko se je bavio studijom
Endresovo g sistema, posljedica je okolnosti, da nam on nije dovoljno
jasno rastumačio opće ekonomsko-teoretske osnove svoga sistema,
već je te osnove smatrao kao nešto, što se samo po sebi razumijeva i
što svatko mora da zna. Međutim je pojam Verzinsungsprozenta nužn a
posljedic a uvadanja pojma karakterističnog (šumskog) kamatnjaka.


Šumski kamatnjak je postotni omjer između vrijednosti kapitala i
vrijednosti rente od tog kapitala, koje se vrijednosti odnos e na ist o
v r i j e m e. Da dobijemo šumski kamatnjak, moramo uporedivati vrijednosti,
koje u isto vrijeme ima kapital i njegova renta. Kad se mijenja vrijednost
prihoda od kapitala, to se istovremeno mijenja i vrijednost samog
kapitala, ali tako da međusobni omjer tih veličina ostaje nepromijenjen,
makar se one neprestano mijenjaju. U toj mijeni nepromijenljiv je samo
omjer između ovih veličina.


Međutim ako mi uporedujemo veličinu vrijednosti kapitala u vrijeme
ti sa veličinom vrijednosti rente u vrijeme t2, to omjer između ovih
veličina nije konstantan već se u vremenu mijenja. Na primjer, mi danas
kupimo jednu dionicu za 100 dinara, koja će prema sadanjim izgledima
donijeti rentu od 5 dinara godišnje. To znači, da je karakteristični kamatnjak
tog dioničkog kapitala 5%. Ako međutim nastupi konjunktura, to


126




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 11     <-- 11 -->        PDF

ne pretpostavimo tezu o karakterističnim kamatnjacima kao stalnim i
unaprijed određenim veličinama.


Takova je na primjer njegova izreka na 29. strani Udžbenika, gdje
kaže: »Denn da jede Methode der Wertberechnung des Waldes und
seiner einzelner Teile auf Discontierung beruht, so ergeben sich bei
niedrigen Zinsfüssen höhere Kapitalswerte als bei höheren. Da s
heisst also, je weniger man von der Rentabilität
eines Betriebes hält, umso höher schlägt man den
Kapitalswert desselben.*


Ova tvrdnja dojima se upravo kao apsurd, jer iz svagdanjeg iskustva
znamo, da se u praktičnom ekonomskom životu dešava upravo
obrnuto. Što manje nam neki kapital odbacuje prihoda, to jeftinije ćemo
ga prodati.


Međutim ako kod čitanja gornje rečenice pretpostavimo tezu o
karakterističnom kamatnjaku, ako pretpostavimo, da se svaki kapital
ukamaćuje samo sa svojim unaprijed određenim kamatnjakom, pa ako
uz to pretpostavimo i tezu, da šumsko tlo i ostali kapitali imaju svoju
vrijednost samo zbog okolnosti, da odbacuju kamate, a vidimo da mnogi
kapitali imaju razmjerno visoku mjenbenu vrijednost, makar su
njihovi prihodi relativno maleni, onda sve to znači, da mi stvarno pridajemo
kapitalima to veću vrijednost, što se slabije oni rentiraju. Na
osnovu gornjih pretpostavaka ovaj je zaključak nuždan i neizbježiv, makar
nas se dojimlje kao apsurd. Mi si ovog načina ocjenjivanja vrijednosti
kapitala nismo svjesni, ali ova okolnost E n d r e s a nije bunila, svoju
tezu o karakterističnim kamatnjacima smatra on dubljom naučnom spoznajom,
pred kojom se mora pokloniti obični ljudski razum.


Teza o karakterističnom kamatnjaku je nadalje praktična baza za
izračunavanje vrijednosti kapitala kapitalizovanjem rente. U praktičnom
ekonomskom životu mi smo redovito u stanju da odredimo tačnu količinu
prihoda, koji nam pritiču s naslova naših prava vlasništva. Renta od
kapitala prema tome je u pravilu poznata. Međutim ako hoćemo da prodamo
objekt našega vlasništva, naš kapital, to je u tom slučaju mnogo
teže odgovoriti na pitanje: koliko vrijedi! dotični kapital? Matematski
postupak kapitaliziranja ne možemo provesti, ako nam nije poznata kamatna
stopa. Ako kamatnu stopu promatramo kao slučajnu i neodređenu
veličinu, što u stvari i jest, jer ovisi o ponudi i potražnji kapitala, onda
se nećemo moći poslužiti metodom kapitaliziranja rente u svrhu da odredimo
vrijednost kapitala. Međutim ako vjerujemo, da je kamatna stopa
stalna i zadana veličina, onda možemo u svako doba određenim matematskim
postupkom izračunati »vrijednost kapitala«.


Iz toga slijedi, da je teza o karakterističnom kamatnjaku nužna
pretpostavka za izračunavanje vrijednosti kapitala metodom kapitaliziranja
rente, koju metodu Endre s isključivo upotrebljava u svom
udžbeniku računanja vrijednosti šuma i šumske statike. Ova metoda
preuzeta je iz financijalnog gospodarstva, gdje je kamatna stopa u pravilu
poznata, jer su kapital i kamati istovrsne veličine, pa u svako doba možemo
izračunati matematski postotni omjer. Kamatna stopa je u financijskom
kapitalističkom gospodarstvu predmet posebnog ugovora, ona je


* Podvučeno od mene!
125




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 10     <-- 10 -->        PDF

a ne mogu biti životne namirnice (Genussmittel). Takova naziranja zastupali
su svi predstavnici austrijske ekonomske škole, pa je stoga jasno,
otkuda ih je Endre s crpio. U gornjem citatu on nam daje i naputak,
kako se ima određivati vrijednost šumskog tla: naime kapitaliziranjem
zemljišne rente. Međutim na ovo pitanje kasnije ćemo se osvrnuti.


Dalje veli Endres : »Die in einem forstlichen Betrieb angelegten
Kapitalien sollen durch den Ertrag verzinst werden. Die Frage ist daher,
auf welchem Zinsfuss der Waldbesitzer seinen Betrieb einstellen kann,
und ferner mit welchem Zinsfuss er die erwirtschaftete jährliche oder
periodische Bodenrente kapitalisieren darf, um den Tauschwert oder
Vermögenswert seines Waldgrundstückes zu berechnen? Der für diese
Zwecke in der forstlichen Werts- und Rentabilitätsrechnung unterstelle
und geforderte Zinsfuss heisst der forstliche Zinsfuss.« (Udžbenik str. 11).


Nadalje veli: »Der forstliche Zinsfuss ist niedriger als der landesübliche
«. (Udžbenik str. 27).


Ovaj citat upućuje nas u prvom redu u to, kako je velika i svestrana
važnost šumskog kamatnjaka t. j . postotnog omjera između vrijednosti
kapitala i vrijednosti njegovih prihoda. Šumski kamatnjak pokazuje se
kao neke vrste centralna pojava nauke o računanju vrijednosti šuma.
Osim toga nam zadnji citat otkriva, da šumski kamatnjak nije neki povoljno
izabrani kamatnjak, već da je on niži od oficijelnog kamatnjaka,
uz koji se ukamaćuju sigurno uloženi vrijednosni papiri i novac.


Slijedeći citati pokazat će nam i ostala svojstva šumskog kamatnjaka.
U istom udžbeniku (na str. 86) veli naime Endres :


»sei nur noch betont, dass es überhaupt keinen Wert in der heutigen
Volkswirtschaft gibt, der vom Zinsfuss nicht direkt oder indirekt abhängig
wäre.« Pa opet dalje: »Auch die Bodenwirtschaft steht unter der
Herrschaft ihre s Zinsfusses«.


U polemici s Offenbergom 1 kaže Endres: »Weiss der Verfasser
nicht, dass die nothorische Überzahlung der meisten landwirtschaftlichen
Grundstücke und Güter in Wirklichkeit nichts anderes bedeutet
als die Unterstellung eines niedrigen Kapitalisierungszinsfusses.«


Iz gornjih citata možemo razabrati, da je Endre s vjerovao, da
svaka grana privrede ukamaćuje svoje kapitale sa nekim kamatnjakom,
koji je karakterističan za dotičnu privrednu granu. Prema tome je matematski
omjer između vrijednosti kapitala i vrijednosti kamata kod svake
pojedine vrste kapitala neka stalna veličina, koja je karakteristična za
dotičnu vrst kapitala. Svaka vrst kapitala ima svoj karakteristični kamatnjak
ili, kako se Endre s izražava, svaki kapital podređen je vladavini
(zakonima) svog kamatnjaka.


Teza o karakterističnim kamatnjacima najvažnija je osnova E n d
r e s o v o g naučnog sistema. Na žalost ju nije on nigdje iscrpivo i općenito
obradio i rastumačio, pa smo prisiljeni da tek posrednim načinom
ustanovimo jednu od najdubljih osnovica, na kojima je gradio svoj
naučno-teoretski sistem. Tome je razlog već spomenuta Endres - ova
averzija spram apstraktnog ekonomskog raspravljanja. Međutim mnoge
njegove teze i zaključke apsolutno je nemoguće shvatiti i razumjeti, ako


1 Zentralblatt für das gesamte Forstwesen 1913, str. 328.


124




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 9     <-- 9 -->        PDF

tlo nema značaja kapitala. Međutim on dopušta, da šumsko tlo sa stanovišta
ekonomije ima značaj kapitala (»Forstpolitik«, str. 54.), dok na
strani 218. istoga djela govori izravno o zemljišnim kapitalima.


Na drugoj strani kaže, da je najvažniji kapital, što ga susrećemo u
šumarstvu, drvna zaliha, koja je nastala svrsishodnom štednjom. Drvna
zaliha je bezuvjetno kapital, za nju E n d r e s nigdje ne kaže da je kapital
samo sa privatno-ekonomskog stanovišta. Iz toga bil slijedilo, da
prema Endresovo m shvaćanju pripada naziv kapitala samo onim
dobrima ili još tačnije produkcijonim sredstvima, koja su nastala saradnjom
čovjeka, makar se ta saradnja očitovala samo u pasivnoj štednji.
Ona produktivna sredstva, koja je priroda sama stvorila, nisu kapitali,
već prirodni faktori. Kad smo već došli do ovog predbježnog zaključka,
moramo se sjetiti poznate Böhm-Bawerkove definicije, prema kojoj su
»kapitali producirana produkcijona sredstva.« Ovu definiciju prihvatio
je po svoj prilici i E n d r e s, ali joj u daljnjim razmatranjima nije pridavao
veće značenje.


Dr. Amerigo Hof mann 1 navodi Endresovu izjavu, da
uopće ne postoji neka pravilna definicija pojma kapitala, te da u tom
pogledu postoje različita naziranja o biti kapitala u privatnoj i nacijonalnoj
ekonomiji.


Međutim pomanjkanje jasne i određene difinicije pojma kapitala ne
sprečava En dres a u istraživanju, kako se kapitalističke pojave manifestiraju
u ekonomskom životu. Kod promatranja manifestacija kapitala
principijelna pitanja i definicije postaju manje važne. E n d r e s promatra
kapitalističke pojave sa gledišta privatnog vlasnika šuma. Sa toga gledišta
nije više važno, da li je šumsko tlo samo po sebi kapital ili je prirodni
faktor. Za šumoposjednika je šumsko tlo bezuvjetno kapital, jer
mu pribavlja prihode bez rada. Šumsko tlo razlikuje se od ostalih vrsti
kapitala samo po tome, što je od prirode dano, dok je ostale vrsti kapitala
producirao čovjek.


Da bismo proučili ostala svojstva kapitala, koja je E n d r e s promatrao
i u koja je vjerovao, najbolje će biti, ako se poslužimo njegovim
originalnim izrekama, koje ćemo doslovce citirati i to na njemačkom jeziku,
da tako izbjegnemo svakoj pogreški kod prevođenja.


Kad prelistavamo Endreso v udžbenik i ostala njegova djela,
upast će nam u oči pojedine izreke, koje nam u naročitoj mjeri olakšavaju
shvaćanje i razumijevanje njegove nauke. Tako na pr. veli on: »Bodenrente
oder Bodenreinertrag bestimmt den Bodenwert. Der Wert des
Bodens bestimmt sich nicht nach den Produktionskosten, sondern nach
der Ertragsfähigkeit. Die kapitalisierte Bodenrente ist der Bodenwert.«
(Udžbenik str. 7).


Ovo su osnovne teze Endresov e nauke. Prema tom shvaćanju
vrijednost šumskog tla ima samo jedan izvor, a taj je renta, koju odbacuje.
Prema tome šumsko tlo može imati samo jednu gospodarsku svrhu:
da odbacuje rentu, da služi kao kapital; jedino s tog razloga šumsko tlo
ima vrijednost. Za vrijednost šumskog tla nisu mjerodavni! troškovi šumske
produkcije, već je mjerodavan čisti prihod od te produkcije. Iz toga
vidimo, da kapitali po svojoj naravi moraju biti produkcijona sredstva


1 Oesterreichische Viertdjahresschrift für Forstwesen 1910 — str. 210.


123




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Ova škrtost u izlaganju´općih ekonomskih načela naročito upada u
oči, kad Endreso v udžbenik usporedimo s knjigama drugih autora.´
Martin , Glase r i ostali šumarsku pisci posvećuju velik dio svojih
rasprava općim ekonomskim pitanjima. Da potkrijepe svoja naziranja,
pozivaju se na istaknute nacijonalno-ekonomske kapacitete, što dokazuje
da su pratili ekonomsku literaturu. Tome nasuprot pokazuje Endre s
upravo neku averziju spram čisto ekonomskih rasprava. Karakterističan
je ovaj pasus iz njegove polemike sa G 1 a s e r o m:2 »Wiederholt erwähnt
Glaser die »bahnbrechenden nationalökonomischen theoretischen Arbeiten
« des Privatdozenten Prof. Liefmann in Freiburg. Nach meinen
Erkundigungen bei massgebenden Leuten werden diese Arbeiten von
Lachmännern nicht nur nicht als bahnbrechend betrachtet, sondern direkt
zurückgewiesen. Im Übrigen wäre es ein sonderbarer Vorgang, wenn
die forstliche Rechnung ihr System ändern müsste, sooft ein nationalökonomischer
Schriftsteller eine neue Werttheorie aufstellt. Die forststatischen
Grössen stehen als reale Grössen fest und können durch keine
neue Theorie abgeändert werden.«


U ovoj svojoj izjavi Endre s nam otkriva svoje shvaćanje i stanovište
spram ekonomske teorije. U prvom redu upada nam u oči, da
Endre s nema svog vlastitog suda o Liefmannu, koji je svakako jedan
od najistaknutijih njemačkih nacijonalnih ekonoma. Nadalje Endre s
poriče, da postoji veza između opće ekonomske teorije i pojedinih pođi
učja gospodarstva, između opće ekonomske spoznaje i konkretnih primjena
tih saznanja. On smatra, da je područje računanja vrijednosti
šuma posve samostalna naučna disciplina, a ne shvaća ili neće da prizna,
da su pojave vrijednosti kao čitav kompleks pojava kapitalizma čisto
ekonomske pojave opće prirode, pa prema tome opći zaključci i otkrića
u pogledu tih pojava važe i u pogledu šumskog kapitalizma i šumskih
vrijednosti.


Na osnovi takovog naziranja Endre s nije smatrao potrebnim, da
svoje opće ekonomsko naziranje posebno istakne i precizira, ma da je
imao određena ekonomska naziranja, i ma da je i on vjerovao u neke
opće teze. On je smatrao, da su te teze tako jasne i same po sebi razumljive,
da nije ni potrebno da ih posebice ističe. Ove okolnosti i osebujnosti
E n d r e s a moramo uzimati u obzir, kad studiramo njegov sistem,
jer one nam diktiraju posebnu metodu istraživanja. Mi moramo u prvom
redu da rekonstruiramo njegov ekonomsko-politički sistem na temelju
razbacanih primjedaba opće naravi, koje nalazimo u raznim njegovim
djelima i raspravama. Pošto nam on nigdje nije dao iscrpiv nacijonalnoekonomski
uvod i kredo, moramo da si sami rekonstruiramo njegovo opće
ekonomsko naziranje.


U prvom redu potrebno je da saznamo, što Endre s zapravo razumijeva
pod nazivom kapital, o kojem on mnogo i često raspravlja, ali
se nikada određeno ne izražuje.


Šumskom tlu on ponajprije pridaje značaj prirodnog faktora, koji
se razlikuje od kapitala i rada po svom monopolnom karakteru, kao i po
svojoj nepokretnosti i neumnoživosti. S toga gledišta, kaže on, šumsko


1 Npr. Nossek : »Wert und Preis des Waldbodens«, Wien 1934.
2 Forstwissenschaftiiches Zentral´blatt 1914, str. 170.


122




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 7     <-- 7 -->        PDF

samo zamisliti. Na sva pitanja Endresov a teorija daje precizan, matematički
formuliran odgovor. Ova jedinstvenost načela kao i univerzalnost
u najvećoj mjeri mora da impresionira svakog stručnjaka.


Pitanje je sada, u čemu su osnovne ideje Endresovo g sistema,
u čemu se očituje njegova jedinstvenost?


Vanjski znaci ove jedinstvenosti i univerzalnosti jesu u prvom redu
matematske metode računanja. U matematskom pogledu osniva se sistem
lia zakonima geometrijske progresije, na kamatno-kamatnim računima.
Osnovna pretpostavka Endresovo g sistema jeste, da je šuma kapital
i da se njezina vrijednost, kao i svakog drugog kapitala, uvećava prema
zakonima geometrijske progresije. Svako stablo u šumi stvara tokom
vegetacijone periode novu drvnu masu, koja se spaja sa postojećom
masom stabla, slično kao što banke koncem godine pripisuju kamate
k osnovnom kapitalu. Apsolutni iznos godišnjeg prirasta mase je, općenito
uzevši, to veći, što je stablo deblje, no to pravilo vrijedi naravski
samo do neke određene granice.


Ne može biti sumnje o tome, da je baš ovaj način prirašćivanja
šumskog drveća bio prvim povodom, da su se počele praviti analogije
između povećavanja vrijednosti novčanih kapitala i povećavanja vrijednosti
šumske sastojine. Kad su se ovakove predstave jednom utvrdile u
svijesti šumarskih stručnjaka, onda je vrlo lako došlo do toga, da se
postepeno učvrsti vjera, da je i šuma neke vrsti kapital, koji se pokorava
općim kapitalističkim zakonima.


Međutim mi smo vidjeli, da su pojave kapitalizma neobično raširene
i radi toga mnogovrsne. Primitivne predstave, koje su lebdjele pred
očima onih šumara, koji su počeli izgrađivati teoriju najveće čiste zemljišne
rente, nisu dovoljne za izgradnju jednog jedinstvenog i univerzalnog
sistema. Pita se sada, koje su kapitalističke pojave uzete u obzir i
upotrijebljene kod izgradnje sistema najveće čiste zemljišne rente?*


U pređašnjem poglavlju ove rasprave istakao sam, da gotovo svaki
ekonomski pisac na drugi način shvaća i tumači pojave kapitalizma, dakle
na neki posebni način ocjenjuje važnost pojedinih pojava, koje su karakteristične
za kapitalističko gospodarstvo. Prema tome pita se, kako su
E n d r e s i njegovi predšasnici shvatili kapitalizam, koje pojave i okolnosti
oni smatraju bitnim pojavama kapitalizma? Pita se dakle, koji nacijonalno-
ekonomski pravac zastupa E n d r e s i kako je primijenio načela
toga pravca u svom stručno-šumarskom sistemu?


Kad idemo za tim da odredimo opći nacijonalno-ekonomski pravac
E n d r e s a, kad pokušavamo da ga tako reći uvrstimo u određenu kategoriju
nacijonalnih ekonoma, onda se sukobljujemo sa neočekivanim zaprekama.
Te zapreke dolaze odatle, što E n d r e s ne pokušava da nam
dade neki sažeti ekonomsko-politički kredo, već se zadovoljava sasma
općenitim i neodređenim izjavama. Njegova tumačenja i definicije osnovnih
ekonomskih pojmova mogli bi prihvatiti zastupnici najoprečnijih ekonomskih
smjerova, to-liko su općenita i neodređena.


* Umjesto naziva »teorija najveće čiste zemljišne rente« upotrebljavat ćemo u
buduće često puta kraticu »Brt«.
121




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 6     <-- 6 -->        PDF

lova. U ovim teorijama dolaze do izražaja različita shvaćanja kapitali


stičkih pojava, pa su baš ove teorije odnosno njihova proturiječja i među


sobne borbe jasan dokaz, da kapitalističke ideje nisu niti prirodne ni


logičke. One samo jednostrano tumače pojave ekonomskog zbivanja,


prikazuju to zbivanje iskrivljeno i netačno, pa tako vode do odsudnih


zabluda u ekonomskoj praksi.


U šumarskoj nauci danas se u glavnom vodi borba između »teorije
najveće zemljišne čiste rente« (Bodenreinertragslehre) i »teorije najveće
šumske čiste rente« (Waldreinertragslehre), dok između ovihglavnih
teorija postoji mnoštvo varijacija (manje važnih teorija), koje
sadrže elemente obaju glavnih suprotnih shvaćanja. Ova teoretska borba
prenosi se i na teren praktičnog šumskog gospodarstva, jer pristaše
i jedne i druge provode svoja načela i u praksi.


Proučavanjem šumarsko-ekonomskih teorija doći ćemo u položaj


da kritički proučimo i njihove opće kapitalističke osnovice kao i utjecaj


njihov na praktično šumsko gospodarstvo.


2. Teorija najveće zemljišne čiste rente.
Kad bismo htjeli da odredimo izvor ove teorije, morali bismo poći
dosta daleko u prošlost. Već u prvim decenijima prošlog stoljeća pokušavao
je G. K ö n i g da pomoću rentovnih računa rješava šumarske
stručne zadatke iz područja uređivanja šuma i računanja vrijednosti
šuma. Oko polovice prošlog stoljeća prihvatili su ove metode i prionuli
k ovom shvaćanju brojni šumarski stručnjaci kao Gehren , Faust mann
, Oetze l i drugi. Međutim odlučan utjecaj na razvoj teorije
najveće čiste zemljišne rente imao je znameniti njemački profesor M.


R. P r e s s 1 e r. Svojim djelom »Der rationelle Waldwirt und sein Waldbau
des höchsten Ertrages« ubacio je u šumsku nauku nove (kapitalističke)
ideje sa tolikom snagom, da je time izazvao opću pozornost, a i
sveopći spor u pogledu osnovnih šumsko-gospodarskih metoda i zadaća,
koji spor i danas još nije završen. Djelo Presslera nastavio je Gusta v
H e y e r. U sadanje vrijeme najjači je zastupnik teorije najveće čiste
zemljišne rente E n d r e s. Položaj, što ga Endres zauzima u šumarskoj
nauci sadašnjice, sasma je izvanredan. Pressle r i G. Heye r tražili
su tek puteve, dok je Endre s rezultate naučnih radova svojih predšasnika
sistematski sredio, djelomično upotpunio i tako stvorio čvrst,
logično izrađen teoretski sistem, koji se zbog svoje nutarnje povezanosti
s uspjehom odupire napadajima protivnika. Pressler , Heye r i
mnogi drugi izdavali su »naputke« za izračunavanje vrijednosti šuma,
Endre s međutim ne zadovoljava se s tim nazivom, već izdaje »Lehr buch
« der Waldwertrechnung und Forststatik. Ova razlika u nazivima
naučnih djela, koja raspravljaju o istoj stručnoj temi, svakako je vrlo
karakteristična i za razvoj ove šumarske naučne discipline, a i za način
shvaćanja od strane pojedinih autora. Endre s smatra, da su naučna
istraživanja dovršena, problemi riješeni -+- zato on izdaje udžbenik. Ne
dozvoljava više nikakve debate o osnovama i načinima rješavanja problema,
već autoritativno podučava, kako se zadaće imaju rješavati.
Ono, što odlikuje Endresa i njegov sistem, to je jedinstvo načela,,
što ih dosljedno provodi kroz čitav sistem i što ih primjenjuje na sve
konkretne slučajeve, koji se mogu pojaviti u praksi ili koje si možemo*


120




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 5     <-- 5 -->        PDF

mora biti na čistu o tome, kolika je vrijednost drva s jedne strane kao
gotovog proizvoda, a s druge strane kao tvorca budućih većih vrijednosti.
Ovaj problem susrećemo doduše i u poljoprivredi, ali ondje nije
tako važan kao u šumarstvu. Pšenica, koja je još zelena na polju, predstavlja
gotovo dobro, jer može da služi kao hrana za stoku, ali ta
ista pšenica je ujedno i produktivno sredstvo, koje će . dogledno vrijeme
producirati dobra od veće koristi — naime pšenično zrno. Ako bi seljak
prodao zelenu pšenicu samo s obzirom na njezinu vrijednost kao gotovog
dobra, to bi si time nanio veliku štetu. Lišio bi se dobiti, koju bi
mogao uskoro da dočeka. Tako isto i posjednik mlade šume (od recimo
30 godina) krivo bi činio, kada bi njezinu vrijednost cijenio samo prema
vrijednosti sadanje drvne mase, jer da pričeka barem još 10 godina, njezina
bi vrijednost bila mnogo veća. Ali dok je rok čekanja u poljoprivredi
vrlo kratak, to se u šumarstvu mora čekati i nekoliko decenija, da dođe
do izražaja produktivna vrijednost šume. Zato je zadaća određivanja
vrijednosti šuma kao produktivnog sredstva u praksi mnogo važnija
nego zadaća određivanja produktivne vrijednosti zelenih žitarica, jer
svaki racijonalni gospodar radije će čekati da žito dozrije, nego da ga
proda u još zelenom stanju.


Pri takovom stanju stvari nije za čudo, ako su šumski gospodari
i upravljači morali tražiti posebne metode za određivanje financijalne
zrelosti šume kao i za određivanje vrijednosti šume i njezinih sastavnih
dijelova. Pri tome su se u glavnom služili kapitalističkim idejama i teorijama.
Ove ideje postale su sredstvo za rješavanje specifičkih šumarskih
problema.


Kako su kapitalističke ideje i teorije prodirale u područje šumskog
gospodarstva, nastojao sam prikazati u svom članku: Utjecaji gospodarskog
liberalizma na šume i šumarstvo1 Za takova nastojanja postoji
osnovni preduvjet u vjeri, da je šuma po svojoj naravi kapital. Vrijednost
sastojine povećava se prema zakonima geometrijske progresije, ona
dakle odbacuje kamate, pa se njezina vrijednost povećava prema zakonima
kamata na kamate. Jednogodišnji prirast mase spaja se sa prošlogodišnjima,
drvo biva deblje i tako omogućuje sve veći prirast. Vrijednost
šume je toliko veća, koliko veće prihode ili kamate odbacuje. Dakle
vrijednost šume nije samostalna, već je funkcija pojave rente.


Osnovne teze kapitalističkog naziranja o svijetu zajedničke su svim
šumarima, koji pomoću njih hoće da riješe specifične šumarske probleme.
Međutim krivo bismo sudili, kad bismo predmnijevali, da u tim šumarskim
redovima vladaju jedinstveni pogledi o mjerama i načinima, kako
treba primjenjivati kapitalističke postulate na područje šumskog gospodarstva.
Naprotiv — još nikad nije vladala u šumarskoj nauci i praksi
tolika razrožnost pogleda i shvaćanja zadaća kao sada, kad su kao osnovica
za rješavanje šumskogospodarskih problema prihvaćena kapitalistička
načela.


Vidljiv znak ovih razrožnosti u pogledu osnovnih načela šumskog
gospodarstva jesu mnogobrojne teorije, koje svaka na svoj način tumače,
kako se ima određivati financijama zrelost sastojina, i koje daju
upute u pogledu izračunavanja vrijednosti šume i njezinih sastavnih dije


1 Šumarski list, 1932 — str. 649.


119




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 4     <-- 4 -->        PDF

ovaj primitivni oblik kapitalističkog iskorišćavanja nikako nije odgovarao
prirodi šumske produkcije, zakupnici devastirali su velike površine il time
onemogućili daljnju produkciju drva, a time su presahla i vrela kapitalističkih
prihoda za srednjevjekovne šumske kapitaliste. U interesu očuvanja
svoga imetka i svojih prihoda šumski veleposjednici morali su u
sve većoj mjeri suživati prava zakupnika, određivali su mu sve manji
i ograničeniji opseg posjedovnih prava. Danas šumoposjednik u većini
slučajeva sâm uzgaja šumu, sâm se dakle brine oko produkcije drvnih
masa, a šumu iznajmi tek onda, kada je zrela za sječu. Ovaj postupak
diktiran je okolnošću, da za uzgoj šume treba vrlo malene količine ljudskog
rada, da je šumarstvo u pogledu upotrebe ljudske radne snage vrlo
ekstenzivno, dok god se radi o uzgoju i njegi šume. Međutim eksploatacija
— žetva šume — traži velike količine radne snage. Zato šumoposjednik
pridržava sebi onaj dio šumskog gospodarstva, koji može uz manju
upotrebu radne snage provađati, a kad je šuma zrela za sječu, iznajmljuje
objekt, na kojem je do sada sam gospodario, zakupniku, koji ubere plod,
a vlasniku plati odštetu. Ova odšteta ne naziva se danas zakupninom, već
kupovninom za šumu, za drvnu masu, ali je ipak i ovaj izvedeni oblik
iskorišćavanja šuma po svojoj prirodi kapitalistički.


Međutim nisu samo ovi posjedovni odnošaji razlog, da je šumsko
gospodarstvo dobilo izrazito kapitalističko obilježje. Razlozi toj pojavi
leže dublje, gotovo u samoj materiji, koja je objekt šumskog gospodarstva.
Šumsko gospodarstvo razlikuje se od ostalih privrednih grana nekim
posebnim problemima, kojih drugdje ne susrećemo.


U knjigama o »Uređivanju šuma« prikazani su problemi šumskog
gospodarstva ovako:


Najvažnija je osebujnost šumskog gospodarenja duljina ophodnje.
Jedna daljnja osebujnost šumske produkcije leži u tome, što je vrlo teško
opredijeliti fizičku zrelost šume. Nadalje leži osebujnost šumske produkcije
i u tome, da pojedino stablo ili sastojinu, koja je već ma za koju
svrhu uporabiva, možemo u svako doba uzeti odmah, ali je s obzirom na
njenu veću masu i vrijednost u budućnosti možemo i ostaviti, da raste
dalje. Iz toga proizlazi, da veći dio drvne glavnice smatramo gotovim ,
odmah uporabivi m produktom, a također i produktivnim sredstvom
za polučenje veće cijene.


E n d r e s u svojoj »Forstpolitik« (str. 89) osim toga još ističe kao
posebnost šumskog gospodarstva, da se kod šumskog posjeda nisu stvorile
dnevne ili tržne cijene (gemeine Werte). Šumski posjed nalazi se,
kako sam već istakao, većinom u tako zvanim čvrstim rukama, rijetko
dolazi do prodaje šuma pa zato i ne dolazi do tvorbe poprečnih ili tržnih
cijena.


Ove posebnosti šumskog gospodarstva imaju znatan utjecaj na način
gospodarenja sa šumama kao i na način, kako dolazimo do stvaranja
određenih gospodarskih odluka.


Dugotrajnost šumske produkcije u savezu sa pomanjkanjem jasnih
znakova zrelosti šumskih produkata razlogom je, da gospodar mora tražiti
putokaze, prema kojima će da stvori odluke o tome gdje, kada i
koliko će drva sjeći u šumi.


Okolnost, da su šumski proizvodi, a osobito drvo, u isto vrijeme i
gotovi proizvodi i produktivna sredstva, razlogom je, da svaki gospodar


118




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 3     <-- 3 -->        PDF

H ÇUMARSKI llST


GOD. 62. MART—APRIL i938.


Ing. RUDOLF PIPAN (BJELOVAR):


KAPITALIZAM U ŠUMARSTVU*


(LE CAPITALISME DANS L´ ÉCONOMIE FORESTIERE)


1. Specifični problemi šumskog gospodarstva.
U predašnjem poglavlju nastojao sam da nacrtam opću sliku kapitalizma
i njegove utjecaje na savremenu narodnu privredu. Kod toga sam
uzimao u obzir sve grane privrede. Iz svih područja ljudske djelatnosti
vadio sam primjere, da ilustriram bitni sadržaj kapitalističkih pojava.
Kod ovakove metode rada nisam mogao izbjeći posljedici, da moja opisivanja
postanu vrlo općenita i apstraktna. Radi toga smatram potrebnim
da kapitalističke pojave kao i kapitalistički mentalitet još jednom
skiciram, ali na podlozi jedne određene grane narodne privrede.


Kao objekt, na kojem želim da demonstriram utjecaj kapitalizma
i kapitalističkog shvaćanja, odabrao sam šumsku privredu, s razloga što
sam uvjeren, da je šumsko gospodarstvo vanredno pogodan objekt, na
kojem možemo proučavati utjecaje savremenog kapitalizma.


Priroda šume kao i posjedovni odnošaji stvaraju prilike, koje naročito
pogoduju kapitalističkom načinu njihovog iskorišćavanja.


Većina šuma nalazi se u rukama malobrojnih fizičkih i juridičkih
lica, računajući ovamo i državni erar i razne korporacije. Zbog toga je
i danas šumski veleposjed još uvijek vladajući i pretežni oblik šumskog
posjeda u svim državama staroga svijeta. Ti malobrojni posjednici ogromnih
šumskih površina po posve privrednim tendencijama nastoje da svoje
vlasništvo kapitalistički iskorišćuju, jer uporabne vrijednosti kod tolike
količine dobara samo u manjoj mjeri dolaze u obzir.


Iz povijesti šumarstva poznato nam je, da su šumski veleposjednici
u srednjem vijeku — feudalna gospoda i kraljevi — svoje šume jednostavno
iznajmljivali uz odštetu posjednicima metalurgijskih poduzeća i solana.1
Vlasnici šuma na taj način vukli su neki prihod isključivo s naslova svoga
prava vlasništva. Dakle i u šumarstvu je prvotni oblik kapitalističkog
iskorišćavanja dobara bio iznajmljivanje uz određenu otštetu. Međutim


* Ova radnja sačinjavala je zadnju četvrtinu doktorske disertacije ^pod naslovom
»Teorija vrijednosti«, koju je autor pred 2 godine bio predložio Poljoprivrednošumarskom
fakultetu u Zagrebu i koju je spomenuti fakultet odobrio.
1 Dr. Kös ter : Kapitalismus in der Forstwirtschaft str. 50.


117




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 41     <-- 41 -->        PDF

drvna masa u šumi uporedo sa starošću, oni su stvorili pojmove prirasta
mase i mjerili taj prirast. Možda će nam netko prigovoriti, da su takovi
ciljevi postavljeni već prije pojave Brt, što je djelomično i istina, ali na
drugoj strani ne može biti sumnje o tome, da su poslovi oko sastava
skrižaljaka prirasta i prihoda tek onda sistematski organizovani i s uspjehom
privedeni kraju, kada je Brt postala vodeća ideja šumskog gospodarstva.
Brt je takove podatke trebala, zato su njezini pristaše forsirali
rad oko sastava tih skrižaljaka. Dok su starije generacije šumara svu
svoju pažnju posvećivale produkciji što većih drvnih masa, kako su već
znale i mogle, to je Brt upozorila na važnost kvalitete. Za čovjeka nisu
važne samo materijalne količine dobara, već je u istoj mjeri važan i
njihov kvalitet, to jest njihova upotrebivost. Kvalitet dobara dolazi do
izražaja u njihovim cijenama, u njihovoj vrijednosti. Šumar, koji računa
samo sa drvnim masama, a zanemaruje njihov kvalitet, ispušta iz svojih
računa jedan od najvažnijih ekonomskih elemenata, pa zato njegovi računi
s ekonomskog stanovišta nisu ispravni niti se mogu praktički upOr
trijebiti. Brt pripada zasluga, da je u šumskostatičke račune umjesto
masa drva uvela vrijednosti drva. Otuda po svoj prilici i potiče naziv
»nauka o računanju vrijednosti šuma«, pod kojim se nazivom obično razumijeva
i šumska statika.


Može se prigovarati, da Brt usprkos svojih objektivnih metoda
rada nije polučila onih rezultata, koji su se očekivali. Možemo ići još i
dalje i kazati, da su baš ove objektivne, ali nesavršene metode bile
razlog mnogim velikim greškama u šumskom gospodarstvu. Međutim
nitko pametan radi toga neće ozbiljno pomišljati na to, da ove metode
zabacimo i da se opet povratimo subjektivnom načinu prosuđivanja šumskih
prilika. Najveća prednost objektivnih metoda rada je u tome, da —
makar koji puta dovedu i u zabludu — ipak omogućuju kontrolu i kritiku.
Kad smo pretpostavili, da će neki faktor šumskog gospodarstva, neka
šumsko-gospodarska mjera, izazvati neki određeni povoljni učinak, pa
kad taj učinak izostane, onda se mi povratimo k našem izlaznom računu
i tražimo grešku, dok je ne nađemo. Na taj način stvaramo uvjete doduše
polaganom i postepenom napretku, ali taj napredak je sigurno fundiran
i osiguran. Samo objektivne metode rada, kako ih je uvela Brt,
omogućuju nam, da ne moramo uvijek iznova upadati u iste greške.


Nadalje je neosporna zasluga Brt u tome, da je sva svoja istraživanja
bazirala na istraživanje sastojine, koja jedina predstavlja šumu kao
kolektivni bioorganizam. Šumarska istraživanja, koja polaze sa gospodarstvene
jedinice (Betriebsklasse), koja dakle istražuju umjetne mehaničke
tvorevine, ne mogu da otkriju prirodne zakone šume.


Konačno je jedna od najvećih i najvažnijih zasluga Brt u tome, da
je ispravno odredila dužnosti šumskog gospodarstva i šumara u okviru
opće nacijonalne privrede. Sa šumama se ima gospodariti tako, da one
u što kraćem vremenu stvore što veće vrijednosti. Sve šumsko-gospodarske
mjere moraju imati svrhu, da se produktivne sposobnosti šumskog
tla u najviše mogućoj mjeri iskoriste. Zadaća šumskog gospodarstva
nije, da sakuplj a što veće vrijednosti, već da što veće vrijednosti
producira . Suviše dugačkim ophodnjama u manjoj se mjeri iskorišćuju
produktivne sposobnosti šumskog tla. Presslerov a krilatica
»faule Gesellen« ima najdublje ekonomsko-političko značenje.


155




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 42     <-- 42 -->        PDF

U ovim okolnostima treba tražiti razloge onoj žilavosti i otpornosti
Brt, koja je i ostaje vodeća ideja šumarske nauke usprkos tolikih i tako
dugotrajnih napadaja sa svih strana. To su prednosti, koje ju odlikuju
pred ostalim naučnim smjerovima i prošlosti i sadašnjice. Mi smo potpuno
uvjereni, da u tim značajnim osebujnostima Brt treba gledati i njezin
sadržaj. Naivno bi bilo pomisliti, da će se obaranjem jedne od njezinih
formula srušiti i ona sama, naše je mišljenje, da su formule samo taktičko
sredstvo, pomoću kojih ona postizava svoje ciljeve, a pogrešna ili manjkava
taktika ne može poništiti sadržaj i ciljeve.


Kad smo na čelu ovog odsječka stavili natpis »Kritika Brt«, to kod
toga nismo imali nakane da »konačno« dokažemo neispravnost ove teorije,
već smo htjeli da upozorimo na neke manjkavosti, koje po našem
uvjerenju izviru otuda, što se je ova teorija suviše tijesno povezala sa
kapitalističkom ideologijom, kojih se veza i danas ne može da riješi,
makar se opaža značajan napredak u tom pravcu.


Razlog toj tijesnoj vezi između Brt i kapitalističke ideologije moramo
tražiti u okolnosti, da su šumari — i to ne samo pristaše Brt, već
i njezini protivnici — kapitalističku ideologiju prihvatili s tolikim bezgraničnim
povjerenjem, da u njoj vide upravo prirodan zakon. Kapitalistička
ideologija za njih nije jedna od mnogobrojnih ekonomskih teorija
ili još bolje hipoteza, već ju smatraju prirodnim zakonom, kao n. pr.
zakon o gravitaciji materijalnih tijela. Ovaj mentalitet najbolje dolazi do
izražaja u citiranom već Endresovo m članku, gdje kaže: »Bio bi
čudnovat postupak, kad bismo morali mijenjati sistem šumarskih računa,
kadgod bi neki ekonomski pisac postavio neku novu teoriju vrijednosti.
Šumsko-statičke veličine su čvrste i ne može ih promijeniti nikakva
teorija.« E n d r e s je uvjeren, da svoj naučni sistem nije bazirao na neku
ekonomsku teoriju, smatra da su njezine osnovice mnogo čvršće od bilo
koje teorije, dakle mora da se osniva na prirodnim zakonima. Tome mišljenju
nasuprot mi tvrdimo, daiEndreso v sistem bazira na ekonomskoj
teoriji.


U ovom slučaju osvećuje se ono tipično pomanjkanje interesa za
ekonomsku teoriju i uopće za čistu ekonomsku nauku, koje je svojstveno
E n d r e s u i njegovim predšasnicima. Zato smo i pridali toliku važnost
načelnoj i programatskoj izjavi Borgmanna , kojom kaže da je šumarska
nauka — ekonomska nauka. Osnovica joj je dakle opća politička
ekonomija, koja se u šumarskim redovima u tolikoj mjeri zanemaruje.
Zato i nije za čudo, da se bez kritike prihvaćaju mnoge kapitalističke banalnosti,
koje ne mogu odoljeti stručno ekonomskoj kritici. Jedna od
takovih banalnosti je tvrdnja, prema kojoj je šumsko zemljište po svojoj
prirodi kapital, koji svoju vrijednost povlači iz okolnosti, da šumom
obraslo zemljište odbacuje prihode, koji imaju značaj renta. Vrijednost
šumskog tla je funkcija vrijednosti prihoda od šume, a ove vrijednosti
stoje međusobno u matematskom omjeru, koji je izražen šumskim kamatnjakom.
Faustmannova formula prihodne vrijednosti zemljišta osnovana
je na toj pretpostavci. Vjeruje se dakle, da svi gospodarski subjekti
procjenjuju vrijednost šumskog zemljišta jedino s toga vidika, zato se
računski rezultati kontroliraju tako, da se uporeduju sa tržnim cijenama
šumskog zemljišta. Ako se rezultati ne slažu, traži se računska pogreška,
a poznato je, da se rezultati u pravilu ne slažu. Zato se uvijek iznova


156




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 43     <-- 43 -->        PDF

ventilira pitanje, zašto Faustmannova formula ne daje praktički ispravne
rezultate. Pojavljuje se bezbroj malih reformatora, koji hoće da čisto
algebarskom promjenom formule postignu ispravno funkcijoniranje formule.
Svi ti reformatori kritiziraju E n d r e s a i proglašuju, da su pronašli
bolju formulu, ali nitko neće da pita, da li su ispravne ekonomske
pretpostavke, na kojima je izgrađena ova formula. Glaser , koji je bio
jedan od najistaknutijih protivnika E n d r e s a i koji ga je pobijao u ime
mlade generacije, kaže: »Faustmannova formula teoretski je ispravna,
ali praktički daje krive rezultate«. Razlog tim neispravnim rezultatima
vidio je G 1 a s e r u primjeni neispravnog kamatnjaka.


Poznata nam je već Endresova tvrdnja, da zemljišna čista renta
određuje veličinu vrijednosti zemljišta. Vidjeli smo također, kako E n dre
s kaže, da treba primijeniti šumski kamatnjak, kako bismo pomoću
kapitalizovanja zemljišne čiste rente dobili prometnu vrijednost (Tauschwert)
zemljišta. Ove tvrdnje pojavljuju se u Endresovo m sistemu
bez ikakvog uvoda i obrazloženja. Nije ni pokušao da ih izvede ili dokaže.
Prema njemu to je aksiom Brt. Tome nasuprot mi zabacujemo aksiome
na području ekonomske nauke i tražimo jasnu kauzalnu vezu između
razloga i učinka. Gdje takovu vezu ne možemo da uspostavimo, tu treba
da ovu nemoć otvoreno priznamo i da svu pažnju posvetimo daljnjem
proučavanju još nepoznatih kauzalnih veza.


Stanje stvari! je ovo: Mi imamo golo šumsko zemljište, koje ima
neku vrijednost. Brt tvrdi, da je ta vrijednost posljedica okolnosti, što
će ovo zemljište u roku od 60, 100 ili čak 200 godina stvoriti sastojinu,
koja će imati veliku vrijednost. Ova buduća vrijednost sastojine i sadanja
vrijednost zemljišta stoje navodno u određenom matematskom omjeru.
Mi šumari znamo, kakav je to omjer; on je izražen Faustmannovom formulom,
ali Brt tvrdi, da prometna vrijednost zemljišta ima isti izvor i
razlog. Tu prometnu vrijednost ne procjenjuju šumari stručnjaci, ona je
izraz naziranja (o vrijednosti) nešumara, lajika, u većini slučajeva seljaka.
Prometna vrijednost i izračunana prihodna vrijednost identične su, barem
u prosjeku, inače izračunana prihodna vrijednost zemljišta ne bi
imala nikakove praktične važnosti.


Pita se sada, kako su ti neuki ljudi, ti seljaci uspostavili kauzalnu
vezu između sadanje vrijednosti zemljišta i buduće vrijednosti sastojine.
Na temelju kojeg psihološkog procesa oni su došli do toga, da radi dalekih
budućih prihoda pridavaju danas šumskom zemljištu sasma. određenu
vrijednost? Kad bi nam teoretičari Brt barem u najglavnijim linijama
prikazali ovaj psihološki proces lajika nešumara, onda bismo vjerovali i
morali vjerovati, da su ti budući prihodi zaista razlog sadanjoj vrijednosti.
Međutim odgovor na to pitanje ostala nam je Brt dužna; nije ni pokušala
dö razjasni ovaj misterij;.ovo važno i otvoreno pitanje maskirala je pod
utjecajem kapitalističke ideologije sa jednim nazovi-aksionom.


Nigdje u ekonomskom svijetu ne nalazimo analogan slučaj, da bi
vrijednosti, koje bi imale da se pojave u dalekoj budućnosti, imale utjecaja
na izvor tih vrijednosti u sadašnjici. Kaže se, da je šumsko tlo neke
vrsti mjenica, na koju danas posuđujemo novac, a koja će dospjeti za
100 ili više godina. Mjenica će nam donijeti kamate, ona je kapital, koji
se rentira. Međutim ova je analogija sasma pogrešna, jer ispušta iz vida
važnu ekonomsku okolnost, naime rok dospijevanja. Mjenički zajam je


157




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 44     <-- 44 -->        PDF

kratkoročan, poprečna duljina toga zajma nigdje u svijetu ne prekoračuje
rok od pola godine . najviše godinu dana. Radi toga analogija
između mjenice i šume nije umjesna. Moglo bi se reći, da se šuma može
uporediti sa kapitalom, koji se iznajmljuje na dugi rok. Ako se pitamo,
koji su najdulji rokovi dugoročnih zajmova, vidjet ćemo, da su i ti rokovi
vrlo kratki, ako ih uporedimo sa rokovima, sa kojima mora računati
šumsko gospodarstvo. Države i druge javne institucije raspisuju koji puta
zajam, koji se prema otplatnom planu konačno otplati tek nakon 50 i
više godina. No otplata tih zajmova ne vrši se na način, da bi država
nakon 50 godina vratila sav kapital zajedno sa kamatima; ona se vrši
amortizacijonim načinom. Zajmodavac, to je kupac državnih vrijednostnih
papira, primit će već nakon godine dana povratak jednog dijela svoga
kapitala, a primit će također i kamate od kapitala. Radi tih prihoda, koji
će se realizovati u najbližoj budućnosti, voljan je gospodarski čovjek da
podnese žrtvu, da pozajmi kapital. Kad bi netko, pa makar to bio engleski
imperij, pokušao da pozajmi ma i najmanju svotu uz uvjet, da će
kapital i kamate vratiti tek nakon 100 godina, to bi takav pokušaj izsmijali
svi ljudi. Tko će biti za 100 godina živ, kome će doći u korist naša
žrtva u sadašnjici? Nama svakako ne, a niti našoj djeci. Možda će u
doba dospjeća mjenice živjeti naši praunuci, a možda će naš rod dotle
već posve izumrijeti? Ekonomske veze između sadašnjice i tako daleke
budućnosti uopće ne postoje. Zato ne možemo vjerovati, da bi čovjek
mogao pridavati u sadašnjici vrijednost šumskom tlu zbog toga, što će
ono u dalekoj budućnosti odbaciti neki prihod.


U većini slučajeva faktično se i procjenjuje vrijednost golog šumskog
tla prema drugim načelima, a ne prema načelima Brt. U većini
slučajeva inkorporira se novo prikupljeno šumsko zemljište jednoj od
postojećih gospodarstvenih jedinica. Ako je ta jedinica uređena prema
šestarskoj metodi, onda se zbog povećanja ukupne površine dotične gospodarstvene
jedinice povećava i površina godišnje sječine, a time i
iznos godišnjeg čistog prihoda od šume. Ovaj višak prihoda u sadašnjici
mora da stoji u pravilnom omjeru s veličinom žrtve, koju smo u sadašnjici
podnijeli. Ako taj višak prihoda u konkretnom slučaju iznosi 1000
dinara, onda je ta svota jednaka sumi kamata, koju bi odbacio kapital
od 33.333 dinara naložen uz 3%. Ova kapitalna svota je osnovica, na
temelju koje određujemo maksimalnu cijenu, koju smo pripravni da platimo
za šumsko zemljište. Kod toga nismo vodili računa o prihodima u
dalekoj budućnosti, već su za nas bili mjerodavni probici, koji se mogu
ostvariti u najbližoj budućnosti.


Računanje vrijednosti šumskog tla po Faustmanovoj formuli nije
dakle ispravno, jer ova metoda bazira na umišljenim ekonomskim odnošajima,
koji u stvarnosti ne postoje. Konkretno govoreć: Između vrijednosti
šumskog tla i vrijednosti sastojine, koja ce izrasti ili je izrasla na
tom tlu, ne postoji ona matematska veza, koju Brt pretpostavlja, s razloga
jer ne postoje ekonomske veze, koje Brt pretpostavlja i u koje
vjeruje ne mogući da ih dokaže.


Vrijedni su zaista poštovanja cilj i svrha, koje je Brt imala pred
očima, kada je gradila ove metode računanja vrijednosti, ali sredstva,
koja je u tu svrhu izabrala, ne odgovaraju toj svrsi. Šumsko tlo, na kojem
se nalazi izolovana sastojina, koja nije inkorporirana u gospodarstvenu


158




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 45     <-- 45 -->        PDF

jedinicu, nema ekonomski značaj kapitala, jer prihodi, koji mogu da izviru
iz tog tla, ne doimlju nas se kao renta. Na bazi savremene ekonomske
stvarnosti možemo pridavati značaj rente samo onim prihodima
bez rada, koji se periodički opetuju u kratkim terminima. Ako se duljine
perioda u tolikoj mjeri razvuku, da prihodi od istog materijalnog izvora
mogu pojedinom gospodarskom subjektu (radi kratkoće života) samo
jedan puta da dođu u korist, onda takav prihod neće nitko zvati rentom,
već prihodom, koji se jedan puta, a potom nikad više ne pojavi. Sa gledišta
matematike nije važno, da li je duljina periode 10, 1000 ili 10.000
godina, ali sa stanovišta ekonomije, kojoj je još uvijek glavna svrha da
pribavi životne namirnice, koje trebaju pojedini individui, duljina periode
odlučuje o tome, da li neki prihod ima značaj rente, dakle stalnog prihoda.


Mogli bismo našu kritiku proširiti na taj način, da na temelju matematske
analize dokažemo, da faktor progresije, kojim se povećava vrijednost
sastojine, dakle šumski kamatnjak, nije stalan, jer ovisi o prirastu
mase i prirastu kvalitete, koji se mijenjaju u raznim dobama sastojine.
Međutim ovakova analiza vodila bi nas predaleko.


* i
4. Teorija najveće šumske čiste rente (Waldreinertragslehre).
Kad smo raspravljali o teoriji najveće zemljišne čiste rente, mogli
smo se pozvati na brojne šumarske pisce, koji su tumačili tu teoriju. Ti
pisci nisu tumačili nečije tuđe ideje, već su izlagali svoje misli i poglede,
a skup tih pogleda i naziranja je teorija najveće zemljišne čiste rente.
Ova je teorija prema tome rezultat duševnog rada nekolicine istaknutih
šumarskih stručnjaka. Mi smo uvijek u stanju da odredimo, koliko je
pojedini od njih pridonio tom zajedničkom poslu.


Drugačije stoji stvar, ako promatramo teoriju najveće šumske
rente. Ovaj šumarsko-ekonomski smjer nije produkt nekolicine teoretičara,
njegova se geneza odigrala na drugi način.


Počam od kraja srednjeg vijeka pojavljuje se u svim civilizovanim
zemljama strah, da će uskoro nestati šuma. Ovaj strah pojačava se još
više, kada se krajem 18. i početkom 19. stoljeća pojavljuju brojne industrije,
koje trebaju i troše velike količine drva. Kameni ugljen u to doba
gotovo je još nepoznat, a da ne govorimo o nafti i benzinu. Drvo je
gotovo jedini izvor kaloričke energije. Šume se sijeku u većoj mjeri,
nego što ih šumsko tlo može da producira. Potrošak je veći od prirasta.
Radi neodgodive nužde moraju se sjeći mlade šume, makar svatko vidi,
da bi te šume, koje se nalaze u naponu rastenja, trebalo ostaviti da stoje.
Šumske ophodnje bivaju sve kraće i one su najkarakterističniji znak
općeg pomanjkanja drva. Sve više se uzgajaju niske šume na mjestima,
gdje su nekada rasle prašume dot. visoke šume.


Kratke ophodnje bile su upadljiv znak neracijonalnog, to jest prekomjernog
uživanja šuma. Analognu pojavu opažamo danas kod krajiških
imovnih općina, koje također pribjegavaju niskim ophodnjama jedino
s razloga, jer inače ne mogu podmiriti potrebe svojih pravoužitnika.


Kad se je dakle došlo do toga, da se kratke šumske ophodnje smatraju
glavnim znakom postojećeg zla, onda nije daleko bilo do vjerovanja,
da se zlo može otkloniti, ako se šumske ophodnje produlje do
najveće moguće granice. Ovo načelo pojavilo se kao reakcija na kratke
ophodnje, na niski uzgoj, koji je bio raširen osobito u Francuskoj i Nje


159




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 46     <-- 46 -->        PDF

rnačkoj. Nije bilo potrebno da to načelo izreče neki istaknuti šumarski
stručnjak ili nacijonalni ekonom, već je do takovog zaključka došao svaki
pojedinac, koji se je bavio šumskim gospodarstvom. Ovo gospodarsko
načelo viših ophodnja nisu mogli provoditi siromašni maloposjednici, već
samo privatni i državni šumski veleposjed. Šumari, upravitelji tih veleposjeda
prihvatili su i provodili ovo načelo šumskog gospodarenja.


Iz djela pristaša Brt razabiremo, da su u Njemačkoj bile običajne
ophodnje od 150 godina za bukvu, smreku i jelu, a za hrast još mnogo
dulje. Mladome Pressler u upalo je u oči, da se kod takovih ophodnja
u vrlo slaboj mjeri iskorišćuje proizvodna snaga šumskog tla. Stara
stabla, koja su se nalazila u šumama, slabo su prirašćivala i u pogledu
mase i u pogledu kvalitete. Otuda izvire Presslerov a krilatica
»Faule Gesellen«.


Postojeći način gospodarenja podvrgli su pristaše Brt analitičkom
promatranju i kritici, iz faktičnog gospodarenja deducirali su načela, kojima
se to gospodarstvo pokorava, makar da tih načela nisu bili svjesni
oni, koji su ih provodili Na temelju ovakovih teoretskih razmatrani.
nastao je pojam teorije najveće čiste šumske rente, kao gospodarskog
smjera protivnog teoriji najveće čiste zemljišne rente. Prema tome je
prva teorija nastala naknadnom dedukcijom načela iz postojećeg stanja,
dok je gospodarenje prema načelima najveće zemljišne čiste rente posljedica
teoretskih postulata, koji su stariji nego praktično provađanje
njihovo.


Pressle r i drugovi istupili su protiv teorije najveće šumske
čiste rente (kraće — Wrt) sa glavnim argumentom, da takovo gospodarenje
vrlo slabo ukamaćuje uložene kapitale. Rat, koji je P r e s s 1 e r
vodio protiv ovog sistema, voden je u ime kapitalističkih načela.


Kod ovakovog historijskog razvoja mogli bismo pomisliti, da Wrt
pretstavlja neki antikapitalistički smjer u šumskom gospodarstvu. U današnje
doba, kad smo svi neraspoloženi spram kapitalizma, ova okolnost
bila bi u stanju da ovom sistemu pribavi stanovitu popularnost, slično
kao što su i stare cehovske organizacije postale predmet napadnog ljubakanja
za mnoge protivnike kapitalističkog poretka. Međutim paradoks
ove situacije baš je u tome, što Wrt mnogo konsekventnije i ispravnije
primjenjuje kapitalistička načela nego Brt.


Osnovno načelo kapitalističkog gospodarstva izraženo je u zahtjevu,
da od zadane količine dobara, kojima smo dali gospodarsku svrhu da
budu kapital, polučimo najviše mogući prihog ili rentu. Od zadanog kapitala
traži se najveća moguća suma kamata.


U Šumarskom Listu 1935. god. str. 205 iznio sam svoje osvjedočenje,
da je kamatna stopa samo relativan, sekundarni kriterij kapitalističkog
gospodarstva. Ako imamo samo 10.000 dinara, a možemo ih uložiti
na razna mjesta, u razna kapitalistička poduzeća, onda ćemo ih na
svaki način uložiti ondje, gdje nam se taj kapital ukamaćuje sa maksimalnim
kamatnjakom. Međutim ako imamo 1,000.000 dinara, a pruža nam
se prilika da na jednom mjestu uložimo 100.000 dinara uz 10%, dok za
ostalih 900.000 dinara nemamo pogodne prilike da ih kapitalistički iskoristimo,
to ćemo rade svih 1,000.000 naložiti uz 4%l, jer ćemo si na taj
način osigurati godišnju rentu od 40.000 dinara. Za Wrt je karakteristično
to, da numeričkoj visini kamatnjaka posvećuje manju važnost.


160




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 49     <-- 49 -->        PDF

interese ljudske zajednice. Oni se nisu interesirali za interese kapitalističkih
pojedinaca, već su tražili što veću produktivnost šumskog tla,
dakle su stvarno zastupali interese društva. Iznimku čini samo njihov
način korteširanja za kratke ophodnje, gdje su upozoravali na »vanredne
prihode« i tako pomoću lično-egoističkih motiva postigli svoj cilj.


Kod gospodarenja prema načelima najveće šumske čiste rente
nigdje se ne ističu načela kapitalizma, ali se zato — provode!


Pojam kapitala je svojevrsna apstrakcija; sva ekonomska dobra
promatraju se samo sa gledišta njihove upotrebivosti za sticanje renta.
Ostala svojstva, što ih imaju konkretna dobra, ne dolaze u obzir. Na taj
način iz svijesti čovjeka nestaju razlike, kojima se odlikuju konkretne
stvari, preostaje samo jedno svojstvo ili sposobnost, koja je zajednička
svim stvarima, koje nose naziv kapital. Šumski kapital ima ista svojstva
kao novčani kapital, a važnost šume ili svote novaca izražena je u veličinama
renta, koje odbacuju. Šumski kapital je jednak novčanom kapitalu,
ako odbacuje isti iznos godišnje rente. U tom slučaju kažemo da
šuma vrijedi određenu svotu novaca.


Ako se postavlja pitanje, koliko vrijedi u novcu gospodarstvena jedinica,
koja odbacuje godišnju šumsku rentu u iznosu od 5000 dinara,
onda se u stvari pita: kolik iznos novčanog kapitala je potreban da pojedincu
osigura istu rentu? Ako se u to doba u dotičnom kraju novac
posuđuje uz kamatnjak od 5%, onda je potrebna svota od 100.000 dinara,
da vlasniku osigura rentu od 5000 dinara. Prema tome naša gospodarstvena
jedinica »vrijedi« 100.000 dinara. Ako je obični novčani kamatnjak
10%, onda šuma »vrijedi« samo 50.000 dinara, a ako je novčana
kamatna stopa 2,5%, onda šuma vrijedi 200.000 dinara. Novac je mjerilo
svih vrijednosti, a novčana kamatna stopa je osnovica svih kamatnih
stopa.


Ovaj osnovni kapitalistički način računanja vrijednosti možemo da
izrazimo algebarskom jednadžbom. Ako sa Kn označimo novčani kapital,
sa Rn njegovu rentu, sa Kš vrijednost šumskog kapitala, a sa Rš šumsku
rentu, onda važi jednadžba:


Kn : 24 == Ki : Bg


Faktično izvršene kupoprodaje kapitala često puta ne odgovaraju
gornjoj matematskoj formuli. Vlasnik novca plaća često puta za šumu
veći iznos, nego što bi odgovaralo matematskom odnosu renta. Za šumu
piaća n. pr. 120.000 dinara, makar bi mu ovaj novac — uložen u banku


— donosio rentu od 6000 dinara, a šuma mu donosi rentu od samo 5000
dinara godišnje. Iz ovog primjera bili bismo pripravni povući zaključak,
da se šumski kapital ukamaćuje s nekim drugim kamatnjakom, sa svojim
karakterističnim kamatnjakom, kako je zaključivao E n d r e s. Međutim
mi smatramo, da je takav zaključak preuranjen. Moramo se pitati, zašto
je novčar zamijenio veću rentu za manju, jer izgleda, da je zbog toga
pretrpio štetu?
U ekonomskom životu nalazimo mnoštvo razloga, koji diktiraju
ovakav postupak. Ne možemo vjerovati i općenito pretpostavljati, da
su se kod ove kupoprodaje sastala dva kontrahenta, od kojih je jedan
glup, a drugi prevejan. Svaki čovjek nastoji da ostvari svoje interese, ali
ti interesi nisu uvijek na prvi pogled shvatljivi. Novčar za sada zaista


163




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 50     <-- 50 -->        PDF

prima od svote 120.000 dinara 6000 dinara godišnje rente, međutim on
možda nije siguran, da će tu rentu moći trajno ostvarivati. Možda ne
vjeruje u solidnost banke, s kojom je dosada radio. Možda se boji, da
će novac zbog valutnih previranja djelomično izgubiti svoju kupovnu
snagu, možda špekulira na to, da će se cijene drvu povisiti. U svim tim
slučajevima naš novčar računa doduše prema zakonima kapitalističkog
računanja vrijednosti, no on u svoje račune ne meće sadanje iznose
renta, već poprečne, trajne iznose renta, kako ih je izračunavao na temelju
svojih kalkulacija.


Međutim dešava se i to, da ljudi! koji obavljaju izmjene kapitala,
nisu isključivi i čisti kapitalisti. Ne vode ih kod toga samo zgoljnii kapitalistički
obziri, ne kupuju samo rente već i neposredne uporabne vrijednosti.
Netko se voli baviti lovom, prija mu osjećaj, da je isključivi
gospodar velikih površina zemljišta. Sa posjedom šuma vezana su često
puta i stanovita prava i užici, koji nisu neposredno u novcu i renti izraženi.
U Njemačkoj je naslov »Gutsbesitzer« ili dapače »Rittergutsbesitzer«
ona čarobna formula, koja običnim ljudima omogućava pristup u ekskluzivne
aristokratske krugove. Kod takovog stanja stvari može kupac
šume i ovako kalkulirati: Ugled, koji sam si stekao time, što sam postao
veleposjednik, vrijedi mi godišnje najmanje 1000 dinara. Prema tome on
prima od šume godišnje 5000+1000=6000 dinara, pa prema tome
nije ništa izgubio.


Najvažnija razlika između Wrt i Brt u tome je, što prva ne prihvaća
tezu o karakterističnom šumskom kamatnjaku, već upotrebljava
u svojim računima obični ili oficijelni kamatnjak. Formula računanja vrijednosti
šuma prema načelima Wrt glasi:


_ Au-\-2D— c — u v
U .op


Pristaše Brt kritiziraju ovu formulu i tvrde, da ona daje tačne
rezultate samo u onim slučajevima, kada se odnosna gospodarstvena
jedinica nalazi u potpuno normalnom stanju. Pošto nijedna gospodarstvena
jedinica ne odgovara svim uvjetima normalnosti, to iz toga povlače
zaključak, da se ova formula u praksi ne može s uspjehom primjenjivati.
Tome nasuprot treba da istaknemo: Kapitalističko gospodarstvo
samo po sebi bazira na špekulaciji. Svaki kapitalistički posao sadrži
u sebi znatnu opasnost i riziko. Ako se ne ostvare one okolnosti,
s kojima kapitalista u svojim kalkulacijama računa, onda kapitalist gubi
svoj imetak, ako se obistine njegova predviđanja, onda obogati. Sve
kapitalističko gospodarstvo do neke je-mjere igra na sreću. Samo onaj,
koji riskira, može i da dobije. To je duh kapitalizma. Kod takovog stanja
stvari ne može se očekivati neka matematska tačnost kalkulacija,
pa se zato i ne može uvažiti prigovor, koji stavljaju pristaše Brt, jer
oni kod toga nisu uzeli u obzir značaj kapitalističkog gospodarstva.


Naše je mišljenje, da moramo prema načelima rentovne vrijednosti
izračunavati vrijednost šuma u svim onim slučajevima, u kojima se mora
računati sa kapitalističkim tendencijama kontrahenata, koji se sastaju
kod kupoprodaje. I onaj šumoposjednik, koji radi svoje lične informacije
hoće da zna vrijednost svojih šuma, kojima gospodari prema kapitalističkim
načelima, mora da tu vrijednost ustanovi prema metodi rentovne


164




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 51     <-- 51 -->        PDF

vrijednosti. Stvarno se ova metoda danas najčešće i upotrebljava, kad
se radi o kupoprodaji! većih šumskih kompleksa ili se radi o odšteti za
ekspropriirane šume. Osnovne cijene dobivaju se prema načelima rentovne
vrijednosti, a često puta te se cijene naknadno izračunaju posredstvom
Endresovi h formula. U tom je slučaju rezultat određen već
unaprijed. U interesu veće jasnoće i kontrole bilo bi, da se takovi računi
provode uvijek i samo na osnovi rentovne vrijednosti.


U novije vrijeme sve je veći broj stručnih pisaca, koji preporučuju
računanje vrijednosti šuma prema načelima rentovne vrijednosti. Tako


n. pr. O f f e n b e r g,1 koji doduše nije šumar, već jurista i član jednog
povjerenstva, koje donekle odgovara našim komasacijonim povjerenstvima.
Ove knjige ponukale su E n d r e s a da objavi vanredno oštre
kritike. Međutim baš u ovim kritikama jasno se ispoljava, da je En dres
u prava kapitalistička ideologija strana i neshvatljiva. Ovamo
spada i knjiga Dr. L. H u f n a g 1 a: Praktische Anleitung zur Waldwertrechnung,
Wien 1934.
Da još jednom opetujemo naše zaključke i mnijenje. U teoriji najveće
šumske čiste rente primijenjena su kapitalistička gospodarska načela
u svom najčišćem i nepatvorenom obliku. Ta načela vode u svojim
zadnjim konsekvencijama do suprotnosti javnih i privatnih interesa. E n dre
s i drugovi zastupali su opće društvene interese, zato su se borili
protiv predugačkih ophodnja, ali živjeli su u samoobmani da brane i zastupaju
kapitalistička načela. Ono što oni razumijevaju pod kapitalističkim
načelima, apstraktna je teorija, a praktični zbiljski kapitalizam
teži jedino za ostvarivanjem privatnih interesa pojedinaca, bez obzira
na društvo. U koliko se javni interesi slučajno podudaraju, onda kapitalizam
daje najjaču pobudu za njihovo ostvarenje. U tome je historijska
uloga i zasluga kapitalizma za čovječanstvo.


i


5. Neopredijeljeni.
Teorija najveće zemljišne čiste rente i teorija najveće šumske rente
predstavljaju dva krajnja pola ekonomskih nastojanja u šumarstvu. Između
ovih ekstrema nalazimo mnoštvo manje izrazitih ekonomskih
smjerova i teorija, koje su sastavljene od elemenata, koji pripadaju gornjim
oprečnim izvorima.


Često se dešava da pojedini šumarski stručnjaci ne mogu da
shvate ili ne mogu da prihvate pojedine postulate one teorije, koja im
inače odgovara. Smatraju da je gledište, koje je u tom pojedinačnom
pitanju zauzela protivna teorija, ispravnije. Najčešće se dešava, da se
u teoriju najveće zemljišne čiste rente unose elementi i gledišta, koja
su karakteristična za teoriju najveće šumske rente. Tako nastaju brojni
teoretski sistemi, koji nose naziv prema svojim tvorcima. Ti autori u
pravilu ne opažaju usku logičku povezanost pojedinih postulata u okviru
glavnih teorija. Ne mogu se pojedinosti istrgati iz svoje cjeline, a da se
time ne promijeni čitava arhitektonska i logička povezanost Pojedinosti
istrgane iz sredine, gdje su nastale, gube svo´j značaj i izgled. Međutim


1 Qrundzuge der Waldwertrechnung auf volkswirtschaftlicher Grundlage, Berlin
1912; Abschätzung von Immobilien in Stadt und Land, Berlin 1915.


165 4




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 52     <-- 52 -->        PDF

ovakav postupak je upravo karakterističan za sve neopredijeljene ili
eklektičare.


Druga karakteristika neopredijeljenih je njihovo pomanjkanje vjere
u postojanje karakterističkog šumskog kamatnjaka. Oni; ne odbijaju unaprijed
svaku pomisao na neki specifički šumarski kamatnjak, dapače
oni se tim problemom vrlo intenzivno bave, ali kod toga ne dolaze do
nekih konačnih zaključaka. Ne vjeruju, da postoji jedan šumski kamatnjak
za sve vrsti drveća, za sve vrsti uzgoja itd., ne vjeruju da treba
računati sa istfm kamatnjakom, kada se kapitalizira šumska renta, kao
i onda, kada treba prolongirati medutimne prihode.


Konačno je također karakteristično, da se svi ti pisci u svojim
raspravama pozivaju na autoritativno mišljenje profesora Dr. H. M a r t
i n - a. Mogli bismo pomisliti, da je Marti n tvorac neke pozitivne
šumarske škole, pa da su svi til pisci njegovi pristaše. Međutim u stvari
nije tako. Marti n je autor veoma poznatog i opće uvaženog djela:
Die forstliche Statik. U tom opsežnom djelu iznosi Marti n svoje poglede
na sve šumarske probleme, a u isto vrijeme kritički se osvrće na
sve postojeće naučne teorije, koje davaju pravce šumskom gospodarstvu.
Svoje naučno vjerovanje objavio je M a r t i n u zgusnutom obliku
u uvodu spomenute knjige, gdje na strani VI kaže: »Eine mathematische
Methode, welche die wirtschaftlichen Aufgaben nach der Art von Gleichungen
mit einer oder mehreren Unbekannten behandelt, ist in der
Forstwirtschaft ebenso wenig durchführbar, als in anderen Wirtschaftszweigen.
Die wichtigste Aufgabe der Statik erblicke ich darin, dass ein
Urteil abgegeben wird, ob gewisse Massnahmen der Betriebsführung
einen positiven oder negativen Einfluss auf den Bodenreinertrag haben?«
U ovim riječima izražena je osnovna Martinov a sumnja u uporabivost
matematičkih formula u šumskoj statici. U svojoj knjizi osvrće se
na sve poznate statičke formule, ali kod svih tih formula konačno dolazi
do zaključka, da su nepouzdane. Skepsa i sumnja je zadnji rezultat njegovih
razmatranja. Martin ne vjeruje u mogućnosti, da se stvori totalna
slika šumskog zbivanja, radi toga se zadovoljava time, da odgovori na
pitanje, da li pojedine gospodarske mjere djeluju u pozitivnom ili negativnom
pravcu na produktivnost šumskog tla. Na taj način on sužuje
djelokrug šumske statike. U šumarskoj literaturi valjda ne postoji djelo,
koje bi tako potpuno uzimalo u obzir sve probleme šumskog gospodarstva
i to sa gledišta najmodernijih naučnih saznanja. Martinov a
šumska statika je prava moderna enciklopedija šumarske nauke uopće.
U njoj donosi povijest šumarske nauke, opširno raspravlja o prirastu
šuma sa gledišta i uredajnog i uzgojno-biološkog. Bavi se s raznim načinima
proređivanja. Raspravlja o čistoj ekonomskoj teoriji i u njoj traži
pomoć za rješavanje specifičkih šumarskih problema. Na tom području
sukobljuje se s različitim ekonomskim naukama i smjerovima. Pošto i
on ekonomsku nauku smatra samo pomoćnom, a ne osnovnom šumarskom
disciplinom, to mu čisto ekonomska razmatranja ne pribavljaju
značajnih uspjeha, jer se i on sam nije opredijelio za određeni smjer.
Raspravlja vrlo opširno o načinu stvaranja vrijednosti u šumi, o kapitalu,
o uzgojnim oblicima itd. Svako pojedino poglavlje iznova nam pruža
dokaz, da je M a r t i n univerzalan šumarski stručnjak, koji se na svim
područjima osjeća kao kod kuće. Ipak smatramo, da njegovo djelo ne


166




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 53     <-- 53 -->        PDF

zaslužuje naziv šumske statike, jer to u stvari nije, već je samo moderna
enciklopedija šumarske nauke. Pojam šumske statike stvorili su Pres sler,
G.Heyer i E n d r e s, a taj pojam ne odgovara pojmu enciklopedije.
Šumska statika je apstrakcija naučnih saznanja iz svih šumarskih
naučnih disciplina u svrhu, da nam na jednoj plohi prikaže sliku totalnog
šumsko-gospodarskog zbivanja, da nam matematički apstraktno prikaže
međusobne veze i utjecaje pojedinih pojava šumskog gospodarstva.
Matematika i šumska statika dva su nerazdruživa pojma, jer je matematika
obligatno izražajno sredstvo šumske statike.


Matematika je zadnja apstrakcija, koju ljudski! razum može da
shvati; pojednostavnjenjem pojava ona omogućava ograničenom ljudskom
razumu, da dobije pregled o cjelokupnom zbivanju i stanju stvari.
... se ljudi ne bi posluživali metodom apstrahiranja nebitnog od bitnog
u pojedinim pojavama, morali bi se izgubiti u nepreglednom mnoštvu
konkretnih pojava i tako ne bi mogli da dobiju pregled o cjelokupnom
stanju stvari.


Kad Marti n sumnja u mogućnost matematičkog izražavanja u
šumskoj statici, onda u stvari sumnja u mogućnost opstojanja samostalne
šumarske naučne discipline — šumske statike.


Sa gledišta povijesti šumarskih teorija mnogo je interesantniji Dr.


T.
Glaser . Glavne njegove ideje jesu slijedeće:
On tvrdi, da je Faustmannova formula teoretski ispravna, ali u
praksi ne daje ispravnih rezultata. Ova konstatacija je polazna tačka
njegovih istraživanja. Povodom ove tvrdnje ne možemo da propustimo
priliku, a da ne kažemo, da se ispravnost apstraktnih teorija može samo
tako kontrolirati, da utvrdimo, da li se posljedice, koje iz teorije kao nužne
izlaze, podudaraju sa stvarnošću. Teorija, koja se ne može dovesti u
sklad sa stvarnošću, ne zaslužuje naziv teorije, već ju možemo nazvati
samo utopijom. Kad je Glase r došao do zaključka, da Faustmannova
formula ne daje točnih rezultata, pošao je dalje i tražio razloge toj pojavi.
Kod toga je došao do zaključka, da razlog neispravnim rezultatima
treba tražiti u tome, što se ne primjenjuje ispravna kamatna stopa.
Dakle i, on je vjerovao, da između vrijednosti sastojine i vrijednosti
šumskog tla postoji određen odnos, koji dolazi do izražaja u kamatnoj
stopi, no on nije prihvatio Endresov u tezu o karakterističnom kamatnjaku,
koji važi za sve vrsti drveća i za sve prilike. Pošto je teza


o karakterističnom kamatnjaku osnovna teza Brt, to je Glase r time
istupio iz redova pristaša ove teorije i postao je eklektičar.
Prema naziranjima Brt u Faustmannovoj formuli imamo dvije poznanice:
šumsku rentu i šumski kamatnjak, a vrijednost zemljišta je
nepoznata, pa nju izračunavamo pomoću ove formule. Glase r naprotiv
tvrdi, da se u Faustmannovoj formuli imaju smatrati kao poznanice
šumska renta i vrijednost zemljišta, a formula može da posluži za izračunavanje
šumskog kamatnjaka; naravno da ju treba u tu svrhu primjereno
modificirati. On smatra, da je šumski kamatnjak jedini mogući indikator
rentabiliteta šumskog gospodarstva; cilj je tog gospodarstva da poluči
najveći mogući kamatnjak, a ujedno i što veću potrajnu šumsku rentu.
Ovdje se vrlo jasno vidi, da je Glase r pokušavao da nađe kompromis
između Brt i Wrt i da je u jednakoj mjeri htio uvažavati postulate ovih
oprečnih teorija.


167




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 54     <-- 54 -->        PDF

Na pitanje najvažnije za šumsku statiku, naime na pitanje, kada
treba sjeći šumu, Glase r odgovara, da se ima sjeći, kada je šumski
kamatnjak postigao svoju kulminaciju. Ovaj zahtjev izrazio je u
jednadžbi:


gdje . znači traženu ophodnju, a y šumski kamatnjak, koji mora da postigne
svoj maksimum; wx je šumska renta, a Wx je vrijednost šumskog
kapitala. Šumski kapital je suma vrijednosti šumskog tla (to jest njegova
prometna vrijednost) i vrijednosti sastojina. Vrijednost sastojina ima da
se ustanovi tako, da se kod sastojina starijih od 40 godina uzima njihova
sječevna vrijednost (Abtriebswert); vrijednost mladih sastojina ima da
se ustanovi pomoću interpolacije uz pretpostavku, da je vrijednost nulgodišnje
sastojine jednaka nuli, a vrijednost četrdesetgodišnje sastojine
dâ je jednaka njezinoj sječevnoj vrijednosti. Glase r se je osim toga
istakao sa još nekim predlozima, koji imaju više praktičnu važnost. On
je prvi ozbiljno pokušao da u šumarsku praksu uvede empiričke formule,
koje u tehničkim naukama igraju veliku ulogu. Tako je konstruirao
empiričku formulu za ustanovljivanje prometne vrijednosti šumskog tla,
a također i formule za ustanovljivanje vrijednosti sastojina.


G 1 a s e r o v je rad interesantan i stoga, jer je on pokušavao da
opće ekonomske teorije, koje je postavio L i e f m a n n, primijeni na
specijalno područje šumskog gospodarstva. L i e f m a n n je predstavnik
moderne subjektivističke ekonomske škole u Njemačkoj, pa je kao
takav vrlo poznat u čitavoj Europi. Osnovno načelo ekonomskog subjektivizma,
prema kojem je svaka stvar toliko vrijedna, koliko joj mi vrijednosti
pridajemo, upotrijebio je Glase r kao glavni argument svoje
kritike Endresovo g sistema. On naime tvrdi, da svaka stvar može
imati samo jednu vrijednost s obzirom na jedno te isto lice. Prema tome
ne može se ozbiljno pretpostavljati, da bi ista stvar za istog čovjeka
istovremeno mogla imati različite vrijednosti. Radi toga što je vrijednost
šumskog zemljišta jedinstveno zadana, ne može ta vrijednost služiti kao
indikator rentabilnosti. Mi smo u petom poglavlju ove rasprave istakli,
da svaka stvar može imati u isto vrijeme različite vrijednosti za jedno te


. isto lice, jer vrijednost stvari ovisi o gospodarskoj svrhi, koju im pridaje
njihov gospodar, a ovaj može u isto vrijeme uzimati u obzir razne gospodarske
svrhe. Baš upoređivanjem raznih vrijednosti čovjek može
doći do zaključka, u koju svrhu treba da upotrijebi neko dobro.


Okvir naše rasprave onemogućuje nam da donesemo neku barem
donekle potpunu povijest šumarskih naučnih teorija. Kad bismo imali
vremena i mogućnosti da si postavimo takovu zadaću, onda bi poglavlje


o »neopredijeljenima« ili eklektičarima bilo najopširnije u ovoj radnji.
L šumarskoj literaturi zadnjih decenija nalazimo mnoštvo knjiga i rasprava,
gdje autori zastupaju neko posebno, lično obojadisano stanovište
u pogledu osnovnih problema šumskog gospodarstva, a naročito problema,
koji spadaju u područje nauke o računanju vrijednosti; šuma i
šumske statike. Svi ti autori razilaze se barem u pojedinim pitanjima sa
gledištima vodećih kapaciteta, n. pr. Endresa , a razilaze se i među168




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 55     <-- 55 -->        PDF

sobno. Da se osvrnemo na sve ove varijacije i da ih kritički analiziramo,
to bi nas daleko odvelo.


Radi toga moramo se ograničiti na to da spomenemo samo još
neka imena. Guttenberg razlikuje se od Endresa u pitanju kamatne
stope, kojom treba prolongirati medutimne užitke u Faustmannovoj
formuli. On kao i Nosse k zastupa mišljenje, da medutimne
užitke od proreda treba prolongirati oficijelnim, a ne šumskim kamatnjakom.


Naprijed smo citirali Nosse k ov u knjigu: »Wert und Preis des
Waldbodens«. U toj knjizi iznosi pisac svoju teoriju računanja vrijednosti
šuma, koja se oslanja na subjektivističku teoriju vrijednosti austrijske
ekonomske škole Mengera, Wiesnera i Böhm-Bawerka.
Nosse k je upravo fanatičan pristaša ove čisto teoretske ekonomske
škole, najveći dio svoje knjige ispunjava vatrenom propagandom za
ovaj sistem. Pošto smo mi u predašnjim poglavljima opširno raspravljali
o ekonomskoj teoriji, nije potrebno da se ponovno vraćamo na ovo
pitanje. U pogledu čisto šumarskih problema Nosse k je mnogo skromniji
i kraći. On je postavio novu formulu prihodne vrijednosti zemljišta,
koja u svom najopćenitijem obliku glasi:


x ´1 otu


. =X .


u


b 1. og — 1 .oP1


gdje Be znači prihodnu vrijednost zemljišta, g kamatnjak opasnosti šumskog
gospodarstva, b zemljišni kamatnjak, t postotak prirasta skupoće,
dok je . novčana vrijednost čistog prihoda od šuma, koji se periodički
pojavljuje, a izračunan je prema sadanjim troškovima. Nossek u je
uspjelo da do krajnje mogućnosti komplicira Faustmannovu formulu,
koju i on uzima kao polaznu tačku svojih istraživanja. Svi ti kamatnjaci,
koje on uvodi u šumarske račune u stvari su nepoznanice, kojima ne
možemo odrediti numeričku veličinu, a da ne pribjegavamo suviše smjelim
hipotezama.


Interesantno je, da se Nosse k uopće ne bavi problemima šumske
statike, ne daje nikakvog konkretnog odgovora, kada se ima šuma
sjeći, postavlja se na vrlo komotno stanovište, da šumoposjednici već
znaju, kada treba da sijeku šumu, zato su u zadnjim decenijima svi
prešli na ophodnje, koje se kreću između 80 i 120 godina. Duljina ophodnje
ovisi o cijeni drva i konkretnim zahtjevima drvnog tržišta (str. 286).


Od ostalih protivnika Brt trebalo bi spomenuti Austrijanca S c h i f f
e 1 a, koji se slaže sa Glasero m u zahtjevu, da šumski kamatnjak
treba deducirati iz konkretnog gospodarstva. I on odbija tezu o karakteristikom
kamatnjaku, a u savezu s time odbija i metodu kontrole prirasta
vrijednosti sastojine pomoću postotka zrelosti.


U najnovije vrijeme vrlo se često spominje profesor Ostwal d
iz Rige, koji je postavio zahtjev, da je cilj šumskog gospodarstva polučenje
najveće moguće šumske rente, koju odbacuje gospodarstvena
jedinica. Prema tome mogli bismo ga ubrajati među pristaše Wrt, ali
se Ostwal d nalazi u isto vrijeme i pod utjecajem Brt, jer šumska
renta za njega nije jednostavna, diferencija između prihoda i izdataka,
već ju izračunava na temelju tekućeg prirasta sastojina. On smatra,
da je tekući prirast sastojine jedini ispravni izraz šumske rente.


169




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Time zaključujemo naš prikaz povijesti šumarskih teorija. Svrha
nam je bila da donesemo kritiku kapitalističkih ideja prikazujući, kako
te ideje prodiru na specijalna gospodarska područja, u ovom slučaju na
područje šumskog gospodarstva, i da prikažemo, koje su posljedice tih
ideja. Nauka o računanju vrijednosti šuma i šumska statika izgledaju na
prvi pogled kao područja, gdje vlada samo pozitivno ljudsko znanje,
gdje se naši sudovi pokoravaju zakonima matematike. Međutim vidjeli
smo, da je matematika samo pomoćna disciplina, a smjernice tim
naukama određuju opće ekonomske ideje i teorije, u prvom redu kapitalističke,
koje vladaju i u ostalim područjima javnog života.


Résumé


L´auteur expose ici les influences qu´a exercé sur l´économie et la science fo


restieres, jusqu´a nos jours, le capitalisme. En particulier il traite: 1° les spécifiques
problemes de l´économie forestiere, 2" la théorie du rendement net maximum fon cie
r (avec critique), 3° la théorie du rendement net maximum forestie r (de
meme avec critique), 4° les mouvements littéraires faisant quelque sorte de l´intermede
entre ces deux pôles scientifiques.


Dr. JOVO ZUBOVIĆ (BANJA LUKA):


ŠUMOVITOST VRBASKE BANOVINE*


(LE BOISEMENT DE LA BANOVINE DE VRBAS)


Šumovitost se određuje po površini šuma u poredbi sa ukupnom
površinom, a zatim po površini šuma i produktivnosti prema broju i
potrebama stanovništva. U našem slučaju treba uzeti u račun i broj
stoke i površinu poljoprivrednih zemalja, jer se u šumama Vrbaske banovine
ne traži samo drvo i zarada, već i brst, i paša, pa i zemlja za
krčenje i naseljavanje. Mi ćemo ovdje iznijeti najprije opšte činjenice o
šumovitosti Vrbaske banovine.


Počinjemo sa razdiobom površina po katastru. Pregled iznosimo u
tablici 1, t. j. u tablici kultura po srezovima.1 Tu su navedena i zemljišta
oslobođena od poreza2 i neplodna zemljišta, a uporedo je obračunata i


* Ovaj napis rađen je za ediciju Podružnice Jugosl. šum. udruženja u Banjoj Luci
1936. g. u proljeće. Radi odgađanja edicije štampa se ovdje.
1 Podaci su uzeti od Katastarskog odsjeka Finansijske direkcije u Banjoj Lucr
po stanju od 31. XII. 1934. godine. Podaci za 1935., kad je ovo pisano, nijesu bili sređeni.
Danas imamo podatke i od 31. XII. 1935. (Vidi: Razvitak br. 3, strana 73. Banja
Luka 1937.). Po tim je podacima površina šuma nešto manja: ukupno 986.345 ha.


2 Po čl. 10. Zakona o neposrednim porezima iz 1928. godine to su zemljišta, koia
se produktivno ne iskorišćuju: dvorišta i zemljišta pod zgradama, groblja i crkvišta,.
zemljišta za pouku i zdravstvo, trgovi, ulice, putevi, nasipi, vodovodi, vode i močvare
bez prihoda i neke privremeno oslobođene zemlje.


170