DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 27 <-- 27 --> PDF |
svaki pametan čovjek tražiti načina, da se pronađu nova vrela vode, da se pojača produkcija vode. Tako se isto pomanjkanju drveta ne može odoljeti produljivanjem šumskih ophodnja, već samo intenzivnijim iskorišćavanjem produkcijonih sredstava, koja produciraju drvo. Kad su ova pitanja jedan puta bila postavljena, nisu se više mogla mimoići, već ih je trebalo riješiti. Zastupnici starih tradicija nisu mogli poricati potrebe pojačane šumske produkcije i intenzivnijeg iskorišćavanja šumskog tla, ali su poricali i kritizirali metode Brt, pomoću kojih se je htjelo postići taj cilj. Kritičari su išli u prvom redu za tim, da pokažu, kako je naučni sistem Brt nelogičan i nedosljedan, tražili su jednom riječju slabe strane u tom sistemu, da ga na taj način potkopaju. Dokazivali su, da je rentabilitet svakog gospodarstva zadan kamatnom stopom, uz koju se ukamaćuju uloženi kapitali. Pošto Brt operira sa stalnim, nepromjenljivim kamatnjakom, to su iz ovog povlačili zaključak, da ovakovo gospodarstvo ne može značiti napredak, već samo stagnaciju. Međutim nasuprot ovoj tvrdnji nije bilo teško dokazati, da i veličina osnovnog kapitala, to jest prihodne vrijednosti zemljišta može da posluži kao indikator rentabiliteta, a ne samo kamatna stopa (Verzinsungsprozent). Drugi su opet pobijali mogućnost upotrebe jedinstvenog šumskog kamatnjaka, jer je rentabilnost pojedinih vrsti uzgoja različita. Šuma, koja odbacuje malene prihode, slabo se rentira, pa zato mora da je i kamatnjak nizak. Kad bi se prihvatilo ovo naziranje, onda bi nestalo svake nade, da se postulati Brt praktično primijene. Za svaku vrst drva, za svaki bonitetni razred imali bismo neki drugi kamatnjak, a u konkretnom slučaju nitko ne bi znao, koji! kamatnjak da upotrijebi. Međutim i ovi su prigovori bez prave osnovice. Ako je neko šumsko zemljište loše kvalitete, tako da na njem mogu uspijevati samo loše vrsti drveća, koje vlasniku odbacuju malen prihod, to ovo ne znači, da se dotični zemljišni kapital loše ukamaćuje, već je naprotiv istina, da malen kapital donosi malenu sumu kamata. Tako isto ne znače visoki prihodi: od šume visoko ukamaćivanje uloženog kapitala, jer tlo, koje odbacuje velike prihode, ima veliku vrijednost, a omjer između tih vrijednosti može biti izražen relativno niskom kamatnom stopom. Loše šumsko tlo ima malenu vrijednost i donosi malene prihode, a plodno šumsko tlo ima veliku vrijednost i toj vrijednosti odgovarajuće velike prihode. Međutim još uvijek nisu bili iscrpljeni argumenti onih, koji su sumnjali u mogućnost primjene jedinstvenog šumskog kamatnjaka. Tražili su, da se primijene različiti šumski kamatnjaci s obzirom na različite kategorije šumoposjednika. Rezonirali su ovako: Neki šumoposjednici ne mogu slobodno raspolagati sa svojim šumama, jer ih u tome sputavaju javni obziri i zakonski propisi. Mnoge su šume opterećene servitutnim pravima, u drugim pak propisan je način gospodarenja na temelju zakona o zaštitnim šumama. Mnogi su od svojih predšasnika naslijedili gospodarstvo osnovano na previše dugačkim ophodnjama, na njihovom zemljištu nalaze se loše vrsti drva, makar bi se prema kvalitetu zemljišta mogle uzgajati rentabilnije vrste, n. pr. bukove sastojine na prvoklasnim smrekovim i hrastovim stojbinama. Na temelju takovih konkretnih primjera nastojali su da dokažu, kako jedinstveni šumski kamatnjak niti postoji niti je moguć. 141 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 28 <-- 28 --> PDF |
U duhu Brt možemo na ove prigovore odgovoriti ovo: Postoji jedinstveni objektivni šumski kamatnjak, koji! je atribut šumskog kapitala. Međutim je također istina, da svi šumoposjednici ne mogu ili neće da poduzmu one mjere, koje bi im osigurale realizovanje šumskog kamatnjaka, koji je maksimalno mogući kamatnjak šumskog gospodarstva. Ako neki šumoposjednik hoće da uzgaja bukvu na mjestu, gdje može uspijevati smreka ili hrast, to ova okolnost ne može da posluži kao dokaz, da ne postoji jedinstveni šumski kamatnjak. Svatko može da gospodaru sa svojim vlasništvom po svojoj volji. Ako šumoposjednik hoće da uzgaja bukove šume, ako neće da se riješi servitudnih tereta, ako se kapricira na održanju dugačkih ophodnja, onda sve to ne znači ništa drugo, već da se on za svoju osobu zadovoljava sa nekim nižim kamatnjakom. Na 33. strani svoga udžbenika Endre s kaže: Svakom šumoposjedniku je slobodno da u okviru produkcijone sposobnosti svoje šume odredi svoj kamatnjak (Wirtschaftszinsfuss). U tom smislu moramo shvatiti i Endresov u tvrdnju na 10. strani udžbenika, gdje kaže, da je numerička visina kamatnjaka rezultat volje posjednika kapitala. Taj kamatnjak je takozvani subjektivni gospodarski šumski kamatnjak. Mogli bismo dugo nastaviti s nabrajanjem raznih zamjeraka na račun Brt, ali i ovih nekoliko primjera u dovoljnjoj mjeri dokazuje, da su kritike teorije najveće zemljišne čiste rente vrlo često posljedica nepoznavanja i neshvaćanja ove teorije od strane dotičnih kritičara. Endreso v naučni sistem je organski izgrađen na temelju malobrojnih pretpostavaka. Pojedini dijelovi povezani su međusobno željeznom logikom, zato se ovaj sistem ne može rušiti dokazivanjem neke tobožnje nelogičnosti i nesuvislosti, jer takovih pogreška u njemu zaista nema. Tko god se je potanje bavio ovim sistemom priznat će, da teorija najveće zemljišne čiste rente predstavlja velebnu teoretsku zgradu, kojoj se moramo diviti baš radi njezine arhitektonske savršenosti. Mnogo su ozbiljnije one kritike, koje na temelju praktičnih iskustava dokazuju, da Brt ne postizava onih praktičnih ciljeva, koje si je bila postavila. Tako se na pr. ističe, da prihodne vrijednosti zemljišta, koje su izračunane pomoću Faustmannove formule, ne odgovaraju cijenama, uz koje se u stvarnosti prodavaju ta zemljišta. Pri tom se međutim zaboravlja činjenica, da je kupnja odnosno prodaja zemljišta stvar pogodbe između prodavaoca i kupca, te da i jedan i drugi prosuđuje vrijednost zemljišta sa svoga gospodarskog gledišta. Drugi ozbiljni prigovor protiv Brt jeste, da su izračunane financijalne ophodnje prekratke, šume da se sijeku, dok su još u naponu snage. Svi znakovi upućuju onamo, da su šumari iz jednog ekstrema — nekadanjih suviše dugačkih ophodnja — pod utjecajem Brt zapali u suprotni ekstrem i da primjenjuju suviše kratke ophodnje. Nadalje je prijeporno pitanje o numeričkoj visini šumskog kamatnjaka. Iz prednjih razmatranja vidjeli smo, da šumski kamatnjak mora biti jedinstven, u koliko se ne radi o subjektivnom gospodarskom kamatnjaku, koji ovisi o volji vlasnika šume. Endre s je postavio čitavu teoriju kamatnjaka, koja je najvažniji dio njegovog naučnog sistema i ključ za njegovo razumijevanje. Umjesto da je izravno raspravljao qkapitalima, primijenio je svoju naročitu metodu: da prirodu kapitala opi 142 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 29 <-- 29 --> PDF |
suje u svjetlu njegovih emanacija -— kamata. Ova metodička originalnost ´En dr e sov a interesantan je pokušaj, da se izbjegne nesiguran teren, na koji dolazi svaki istraživač, koji hoće da pronađe suštinu one mistički nerazumljive pojave, koju nazivamo kapitalom. Šumski kamatnjak je temeljni kamen Endresovo g sistema i uopće teorije najveće zemljišne čiste rente. Ako taj kamatnjak nije precizno određen, ne možemo provesti nijedan od računa, pomoću kojih Brt rješava konkretna šumsko-gospodarska pitanja. Međutim pada u oči okolnost, da E n d r e s u svom udžbeniku nije posvetio posebno poglavlje pitanju, kako treba odrediti numeričku veličinu šumskog kamatnjaka. U svojim računima E n d r e s upotrebljava isključivo šumski kamatnjak od 3%. Na 13. strani udžbenika izravno kaže, da se šumski kamatnjak ima uzeti sa 3%l Međutim ako se pitamo, zašto baš 3%[ to u udžbeniku ne nalazimo odgovora i ne znamo, kako je došao do toga da upotrebljava šumski kamatnjak u veličini od 3%. O mnogim manje važnim problemima on je veoma opširno raspravljao, a ovo toliko interesantno pitanje kao da hotimice mimoilazi. Nešto jasnije izražava se o tom pitanju u svojoj »ForstpoHtik«. Na strani 89 najprije konstatira, da protivnici Brt najviše napadaju numeričku veličinu šumskog kamatnjaka, koji je, kako se kasnije izjašnjava. 3%. Dalje nastavlja ovako: »Izbor numeričke veličine šumskog kamatnjaka je od odsudne važnosti za šumsko gospodarstvo. Najbliža je pomisao, da bi trebalo taj kamatnjak deducirati iz financijskih rezultata šumskog gospodarstva. Međutim to nije moguće, jer financijski uspjeh konkretnog šumskog gospodarstva u najvećoj mjeri ovisi o konkretnim prilikama, u kojima se ono nalazi. Iz toga slijedi, da se šumski kamatnjak može ustanoviti samo pomoću apstrakcije uzimajuć u obzir sveukupne prilike šumskog gospodarstva«. Na osnovu gornje Endresov e izjave možemo sada razumjeti, zašto u svom udžbeniku nije dao upute, kako treba ustanoviti šumski kamatnjak, jer je udžbenik namijenjen u prvom redu studentima, a pitanje numeričke veličine šumskog kamatnjaka mogu rješavati samo šumarski stručnjaci, kojima je u jednakoj mjeri poznata teorija kao i prilike šumsko-gospodarske prakse. Prema tome je E n d r e s rješavanje ovog pitanja pridržao vrhovima šumarske nauke i šumskog gospodarstva. U »ForstpoHtik« prikazuje nam E n d r e s također put, kojim je došao do uverenja, da šumski kamatnjak mora da je 3%. Na strani 90. ističe, da je šumsko gospodarstvo najnaprednije u njemačkoj provinciji Saskoj. Tamo se već dugi niz godina vodi uredno knjigovodstvo i izračunavaju uspjesi gospodarstva u smislu i prema načelima Brt. Rezultat tih bilansa jeste, da šumsko gospodarstvo u Saskoj donosi rentu, koja se kreće između 2% i 3%, a da granicu od 3% ipak nikad ne dostigne. Iz ovoga zaključuje E n d r e s, da šum. kamatnjak od 3% predstavlja apsolutni maksimum uspjeha, što ga šumsko gospodarstvo može postići. Uz ovaj kamatnjak ukamaćivali bi se šumski kapitali, kad bi šumoposjednici bili u stanju da eliminiraju sve zapreke, koje sputavaju rentabilnost šumskog gospodarstva i tako snizuju faktični rentabilitet šuma. Kamatnjak od 3%´ izražava produktivnu sposobnost šumskog tla uz pretpostavku idealnih gospodarskih prilika. Konkretna šumska gospodarstva ne mogu ostvariti takove prilike ni u ekonomsko-političkom ni u pravnom pogledu, 143 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 30 <-- 30 --> PDF |
pa im zbog toga ne preostaje ništa drugo, već da nastoje, kako bi se tom idealu što više približila, tako da subjektivni šumski kamatnjak bude što bliže objektivnom šumskom kamatnjaku. Ako uvažimo, da Brt na jednoj strani zahtijeva posve određeni šumski kamatnjak, jer se inače ne može računati, dok na drugoj strani vidimo, da je numerička veličina toga kamatnjaka određena posve netačnim metodama, apstrakcijom, onda moramo priznati, da je numerička veličina šumskog kamatnjaka i pitanje, kako se dolazi do nje, zaista najslabija tačka u ovom naučnom sistemu. Mlađi predstavnici teorije najveće zemljišne čiste rente osjećaju i priznaju, da je pitanje duljine šumskih ophodnja i pitanje dedukcije šumskog kamatnjaka dosada nedovoljno obrađeno, pa pokušavaju da ispune ove praznine u naučnom sistemu. Naročito u njemačkim stručnim glasilima nalazimo više puta članke, koji očito dokazuju ove tendencije kod mladih predstavnika Brt. Godine 1924. objavio je Dr. flerman K ü n a n z1 članak pod naslovom »Bestandesdichte und Produktionsdauer«. On dokazuje, da po Pressler u izračunane dužine ophodnja važe samo uz pretpostavku ekstenzivne njege i proređivanja sastojina. Međutim ako se sastojine proređuju prema modernim načelima, dakle intenzivnije, ako se proredom vade veće količine drveta iz sastojina, to se kao posljedica toga (zbog bržeg prirasta mase i kvaliteta) pojavljuje jači prirast vrijednosti, i! uzgaja se više tehnički upotrebivog drveta. Ovaj jači prirast vrijednosti eliminira u većoj mjeri djelovanje faktora -. u -. , pa tako na temelju onih istih formula, koje je upotrebljavao P r e s s 1 e r, dolazimo do mnogo duljili ophodnja od onih, koje je P r e s s 1 e r izračunao, i to za smreku poprečno sa 80 godina, za bor 90 godina, za bukvu i jelu 100—120 godina, a za hrast 120—140 godina. Ove svoje teze dokazao je Kü n a n z opširnom matematičkom analizom. Ovaj članak očito dokazuje tendenciju, da i Brt prekine sa propagandom suviše kratkih ophodnja, a ovo naziranje prihvatili su mnogi istaknuti pristaše modernog smjera Brt. Ktinanzov a teza postala je tako reći programna tačka mladih. Nadalje je vrlo interesantan jedan članak Dr. Erich a Grip k o v s k o g2 pod naslovom »Versuch der Bestimmung des allgemeinen forstlichen Zinsfusses«. Ovaj članak inspiriran je prema izjavi samog autora po profesoru Dr. Borgman n u, koji je svakako najjača ličnost u krugu onih, koji hoće da moderniziraju Brt. Gripkovsk i nadovezuje svoju raspravu na izvadanja K ü . a n z a i prihvaća načelo produljenja ophodnja u savezu s intenzivnijom proredom. Nadalje se osvrće na vrlo interesantne pokuse, koje je provadao hesenski zavod za šumske pokuse. Objekti pokusa bile su tipične sastojine u raznim dobama starosti, a išlo se zatim da se ustanovi, u kojim se omjerima nalaze u raznim dobnim razredima trgovački sortimenti drva i to u prvom redu građevnog drveta. Nakon toga se istraživalo, u kojim omjerima njemačka privreda troši pojedine drvne Sortimente, na7 1 »Forst-wissenschaftliches Zemtratblatt«, str. 183. i 237. 2 Forstwissenschaftliches Zentralb´latt g. 1924. (str. 297—333). 144 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 22 <-- 22 --> PDF |
kuju. Ako te vrijednosti nanesemo na koordinatni sustav, gdje . - os označuje vrijeme, a y - os vrijednost, pa ako dobivene tačke spojimo, onda dobivamo krivulju, koja se s početka dosta strmo uspinje, postigne svoju kulminaciju i nakon toga postepeno pada. Vrijeme, u kojem je krivulja postigla svoju kulminaciju, nazivamo najpovoljnijom ili financijalnom ophodnjom. Ako sastojinu uzgajamo u toj ophodnji, onda ima zemljište maksimalnu prihodnu vrijednost; prema tome je cilj gospodarenja u najvećoj mogućoj mjeri postignut. Međutim ako uzmemo u obzir razne vrste drveća, koje mogu rasti na dotičnom zemljištu, pa za svaku od tih vrsti izračunamo maksimalnu prihodnu vrijednost zemljišta, to će se i ove maksimalne vrijednosti zemljišta međusobno razlikovati. Maksimalni Bu s obzirom na smrekovu sastojinu bit će mnogo veći od maksimalnog Bu, koji se odnosi na bukovu sastojinu, koja bi mogla rasti na istom zemljištu. Najveća između ovih maksimalnih Bu pokazuje nam, koju vrst drveća trebamo uzgajati, da polučimo najveći mogući uspjeh u šumskom gospodarstvu. Prema tome oscilacije Bu nisu samo instrument, pomoću kojeg određujemo financijalnu ophodnju kod zadane vrstil drveća, već nam one omogućuju i izbor najrentabilnijeg gospodarstva s obzirom na vrst drva. Baš na temelju istraživanja pristaša Brt izračunato je, da je uzgoj smrekovih sastojina mnogo rentabilniji od uzgoja bukovih sastojina. Na temelju tih računskih rezultata u Njemačkoj i uopće u srednjoj Evropi pretvorene su ogromne površine bukovih šuma u četinjave šume. Tako je teorija najveće čiste zemljišne rente u velikoj mjeri prouzročila promjenu lica srednje Evrope. Gdje su nekad rasle prastare bukove šume, tamo se danas i zimi i ljeti zelene smrekove šume, u koliko ih nisu uništili potkornjaci i ini štetnici, koje fanatični reformatori nisu predviđali. Analogno možemo izračunati i prihodne vrijednosti zemljišta za mješovite sastojine i uporedivati ih sa vrijednostima čistih sastojina. Računski rezultat pokazuje, da je najrentabilnije uzgajati čiste sastojine najvrednijih vrsti drveća. Prirodne prašume, u koje čovjek nije dirao, većinom su mješovite ili se sastoje iz manjih sastojina istovrsnog drveća, koje poput mozaika sastavljaju i pokrivaju velike komplekse zemljišta. Kad su šumari pali pod utjecaj kapitalističke ideologije, forsirali su posvuda uzgoj čistih sastojina sa maksimalnim obrastom najvrednijih vrsti drveća. Kasnije su utvrđene prednosti mješovitih sastojina pred čistima. E n d r e s je konstruirao posebne formule, pomoću kojih možemo izračunati prihodnu vrijednost zemljišta uz pretpostavku da se šuma siječe čistom sječom, oplodnom sječom uz prirodno pomlađivanje i oplod... sječom u krugovima, zatim uz pretpostavku srednje šume i gospodarenja sa pričuvcima, uz pretpostavku niske i konačno preborne šume. Ako ove formule promatramo samo kao sredstvo za izračunavanje vrijednosti šumskog tla, dakle sa gledišta nauke o računanju vrijednosti šuma, onda one nemaju velike važnosti. Razlike maksimalnih Bu s obzirom na različite načine uzgoja kod iste vrsti drveća nisu znatne, tako da se moramo upravo čuditi zašto ih je E n d r e s konstruirao. Međutim ako ove formule promatramo kao instrumenat šumske statike, onda nam one daju upute o tome, koji je način uzgoja i sječe šuma najrentabilniji. Na temelju računa šumar može odlučiti u pitanju, kako će sjeći šumu i kako će je pomlađivati. Rezultat svih tih istraživanja jeste, da je najpovoljnija čista sječa visoke šume uz naknadno umjetno pošumljavanje. 136 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 21 <-- 21 --> PDF |
ljište imati neku drugu vrijednost, nego što ju ima danas. >Kad se pita za .sadanju vrijednost zemljišta, onda se na svaki način moraju uzimati u račun sadanje cijene prihoda, makar da će isti unići u budućnosti. Što u ovom slučaju stvara zabunu, to je zapravo samo ona Endresov a tvrdnja, prema kojoj je sadanja vrijednost kapitala suma budućih diskontiranih prihoda. S ovom tezom još ćemo se pozabaviti kasnije. Ustanovljivanje prihodne vrijednosti zemljišta vrlo je važno, kad se radi o tome, da se ustanovi prometna vrijednost nekog šumskog posjeda. Ë n d r e s i njegovi pristaše smatraju, da je izračunata prihodna vrijednost zemljišta poprečna prometna vrijednost njegova. Prihodna vrijednost je baza za trgovačke pregovore o prodaji ili kupnji šumskog zemljišta. Cijene, uz koje se u praksi prodaje šumsko zemljište, mogu se više ili manje razlikovati od prihodne vrijednosti, ali je ova ipak ona čvrsta i nepomična tačka, oko koje se kreću stvarne cijene zemljišta. Ako uz to prihvatimo Endresov o gledište, da su prometne cijene šumskog zemljišta nepoznate, pa da je prema tome izračunata prihodna vrijednost jedina osnovica, na kojoj možemo određivati stvarne cijene zemljišta, onda je evidentno, da prihodna vrijednost zemljišta udovoljava jednoj vrlo važnoj potrebi šumskog gospodarstva. Međutim krivo bismo činili, ako bismo važnost prihodne vrijednosti šumskog zemljišta u okviru Brt procjenjivali samo s obzirom na spomenutu praktičnu potrebu. Njezin je djelokrug mnogo širi, jer je ona najvažniji instrumenat šumske statike. Brt služi se prihodnom vrijednošću zemljišta kao sredstvom, pomoću kojeg određuje »financijalnu ophodnju« ili financijalnu zrelost šume. Kazao sam naprijed, da je u duhu opće ekonomske teorije, na kojoj je osnovana Brt, veličina kapitala indikator rentabiliteta gospodarstva, jer je šumski kamatnjak stalna i nepromjenljiva veličina, pa zato ne može služiti u tu svrhu. Vrijednost kapitala stoji u stalnom postotnom omjeru spram vrijednosti kamata, to jest prihoda od kapitala. Ne može biti sumnje o tome, da je cilj svakog kapitaliste, da od svoga kapitala poluči što veći ili što vredniji prihod. Svako povećanje vrijednosti kamata izaziva automatski i u istom omjeru povećanje vrijednosti kapitala. Prema tome ne može biti sumnje, da povećanje vrijednosti osnovnog kapitala prikazuje, u kojoj je mjeri kapitalista polučio svoj gospodarski cilj. Oscilacije vrijednosti osnovnog kapitala mogu da služe kao indikator uspješnosti ili rentabilnosti gospodarstva. Kad ova općenita ekonomska načela prenesemo na specijalno područje šumskog gospodarstva, onda je cilj šumskog gospodarstva zadan zahtjevom, da se mora gospodariti tako, da osnovni kapital (šumsko zemljište) postigne što veću ili maksimalno moguću vrijednost. Ovaj cilj postizava se u šumarstvu na slijedeći način: Radi veće preglednosti i jasnoće služit ćemo se ujednostavnjenom Faustmannovom formulom B = — 1. op* — 1 Ako u ovaj izraz uvrstimo vrijednosti sastojine za razne starosti, na primjer za starost od 30, 40, 50 . . . do 150 godina i za svaku starost sastojine izračunamo odgovarajuću prihodnu vrijednost zemljišta, onda ćemo vidjeti, da se ove prihodne vrijednosti zemljišta međusobno razli135 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 20 <-- 20 --> PDF |
dobiva se slijedeći oblik za formulu prihodne vrijednosti zemljišta: Da Db´1b . — éa + ´* °Pn~" + °PU~ + " ´ : —cl-°Pu __ v u~ l.op» — l Ovo je najvažnija formula teorije najveće zemljišne čiste rente. Neki pisci nazivaju je imenom »Standardformel« t. j . formulom, koja t´pično prikazuje ideje spomenutog šumarsko-ekonomskog smjera. U njemačkoj stručnoj literaturi najčešće ju nazivaju »Faustmannovom«, jer je Faustman n prvi upozorio stručnu javnost, da bi se na ovaj način mogla izračunavati vrijednost zemljišta (Allgemeine Forst- und Jagd- Zeitung 1849). Ovu formulu možemo napisati i u jednostavnijem obliku, da nam tako bolje upadne u oči njezina kapitalistička priroda. Ako apstrahiramo troškove produkcije, to je bruto-vrijednost sastojine jednaka vrijednosti drvne mase, koja se nalazi na jedinici površine. Ako tu drvnu masu odnosno njezinu vrijednost označimo sa A«j onda je prihodna vrijednost zemljišta 4 n .|.» u~~ L.op» — 1 ´ Ovo je najjednostavniji oblik formule prihodne vrijednosti zemljišta. Kod konkretnih računa unašaju se u formulu za Au, D, c kao i za V odnosno V podaci prema današnjim cijenama šumskih proizvoda, a tro škovi prema današnjim izdacima za kulturne radove, upravu i porez. Međutim na drugoj strani E n d r e s obrazlaže sadanju vrijednost šumskog zemljišta kao sumu diskontiranih prihoda, koje će šumsko tlo odbaciti u dalekoj budućnosti. Materijalni proizvodi šumskog tla imat će u budućnosti neku drugu cijenu nego danas i to vjerojatno veću od današnje. Ako suprotstavimo ova dva momenta t. j . sadanje cijene produkata, koji će se pojaviti u dalekoj budućnosti, to nam se čini, da ovakovo spajanje elemenata sadašnjice i budućnosti nije dopustivo. Pojavljuje se tu neka nesuglasica, koja buni mnoge stručnjake. Ova nesuglasica je povod najčešćim napadajima na Endreso v sistem. U svim mogućim varijacijama opetovali su protivnici Brt svoju tvrdnju, da se u račun moraju uzimati buduće cijene i proizvoda i troškova. Pošto mi budućih cijena ne znamo, to su iz ovoga izvodili zaključak, da Endre so v sistem nema nikakove praktične važnosti, jer se teorijom predviđeni postupak praktički ne može primijeniti. Ovi prigovori izgledaju na prvi pogled vrlo umjesni. Svatko će priznati, da budućim produktima odgovaraju cijene, koje će biti mjerodavne u ono doba. Međutim kod ove kritike obično se zaboravljaju opće ekonomske pretpostavke, na kojima je E n d r e s izgradio svoj sistem. Šumski kamatnjak je postotni omjer između sadašnj e vrijednosti šumskog kapitala i sadanj e vrijednosti prihoda od tog kapitala. Kad bismo htjeli sadanju vrijednost šumskog zemljišta izvoditi na temelju budućih cijena, onda bismo morali tu rentu kapitalizovati ne sa šumskim kamatnjakom, već sa »Verzinsungsprozentom«, jer samo ovaj prikazuje omjer između sadašnje vrijednosti kapitala i buduće vrijednosti prihoda. Na bazi Brt mi doduše priznajemo, da će budući proizvodi imati cijene drugačije od današnjih, ali znamo i to, da će u tom slučaju i šumsko zem 134 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 19 <-- 19 --> PDF |
0 konkretnim šumsko-gospodarskim zadaćama En dr e s počima raspravljati u petom poglavlju, gdje govori o metodama izračunavanja prihodne vrijednosti zemljišta. Polazeći sa stanovišta da je svaka sastojina proizvod šumskog tla, .. kojem se nalazi, primjenjuje se u okviru Brt spomenuta već opća ekonomska teorija na taj način, da se šumsko tlo proglašuje kapitalom i to osnovnim kapitalom. Sastojina nije samo proizvod šumskog tla, o čemu ne može biti dvojbe, već osim toga njezina vrijednost stoji spram vrijednosti šumskog tla u onom istom omjeru, u kojem stoje kamati spram kapitala. Ovaj omjer izražen je u karakterističnom kamatnjaku šumskog gospodarstva — u šumskom kamatnjaku. Prometna vrijednost (der gemeine Wert) šumskog tla, toga najvažnijeg šumskog kapitala, u pravilu nije poznata, jer šume rijetko dolaze do prodaje, pa se zbog toga ne mogu stvoriti tržne cijene, one nisu opće poznate. Radi toga pojavljuje se kao prva i najhitnija zadaća nauke o računanju vrijednosti šuma u tome, da se fiksira metoda, pomoću koje bi se računskim putem i precizno mogla ustanoviti vrijednost šumskog tla. U tu svrhu Brt primjenjuje spomenutu metodu kapitalizovanja renta. Prihodna vrijednost zemljišta jednaka je kapitalizovanoj šumskoj renti, od koje se odbiju proizvodni troškovi. Ova renta je periodička, pojavljuje se na kraju svake ophodnje, dakle svakih u godina. Renta je vječna, to jest pojavljuje se svakih u godina do u beskrajnu budućnost. Bruto-prihodi od šume, iz kojih se sastoji bruto-renta, jesu: sječivi prihod (Au), koji unilazi na kraju ophodnje, te prihodi od proreda (D), koji unilaze u razna vremena. Prihode od proreda prolongiramo sa šumskim kamatnjakom na kraj ophodnje i tako dobivamo sumu vrijednosti prihoda od šume unutar jedne ophodnje, koja suma se odnosi na jedno te isto vrijeme, to jest na kraj ophodnje. Od navedenih brutoprihoda treba odbiti troškove proizvodnje, da tako dobijemo čistu šumsku rentu. U prvom redu to su kulturni troškovi, koje šumoposjednik isplaćuje na početku ophodnje, kada pošumljuje golo šumsko zemljište. On ima pravo da za taj izdatak traži kamate za vrijeme čitave ophodnje. Konačna vrijednost kulturnih troškova (c) na kraju ophodnje jest: c. 1, opu. Osim kulturnih troškova mora šumoposjednik da snosi i druge troškove. Mora da plaća porez, plaće upraviteljima i čuvarima šume kao i troškove za njegu i melioraciju sastojina. Ovi su troškovi u glavnom jednolični, to jest svake godine su približno jednaki. E n d r e s ih uzima u račun tako da godišnji njihov iznos (v) kapitalizira sa šumskim kamatnjakom, jer ih smatra negativnom vječnom godišnjom rentom. Njihovom kapitalizacijom dobiva negativan kapital, dakle kapital koji za posjednika ne znači neki stalni prihod, već neki trajni izdatak. Nakon što je E n d r e s na ovaj način odredio pojedine sastavne djelove i prihoda i izdataka, pristupio je sintezi, kako bi dobio željeni rezultat, to jest prihodnu vrijednost zemljišta. Kod ove sinteze E n dres a je vodila spomenuta njegova ideja, da je vrijednost kapitala jednaka sumi diskontiranih budućih prihoda, koji izviru iz toga kapitala. Ü tim budućim prihodima ovisi sadanja vrijednost šumskog zemljišta. Primjenom njegove formule 1 opu — 1 133 2 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Ako nam je pored početne vrijednosti kapitala poznat i karakte ristični kamatnjak, onda možemo izračunati konačnu vrijednost, koju je neki kapital postigao nakon određenog broja godina. Mi možemo izra čunati konačnu vrijednost kapitala ili pak vrijednost samih kamata na stalih unutar odleđenog vremena. U potonjem slučaju moramo od ko načne vrijednosti kapitala odbiti njegovu početnu vrijednost. Ako vri jednosti kamata ili konačne vrijednosti kapitala, koje smo izračunali za 1, 2, 3 i t. d. godine nanesemo na koordinatni sustav, onda dobijemo grafičku krivulju, koja nam prikazuje, kako se povećavaju odnosne vrijednosti. Ova je krivulja prava slika dinamike kapitala i pruža narn. interesantan uvid u tok povećavanja kapitala. Ovu je mogućnost u izdašnoj mjeri upotrijebila Brt. Takozvana troškovna vrijednost sasto jina nije ništa drugo nego kamati od zadanog kapitala — prihodne vri jednosti zemljišta. U ovom slučaju polazimo u našim računima od početne vrijednosti kapitala. Moguć je i obratan postupak. Ako polazimo od konačne vrijednosti kapitala, pa tu vrijednost postepeno diskontiramo, to jest odbijamo kamate nastale u pojedinim godinama, dobivamo također krivulju, koja je identična spomenutoj već krivulji. Razlika je samo u tome, da smo ovu posljednju krivulju konstruirali! počevši od desnoga, a prvu počevši od lijevoga kraja. I ovdje dobivamo sliku dinamike kapitala u vremenu, a ovako izračunate vrijednosti kamata za određeni vremenski razmak naziva Brt prihodnim vrijednostima (Erwartungswerte). U šumarstvu dobivaju ove metode izračunavanja vrijednosti kamata naročitu važnost s razloga, jer svaka sastojina ima dvije vrijednosti. Uporabna vrijednost (Abtriebswert) je jednostavna suma vrijednosti drvnih sortimenata, koji se nalaze u sastojini. Sastojina se procjenjuje sa gledišta, da se drvo može odmah upotrijebiti, pa se ocjenjuje vrijednost ovih odmah upotrebivih dobara. Međutim šuma je ujedno i produkcijono sredstvo; mlađa sastojina stvara nove, veće vrijednosti. Ako vrijednost sastojine promatramo s toga stanovišta, onda je sadanja vrijednost sastojine veća od vrijednosti sadanjega drva. Teorija najveće zemljišne čiste rente ili kraće Brt polazi sa stanovišta, da je produkcijona sposobnost najvažnijeg šumskog kapitala (šumskog tla) izražena u krivulji, koja prikazuje povećanje toga kapitala odnosno povećanje kamata od toga kapitala. Produkcijona vrijednost neke sastojine ili »Vermögenswert« ovisi samo o produkcijonoj sposobnosti kapitala, a tu vrijednost grafički nam prikazuje spomenuta krivulja. Ovo su u glavnom perspektive i mogućnosti, koje se otvaraju sa gledišta opće ekonomske teorije, koja je osnovica specijalnoj šumarskoj teoriji najveće zemljišne čiste rente. Ova teorija u stvari nije ništa drugo nego konkretna primjena općih ekonomskih postulata na šumsko gospodarstvo. Okvir ove rasprave ne dozvoljava nam da potanje analiziramo sve metode i svu tehniku računanja vrijednosti šuma i nauku o šumskoj statici, već se moramo zadovoljiti time da se letimice osvrnemo na najvažnija poglavlja Endresovo g udžbenika. Taj »Lehrbuch der Waldwertrechnung und Forststatik« je opće priznat kao najbolje teoretsko djelo na ovom području, pa nam zato nitko neće moći prigovoriti, da smo baš ovo djelo izabrali. 132 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 17 <-- 17 --> PDF |
stičnim i zahtijevanim kamatnjakom, onda iz toga možemo povući zaključak, da li je uputno da kapital i nadalje ostavimo u produkciji ili treba da ga povučemo. Ako vidimo, da je tekuće ukamaćenje postalo trajno manje od zahtijevanog, onda treba da kapital povučemo; ako pak vidimo, da je tekuće ukamaćenje veće ili jednako traženom ukamaćivanju, onda možemo da i nadalje ostavimo kapital u toj produkciji. Ovaj način kontrole gospodarstva izdašno je primijenjen u šumarstvu i to u takozvanom određivanju postotka zrelosti (Weiserprozent). Vidimo, da nam Endresov e tcoretsko-ekonomske osnove otvaraju vanredno povoljne perspektive u pravcu određivanja konkretnih gospodarskih ciljeva kao i u pravcu prosuđivanja i kontroliranja postignutih uspjeha u gospodarstvu. To su zadaće, kojima se bavi nauka o šumskoj statici, pa je E n d r e s o v a ekonomska teorija osnova ove šumarske discipline. Međutim još povoljnije perspektive otvara nam E n d r e s na području nauke o računanju vrijednosti šuma i njihovih sastavnih dijelova. U smislu Endresov e nauke pripada naziv »kapital« onim ekonomskim dobrima, koja odbacuju kamate ili rentu. Kamati su objektivno postojeći! prinosi kapitala, on ih izbacuje iz sebe, a ti objektivni prinosi ujedno su i subjektivni lični prihod kapitaliste. Prema tome kapitali imaju svojstvo ili sposobnost da produciraju dobra, oni su produktivni ili — kako se E n d r e s izražava — oni imaju »Ertragsfähigkeit«. Matematski postotni omjer između vrijednosti kapitala i vrijednosti njegovih prinosa zove se kamatna stopa ili kamatnjak. Kamatnjak ne pokazuje samo omjer između dviju veličina, već pokazuje i dinamičko svojstvo kapitala — njegovu produktivnost. Ako promatramo kamatnjak s toga stanovišta, ako u njem gledamo izraz nekog svojstva kapitala, naime njegove produktivnosti, onda nam se teza o karakterističnom kamatnjaku pričinja nekako sasma prirodnom i razumljivom. Svaka stvar ima svoja naročita svojstva, a tako ima među inim i kapital svojstvo produktivnosti, a izraz ove produktivnosti je karakteristična kamatna stopa, sa kojom se kapitali ukamaćuju. Teza o karakterističnom kamatnjaku može se osobito plodonosno primijeniti i upotrijebiti u pitanjima računanja vrijednosti kapitala. Kad nam je u konkretnom slučaju pored vrijednosti kamata ili rente poznata i i kamatna stopa, onda možemo na najjednostavniji način izračunati vrijednost osnovnog kapitala, jer znamo da je vrijednost kamata određeni dio vrijednosti kapitala. Također možemo pomoću geometrijske progresije izračunati vrijednost kapitala u onim slučajevima, kada kamate ne dižemo svake godine. U tom slučaju poznata nam je suma kamata, koja se pojavila tokom određenog broja godina. Ovakav način izračunavanja zove se kapitalizovanje renta. Naprijed smo spomenuli Endresov u tvrdnju, da prometna vrijednost šumskih kapitala nije poznata, jer šume rijetko dolaze do prodaje. Pomoću kapitalizovanja renta i uz pretpostavku nepromjenljivog šumskog kamatnjaka možemo u svako doba izračunati vrijednost šumskih kapitala, a prije svega vrijednost najvažnijeg šumskog kapitala — šumskog tla. 131 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 16 <-- 16 --> PDF |
sa svakom trenutačnom promjenom cijena drveta i prema tome sa čistim prihodom od šuma, već se u oscilaciji prihodne vrijednosti zemljišta odrazuju poprečne i postojane tendencije rentabiliteta (Udžbenik, str. 204). Međutim, i ako svakom kapitalu pripada njegov karakteristični kamatnjak, to iz toga ne slijedi, da će svaki gospodar dotičnog kapitala polučiti taj kamatnjak. Ako nerazborito gospodari, ako je njegova uprava suviše skupa, ako ne iskorišćuje u dovoljnoj mjeri kapacitet svojih gospodarskih sredstava (kapitala), on neće polučiti karakteristični kamatnjak, koji u tom pogledu znači maksimalni mogući kamatnjak, već će polučiti neki niži kamatnjak, koji je izravna posljedica načina gospodarenja. Na takav način maksimalni ili karakteristični kamatnjak predstavlja cilj, kome svaki gospodar mora da se što više približi. Pomoću karakterističkog kamatnjaka došli smo u položaj da postavimo konkretan cilj svom gospodarstvu, svoje snage nećemo više rasipati, nećemo više kolebati i razmišljati, što da činimo, već ćemo koncentriranom voljom i snagom koracati k cilju. Ova okolnost je naročito važna u šumskom gospodarstvu, gdje nam priroda sama po sebi nije dala određenih i jasnih putokaza kao n. pr. u poljoprivredi, gdje nam sama priroda daje dovoljno jasne upute,´kada treba sijati i kada požeti žito. Šuma je zapravo uvijek zrela za sječu, pa se pita, u kojoj starosti je s ekonomskog stanovišta najpovoljnije da je stječemo. U smislu Endresov e nauke šuma se ima sjeći u starosti, kojoj odgovara najveća prihodna vrijednost zemljišta, uz ovu ophodnju mi ostvarujemo maksimalni šumski kamatnjak, koji je naš cilj. Ako rentu od zadanog kapitala izračunamo uz pomoć karakterističnog kamatnjaka (»unterstellter Zinsfuss«), onda nam ovako izračunata renta predstavlja konkretni gospodarski cilj, koji moramo postići. To je postavka »Soli« u smislu knjigovodstva. Ova renta predstavlja i produkcijone troškove u smislu kapitalističkog mentaliteta, jer kad smo u produkciju uložili neki kapital, koji prema svojoj strukturi i dinamičkim svojstvima mora i može da odbaci izvjesnu rentu, onda je ta renta uložak, s kojim kapitalista sudjeluje kod produkcije. To je trošak uporabe kapitala, dakle spada u kategoriju produkcijonih troškova (Produktionsaufwand). Prigospodarena renta predstavlja postavku »Haben« u smislu knjigovodstvene terminologije ili aktivni prihod od poduzeća. Uporedivanje pasivne rente (»Sollrente«) sa aktivnom (»Habenrentom «) možemo prosuđivati uspjeh gospodarstva. Ako je gospodarstvo polučilo traženu rentu, ono se nalazi u ravnoteži, ako je prigospodarena renta veća od tražene, onda je aktivno, ako je prigospodarena renta manja od tražene, onda je takovo gospodarstvo pasivno. Na takav način dobivamo mogućnost kontrole uspjeha gospodarstva, koja je okolnost opet naročito važna u šumarstvu. Moramo da se osvrnemo i na ovu perspektivu, koja nam se otvara sa gledišta teze o karakterističnom kamatnjaku. Ako znamo, da se neki zadani kapital može i mora ukamaćivati sa svojim poznatim karakterističnim kamatnjakom, onda se možemo i moramo povremeno osvjedočiti, da li taj kapital zaista odbacuje traženu rentu, da li se zaista ukamaćuje sa traženim kamatnjakom. Ako ustanovimo tekuće ukamaćivanje u određeno vrijeme, pa tako ustanovljeni kamatnjak uporedimo sa karakteri 130 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Citirane ekonomsko-teoretske teze Endresov e predstavljaju ekonomsko-teoretski skelet Endresovo g naučnog sistema. One su baza, na kojoj je sagrađena teorija najveće zemljišne čiste rente. Ovu teoriju ne možemo logički shvatiti i razumjeti, ako ne uzmemo u obzir pretpostavke, na kojima je svjesno ili polusvjesno izgrađena. Međutim moram na ovom mjestu naročito istaknuti, da nam se sa gledišta ove ekonomsko-teoretske konstrukcije otvaraju neobično široke perspektive, koje nam ulijevaju nade, da ćemo moći riješiti čitav niz konkretnih ekonomskih problema i zadaća. Treba samo da usvojimo gledište, koje je zastupao E n d r e s, pa da prosudimo konsekvencije, koje otuda izlaze. Naravno, posve je drugo pitanje, da li su Endresove premise ispravne i da li mogu odoljeti objektivnoj kritici. To pitanje raspravit ćemo zasebno. U prvom redu uzmimo, da svaki kapital — ili barem većina njih, a među njima i šumski kapital — ima svoj karakteristični kamatnjak. Kad je kamatna stopa nepromjenljiva veličina, onda promjene kamatne stope ne mogu služiti kao indikator rentabiliteta. Obično kažemo, da je neki kapital to rentabilniji, što je veća kamatna stopa, kojom se ukamaćuje. Ovo gledište moramo odbaciti i zaboraviti, kada se bavimo Endresovo m naukom, gdje je kamatna stopa fiksna veličina. Međutim ovo ne znači, da smo time izgubili svako sredstvo za prosuđivanje rentabiliteta kapitala. Količina ili vrijednost kamata može se mijenjati, ali se u istom omjeru mijenja i vrijednost kapitala, tako da omjer između ovih dviju vrijednosti ostaje nepromijenjen. Jasno je, da je uspjeh kapitalističkog gospodarstva to povoljniji, što veću vrijednost imaju prihodi od tog kapitala. Ako se povećava vrijednost prihoda, to se u istom omjeru povećava i vrijednost kapitala. Prema tome kao indikator rentabilnosti dotično uspješnosti kapitalističkog gospodarstva može da posluži ili veličina vrijednosti sume kamata ili pak veličina vrijednosti samog kapitala. S teoretskog gledišta oba ova faktora u jednakoj su mjeri sposobna da budu indikatori rentabiliteta, ali je E n d r e s ipak odlučio da kao indikator rentabiliteta za šumsko gospodarstvo odabere vrijednost kapitala, to jest vrijednost šumskog tla. Oscilacije prihodne vrijednosti šumskog tla služe kao indikator za prosuđivanje rentabilnosti šumskog gospodarstva. Cilj je toga gospodarstva polučenje maksimalno moguće prihodne vrijednosti zemljišta. Kad je izračunao prihodnu vrijednost zemljišta, onda E n d r e s izračunava godišnji iznos rente tako, da tu vrijednost pomnoži sa stalnim i nepromjenljivim faktorom 0,op. (sa šumskim kamatnjakom). Visina ove rente je zadnji indikator rentabilnosti šumskog gospodarstva, a matematički izraz mu je: B.O.op. Otuda i dolazi naziv ovog ekonomsko-šumarskog smjera: »Gospodarstvo najveće zemljišne čiste rente (B.O.op.).« Pošto je u ovom izrazu u stvari promjenljiv samo faktor »ß«, to je samo on indikator rentabiliteta, pa bismo sa istim pravom ovaj gospodarski smjer mogli da nazovemo: »Gospodarstvo najveće prihodne vrijednosti zemljišta«. Kod izbora indikatora rentabilnosti mjerodavna je bila okolnost, da je Endres vjerovao, da je šumski kapital (B) manje izvrgnut trenutačnim piomjenama, pa zato u svako doba vjernije prikazuje poprečni rentabiiitet gospodarstva. Masa kapitala je tako reći ustrajnija, ne mijenja se 129 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Iz ove formule jasno se vidi, da E n d r e s vjeruje, da je vrijednost kapitala jednaka sumi diskontiranih renta, koje se mogu očekivati. Teza, o kojoj je ovdje govor, je originalni Endreso v duševni proizvod. M e n g e r i s njim ostali pristaše austrijske ekonomske škole postavili su pravilo, da vrijednost dobara višeg reda ovisi o vrijednosti dobara I. reda, dakle o vrijednosti životnih namirnica, koje služe neposrednom udovoljavanju ljudskih potreba. Dakle vrijednost produkcijonih sredstava nije originalna, već izvedena; ona je funkcija vrijednosti konačnih produkata. Pošto su kapitali također produkcijona sredstva, to i za njih važi ovo pravilo. Prema tome nije teško naći ekonomsko-teoretski izvor, iz kojeg je E n d r e s crpio svoju tezu, ali je on išao dalje od svojih uzornika i postavio pravilo, da je sadanja vrijednost kapitala jednaka sum i diskontiranih budućih vrijednosti. Takove tvrdnje nije nitko prije njega postavio, pa se i u tom pogledu E n d r e s pokazuje kao originalni ekonomski teoretičar. Na 9. strani svoga udžbenika veli E n d r e s: »Zins ist der Preis für die Nutzung des Kapitals. Er bildet den Ertrag des Kapitals und das Einkommen (Rente) des Kapitalbesitzers. Das Verhältnis des Kapitalertrages zum Werte des Kapitals heisst Zinsfuss.« U gornjoj rečenici izraženo je Endresov o uvjerenje, da kapital odbacuje objektivne količine dobara, da ih stvara, a ti prihodi da su materijalni sadržaj prihoda, što ih kapitalist crpi od svojih kapitala. Prihodi od kapitala su produkti kapitala, materija stvara materiju, kojom se koristi kapitalista. Prihodi od kapitala su prema tome originalni prihodi i nitko nije i ne može biti prikraćen zbog toga, što kapitalista ima svoje originalne izvore prihoda. Osnovna kapitalistička teza, da su prihodi od kapitala originalni prihodi, da su upravo produkti kapitala, nije nigdje tako apodiktički i autoritativno izrečena kao kod E n d r e s a. On je imao pred očima prilike u šumskom gospodarstvu, gdje zemljište (kapital) zaista stvara novu materiju (sastojine). Međutim ova je teza neodrživa, ako promatramo druga dobra, koja također nose naziv kapitala. Od svih ekonomskih dobara novac je prvi dobio naziv i oznaku kapitala. Međutim nitko ne može ozbiljno tvrditi, da novac stvara novac na način, kako šumsko tlo stvara drvo. Ova je okolnost razlogom, da je pojava kapitala postala tako zamršena i mistički neshvatljiva. Pojava objektivnog stvaranja novih dobara ne može da bude karakteristika kapitala, jer bi onda morala biti svojstvena svim stvarima, koje nazivamo kapitalima. Objektivno stvaranje novih dobara je karakteristika onih ekonomskih dobara, koja nose naziv produkcionih sredstava. Međutim svako produkciono sredstvo ne mora biti kapital, jer ako koje dobro ne donosi vlasniku prihoda bez rada, onda takovo dobro nitko neće moći nazvati kapitalom. Svi ekonomski teretičari slažu se u tome, da je kapital u privatno-gospodarskom smislu sve ono, što donosi rentu, dakle prihod bez rada. Ne slažu se samo u tumačenju razloga, zbog kojih dolazi do pojave rente. Vidimo, da se u šumarstvu još i danas podržava primitivistička teza, da je renta materijalni produkt kapitala. Zato je nužno i neizbježivo, da baš u šumarstvu opažamo neku posebnu modifikaciju opće kapitalističke teorije i shvaćanja. 128 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 13 <-- 13 --> PDF |
ovaj papir neće donijeti rentu od samo 5 dinara, već — recimo — od 10 Dinara. Pošto smo mi za ovaj papir platili 100 Dinara, a donio nam je rentu od 10 dinara, to se prema tome uloženi kapital faktično ukamaćuje sa 10%. Ova kamatna stopa od 10% jeVerzinsungsprozent s obzirom na vrijeme, u kojem se vrši promatranje. Međutim to ne znači, da se je morao promijeniti i karakteristični kamatnjak tog kapitala. Dok je dionica donašala dividendu od 5 dinara, njezina je tečajna vrijednost bila 100 dinara. Ako je zbog porasta dividende u istom omjeru porasla i tečajna vrijednost dionice, to ona danas ne vrijedi samo 100 dinara, već se može kupiti jedino uz cijenu od 200 Dinara. Prema tome sadanja vrijednost ili istovremena vrijednost kapitala od 200 Dinara donosi rentu od 10 dinara, pa je postotni omjer ostao nepromijenjen. On iznosi danas kao i prije konjunkture 5%:. Iz ovoga primjera vidimo, da bismo pojam karakterističkog kamatnjaka mogli primjeniti i na novčanu privredu. Međutim u okviru novčanog (finansijskog) gospodarstva ipak se nije stvorio ovaj pojam niti finansijska praksa upotrebljava naziv »karakteristični kamatnjak«, jer tačna kontrola kretanja cijena vrijedHOstnih papira dokazuje, da cijene tih papira ne rastu tačno u istom omjeru, kako rastu ili padaju dividende. Zbog toga nije se mogla stvoriti dogma o karakterističnom kamatnjaku u bankama, već u šumskom gospodarstvu, gdje tačna kontrola ovisnosti cijene kapitala o veličini rente nije moguća. Ako postavimo pitanje, u kakvom odnošaju stoje međusobno karakteristični šumski kamatnjak i Verzinsungsprozent, to možemo dobiti precizan odgovor, ako uzmemo u obzir rezultate analiza, koje je proveo još P r e s s 1 e r. On se je zanimao za pitanje, koji su stvarni razlozi porasta vrijednosti jedne sastojine ili jednog stabla, pa je pronašao tri faktora, koji paralelno djeluju u pravcu povećanja vrijednosti sastojina i to: a) prirast drvne mase, b) prirast kvaliteta, to jest povećanje cijene jediničnoj količini drvne mase zbog većih dimenzija, c) prirast skupoće t. j . povećanje vrijednosti zbog porasta cijene drvu tokom vremena. Šumski kamatnjak je omjer između vrijednosti, koje imaju kapital i renta u isto vrijeme. Ako si tok vremena predstavimo kao jednu liniju. onda se šumski kamatnjak odnosi samo na jednu tačku u ovoj liniji. Radi toga u šumskom kamatnjaku ne može biti sadržan porast vrijednosti radi prirasta skupoće. Prema tome šumski kamatnjak predstavlja samo sumu prirasta mase i prirasta kvaliteta, dok je Verzinsungsprozent rezultat djelovanja svih triju vrsti prirasta: mase, kvalitete i skupoće. Na 29. strani svoga udžbenika veli E n d r e s dalje: »Der Wert eines Gutes von dauernder Gebrauchs- und Ertragsfähigkeit schliesst immer den Nutzen oder Ertrag desselben in der Zukunft in sich.« U ovoj je rečenici izraženo Endresov o vjerovanje, da su u sadanjoj vrijednosti kapitala sadržane buduće koristi i prihodi od kapitala, dakle sadanja vrijednost kapitala je suma vrijednosti budućih prihoda. Ovu svoju misao preciznije je izrazio u matematičkoj formuli na strani 49, koja glasi: l.op" l.op"u ´ l.opZ u 127 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 12 <-- 12 --> PDF |
njime više ili manje fiksirana. Ali u ostalim privrednim granama, gdje su kapital i kamati raznovrsne veličine, n, pr. zemljište i novac, ne možemo kamatnu stopu odrediti matematskim postupkom. U tom slučaju moramo si pomoći tako da pretpostavimo, da se i dotična vrst kapitala ukamaćuje sa običnim, oficijelnim kamatnjakom (der landesübliche Zinsfuss) ili pak moramo pretpostavljati neki karakterističan kamatnjak, kako su to činili predstavnici Brt. U svagdanjem životu mi zaista veoma često čujemo izjave o tome, da se neki kapital bolje, a neki gore ukamaćuje ili rentira. Ovakove izjave spadaju u red ekonomskih banalnosti, o kojima i ne razmišljamo. U ovakovim izjavama nalazimo nekako podsvjesnu pretpostavku o karakterističnim kamatnjacima. Time što je E n d r e s ova naziranja prihvatio i učinio ih osnovicom svoga sistema, postao je i on sam konstruktivni ekonomski teoretičar. Na 17. strani svoga udžbenika veli Endre s dalje: »Das Verzinsungsprozent ist das prozentische Verhältnis zwischen Ertrag und Produktionsaufwand (Anlagekapital). Es bringt die tatsächliche´Ver zinsun g des Betriebes zum Ausdruck«. Ovim izjavama E n d r e s je pokušao da dade definiciju novog pojma ekonomske prirode, koji nam do sada nije bio poznat i kojeg nismo susreli! na ostalim područjima kapitalističkog gospodarstva. Ovaj »Verzinsungsprozent « predstavlja pravi kamen smutnje uEndresovo m sistemu, jer je E n d r e s propustio da nam prikaže logičku nuždu stvaranja i uvadanja tog novog pojma. Za Verzinsungsprozent kaže da nam označuje »stvarno« ukamaćenje uloženih kapitala. Međutim ovo je opće svojstvo svih kamatnih stopa, kako si u običnom životu taj pojam predstavljamo. Pojavljuje se nakon toga pitanje, što ima da znači posebni šumski kamatnjak. Indirektno slijedi iz definicije Verzinsungsprozenta, da šumski kamatnjak ne prikazuje stvarno ukamaćivanje uloženih šumskih kapitala. Ova dilema, koju je morao osjetiti svatko, tko se je bavio studijom Endresovo g sistema, posljedica je okolnosti, da nam on nije dovoljno jasno rastumačio opće ekonomsko-teoretske osnove svoga sistema, već je te osnove smatrao kao nešto, što se samo po sebi razumijeva i što svatko mora da zna. Međutim je pojam Verzinsungsprozenta nužn a posljedic a uvadanja pojma karakterističnog (šumskog) kamatnjaka. Šumski kamatnjak je postotni omjer između vrijednosti kapitala i vrijednosti rente od tog kapitala, koje se vrijednosti odnos e na ist o v r i j e m e. Da dobijemo šumski kamatnjak, moramo uporedivati vrijednosti, koje u isto vrijeme ima kapital i njegova renta. Kad se mijenja vrijednost prihoda od kapitala, to se istovremeno mijenja i vrijednost samog kapitala, ali tako da međusobni omjer tih veličina ostaje nepromijenjen, makar se one neprestano mijenjaju. U toj mijeni nepromijenljiv je samo omjer između ovih veličina. Međutim ako mi uporedujemo veličinu vrijednosti kapitala u vrijeme ti sa veličinom vrijednosti rente u vrijeme t2, to omjer između ovih veličina nije konstantan već se u vremenu mijenja. Na primjer, mi danas kupimo jednu dionicu za 100 dinara, koja će prema sadanjim izgledima donijeti rentu od 5 dinara godišnje. To znači, da je karakteristični kamatnjak tog dioničkog kapitala 5%. Ako međutim nastupi konjunktura, to 126 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 11 <-- 11 --> PDF |
ne pretpostavimo tezu o karakterističnim kamatnjacima kao stalnim i unaprijed određenim veličinama. Takova je na primjer njegova izreka na 29. strani Udžbenika, gdje kaže: »Denn da jede Methode der Wertberechnung des Waldes und seiner einzelner Teile auf Discontierung beruht, so ergeben sich bei niedrigen Zinsfüssen höhere Kapitalswerte als bei höheren. Da s heisst also, je weniger man von der Rentabilität eines Betriebes hält, umso höher schlägt man den Kapitalswert desselben.* Ova tvrdnja dojima se upravo kao apsurd, jer iz svagdanjeg iskustva znamo, da se u praktičnom ekonomskom životu dešava upravo obrnuto. Što manje nam neki kapital odbacuje prihoda, to jeftinije ćemo ga prodati. Međutim ako kod čitanja gornje rečenice pretpostavimo tezu o karakterističnom kamatnjaku, ako pretpostavimo, da se svaki kapital ukamaćuje samo sa svojim unaprijed određenim kamatnjakom, pa ako uz to pretpostavimo i tezu, da šumsko tlo i ostali kapitali imaju svoju vrijednost samo zbog okolnosti, da odbacuju kamate, a vidimo da mnogi kapitali imaju razmjerno visoku mjenbenu vrijednost, makar su njihovi prihodi relativno maleni, onda sve to znači, da mi stvarno pridajemo kapitalima to veću vrijednost, što se slabije oni rentiraju. Na osnovu gornjih pretpostavaka ovaj je zaključak nuždan i neizbježiv, makar nas se dojimlje kao apsurd. Mi si ovog načina ocjenjivanja vrijednosti kapitala nismo svjesni, ali ova okolnost E n d r e s a nije bunila, svoju tezu o karakterističnim kamatnjacima smatra on dubljom naučnom spoznajom, pred kojom se mora pokloniti obični ljudski razum. Teza o karakterističnom kamatnjaku je nadalje praktična baza za izračunavanje vrijednosti kapitala kapitalizovanjem rente. U praktičnom ekonomskom životu mi smo redovito u stanju da odredimo tačnu količinu prihoda, koji nam pritiču s naslova naših prava vlasništva. Renta od kapitala prema tome je u pravilu poznata. Međutim ako hoćemo da prodamo objekt našega vlasništva, naš kapital, to je u tom slučaju mnogo teže odgovoriti na pitanje: koliko vrijedi! dotični kapital? Matematski postupak kapitaliziranja ne možemo provesti, ako nam nije poznata kamatna stopa. Ako kamatnu stopu promatramo kao slučajnu i neodređenu veličinu, što u stvari i jest, jer ovisi o ponudi i potražnji kapitala, onda se nećemo moći poslužiti metodom kapitaliziranja rente u svrhu da odredimo vrijednost kapitala. Međutim ako vjerujemo, da je kamatna stopa stalna i zadana veličina, onda možemo u svako doba određenim matematskim postupkom izračunati »vrijednost kapitala«. Iz toga slijedi, da je teza o karakterističnom kamatnjaku nužna pretpostavka za izračunavanje vrijednosti kapitala metodom kapitaliziranja rente, koju metodu Endre s isključivo upotrebljava u svom udžbeniku računanja vrijednosti šuma i šumske statike. Ova metoda preuzeta je iz financijalnog gospodarstva, gdje je kamatna stopa u pravilu poznata, jer su kapital i kamati istovrsne veličine, pa u svako doba možemo izračunati matematski postotni omjer. Kamatna stopa je u financijskom kapitalističkom gospodarstvu predmet posebnog ugovora, ona je * Podvučeno od mene! 125 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 43 <-- 43 --> PDF |
ventilira pitanje, zašto Faustmannova formula ne daje praktički ispravne rezultate. Pojavljuje se bezbroj malih reformatora, koji hoće da čisto algebarskom promjenom formule postignu ispravno funkcijoniranje formule. Svi ti reformatori kritiziraju E n d r e s a i proglašuju, da su pronašli bolju formulu, ali nitko neće da pita, da li su ispravne ekonomske pretpostavke, na kojima je izgrađena ova formula. Glaser , koji je bio jedan od najistaknutijih protivnika E n d r e s a i koji ga je pobijao u ime mlade generacije, kaže: »Faustmannova formula teoretski je ispravna, ali praktički daje krive rezultate«. Razlog tim neispravnim rezultatima vidio je G 1 a s e r u primjeni neispravnog kamatnjaka. Poznata nam je već Endresova tvrdnja, da zemljišna čista renta određuje veličinu vrijednosti zemljišta. Vidjeli smo također, kako E n dre s kaže, da treba primijeniti šumski kamatnjak, kako bismo pomoću kapitalizovanja zemljišne čiste rente dobili prometnu vrijednost (Tauschwert) zemljišta. Ove tvrdnje pojavljuju se u Endresovo m sistemu bez ikakvog uvoda i obrazloženja. Nije ni pokušao da ih izvede ili dokaže. Prema njemu to je aksiom Brt. Tome nasuprot mi zabacujemo aksiome na području ekonomske nauke i tražimo jasnu kauzalnu vezu između razloga i učinka. Gdje takovu vezu ne možemo da uspostavimo, tu treba da ovu nemoć otvoreno priznamo i da svu pažnju posvetimo daljnjem proučavanju još nepoznatih kauzalnih veza. Stanje stvari! je ovo: Mi imamo golo šumsko zemljište, koje ima neku vrijednost. Brt tvrdi, da je ta vrijednost posljedica okolnosti, što će ovo zemljište u roku od 60, 100 ili čak 200 godina stvoriti sastojinu, koja će imati veliku vrijednost. Ova buduća vrijednost sastojine i sadanja vrijednost zemljišta stoje navodno u određenom matematskom omjeru. Mi šumari znamo, kakav je to omjer; on je izražen Faustmannovom formulom, ali Brt tvrdi, da prometna vrijednost zemljišta ima isti izvor i razlog. Tu prometnu vrijednost ne procjenjuju šumari stručnjaci, ona je izraz naziranja (o vrijednosti) nešumara, lajika, u većini slučajeva seljaka. Prometna vrijednost i izračunana prihodna vrijednost identične su, barem u prosjeku, inače izračunana prihodna vrijednost zemljišta ne bi imala nikakove praktične važnosti. Pita se sada, kako su ti neuki ljudi, ti seljaci uspostavili kauzalnu vezu između sadanje vrijednosti zemljišta i buduće vrijednosti sastojine. Na temelju kojeg psihološkog procesa oni su došli do toga, da radi dalekih budućih prihoda pridavaju danas šumskom zemljištu sasma. određenu vrijednost? Kad bi nam teoretičari Brt barem u najglavnijim linijama prikazali ovaj psihološki proces lajika nešumara, onda bismo vjerovali i morali vjerovati, da su ti budući prihodi zaista razlog sadanjoj vrijednosti. Međutim odgovor na to pitanje ostala nam je Brt dužna; nije ni pokušala dö razjasni ovaj misterij;.ovo važno i otvoreno pitanje maskirala je pod utjecajem kapitalističke ideologije sa jednim nazovi-aksionom. Nigdje u ekonomskom svijetu ne nalazimo analogan slučaj, da bi vrijednosti, koje bi imale da se pojave u dalekoj budućnosti, imale utjecaja na izvor tih vrijednosti u sadašnjici. Kaže se, da je šumsko tlo neke vrsti mjenica, na koju danas posuđujemo novac, a koja će dospjeti za 100 ili više godina. Mjenica će nam donijeti kamate, ona je kapital, koji se rentira. Međutim ova je analogija sasma pogrešna, jer ispušta iz vida važnu ekonomsku okolnost, naime rok dospijevanja. Mjenički zajam je 157 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 44 <-- 44 --> PDF |
kratkoročan, poprečna duljina toga zajma nigdje u svijetu ne prekoračuje rok od pola godine . najviše godinu dana. Radi toga analogija između mjenice i šume nije umjesna. Moglo bi se reći, da se šuma može uporediti sa kapitalom, koji se iznajmljuje na dugi rok. Ako se pitamo, koji su najdulji rokovi dugoročnih zajmova, vidjet ćemo, da su i ti rokovi vrlo kratki, ako ih uporedimo sa rokovima, sa kojima mora računati šumsko gospodarstvo. Države i druge javne institucije raspisuju koji puta zajam, koji se prema otplatnom planu konačno otplati tek nakon 50 i više godina. No otplata tih zajmova ne vrši se na način, da bi država nakon 50 godina vratila sav kapital zajedno sa kamatima; ona se vrši amortizacijonim načinom. Zajmodavac, to je kupac državnih vrijednostnih papira, primit će već nakon godine dana povratak jednog dijela svoga kapitala, a primit će također i kamate od kapitala. Radi tih prihoda, koji će se realizovati u najbližoj budućnosti, voljan je gospodarski čovjek da podnese žrtvu, da pozajmi kapital. Kad bi netko, pa makar to bio engleski imperij, pokušao da pozajmi ma i najmanju svotu uz uvjet, da će kapital i kamate vratiti tek nakon 100 godina, to bi takav pokušaj izsmijali svi ljudi. Tko će biti za 100 godina živ, kome će doći u korist naša žrtva u sadašnjici? Nama svakako ne, a niti našoj djeci. Možda će u doba dospjeća mjenice živjeti naši praunuci, a možda će naš rod dotle već posve izumrijeti? Ekonomske veze između sadašnjice i tako daleke budućnosti uopće ne postoje. Zato ne možemo vjerovati, da bi čovjek mogao pridavati u sadašnjici vrijednost šumskom tlu zbog toga, što će ono u dalekoj budućnosti odbaciti neki prihod. U većini slučajeva faktično se i procjenjuje vrijednost golog šumskog tla prema drugim načelima, a ne prema načelima Brt. U većini slučajeva inkorporira se novo prikupljeno šumsko zemljište jednoj od postojećih gospodarstvenih jedinica. Ako je ta jedinica uređena prema šestarskoj metodi, onda se zbog povećanja ukupne površine dotične gospodarstvene jedinice povećava i površina godišnje sječine, a time i iznos godišnjeg čistog prihoda od šume. Ovaj višak prihoda u sadašnjici mora da stoji u pravilnom omjeru s veličinom žrtve, koju smo u sadašnjici podnijeli. Ako taj višak prihoda u konkretnom slučaju iznosi 1000 dinara, onda je ta svota jednaka sumi kamata, koju bi odbacio kapital od 33.333 dinara naložen uz 3%. Ova kapitalna svota je osnovica, na temelju koje određujemo maksimalnu cijenu, koju smo pripravni da platimo za šumsko zemljište. Kod toga nismo vodili računa o prihodima u dalekoj budućnosti, već su za nas bili mjerodavni probici, koji se mogu ostvariti u najbližoj budućnosti. Računanje vrijednosti šumskog tla po Faustmanovoj formuli nije dakle ispravno, jer ova metoda bazira na umišljenim ekonomskim odnošajima, koji u stvarnosti ne postoje. Konkretno govoreć: Između vrijednosti šumskog tla i vrijednosti sastojine, koja ce izrasti ili je izrasla na tom tlu, ne postoji ona matematska veza, koju Brt pretpostavlja, s razloga jer ne postoje ekonomske veze, koje Brt pretpostavlja i u koje vjeruje ne mogući da ih dokaže. Vrijedni su zaista poštovanja cilj i svrha, koje je Brt imala pred očima, kada je gradila ove metode računanja vrijednosti, ali sredstva, koja je u tu svrhu izabrala, ne odgovaraju toj svrsi. Šumsko tlo, na kojem se nalazi izolovana sastojina, koja nije inkorporirana u gospodarstvenu 158 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 10 <-- 10 --> PDF |
a ne mogu biti životne namirnice (Genussmittel). Takova naziranja zastupali su svi predstavnici austrijske ekonomske škole, pa je stoga jasno, otkuda ih je Endre s crpio. U gornjem citatu on nam daje i naputak, kako se ima određivati vrijednost šumskog tla: naime kapitaliziranjem zemljišne rente. Međutim na ovo pitanje kasnije ćemo se osvrnuti. Dalje veli Endres : »Die in einem forstlichen Betrieb angelegten Kapitalien sollen durch den Ertrag verzinst werden. Die Frage ist daher, auf welchem Zinsfuss der Waldbesitzer seinen Betrieb einstellen kann, und ferner mit welchem Zinsfuss er die erwirtschaftete jährliche oder periodische Bodenrente kapitalisieren darf, um den Tauschwert oder Vermögenswert seines Waldgrundstückes zu berechnen? Der für diese Zwecke in der forstlichen Werts- und Rentabilitätsrechnung unterstelle und geforderte Zinsfuss heisst der forstliche Zinsfuss.« (Udžbenik str. 11). Nadalje veli: »Der forstliche Zinsfuss ist niedriger als der landesübliche «. (Udžbenik str. 27). Ovaj citat upućuje nas u prvom redu u to, kako je velika i svestrana važnost šumskog kamatnjaka t. j . postotnog omjera između vrijednosti kapitala i vrijednosti njegovih prihoda. Šumski kamatnjak pokazuje se kao neke vrste centralna pojava nauke o računanju vrijednosti šuma. Osim toga nam zadnji citat otkriva, da šumski kamatnjak nije neki povoljno izabrani kamatnjak, već da je on niži od oficijelnog kamatnjaka, uz koji se ukamaćuju sigurno uloženi vrijednosni papiri i novac. Slijedeći citati pokazat će nam i ostala svojstva šumskog kamatnjaka. U istom udžbeniku (na str. 86) veli naime Endres : »sei nur noch betont, dass es überhaupt keinen Wert in der heutigen Volkswirtschaft gibt, der vom Zinsfuss nicht direkt oder indirekt abhängig wäre.« Pa opet dalje: »Auch die Bodenwirtschaft steht unter der Herrschaft ihre s Zinsfusses«. U polemici s Offenbergom 1 kaže Endres: »Weiss der Verfasser nicht, dass die nothorische Überzahlung der meisten landwirtschaftlichen Grundstücke und Güter in Wirklichkeit nichts anderes bedeutet als die Unterstellung eines niedrigen Kapitalisierungszinsfusses.« Iz gornjih citata možemo razabrati, da je Endre s vjerovao, da svaka grana privrede ukamaćuje svoje kapitale sa nekim kamatnjakom, koji je karakterističan za dotičnu privrednu granu. Prema tome je matematski omjer između vrijednosti kapitala i vrijednosti kamata kod svake pojedine vrste kapitala neka stalna veličina, koja je karakteristična za dotičnu vrst kapitala. Svaka vrst kapitala ima svoj karakteristični kamatnjak ili, kako se Endre s izražava, svaki kapital podređen je vladavini (zakonima) svog kamatnjaka. Teza o karakterističnim kamatnjacima najvažnija je osnova E n d r e s o v o g naučnog sistema. Na žalost ju nije on nigdje iscrpivo i općenito obradio i rastumačio, pa smo prisiljeni da tek posrednim načinom ustanovimo jednu od najdubljih osnovica, na kojima je gradio svoj naučno-teoretski sistem. Tome je razlog već spomenuta Endres - ova averzija spram apstraktnog ekonomskog raspravljanja. Međutim mnoge njegove teze i zaključke apsolutno je nemoguće shvatiti i razumjeti, ako 1 Zentralblatt für das gesamte Forstwesen 1913, str. 328. 124 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 9 <-- 9 --> PDF |
tlo nema značaja kapitala. Međutim on dopušta, da šumsko tlo sa stanovišta ekonomije ima značaj kapitala (»Forstpolitik«, str. 54.), dok na strani 218. istoga djela govori izravno o zemljišnim kapitalima. Na drugoj strani kaže, da je najvažniji kapital, što ga susrećemo u šumarstvu, drvna zaliha, koja je nastala svrsishodnom štednjom. Drvna zaliha je bezuvjetno kapital, za nju E n d r e s nigdje ne kaže da je kapital samo sa privatno-ekonomskog stanovišta. Iz toga bil slijedilo, da prema Endresovo m shvaćanju pripada naziv kapitala samo onim dobrima ili još tačnije produkcijonim sredstvima, koja su nastala saradnjom čovjeka, makar se ta saradnja očitovala samo u pasivnoj štednji. Ona produktivna sredstva, koja je priroda sama stvorila, nisu kapitali, već prirodni faktori. Kad smo već došli do ovog predbježnog zaključka, moramo se sjetiti poznate Böhm-Bawerkove definicije, prema kojoj su »kapitali producirana produkcijona sredstva.« Ovu definiciju prihvatio je po svoj prilici i E n d r e s, ali joj u daljnjim razmatranjima nije pridavao veće značenje. Dr. Amerigo Hof mann 1 navodi Endresovu izjavu, da uopće ne postoji neka pravilna definicija pojma kapitala, te da u tom pogledu postoje različita naziranja o biti kapitala u privatnoj i nacijonalnoj ekonomiji. Međutim pomanjkanje jasne i određene difinicije pojma kapitala ne sprečava En dres a u istraživanju, kako se kapitalističke pojave manifestiraju u ekonomskom životu. Kod promatranja manifestacija kapitala principijelna pitanja i definicije postaju manje važne. E n d r e s promatra kapitalističke pojave sa gledišta privatnog vlasnika šuma. Sa toga gledišta nije više važno, da li je šumsko tlo samo po sebi kapital ili je prirodni faktor. Za šumoposjednika je šumsko tlo bezuvjetno kapital, jer mu pribavlja prihode bez rada. Šumsko tlo razlikuje se od ostalih vrsti kapitala samo po tome, što je od prirode dano, dok je ostale vrsti kapitala producirao čovjek. Da bismo proučili ostala svojstva kapitala, koja je E n d r e s promatrao i u koja je vjerovao, najbolje će biti, ako se poslužimo njegovim originalnim izrekama, koje ćemo doslovce citirati i to na njemačkom jeziku, da tako izbjegnemo svakoj pogreški kod prevođenja. Kad prelistavamo Endreso v udžbenik i ostala njegova djela, upast će nam u oči pojedine izreke, koje nam u naročitoj mjeri olakšavaju shvaćanje i razumijevanje njegove nauke. Tako na pr. veli on: »Bodenrente oder Bodenreinertrag bestimmt den Bodenwert. Der Wert des Bodens bestimmt sich nicht nach den Produktionskosten, sondern nach der Ertragsfähigkeit. Die kapitalisierte Bodenrente ist der Bodenwert.« (Udžbenik str. 7). Ovo su osnovne teze Endresov e nauke. Prema tom shvaćanju vrijednost šumskog tla ima samo jedan izvor, a taj je renta, koju odbacuje. Prema tome šumsko tlo može imati samo jednu gospodarsku svrhu: da odbacuje rentu, da služi kao kapital; jedino s tog razloga šumsko tlo ima vrijednost. Za vrijednost šumskog tla nisu mjerodavni! troškovi šumske produkcije, već je mjerodavan čisti prihod od te produkcije. Iz toga vidimo, da kapitali po svojoj naravi moraju biti produkcijona sredstva 1 Oesterreichische Viertdjahresschrift für Forstwesen 1910 — str. 210. 123 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 26 <-- 26 --> PDF |
šumskom kamatnjaku. Međutim ako se pokaže, da je tekući prirast vrijednosti, što ga prikazuje postotak zrelosti, spao ispod razine šumskog kamatnjaka i to trajno, onda to znači, da se odnosni kapitali ne mogu više ukamaćivati uz traženi šumski postotak, produkciju treba prekinuti, to jest sastojinu treba posjeći. Na temelju ove osnovne i polazne ideje konstruirane su razne formule: Presslerova, Heyerova, Kraftova, Judeichova itd. Endre s sam nije konstruirao formulu postotka zrelosti, jer je uvidio relativno slabu važnost ovog načina kontrole gospodarstva. On je u svojoj kritici (udžbenik, str. 247) upozorio, da je ova kontrola samo jednostrana. Ona nam naime omogućuje odgovor na pitanje, kada treba šumu pod zadanim prilikama sjeći, a ne daje nam odgovora na pitanje, kako treba organizovati i udesiti šumsko gospodarstvo, da ono bude što rentabilnije. En tire s ističe, da pravi uspjeh šumskog gospodarstva prikazuje samo visina zemljišne rente ili prihodna vrijednost zemljišta. Time smatram, da sam barem u najkraćim potezima prikazao opseg teorije najveće zemljišne čiste rente i područje njezine praktične primjene. Držim, da će svakom čitaocu upasti u oči njezina univerzalnost i jedinstvenost unutarnjih načela. Nema nijednog pitanja iz područja nauke o računanju vrijednosti šuma i šumske statike, na koje ne bismo mogli dati precizni odgovor u duhu i na temelju načela ove teorije. Ona je dala šumskom gospodarstvu sredstvo, pomoću kojega ne samo da se može izračunati vrijednost šume i njezinih sustavnih dijelova, već nam on pruža i matematski precizne kriterije u pogledu rentabilitcta šumskog gospodarstva. Odavna su šumari gojili želju da nadu ovakav precizni kriterij, pomoću kojeg bi mogli sa više uspjeha određivati potrebne gospodarske mjere, nego što im je moguće na temelju neposrednih opažanja u šumi. Pressler, Hey er i Endres oživotvorili su taj cilj u mnogo većoj mjeri, nego što su se mogli nadati nekadanji šumari. Oni su šumskom gospodarstvu i radu u šumi počeli diktirati novi, brži tempo, uvuklii su ga u vrtlog kapitalističkog zbivanja 19. i 20. stoljeća. Možda je baš instinktivni otpor staroga spram novoga bio primarni razlog ogorčenoj opoziciji, koju su izazvale njihove ideje u krugovima šumara. Presslerovi predloži bili su godine 1867. glatko odbijeni od strane staleške skupštine njemačkih šumara. Međutim ova prva pobjeda zastupnika i branilaca tradicije bila je gotovo i posljednja. Teorija najveće zemljišne čiste rente postavila je pitanje, da li se sredstva uložena u šumsku produkciju racijonalno iskorišćuju, pa je odmah i odgovorila, da to nije slučaj, jer se šume uzgajaju u predugačkim ophodnjama. P r e s s 1 e r je izbacio krilaticu »faule Gesellen«, pod kojima je razumijevao prastara stabla i čitave sastojine, koje slabo prirašćuju, bilo u pogledu masa bilo pak u pogledu kvalitete, a ipak se ostavljaju šumi i dopušta se, da okupiraju šumsko tlo, koje bi, da njih nije, moglo stvarati nove, vrednije sastojine. Zahtjev, da se šumska produkcijona sredstva imaju intenzivnije i racijonalnije iskorišćavati, glavni je šumsko-politički sadržaj teorije najveće zemljišne čiste rente. Ako u nekom selu postoji samo jedan bunar, kojim se služe svi žitelji, to će se — vjerojatno — često puta pojaviti pomanjkanje vode. Ova vodena kriza neće se moći riješiti tako, da se voda crpi iz bunara samo svaki drugi dan — tako bi to pitanje rješavali u Abderiji — već će 140 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 25 <-- 25 --> PDF |
ove tipične kapitalističke kalkulacije: Šumsko je tlo kapital, koji ima spo sobnost da donosi rentu. Ako šumskom tlu odredimo gospodarsku svrhu nosioca sastojine, onda taj kapital nije više slobodan, okupirala ga je šumska produkcija, a ona je dužna da vlasniku naknadi »izgubljenu« rentu. U konkretnom slučaju ova kalkulacija ima prilično neprirodni i usiljeni zvuk, jer šumska produkcija je u većini slučajeva jedino moguće iskorišćivanje šumskog tla, bilo da je dotično tlo apsolutno šumsko tlo, bilo da je vlasniku zbog zakonskih propisa zabranjeno da šumsko zem ljište pretvara u koju drugu vrst kulture ili da mu dade neku drugu gospodarsku svrhu. Šumsko tlo nije novac, koji možemo na bezbroj načina iskorišćavati i tako sebi pribavljati prihode. Ako novac uložimo u neko poduzeće, ako ga nekome posudimo, onda gubimo mogućnost slobodnog raspolaganja, a time i zarađivanja. U tom je slučaju jasno i razumljivo, da od zajmo primca tražimo naknadu za izgubljenu dobit. Kod šumskog zemljišta situacija je posve drugačija, analogija između zemljišnog kapitala i novca sasma je prividna. Ako slijedimo Endreso v raspored materije šumske statike, onda se kao prva njezina zadaća pojavljuje izračunavanje uspjeha gospodarstva. Da možemo izračunati taj uspjeh, mora da je poznata renta, koju vlasnik zahtijeva od svoga kapitala. Zahtijevana renta je rezultat ekonomske teze o karakterističnom kamatnjaku. Toj zahtijevanoj renti suprotstavimo onu rentu, koju je gospodarstvo faktično odbacilo. Ako sa B. 0, op označimo zahtijevanu šumsku rentu, a sa .. 0, op rentu polučenu od šumskog zemljišta, onda se uspjeh gospodarstva izračunava prema Endresov oj formuli1: W„ = (BU — B) 0,op Kako vidimo, u ovom slučaju stvarno se upoređuju prihodne vrijednosti zemljišta: vrijednosti kapitala, koji je indikator rentabiliteta. Do istog cilja možemo doći na temelju ove pretpostavke: Ako polučenu rentu stavimo u postotni omjer sa zadanim kapitalom, onda dobijemo poprečno godišnje ukamaćenje tog kapitala (durchschnittlich-jährliches Verzinsungsprozent) prema formuli: n=Bu.Q,op . U šumarstvu nalazimo poseban način kontrole financ. zrelosti sastojine u postotku zrelosti (»Weiserprozent«). Ovaj način kontrole potreban je zbog dugačkih produkcijonih perioda. Šumoposjednik traži načina da se uvjeri, da lü je prirast vrijednosti njegovih šuma dosta velik, da tim prirastom bude postignuto zahtijevano minimalno ukamaćenje uloženih kapitala, dakle zemljišnog kapitala, upravnog kapitala i kapitala, što ga predstavlja drvna zaliha. Prirast vrijednosti sastojine treba direktno ustanoviti na način, kako smo prije spomenuli, i to za neki dulji period, "laj prirast stavi se u postotni omjer sa vrijednošću kapitala, pa ako iz tog omjera rezultira veći postotak, nego što je zadan karakterističnim kamatnjakom, to znači da kapitale, koji se tako dobro ukamaćuju, možemo i nadalje ostaviti u službi te produkcije. Kapitale možemo ostaviti u službi produkcije i u slučaju, kada je izračunani postotak zrelosti jednak 139 - |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Ustanovljivanje prihodne vrijednosti zemljišta, te .prihodne i troškovne vrijednosti sastojine tri su glavna stupa, na kojima počiva E n d r e s o v sistem računanja vrijednosti šume i njezinih sastavnih dijelova. U svom udžbeniku on doduše i nadalje raspravlja i podučava, kako se može ustanoviti vrijednost tekućeg i poprečnog prirasta sastojine, vrijednost normalne drvne zalihe, veličina štete od šumskih kvarova i t. d. Međutim ova poglavlja s teoretskog gledišta nisu više važna niti interesantna, jer predstavljaju kombinaciju već poznatih elemenata u praktične svrhe. Vrijednost prirasta je diferencija troškovnih ili prihodnih vrijednosti sastojina u doba m i m + .. Vrijednost normalne drvne zalihe je suma vrijednosti sastojina, koje su spojene u jednu gospodarstvenu jedinicu i odgovaraju zahtjevima normalnog poređaja, normalnih masa i normalnog prirasta u smislu nauke o uređivanju šuma. Vrijednost šume, to jest kompleksa od većeg broja sastojina, jednaka je sumi vrijednosti sastojina i zemljišta, na kojima se sastojine nalaze. Vrijednost sastojina možemo ustanoviti prema metodi troškovne ili prihodne vrijednosti, što je sa teoretskog gledišta irelevantno. Sa praktičnog gledišta postupa se tako, da se za mlade sastojine ustanovi tršokovna vrijednost, a za starije prihodna vrijednost. Okvir ove rasprave ne dopušta, da se bavimo i ovim potankostima. Treba da se osvrnemo i na drugi dio E n d r e s o v o g udžbenika, u kojem se bavi isključivo problemima šumske statike, a taj dio nosi i natpis: Forststatik. Međutim ne smijemo izgubiti iz vida okolnost, da E n d r e s ne razlikuje oštro područje šumske statike i nauke o računanju vrijednosti šuma. U uvodu (str. 1.) on naročito ističe, da razlikovanje šumske statike i nauke o računanju vrijednosti šuma ne može biti principijelno, već je to samo pitanje metodičke prirode. Kad smo raspravljali o prihodnoj vrijednosti zemljišta, dodirnuli smo već najvažnije probleme šumske statike. Općenito možemo reći, da smo pri raspravljanju problema nauke o računanju vrijednosti šuma ujedno raspravili i sve probleme šumske statike. U drugom dijelu svog udžbenika E n d r e s samo nešto potanje raspravlja o ovim pitanjima, a da kod toga ne donosi nikakovih sasma novih teoretskih postulata, izuzev možda u poglavlju o postotku zrelosti. Pojam šumske statike definira E n d r e s kao nauku o ravnoteži između prihoda i troškova šumskog gospodarstva. To je nauka o rentabilitetu šumskog gospodarstva (str. 201). Osnovni postulat ekonomske ravnoteže izražen je u zahtjevu, da troškovi produkcije moraju biti nadoknađeni prihodima produkcije. U okviru Brt formuliran je zahtjev gospodarske ravnoteže šumskog gospodarstva u »jednadžbi gospodarske ravnoteže«, koja glasi: . + .»-13...*—+ A l,op"-"-\ ={B— V)-(l,of — l)-\-c-l,op« Lijeva strana jednadžbe prikazuje nam sumu prihoda, a desna sumu troškova. Iz ove jednadžbe vidimo također, što imamo podrazumijevati pod troškovima produkcije. Ovamo spada u prvom redu zemljišna renta, kamati upravnog kapitala i konačno kulturni troškovi. Od svih tih troškova najvažnija je zemljišna renta, koja ne predstavlja neki stvarni Izdatak šumoposjednika, već se kao trošak može shvatiti samo na osnovi 138 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Naprijed sam istaknuo specifičku šumsko-gospodarsku pojavu, da svaka sastojina ima dvije vrijednosti. Prva je vrijednost sastojine kao gotovog dobra, koje se može odmah upotrijebiti, a druga je vrijednost sastojine kao produktivnog sredstva, koje stvara buduće veće vrijednosti. Pitanje ustanovljivanja vrijednosti sastojine kao produktivnog sredstva jedan je od najtežih problema šumskog gospodarstva. Međutim je Brt i na ovo pitanje dala matematički precizan odgovor. Pomoću formula za troškovnu i prihodnu vrijednost sastojina možemo tačno izračunati produktivnu vrijednost šume. Osnovna pretpostavka za ovo izračunavanje je ta, da je šumsko tlo kapital, a sastojina na njemu da predstavlja kamate toga kapitala. Prema tome između vrijednosti šumskog tla i vrijednosti sastojine mora da postoji izvijestan matematski omjer, koji je zadan karakterističnim kamatnjakom šumske privrede — šumskim kamatnjakom. Vrijednost tih kamata odnosno sastojine dobivamo, ako od konačne vrijednosti zemljišnog kapitala odbijemo početnu vrijednost, dakle HK,„ =51, op´" — B = B (1, op´" — 1). Sa takove tačke gledanja polazili su pristaše Brt, kada su konstruirali formulu troškovne vrijednosti sastojine. Ova konstrukcija osniva se na shvaćanju, da vrijednost sastojine predstavlja regres za utrošenu zemljišnu rentu kao i za ostale troškove produkcije, to jest upravne i kulturne troškove. Ako je odnosna sastojina do godine m već odbacila neke prihode od proreda, to je time smanjen dug, što ga duguje sastojina svom vlasniku; za iznos tih prihoda smanjuje se. troškovna vrijednost sastojine. Na temelju tih pretpostavaka formula troškovne vrijednosti sastojine dobiva konačan oblik: mm HKm = (B-\- V) (1, op»1 — 1) -f- c. 1, op — D„ 1, op -" Pomoću ove formule možemo konstruirati krivulju troškovne vrijednosti sastojine, koja nam grafički prikazuje tok stvaranja vrijednosti u sastojini. Ako u našim razmatranjima uzmemo kao polaznu tačku kraj ophodnje, onda dobijemo prihodnu vrijednost sastojine (Bestandeserwartungswert). Vrijednost sastojine povećava se prema zakonima geometrijske progresije sa kamatima na kamate. Na kraju ophodnje njezina je vrijednost Au, to jest jednaka je sječivom prihodu. Ako hoćemo znati vrijednost sastojine, koja ja stara između O i m godina, to ovu vrijednost možemo ustanoviti tako da konačnu vrijednost diskontiramo za onolik broj godina, koliko iznosi razlika u — m godina. Ako se mogu očekivati međutimni prihodi od proreda, to se prihodna vrijednost sastojine povećava za njihov iznos. Međutim od ove vrijednosti moramo odbiti troškove produkcije, to jest zemljišnu rentu i upravne troškove. Na temelju takovih pretpostavaka formula prihodne vrijednosti sastojina dobija slijedeći oblik: „., .,. + .1-1-..»-»+ (fi-f V) (i.*>p»-m—l) l.opu~m Postupak pri određivanju prihodne vrijednosti sastojine najviše je sličan postupku pri diskontiranju mjenica. 137 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Ova škrtost u izlaganju´općih ekonomskih načela naročito upada u oči, kad Endreso v udžbenik usporedimo s knjigama drugih autora.´ Martin , Glase r i ostali šumarsku pisci posvećuju velik dio svojih rasprava općim ekonomskim pitanjima. Da potkrijepe svoja naziranja, pozivaju se na istaknute nacijonalno-ekonomske kapacitete, što dokazuje da su pratili ekonomsku literaturu. Tome nasuprot pokazuje Endre s upravo neku averziju spram čisto ekonomskih rasprava. Karakterističan je ovaj pasus iz njegove polemike sa G 1 a s e r o m:2 »Wiederholt erwähnt Glaser die »bahnbrechenden nationalökonomischen theoretischen Arbeiten « des Privatdozenten Prof. Liefmann in Freiburg. Nach meinen Erkundigungen bei massgebenden Leuten werden diese Arbeiten von Lachmännern nicht nur nicht als bahnbrechend betrachtet, sondern direkt zurückgewiesen. Im Übrigen wäre es ein sonderbarer Vorgang, wenn die forstliche Rechnung ihr System ändern müsste, sooft ein nationalökonomischer Schriftsteller eine neue Werttheorie aufstellt. Die forststatischen Grössen stehen als reale Grössen fest und können durch keine neue Theorie abgeändert werden.« U ovoj svojoj izjavi Endre s nam otkriva svoje shvaćanje i stanovište spram ekonomske teorije. U prvom redu upada nam u oči, da Endre s nema svog vlastitog suda o Liefmannu, koji je svakako jedan od najistaknutijih njemačkih nacijonalnih ekonoma. Nadalje Endre s poriče, da postoji veza između opće ekonomske teorije i pojedinih pođi učja gospodarstva, između opće ekonomske spoznaje i konkretnih primjena tih saznanja. On smatra, da je područje računanja vrijednosti šuma posve samostalna naučna disciplina, a ne shvaća ili neće da prizna, da su pojave vrijednosti kao čitav kompleks pojava kapitalizma čisto ekonomske pojave opće prirode, pa prema tome opći zaključci i otkrića u pogledu tih pojava važe i u pogledu šumskog kapitalizma i šumskih vrijednosti. Na osnovi takovog naziranja Endre s nije smatrao potrebnim, da svoje opće ekonomsko naziranje posebno istakne i precizira, ma da je imao određena ekonomska naziranja, i ma da je i on vjerovao u neke opće teze. On je smatrao, da su te teze tako jasne i same po sebi razumljive, da nije ni potrebno da ih posebice ističe. Ove okolnosti i osebujnosti E n d r e s a moramo uzimati u obzir, kad studiramo njegov sistem, jer one nam diktiraju posebnu metodu istraživanja. Mi moramo u prvom redu da rekonstruiramo njegov ekonomsko-politički sistem na temelju razbacanih primjedaba opće naravi, koje nalazimo u raznim njegovim djelima i raspravama. Pošto nam on nigdje nije dao iscrpiv nacijonalnoekonomski uvod i kredo, moramo da si sami rekonstruiramo njegovo opće ekonomsko naziranje. U prvom redu potrebno je da saznamo, što Endre s zapravo razumijeva pod nazivom kapital, o kojem on mnogo i često raspravlja, ali se nikada određeno ne izražuje. Šumskom tlu on ponajprije pridaje značaj prirodnog faktora, koji se razlikuje od kapitala i rada po svom monopolnom karakteru, kao i po svojoj nepokretnosti i neumnoživosti. S toga gledišta, kaže on, šumsko 1 Npr. Nossek : »Wert und Preis des Waldbodens«, Wien 1934. 2 Forstwissenschaftiiches Zentral´blatt 1914, str. 170. 122 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 7 <-- 7 --> PDF |
samo zamisliti. Na sva pitanja Endresov a teorija daje precizan, matematički formuliran odgovor. Ova jedinstvenost načela kao i univerzalnost u najvećoj mjeri mora da impresionira svakog stručnjaka. Pitanje je sada, u čemu su osnovne ideje Endresovo g sistema, u čemu se očituje njegova jedinstvenost? Vanjski znaci ove jedinstvenosti i univerzalnosti jesu u prvom redu matematske metode računanja. U matematskom pogledu osniva se sistem lia zakonima geometrijske progresije, na kamatno-kamatnim računima. Osnovna pretpostavka Endresovo g sistema jeste, da je šuma kapital i da se njezina vrijednost, kao i svakog drugog kapitala, uvećava prema zakonima geometrijske progresije. Svako stablo u šumi stvara tokom vegetacijone periode novu drvnu masu, koja se spaja sa postojećom masom stabla, slično kao što banke koncem godine pripisuju kamate k osnovnom kapitalu. Apsolutni iznos godišnjeg prirasta mase je, općenito uzevši, to veći, što je stablo deblje, no to pravilo vrijedi naravski samo do neke određene granice. Ne može biti sumnje o tome, da je baš ovaj način prirašćivanja šumskog drveća bio prvim povodom, da su se počele praviti analogije između povećavanja vrijednosti novčanih kapitala i povećavanja vrijednosti šumske sastojine. Kad su se ovakove predstave jednom utvrdile u svijesti šumarskih stručnjaka, onda je vrlo lako došlo do toga, da se postepeno učvrsti vjera, da je i šuma neke vrsti kapital, koji se pokorava općim kapitalističkim zakonima. Međutim mi smo vidjeli, da su pojave kapitalizma neobično raširene i radi toga mnogovrsne. Primitivne predstave, koje su lebdjele pred očima onih šumara, koji su počeli izgrađivati teoriju najveće čiste zemljišne rente, nisu dovoljne za izgradnju jednog jedinstvenog i univerzalnog sistema. Pita se sada, koje su kapitalističke pojave uzete u obzir i upotrijebljene kod izgradnje sistema najveće čiste zemljišne rente?* U pređašnjem poglavlju ove rasprave istakao sam, da gotovo svaki ekonomski pisac na drugi način shvaća i tumači pojave kapitalizma, dakle na neki posebni način ocjenjuje važnost pojedinih pojava, koje su karakteristične za kapitalističko gospodarstvo. Prema tome pita se, kako su E n d r e s i njegovi predšasnici shvatili kapitalizam, koje pojave i okolnosti oni smatraju bitnim pojavama kapitalizma? Pita se dakle, koji nacijonalno- ekonomski pravac zastupa E n d r e s i kako je primijenio načela toga pravca u svom stručno-šumarskom sistemu? Kad idemo za tim da odredimo opći nacijonalno-ekonomski pravac E n d r e s a, kad pokušavamo da ga tako reći uvrstimo u određenu kategoriju nacijonalnih ekonoma, onda se sukobljujemo sa neočekivanim zaprekama. Te zapreke dolaze odatle, što E n d r e s ne pokušava da nam dade neki sažeti ekonomsko-politički kredo, već se zadovoljava sasma općenitim i neodređenim izjavama. Njegova tumačenja i definicije osnovnih ekonomskih pojmova mogli bi prihvatiti zastupnici najoprečnijih ekonomskih smjerova, to-liko su općenita i neodređena. * Umjesto naziva »teorija najveće čiste zemljišne rente« upotrebljavat ćemo u buduće često puta kraticu »Brt«. 121 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 6 <-- 6 --> PDF |
lova. U ovim teorijama dolaze do izražaja različita shvaćanja kapitali stičkih pojava, pa su baš ove teorije odnosno njihova proturiječja i među sobne borbe jasan dokaz, da kapitalističke ideje nisu niti prirodne ni logičke. One samo jednostrano tumače pojave ekonomskog zbivanja, prikazuju to zbivanje iskrivljeno i netačno, pa tako vode do odsudnih zabluda u ekonomskoj praksi. U šumarskoj nauci danas se u glavnom vodi borba između »teorije najveće zemljišne čiste rente« (Bodenreinertragslehre) i »teorije najveće šumske čiste rente« (Waldreinertragslehre), dok između ovihglavnih teorija postoji mnoštvo varijacija (manje važnih teorija), koje sadrže elemente obaju glavnih suprotnih shvaćanja. Ova teoretska borba prenosi se i na teren praktičnog šumskog gospodarstva, jer pristaše i jedne i druge provode svoja načela i u praksi. Proučavanjem šumarsko-ekonomskih teorija doći ćemo u položaj da kritički proučimo i njihove opće kapitalističke osnovice kao i utjecaj njihov na praktično šumsko gospodarstvo. 2. Teorija najveće zemljišne čiste rente. Kad bismo htjeli da odredimo izvor ove teorije, morali bismo poći dosta daleko u prošlost. Već u prvim decenijima prošlog stoljeća pokušavao je G. K ö n i g da pomoću rentovnih računa rješava šumarske stručne zadatke iz područja uređivanja šuma i računanja vrijednosti šuma. Oko polovice prošlog stoljeća prihvatili su ove metode i prionuli k ovom shvaćanju brojni šumarski stručnjaci kao Gehren , Faust mann , Oetze l i drugi. Međutim odlučan utjecaj na razvoj teorije najveće čiste zemljišne rente imao je znameniti njemački profesor M. R. P r e s s 1 e r. Svojim djelom »Der rationelle Waldwirt und sein Waldbau des höchsten Ertrages« ubacio je u šumsku nauku nove (kapitalističke) ideje sa tolikom snagom, da je time izazvao opću pozornost, a i sveopći spor u pogledu osnovnih šumsko-gospodarskih metoda i zadaća, koji spor i danas još nije završen. Djelo Presslera nastavio je Gusta v H e y e r. U sadanje vrijeme najjači je zastupnik teorije najveće čiste zemljišne rente E n d r e s. Položaj, što ga Endres zauzima u šumarskoj nauci sadašnjice, sasma je izvanredan. Pressle r i G. Heye r tražili su tek puteve, dok je Endre s rezultate naučnih radova svojih predšasnika sistematski sredio, djelomično upotpunio i tako stvorio čvrst, logično izrađen teoretski sistem, koji se zbog svoje nutarnje povezanosti s uspjehom odupire napadajima protivnika. Pressler , Heye r i mnogi drugi izdavali su »naputke« za izračunavanje vrijednosti šuma, Endre s međutim ne zadovoljava se s tim nazivom, već izdaje »Lehr buch « der Waldwertrechnung und Forststatik. Ova razlika u nazivima naučnih djela, koja raspravljaju o istoj stručnoj temi, svakako je vrlo karakteristična i za razvoj ove šumarske naučne discipline, a i za način shvaćanja od strane pojedinih autora. Endre s smatra, da su naučna istraživanja dovršena, problemi riješeni -+- zato on izdaje udžbenik. Ne dozvoljava više nikakve debate o osnovama i načinima rješavanja problema, već autoritativno podučava, kako se zadaće imaju rješavati. Ono, što odlikuje Endresa i njegov sistem, to je jedinstvo načela,, što ih dosljedno provodi kroz čitav sistem i što ih primjenjuje na sve konkretne slučajeve, koji se mogu pojaviti u praksi ili koje si možemo* 120 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 5 <-- 5 --> PDF |
mora biti na čistu o tome, kolika je vrijednost drva s jedne strane kao gotovog proizvoda, a s druge strane kao tvorca budućih većih vrijednosti. Ovaj problem susrećemo doduše i u poljoprivredi, ali ondje nije tako važan kao u šumarstvu. Pšenica, koja je još zelena na polju, predstavlja gotovo dobro, jer može da služi kao hrana za stoku, ali ta ista pšenica je ujedno i produktivno sredstvo, koje će . dogledno vrijeme producirati dobra od veće koristi — naime pšenično zrno. Ako bi seljak prodao zelenu pšenicu samo s obzirom na njezinu vrijednost kao gotovog dobra, to bi si time nanio veliku štetu. Lišio bi se dobiti, koju bi mogao uskoro da dočeka. Tako isto i posjednik mlade šume (od recimo 30 godina) krivo bi činio, kada bi njezinu vrijednost cijenio samo prema vrijednosti sadanje drvne mase, jer da pričeka barem još 10 godina, njezina bi vrijednost bila mnogo veća. Ali dok je rok čekanja u poljoprivredi vrlo kratak, to se u šumarstvu mora čekati i nekoliko decenija, da dođe do izražaja produktivna vrijednost šume. Zato je zadaća određivanja vrijednosti šuma kao produktivnog sredstva u praksi mnogo važnija nego zadaća određivanja produktivne vrijednosti zelenih žitarica, jer svaki racijonalni gospodar radije će čekati da žito dozrije, nego da ga proda u još zelenom stanju. Pri takovom stanju stvari nije za čudo, ako su šumski gospodari i upravljači morali tražiti posebne metode za određivanje financijalne zrelosti šume kao i za određivanje vrijednosti šume i njezinih sastavnih dijelova. Pri tome su se u glavnom služili kapitalističkim idejama i teorijama. Ove ideje postale su sredstvo za rješavanje specifičkih šumarskih problema. Kako su kapitalističke ideje i teorije prodirale u područje šumskog gospodarstva, nastojao sam prikazati u svom članku: Utjecaji gospodarskog liberalizma na šume i šumarstvo1 Za takova nastojanja postoji osnovni preduvjet u vjeri, da je šuma po svojoj naravi kapital. Vrijednost sastojine povećava se prema zakonima geometrijske progresije, ona dakle odbacuje kamate, pa se njezina vrijednost povećava prema zakonima kamata na kamate. Jednogodišnji prirast mase spaja se sa prošlogodišnjima, drvo biva deblje i tako omogućuje sve veći prirast. Vrijednost šume je toliko veća, koliko veće prihode ili kamate odbacuje. Dakle vrijednost šume nije samostalna, već je funkcija pojave rente. Osnovne teze kapitalističkog naziranja o svijetu zajedničke su svim šumarima, koji pomoću njih hoće da riješe specifične šumarske probleme. Međutim krivo bismo sudili, kad bismo predmnijevali, da u tim šumarskim redovima vladaju jedinstveni pogledi o mjerama i načinima, kako treba primjenjivati kapitalističke postulate na područje šumskog gospodarstva. Naprotiv — još nikad nije vladala u šumarskoj nauci i praksi tolika razrožnost pogleda i shvaćanja zadaća kao sada, kad su kao osnovica za rješavanje šumskogospodarskih problema prihvaćena kapitalistička načela. Vidljiv znak ovih razrožnosti u pogledu osnovnih načela šumskog gospodarstva jesu mnogobrojne teorije, koje svaka na svoj način tumače, kako se ima određivati financijama zrelost sastojina, i koje daju upute u pogledu izračunavanja vrijednosti šume i njezinih sastavnih dije 1 Šumarski list, 1932 — str. 649. 119 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 4 <-- 4 --> PDF |
ovaj primitivni oblik kapitalističkog iskorišćavanja nikako nije odgovarao prirodi šumske produkcije, zakupnici devastirali su velike površine il time onemogućili daljnju produkciju drva, a time su presahla i vrela kapitalističkih prihoda za srednjevjekovne šumske kapitaliste. U interesu očuvanja svoga imetka i svojih prihoda šumski veleposjednici morali su u sve većoj mjeri suživati prava zakupnika, određivali su mu sve manji i ograničeniji opseg posjedovnih prava. Danas šumoposjednik u većini slučajeva sâm uzgaja šumu, sâm se dakle brine oko produkcije drvnih masa, a šumu iznajmi tek onda, kada je zrela za sječu. Ovaj postupak diktiran je okolnošću, da za uzgoj šume treba vrlo malene količine ljudskog rada, da je šumarstvo u pogledu upotrebe ljudske radne snage vrlo ekstenzivno, dok god se radi o uzgoju i njegi šume. Međutim eksploatacija — žetva šume — traži velike količine radne snage. Zato šumoposjednik pridržava sebi onaj dio šumskog gospodarstva, koji može uz manju upotrebu radne snage provađati, a kad je šuma zrela za sječu, iznajmljuje objekt, na kojem je do sada sam gospodario, zakupniku, koji ubere plod, a vlasniku plati odštetu. Ova odšteta ne naziva se danas zakupninom, već kupovninom za šumu, za drvnu masu, ali je ipak i ovaj izvedeni oblik iskorišćavanja šuma po svojoj prirodi kapitalistički. Međutim nisu samo ovi posjedovni odnošaji razlog, da je šumsko gospodarstvo dobilo izrazito kapitalističko obilježje. Razlozi toj pojavi leže dublje, gotovo u samoj materiji, koja je objekt šumskog gospodarstva. Šumsko gospodarstvo razlikuje se od ostalih privrednih grana nekim posebnim problemima, kojih drugdje ne susrećemo. U knjigama o »Uređivanju šuma« prikazani su problemi šumskog gospodarstva ovako: Najvažnija je osebujnost šumskog gospodarenja duljina ophodnje. Jedna daljnja osebujnost šumske produkcije leži u tome, što je vrlo teško opredijeliti fizičku zrelost šume. Nadalje leži osebujnost šumske produkcije i u tome, da pojedino stablo ili sastojinu, koja je već ma za koju svrhu uporabiva, možemo u svako doba uzeti odmah, ali je s obzirom na njenu veću masu i vrijednost u budućnosti možemo i ostaviti, da raste dalje. Iz toga proizlazi, da veći dio drvne glavnice smatramo gotovim , odmah uporabivi m produktom, a također i produktivnim sredstvom za polučenje veće cijene. E n d r e s u svojoj »Forstpolitik« (str. 89) osim toga još ističe kao posebnost šumskog gospodarstva, da se kod šumskog posjeda nisu stvorile dnevne ili tržne cijene (gemeine Werte). Šumski posjed nalazi se, kako sam već istakao, većinom u tako zvanim čvrstim rukama, rijetko dolazi do prodaje šuma pa zato i ne dolazi do tvorbe poprečnih ili tržnih cijena. Ove posebnosti šumskog gospodarstva imaju znatan utjecaj na način gospodarenja sa šumama kao i na način, kako dolazimo do stvaranja određenih gospodarskih odluka. Dugotrajnost šumske produkcije u savezu sa pomanjkanjem jasnih znakova zrelosti šumskih produkata razlogom je, da gospodar mora tražiti putokaze, prema kojima će da stvori odluke o tome gdje, kada i koliko će drva sjeći u šumi. Okolnost, da su šumski proizvodi, a osobito drvo, u isto vrijeme i gotovi proizvodi i produktivna sredstva, razlogom je, da svaki gospodar 118 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 3 <-- 3 --> PDF |
H ÇUMARSKI llST GOD. 62. MART—APRIL i938. Ing. RUDOLF PIPAN (BJELOVAR): KAPITALIZAM U ŠUMARSTVU* (LE CAPITALISME DANS L´ ÉCONOMIE FORESTIERE) 1. Specifični problemi šumskog gospodarstva. U predašnjem poglavlju nastojao sam da nacrtam opću sliku kapitalizma i njegove utjecaje na savremenu narodnu privredu. Kod toga sam uzimao u obzir sve grane privrede. Iz svih područja ljudske djelatnosti vadio sam primjere, da ilustriram bitni sadržaj kapitalističkih pojava. Kod ovakove metode rada nisam mogao izbjeći posljedici, da moja opisivanja postanu vrlo općenita i apstraktna. Radi toga smatram potrebnim da kapitalističke pojave kao i kapitalistički mentalitet još jednom skiciram, ali na podlozi jedne određene grane narodne privrede. Kao objekt, na kojem želim da demonstriram utjecaj kapitalizma i kapitalističkog shvaćanja, odabrao sam šumsku privredu, s razloga što sam uvjeren, da je šumsko gospodarstvo vanredno pogodan objekt, na kojem možemo proučavati utjecaje savremenog kapitalizma. Priroda šume kao i posjedovni odnošaji stvaraju prilike, koje naročito pogoduju kapitalističkom načinu njihovog iskorišćavanja. Većina šuma nalazi se u rukama malobrojnih fizičkih i juridičkih lica, računajući ovamo i državni erar i razne korporacije. Zbog toga je i danas šumski veleposjed još uvijek vladajući i pretežni oblik šumskog posjeda u svim državama staroga svijeta. Ti malobrojni posjednici ogromnih šumskih površina po posve privrednim tendencijama nastoje da svoje vlasništvo kapitalistički iskorišćuju, jer uporabne vrijednosti kod tolike količine dobara samo u manjoj mjeri dolaze u obzir. Iz povijesti šumarstva poznato nam je, da su šumski veleposjednici u srednjem vijeku — feudalna gospoda i kraljevi — svoje šume jednostavno iznajmljivali uz odštetu posjednicima metalurgijskih poduzeća i solana.1 Vlasnici šuma na taj način vukli su neki prihod isključivo s naslova svoga prava vlasništva. Dakle i u šumarstvu je prvotni oblik kapitalističkog iskorišćavanja dobara bio iznajmljivanje uz određenu otštetu. Međutim * Ova radnja sačinjavala je zadnju četvrtinu doktorske disertacije ^pod naslovom »Teorija vrijednosti«, koju je autor pred 2 godine bio predložio Poljoprivrednošumarskom fakultetu u Zagrebu i koju je spomenuti fakultet odobrio. 1 Dr. Kös ter : Kapitalismus in der Forstwirtschaft str. 50. 117 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 31 <-- 31 --> PDF |
stojalo se dakle da se osnuje statistika potrošnje pojedinih sortimenata i omjer, u kojem se sortimenti upotrebljuju. U tu svrhu istraživači su se obratili na veletrgovce drvom, na predstavnike građevne industrijeuopće na sve one institucije, koje u većoj mjeri troše i upotrebljuju drvo u svojim obrtima. Na taj način istraživači su odredili približni omjer sortimenata, kako ih troši njemačka nacijonalna privreda. Nakon toga postavljeno je pitanje, u kojoj se ophodnji moraju uzgajati njemačke šume, a da šumska privreda u pravilnim omjerima dobavlja materijal i sirovine ostalim granama privrede. Na temelju tih istraživanja Gripkovsk i je matematski dokazao, da njemačke šume treba uzgajati u slijedećim ophodnjama u svrhu, da bi pojedini sortimenti drva u pravilnim omjerima dolazili na tržište, i to: smreku u ophodnji od 80 godina, bor 90, bukvu i jelu 100—120, a hrast u ophodnji od 120.140 godina. Dakle je (j r i p k o v s k i došao do istih rezultata u pogledu ophodnje kao K ü n a n z, makar je išao posve drugim putem. Ovaj način određivanja ophodnje predstavlja interesantnu novotariju u šumarstvu. Ovdje se po prvi puta ističe posve ispravan opće-ekonomski zahtjev, da šumsko gospodarstvo treba da producira robu, kakovu treba tržište. Šumsko gosodarstvo nije neka samostalna i izolirana gospodarstvena jedinica, već je samo dio opće nacijonalne privrede. Međutim istraživanja K ti n a n z a i hessenskih pokusnih stanica predstavljaju samo bazu, na kojoj je Gripkovsk i gradio svoja originalna istraživanja. Problem, što ga je htio da riješi, postavljen je ovako: Ako ophodnje, koje je izračunao Kiinanz , odgovaraju načelima Brt i ako osim toga te iste ophodnje odgovaraju opće ekonomskim načelima, to je ovo dokaz, da pomoću Brt možemo izračunati ophodnje, koje odgovaraju opće-ekonomskim zahtjevima. Ova istraživanja dokazala su dakle u neku ruku ispravnost Brt. Gripkovsk i ide dalje, pa postavlja pitanje, uz koji se postupak ukamaćuju kapitali uloženi u šumsku produkciju, ako se šume uzgajaju u tim ophodnjama. Taj postotak mora da predstavlja opći objektivni postotak, uz koji se u Njemačkoj ukamaćuju šumski kapitali. Vidimo dakle, da Gripkovsk i hoće da šumski kamatnjak deducira izravno iz šumskog gospodarstva, a da kod toga u punoj mjeri uzme u obzir opće ekonomske prilike šumarstva u Njemačkoj. Na taj način obeskrijepio bi prigovore protivnika Brt, koji tvrde, da šumski kamatnjak u svom numeričkom iznosu nije tačno određen. Kod ovakovog postavljanja problema upada nam u oči velik napredak shvaćanja, prema kojem je šumsko gospodarstvo dio opće nacijonalne privrede, pa se prema tome mora pokoravati općim ekonomskim zahtjevima. Međutim sada se pojavljuje najteže pitanje: kako treba taj jasno postavljeni problem praktički riješiti? Gripkovsk i se odlučio za metodu, koju je po svoj prilici sugerirao Borgmann, jer se Gripkovski na njega poziva, a sastoji se u originalnoj primjeni nauke o postotku zrelosti. Naprijed rekoh, da Kndre s postotku zrelosti nije pridavao suviše veliku važnost. Naprotiv moderni predstavnici baš u postotku zrelosti vide podesan instrumenat za rješavanje problema šumske statike i nauke o računanju vrijednosti šuma. Oni polaze od Presslerov e formule za postotak zrelosti, koja glasi 145 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Wrt se može opravdano kritizirati, ali u tu svrhu moramo apstrahirati pojedinačne interese i promatrati, da li tako dugačke ophodnje odgovaraju općim interesima, interesima ljudskog društva. Ako pridržavamo dugačke ophodnje, onda ostavljamo stajati prestarjele sastojine, koje vrlo slabo prirašćuju. Da su na mjestu tih sastojina mlade, koje se nalaze u naponu prirasta mase i kvaliteta, onda bi ljudsko društvo kao takovo imalo veće koristi od šumskog tla. U jedinici vremena to tlo stvaralo bi veće vrijednosti, nego što ih stvara sada na temelju vrlo dugačkih ophodnja. Međutim interesi ljudskog društva i kapitalističkog vlasnika šuma nisu identični. U konkretnom slučaju nalaze se u izrazitoj i jasnoj suprotnosti. Interesima pojedinačnih kapitalista odgovaraju što dulje ophodnje, a interesima ljudskog društva ophodnje, kod kojih se produktivna sposobnost šumskog tla iskorišćuje u maksimalnoj mogućoj mjeri. Pridržavanje vrlo dugačkih ophodnja znači u stvari smanjivanje i ograničavanje šumske produkcije. Zbog toga se pojavljuje veća potreba za drvom, pojača se utakmica kupaca i tako se povisivaju cijene drvu. Vlasnici plantaža kave uništavaju često puta velike količine gotove kave, da time povise cijene. Šumarski kapitalisti ne trebaju da pribjegavaju takovim mjerama; dovoljno je da produlje ophodnje, da neko vrijeme ne sijeku svoje šume i već se opaža pojačana potražnja za drvom, a s time . vezi i povišenje cijena. Međutim činjenica je, da su gotovo svi šumoposjednici pod utjecajem propagande pristaša Brt u znatnoj mjeri snizili ophodnje u svojim šumama, tako da danas nemamo gotovo nigdje tako dugačkih ophodnja, kakove su bile one, koje je kritizirao P r e s s 1 e r. Ova činjenica mogla bi poslužiti kao protudokaz našim tvrdnjama. Moglo bi se reći, da realni kapitalisti ipak posvećuju najveću pažnju numeričkoj visini kamatne stope, pa su zato snizili ophodnje da poluče visoki kamatnjak. Takovo naziranje morali bismo prihvatiti, da nije posredi još neki moment, koji je u odlučnoj mjeri utjecao na odluke o skraćivanju šumskih ophodnja. Sam E n d r e s u svom udžbeniku (str. 273) skreće vlasnicima šuma pažnju na jednu okolnost i pojavu, koja nastupa u savezu sa skraćivanjem šumskih ophodnja. Ako se ophodnja skrati ,onda nije više potrebna tako velika drvna zaliha kao dotle; unovčivanjem drvne mase, koja predstavlja razliku normalnih drvnih zaliha, poluči vlasnik šuma jedan vanredni prihod od šuma. Taj prihod nije trajan, već se pojavljuje samo tako dugo, dok traje pretvaranje dugačke ophodnje u kraću. Sadanja generacija koristi se na račun budućih generacija, ostavlja im manju ostavštinu, nego što ju je sama primila. Vanredni šumski prihod je glavni razlog, zbog kojeg su vlasnici šuma pristali na smanjivanje šumskih ophodnja. Ova tehničko-gospodarska mjera provodi se uvijek na račun budućih generacija i! znači smanjivanje nacijonalnog bogatstva. Teorija najveće šumske čiste rente služi se drugim metodama ustanovljivanja vrijednosti šuma nego Brt. što je prirodna posljedica drugih ekonomskih pretpostavaka. Osnivači i pristaše Brt mnogo su isticali svoju pripadnost kapitalističkoj ideologiji. Oni su sebe smatrali jedino pravovjernim kapitalistima i time su se dičili. Međutim, kako smo vidjeli, tim je ljudima kapitalistička ideologija bila strana i neshvatljiva. Oni su pod firmom kapitalističkih interesa u stvari zastupali društvene interese, 162 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 49 <-- 49 --> PDF |
interese ljudske zajednice. Oni se nisu interesirali za interese kapitalističkih pojedinaca, već su tražili što veću produktivnost šumskog tla, dakle su stvarno zastupali interese društva. Iznimku čini samo njihov način korteširanja za kratke ophodnje, gdje su upozoravali na »vanredne prihode« i tako pomoću lično-egoističkih motiva postigli svoj cilj. Kod gospodarenja prema načelima najveće šumske čiste rente nigdje se ne ističu načela kapitalizma, ali se zato — provode! Pojam kapitala je svojevrsna apstrakcija; sva ekonomska dobra promatraju se samo sa gledišta njihove upotrebivosti za sticanje renta. Ostala svojstva, što ih imaju konkretna dobra, ne dolaze u obzir. Na taj način iz svijesti čovjeka nestaju razlike, kojima se odlikuju konkretne stvari, preostaje samo jedno svojstvo ili sposobnost, koja je zajednička svim stvarima, koje nose naziv kapital. Šumski kapital ima ista svojstva kao novčani kapital, a važnost šume ili svote novaca izražena je u veličinama renta, koje odbacuju. Šumski kapital je jednak novčanom kapitalu, ako odbacuje isti iznos godišnje rente. U tom slučaju kažemo da šuma vrijedi određenu svotu novaca. Ako se postavlja pitanje, koliko vrijedi u novcu gospodarstvena jedinica, koja odbacuje godišnju šumsku rentu u iznosu od 5000 dinara, onda se u stvari pita: kolik iznos novčanog kapitala je potreban da pojedincu osigura istu rentu? Ako se u to doba u dotičnom kraju novac posuđuje uz kamatnjak od 5%, onda je potrebna svota od 100.000 dinara, da vlasniku osigura rentu od 5000 dinara. Prema tome naša gospodarstvena jedinica »vrijedi« 100.000 dinara. Ako je obični novčani kamatnjak 10%, onda šuma »vrijedi« samo 50.000 dinara, a ako je novčana kamatna stopa 2,5%, onda šuma vrijedi 200.000 dinara. Novac je mjerilo svih vrijednosti, a novčana kamatna stopa je osnovica svih kamatnih stopa. Ovaj osnovni kapitalistički način računanja vrijednosti možemo da izrazimo algebarskom jednadžbom. Ako sa Kn označimo novčani kapital, sa Rn njegovu rentu, sa Kš vrijednost šumskog kapitala, a sa Rš šumsku rentu, onda važi jednadžba: Kn : 24 == Ki : Bg Faktično izvršene kupoprodaje kapitala često puta ne odgovaraju gornjoj matematskoj formuli. Vlasnik novca plaća često puta za šumu veći iznos, nego što bi odgovaralo matematskom odnosu renta. Za šumu piaća n. pr. 120.000 dinara, makar bi mu ovaj novac — uložen u banku — donosio rentu od 6000 dinara, a šuma mu donosi rentu od samo 5000 dinara godišnje. Iz ovog primjera bili bismo pripravni povući zaključak, da se šumski kapital ukamaćuje s nekim drugim kamatnjakom, sa svojim karakterističnim kamatnjakom, kako je zaključivao E n d r e s. Međutim mi smatramo, da je takav zaključak preuranjen. Moramo se pitati, zašto je novčar zamijenio veću rentu za manju, jer izgleda, da je zbog toga pretrpio štetu? U ekonomskom životu nalazimo mnoštvo razloga, koji diktiraju ovakav postupak. Ne možemo vjerovati i općenito pretpostavljati, da su se kod ove kupoprodaje sastala dva kontrahenta, od kojih je jedan glup, a drugi prevejan. Svaki čovjek nastoji da ostvari svoje interese, ali ti interesi nisu uvijek na prvi pogled shvatljivi. Novčar za sada zaista 163 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 50 <-- 50 --> PDF |
prima od svote 120.000 dinara 6000 dinara godišnje rente, međutim on možda nije siguran, da će tu rentu moći trajno ostvarivati. Možda ne vjeruje u solidnost banke, s kojom je dosada radio. Možda se boji, da će novac zbog valutnih previranja djelomično izgubiti svoju kupovnu snagu, možda špekulira na to, da će se cijene drvu povisiti. U svim tim slučajevima naš novčar računa doduše prema zakonima kapitalističkog računanja vrijednosti, no on u svoje račune ne meće sadanje iznose renta, već poprečne, trajne iznose renta, kako ih je izračunavao na temelju svojih kalkulacija. Međutim dešava se i to, da ljudi! koji obavljaju izmjene kapitala, nisu isključivi i čisti kapitalisti. Ne vode ih kod toga samo zgoljnii kapitalistički obziri, ne kupuju samo rente već i neposredne uporabne vrijednosti. Netko se voli baviti lovom, prija mu osjećaj, da je isključivi gospodar velikih površina zemljišta. Sa posjedom šuma vezana su često puta i stanovita prava i užici, koji nisu neposredno u novcu i renti izraženi. U Njemačkoj je naslov »Gutsbesitzer« ili dapače »Rittergutsbesitzer« ona čarobna formula, koja običnim ljudima omogućava pristup u ekskluzivne aristokratske krugove. Kod takovog stanja stvari može kupac šume i ovako kalkulirati: Ugled, koji sam si stekao time, što sam postao veleposjednik, vrijedi mi godišnje najmanje 1000 dinara. Prema tome on prima od šume godišnje 5000+1000=6000 dinara, pa prema tome nije ništa izgubio. Najvažnija razlika između Wrt i Brt u tome je, što prva ne prihvaća tezu o karakterističnom šumskom kamatnjaku, već upotrebljava u svojim računima obični ili oficijelni kamatnjak. Formula računanja vrijednosti šuma prema načelima Wrt glasi: _ Au-\-2D— c — u v U .op Pristaše Brt kritiziraju ovu formulu i tvrde, da ona daje tačne rezultate samo u onim slučajevima, kada se odnosna gospodarstvena jedinica nalazi u potpuno normalnom stanju. Pošto nijedna gospodarstvena jedinica ne odgovara svim uvjetima normalnosti, to iz toga povlače zaključak, da se ova formula u praksi ne može s uspjehom primjenjivati. Tome nasuprot treba da istaknemo: Kapitalističko gospodarstvo samo po sebi bazira na špekulaciji. Svaki kapitalistički posao sadrži u sebi znatnu opasnost i riziko. Ako se ne ostvare one okolnosti, s kojima kapitalista u svojim kalkulacijama računa, onda kapitalist gubi svoj imetak, ako se obistine njegova predviđanja, onda obogati. Sve kapitalističko gospodarstvo do neke je-mjere igra na sreću. Samo onaj, koji riskira, može i da dobije. To je duh kapitalizma. Kod takovog stanja stvari ne može se očekivati neka matematska tačnost kalkulacija, pa se zato i ne može uvažiti prigovor, koji stavljaju pristaše Brt, jer oni kod toga nisu uzeli u obzir značaj kapitalističkog gospodarstva. Naše je mišljenje, da moramo prema načelima rentovne vrijednosti izračunavati vrijednost šuma u svim onim slučajevima, u kojima se mora računati sa kapitalističkim tendencijama kontrahenata, koji se sastaju kod kupoprodaje. I onaj šumoposjednik, koji radi svoje lične informacije hoće da zna vrijednost svojih šuma, kojima gospodari prema kapitalističkim načelima, mora da tu vrijednost ustanovi prema metodi rentovne 164 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 32 <-- 32 --> PDF |
w M;r=(a + e + c) Hj_G . B o r g m a n n je ovu formulu promijenio u toliko, što je iz nje izbacio postotak prirasta skupoće c, jer smatra, da ovaj postotak ne može biti realna veličina, pošto se u sadanje vrijeme ne može precizno odrediti. Držimo, da je ovo stanovište posve ispravno. Postotak prirasta skupoće dobivamo samo na temelju posve nesigurnih kalkulacija o kretanju cijena. On ovisi u velikoj mjeri o valutarnoj politici dotične zemlje, dakle o či stim financijsko-tehničkim mjerama. Osim toga i prema načelima Brt postotak skupoće nije sadržan u šumskom kamatnjaku; on je samo razlika između oficijelnog i šumskog kamatnjaka. U ovako reformiranu formulu postotka zrelosti uvrstio je G r i p k o v s k i odnosne podatke. Postotak prirasta mase i kvaliteta odredio je neposrednim načinom, pa je uz pretpostavku intenzivnog proredivanja dobio slijedeće rezultate: Hrast, ophodnja =´ 140 godina, a =1,8%, &=1,4%, a + b == 3,2% Bukva, ophodnja = 120 godina, « = 2,6%, & = 0,7%, a + b == 3,3%. Smreka, ophodnja = 80 godina, a = 2,5%, 0 = 0,9%, a + b == 3,4% Kad se ove sume (u + b) reduciraju sa faktorom redukcije H .. i ç ; izlazi kao rezultat, da je postotak zrelosti za sve vrsti drveća jednak i da iznosi 3%. Na taj način došao je G r i p k o v s k i do uvjerenja, da je pronašao matematski dokaz ranijoj tezi Brt, prema kojoj je objektivni: šumski kamatnjak za sve vrsti drveća jednak i da iznosi 3%. Tako su držali i on i B o r g m a n n, da su konačno pobili tvrdnju protivnika Brt, da šumski kamatnjak u svom numeričkom iznosu nije precizno određen. Nisu se zadovoljili, da taj postotak, odrede nekom općenitom apstrakcijom, već su se u svom radu služili samo matematikom i uzimali u obzir opće ekonomske prilike. Međutim u ovom dokaznom postupku nalazi se jedna mana, koja doduše ne pada u oči, ali koja ipak bitno upliva na rezultate tih računa. H Gripkovsk i je naime izračunao redukcijom faktor .. , g tako, da je najprije izračunao prihodnu vrijednost zemljišta uz pomoć šumskog kamatnjaka od 3%, a nakon toga i vrijednost sastojine pomoću istog kamatnjaka od 3%. Dobiveni rezulat, prema kojem je w = 3%, posljedica je dakle okolnosti, da je već u prethodnim računima upotrebljavao tu kamatnu stopu. Da je n. pr. vrijednost zemljišta i sastojina izračunao pomoću kamatnjaka od 4%, onda bi za w bio dobio ne 3%, već neki drugi! iznos. No pri tome valja imati na umu, da je vrijednost redukcionog TT faktora -„ j _ „ manja od 1 i da je on u stvari neznatno utjecao na iznos (a + b). Pored svega toga držim, daGripkovskom i Borgraanu nije uspjelo matematski dokazati, da je objektivni šumski kamatnjak zaista 3%. Njihova istraživanja potanje sam naveo ne toliko radi rezultata, do kojih su došli, već radi toga da prikazem tendencije, koje su ih kod toga vodile. 146 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Međutim za razumijevanje i shvaćanje modernog smjera u krugu pristaša Brt najvažniji su članci profesora Borgmanna . U njegovoj osobi ujedinjuju se moderne tendencije, on sređuje i ujedinjuje rezultate pojedinih istraživača, a osim toga i on sam lično sudjeluje kod pronalaženja novih vidika i novih načela na bazi teorije najveće zemljišne čiste rente. Moram naročito istaknuti, da B o r g m a n n smatra sebe pristašom Brt, njegov rad ide za tim da taj sistem što bolje razjasni i učvrsti. Njegovi izvodi često se puta razlikuju od Endresovih , a razlika je u tome, da Borgman n jasnije ističe osnovna načela, na kojima je gradio Pressler i Heyer. Od programatske je važnosti Borgmanno v članak u »Forstwissenschaftliches Zentralblatt, godište 1926, strana 817. i 864. Ovdje on polemizira sa profesorom Ostwaldo m iz Rige, a tokom polemike iznosi i nekoliko novih i važnih tumačenja osnovnih postulata Brt. Tako se Borgman n odlučno izjašnjuje protiv toga, da se šumski kamatnjak stavlja u vezu sa oficijelnim. U ovom pogledu se najviše udaljuje od E n dresa . Kako je poznato, baš je Endre s stavljao šumski kamatnjak u vezu sa oficijelnim. Na 19. strani udžbenika opširno tumači, da je šumski kamatnjak zato niži od oficijelnog, jer razliku između ovih dvaju čini postotak prirasta skupoće. Ako sa . označimo šumski kamatnjak, sa p oficijelni, a sa t postotak prirasta skupoće, onda prema E n d r e s u važi jednadžba: . = p — t. Ovu jednadžbu pokušavao je Endre s potkrijepiti kapitalističkim motivima, koji vladaju u svijetu. Pošto je naime šumski kamatnjak niži od oficijelnog, to kapitalisti ne bi htjeli ulagati svoj novac u šumsku privredu, jer bi im taj novac donosio nižu rentu nego u slučaju da i dalje rade s novcem. Međutim prema mišljenju E n d r e s a kapitalisti su opazili, da u šumskom kamatnjaku nije sadržan postotak prirasta skupoće. Pošto međutim cijene drveta postepeno rastu, to kapitalist nakon godinu dana neće dobiti samo rentu, koja je rezultat šumskog kamatnjaka, već će dobiti i neku drugu rentu, koja je posljedica porasta cijene drvetu. Endre s je dakle smatrao, da šumski kapital odbacuje toliko rente koliko i drugi kapitali, a poprečni nivo rentabiliteta da je izražen u oficijelnom kamatnjaku; međutim izvor ove rente u šumarstvu je dvostruk, jer ona izvire iz šumskog kamatnjaka i postotka prirasta skupoće. Kad bi šumski kamatnjak bio jednak oficijelnom, pa kada bi k tome pridošla još povišica rente s razloga prirasta skupoće, to bi ovo značilo, da šumski kapital odbacuje veću rentu nego ostale vrsti kapitala, šumarstvo bi na taj način bilo u neku ruku privilegiranu, a u takove privilegije Endre s nije vjerovao, već je bio osvjedočen, da kapitali imaju tendenciju da se stvarno ukamaćuju s jednakim iznosom rente, a ovaj poprečni nivo rentabiliteta je izražen u oficijelnom (landesüblicher) kamatnjaku. Vidimo dakle, da je prema E n d r e s u šumski kamatnjak ovisan o oficijelnom, t. j . o prilikama na tržištu kapitala. Na drugoj strani Endre s je vjerovao u tezu o karakterističnom kamatnjaku i na njoj je sagradio čitav svoj sistem. Ove dvije teze, naime teza o zavisnosti šumskog kamatnjaka od oficijelnog i teza o karakterističnom kamatnjaku šumske privrede, teško je dovesti u logičku saglasnost. Ovdje je jedna nedosljednost E n d r e s a, koja je upala u oči mladim njegovim sljedbenicima. Naročito su poratne privredne prilike učinile, da ova ne 147 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 34 <-- 34 --> PDF |
dosljednost jače pada u oči. Oficijelni kamatnjak bio je u vrijeme prije rata dosta stabilna veličina, u srednjoj Europi iznosio je poprečno oko 4%. Međutim nakon rata nestalo je svake stabilnosti u tom pogledu. Oficijelni kamatnjak penje se do vrtoglavih visina, pada i raste na isti način, kako se mijenjaju notacije deviza na burzama. U takovim prilikama teško je podržavati vezu između oficijelnog i šumskog kamatnjaka, a postotak porasta skupoće postaje potpuna nepoznanica, nitko ne zna i ne može naslućivati, kako će se razvijati cijene drvu. Sve ove okolnosti činile su da je »brak« između oficijelnog i šumskog kamatnjaka postajao sve više neodrživ, a Borgman n je bio onaj, koji.je proveo rastavu toga braka. U spomenutom članku postavlja on tezu, da između šumskog kamatnjaka i oficijelnog ne postoji nikakova unutarnja veza. Oficijelni kamatnjak ovisan je o prilikama na novčanom tržištu, o valutarnoj politici države, o burzovnoj špekulaciji, zato je oficijelni kamatnjak po svojoj naravi nestalan i promjenljiv. Tome nasuprot šumski je kamatnjak kruta i nepromjenljiva veličina, ovisan je samo o biološkim zakonima prirašćivanja drvne mase i o omjeru cijena, koje imaju na tržištu pojedini sortimenti drva. Držimo da ne treba posebice dokazivati, da je prirast mase kod zadane vrsti drveća i zadanog boniteta stojbine stalna i karakteristična veličina. U skrižaljkama prirasta i prihoda nalazimo podatke o prirastu pojedine sastojine u raznim starostima i na raznim bonitetima zemljišta. Međutim i postotak kvalitativnog prirasta u glavnom je stalna veličina. Istina je, da se cijene drvetu neprestano mijenjaju, ali kod ovih promjena ostaju u pravilu nepromijenjeni omjeri između cijena pojedinih sortimenata. Što je drvo deblje, to ima u pravilu veću cijenu po jedinici količine. Ovo važi naročito za lisnato drvo. Jedinična cijena trupaca sposobnih za tehničku porabu u neku ruku je funkcija promjera trupaca. Dešava se po koji puta, da se cijene pojedinog sortimenta promijene, posve samostalno i nezavisno od ostalih sortimenata/ ali ovakove su promjene većinom samo prolazne prirode. Sjećamo se još ogromnog i naglog porasta cijena hrastove bačvarske robe, koja je povišica bila izazvana ukidanjem prohibicije u Americi. Zbog toga se pojavila iznenadna i ogromna potražnja gotove bačvarske robe, cijene su porasle sasma abnormalno. Međutim svjetska produkcija u najkraće je vrijeme naknadila ovaj akutni manjak, utakmice kupaca je nestalo, a cijene hrastove dužice uskoro su se povratile na prijašnji omjer spram ostalih hrastovih sortimenata. Pošto su dakle postotak prirasta mase i postotak prirasta kvalitete stalne veličine, mora da je stalna i njihova suma, to jest šum. kamatnjak. Na taj način pružen je nov dokaz, da je šumski kamatnjak stalna i nepromjenljiva veličina i da mora takova biti. Ova je stabilnost glavna odlika, koja šumski kamatnjak osposobljuje, da bude najvažniji instrumenat šumske statike i nauke o računanju vrijednosti šuma, kako ga upotrebljava Brt. Iz gore izloženog vidi se također druga veoma važna okolnost: da šumski kamatnjak nije kamatnjak u običnom kapitalističkom smislu, ne određuje omjer zakupnine, koju plaća zakupnik vlasniku iznajmljenih dobara, već je matematski koeficijenat, koji nam pokazuje, u kojem se omjeru uvećavaju vrijednosti, koje stvara zadano produkciono sredstvo — šumsko tlo. Šumski kamatnjak nije više pojava, koja stoji u uzročno! 148 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 35 <-- 35 --> PDF |
vezi sa kapitalističkim gospodarskim poretkom sadašnjice, već je postao posve tehničkom pojavom, spada na područje nauke o poznavanju robe i produkcijonih sredstava. Rudarski inženjeri ispituju podzemna nalazišta nafte ili ugljena, procjenjuju njihove količine i studiraju mogućnosti i uvjete njihove eksploatacije. Na sličan način ispituju šumari uvjete šum ske produkcije, staraju se da postignu što veću produktivnost svojih pro dukcijonih sredstava. U okviru današnjeg gospodarskog sistema bivaju rezultati njihova rada u pravilu iskorišćavani od strane kapitalista, ali i da netko drugi gospodari nacijonalnom privredom, zadaće tehničara ne bi se promijenile. Zadaća je tehničkog stručnjaka, da ustanovi i uspo stavi povoljne uvjete produkcije, a pitanje, u čiju će korist ići uspjesi te produkcije, ne spada više u njegov djelokrug. To je pitanje političko odnosno socijalno. Time što su mlađi pristaše Brt proglasili šumski kamatnjak veliči nom posve nezavisnom od oficijelnog kamatnjaka, u stvari su razriješili veze, koje su Brt vezale sa kapitalističkom ideologijom. Ovom negacijom odalečili su se od kapitalističke platforme, na kojoj je ranije stajala i bila osnovana ova teorija. Ovaj protukapitalistički smjer razvoja teorije najveće zemljišne čiste rente nije hotimičan ili tendencijozan, nije u sa vezu sa socijalnim i političkim previranjem naših dana, već je poslje dica posve drugih uzroka. Teorija najveće zemljišne čiste rente je teoretska tvorevina, osnovana u svrhu da se načela kapitalističkog gospodarstva primijene na specijalno područje šumskog gospodarstva. To je bio cilj, koji je lebdio pred očima Pressler a, a koji su prihvatili i Gustav Heyer kao i E n d r e s. Međutim kada su istraživanja šumske produkcije, koja su provađana po mlađim pristašama Brt, sve više uznapredovala, kapitalistička ideologija postala je zaprekom, koja je kočila pravilan i uspješan razvoj naučnih nastojanja. Jedna od glavnih takovih zapreka bila je teza o zavisnosti šumskog kamatnjaka od oficijelnog. Ova teza ugrožavala je nutarnju logiku i čvrstoću ovog sistema, pa su mladi pristaše ove teorije učinili odlučan korak i prekinuli najjaču vezu između kapitalističke ideologije i Brt. Vidimo u nauci sličnu pojavu kao i u općem gospodarstvu. Kapitalizam je dao najviše poticaja ekonomskom razvoju, koji se je odigrao u prošlom i početkom ovog stoljeća. Međutim u našim danima opažamo, da je kapitalizam postao zapreka još jačem i još povoljnijem razvoju opće nacijonalne privrede, a u tome i jest srž krize kapitalizma i uopće svjetske ekonomske krize. Kapitalizam, kao opći ekonomski sistem, je metoda ostvarivanja ličnih interesa bez obzira na interese ostalih članova ljudske zajednice. Ljudska zajednica, ljudsko društvo, to su pojave, koje kapitalistu uopće ne interesiraju, u koliko nisu sredstvo za njegovo lično obogaćivanje. Međutim kada svijet postepeno dođe do uvjerenja, da se interesi pojedinaca mogu ostvariti na temelju harmoničke saradnje svih društvenih slojeva, onda je kapitalizam zbog svoga antidruštvenog stanovišta postao zapreka ostvarivanju — ne neke ideje, već ekonomskih interesa članova ljudskog društva. Do ovog uvjerenja svijet dolazi spon .tano, svaki pojedinac stvara u sebi takovo naziranje, a saradnjom istomišljenika nastalo je socijalno previranje naših dana. Borgmann je zauzeo protivno stanovište od E n d r e s a i u pitanju metode deduciranja formula vječne godišnje ü vječne periodičke 149 . |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 36 <-- 36 --> PDF |
rente. Naveli smo Endresov u tezu, prema kojoj dobra, koja su trajno uporabiva, sadrže u sebi sve koristi, koje će se ostvariti u budućnosti. Vrijednost takovog dobra jednaka je sumi tih budućih vrijednosti. Ovu misao E n d r e s je preciznije izrazio u jednadžbi na 48. strani udžbenika, koja glasi: 1. op 1, op2 ´ 1, op´1 Riječima možemo ovu jednadžbu izraziti ovako: Vrijednost kapitala jednaka je sumi na sadašnjicu diskontiranih vrijednosti renta. Desna strana jednadžbe je padajuća geometrijska progresija, a suma te progresije je jednaka vrijednosti kapitala. Na taj način E n d r e s je dobio formulu za kapitaliziranje godišnje vječne rente 0 .op i formulu za kapitaliziranje vječne periodičke rente: 1 . opu — 1 Kad promotrimo ovaj način izvadanja najvažnijih matematskih formula Brt, onda se pojavljuje pitanje, da li je sadanja vrijednost neke rente, koja će se pojaviti u budućnosti, zaista jednaka iznosu njezinom diskontiranom na sadašnjicu? Na ovaj način mi ustanovljujemo sadanju vrijednost kapitala, ali kapital i renta nemaju identičnu ekonomsku prirodu. Kapitali su stvari, koje donose rentu, a renta je produkt kapitala. Ona nema svojstvo kapitala, svojstvo produktivnosti, barem joj mi takovo svojstvo ne pripisujemo. Istina je, da se renta može priklopiti kapitalu, ali u tom slučaju ona nema više značaj rente, već je postala sastavni dio kapitala. Vidimo dakle, da je E n d r e s jednostavno prenesao svojstva kapitala i na njegov produkt, na rentu, a da za takav postupak nije imao nikakvog ekonomskog opravdanja. Neodrživost ovakovog postupka možemo si još bolje predočiti na temelju slijedećih razmatranja: Kad mi hoćemo ustanoviti vrijednost, koju će imati u budućnosti neki kapital, koji se povećava uz kamate na kamate sa kamatnjakom od p%, onda mi sadanjoj vrijednosti kapitala pribrojimo kamate, koji će se pojaviti u budućnosti do određenog roka. Postupak prolongiranja kapitala po´ svojoj je naravi adicija; sadanjoj vrijednosti kapitala pribrajaju se kamati. Ti kamati danas nemaju nikakove vrijednosti, jer još ne postoje, vrijednost će imati, kada se budu ostvarili. Kad bismo mi tim budućim vrijednostima kamata već danas pripisivali neku vrijednost, onda bismo sadanju vrijednost kapitala morali povećati za neki iznos, a pošto mi to ne činimo, onda to znači, da stvari, koje danas ne postoje, ne mogu danas ni imati nikakove vrijednosti, već će ju dobiti tek onda, kad se budu pojavile. Ako mi znademo, da će neki kapital nakon . godina, povećan uz kamate na kamate, imati vrijednost K, onda se pitamo, koliku vrijednost ima taj kapital danas, kada se kamati nisu još pojavili. Sadanju vrijednost kapitala određujemo postupkom diskontiranja, to jest mi od konačne 150 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 37 <-- 37 --> PDF |
vrijednosti kapitala odbijamo sumu kamata, koji će se pojaviti u određenom roku. Prema tome je ovaj postupak jasan dokaz, da kamatima, koji će se pojaviti u budućnosti, u"sadašnje vrijeme ne pridajemo nikakovu vrijednost. Sadanju vrijednost kapitala dobili smo postupkom diskontiranja tako, da smo od konačne vrijednosti kapitala odbili onaj dio te vrijednosti, koji danas još ne postoji i koji prema tome ne može imati ni vrijednosti. Kad mi sada ponovno promatramo jednadžbu: f f y .=^.~.~.~ + ö^+o7^)^ °° onda mi sumandima na desnoj strani jednadžbe ne možemo priznati vrijednost, već prema istaknutim načelima ova jednadžba ima da glasi: A´ = 0 + 0 + 0 + . . .00, dakle: suma vrijednosti budućih kamata jednaka je nuli. Iz toga slijedi, da je Endresov a dedukcija formula za vječne rente posve pogrešna, ne matematski, već zbog toga jer bazira na nemogućim ekonomskim pretpostavkama. Pošto je E n d r e s sadanju vrijednost kapitala tumačio budućim prihodima, to se je iz toga razvila toliko puta podgrijavana i besplodna polemika u pitanju, da li se u formulu prihodne vrijednosti zemljišta imaju uvrstiti sadanje ili buduće cijene šumskih produkata. I u ovom pitanju Borgman n je načinio red time što je uveo posve drugi način dedukcije formula za vječne rente. Na temelju pretpostavke, da je kamatna stopa matematski omjer između vrijednosti kapitala i njegovih prinosa u sadašnjici, postupao je ovako: Kapital /( narast će tokom godine dana na ..,... Ako se pita, za koliko priraste kapital u toku godine dana, dakle koliko iznosi godišnja renta r, to mi dobijemo njezin iznos, ako od konačne vrijednosti kapitala odbijemo njegovu početnu vrijednost, dakle: r = K 1, op — K= K(l. op — 1) = K 0 . op Iz gornje jednadžbe slijedi, da je 77 r () .op Analogno tome je vrijednost periodičke rente, koja se pojavljuje svakih u godina: JB=sL-l.op» — .=.(1...*-—. a vrijednost kapitala: 1. opu — 1 Time da je Borgman n odbacio izvadanje rentovnih formula na temelju prihoda daleke budućnosti, time što 0 tim prihodima uopće više ne vodi računa, obeskrijepio je prigovore onih, koji bi htjeli dokazati, da se u Faustmannovu formulu moraju uvršćavati vrijednosti prihoda prema budućim cijenama. 151 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Konačno moramo spomenuti još jedan smjer Borgmannovo g djelovanja, gdje se je također istakao svojim tumačenjima osnova Brt. Poznato je, da Brt sve svoje zaključke izvodi iz iskustava stečenih prigodom studiranja toka rasta jednodobne sastojine. Osnovni gospodarski oblik, kojemu posvećuje svu pažnju, je dakle prekidno gospodarenje sa sastojinom. Gospodarstvenu jedinicu (Betriebsklasse) uzima samo posredno u obzir, smatra ju kao mehanički skup većeg broja sastojina. Gospodarstvena jedinica je umjetna tvorevina, koju možemo sastaviti na najrazličitije načine, već prema potrebama i shvaćanju vlasnika šume odnosno upravitelja. Brt smatra samo sastojinu kao od prirode zadanu primarnu organizacijom! jedinicu šume. Ako hoćemo ustanoviti zakone šumske produkcije, njege i uzgoja šuma, proredivanja i t. d., onda moramo našu pažnju usmjeriti jedino na pojedinačnu sastojinu. Samo sastojina je onaj kolektivni bioorganizam, u kojem pojedini individualni! organizmi na karakterističan način utječu jedan na drugoga, stvaraju uvjete prosperiteta pojedinim individuima ili pak uništavaju pojedince u korist kolektiva. Tome stanovištu nasuprot ističu mnogi šumarski pisci — n. pr. Hönlinger, Ost wald i drugi — da je osnovna organizacijona jedinica u šumarstvu ne sastojina, već gospodarstvena jedinica. Ove prigovore stariji su predstavnici Brt većinom ignorirali i nisu se upuštali u polemiku u tom pitanju. Na taj su način dali svojim protivnicima priliku da uvijek iznova opetuju tu svoju tvrdnju, za koju i mi držimo da je iz temelja pogrješna. Narav šume kao bioorganizma očituje se jedino u sastojini, a gospodarstvena jedinica je umjetna tvorevina, u kojoj prirodni zakoni šume tek posredno i nejasno dolaze do izražaja. U gospodarstvenoj jedinici možemo studirati! volju i tendencije taksatora, koji ju je stvorio, a u sastojini dolaze do izražaja zakoni prirode. Mladi predstavnicu Brt, a naročito Borgmann , sistematski obrađuju pitanje primarnosti sastojine ili gospodarske jedinice u šumarstvu i na taj način rade u pravcu unapređenja šumarske nauke. Borgman n u članku »Tagesfragen aus dem Gebiet der forstlichen Betriebslehre«1 ponovno se bavü pitanjima, o kojima smo gore raspravljali, ali na taj način da daje sistematski prikaz cjelokupnog sistema modernizirane Brt. Precizira stanovište u svim pitanjima, koja su važna za šumarsku nauku kao i za gospodarenje sa šumama. Pošto smo najzanimivija pitanja već obradili, nećemo se posebice osvrtati na ovaj članak. Ako hoćemo da u zbijenoj formi prikažemo najnoviji razvoj teorije najveće zemljišne čiste rente, moramo istaknuti ove momente: 1) Ova teorija razvija u najnovije vrijeme novi pojam šumskog kamatnjaka: prikazuje ga kao sumu prirasta mase i prirasta kvalitete, to jest napetosti cijena pojedinih sortimenata iste vrsti drva. Vezu između šumskog kamatnjaka i oficijelnog, to jest običnog kapitalističkog kamatnjaka, ona negira. Šumski kamatnjak postaje na taj način jedan od tehničkih koeficijenata, kakovih nalazimo u svim granama tehničke nauke. Na taj način u svom najnovijem razvoju Brt kida stare veze sa kapitalističkom ideologijom. 1 Forstwissehschaftl´iches Zentralblatt, godište 1927, strana 751, 793, 859, 889. 152 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 39 <-- 39 --> PDF |
2) Pod utjecajem svojih mladih pristaša Brt prekida tradiciju ultrakratkih ODhodnja, koju je zaveo P r e s s 1 e r, koji je, kako navodi! Borg m a n n, izračunao za smreku ophodnju od 60 godina, za bor 70, za bukvu 80, a za hrast ophodnju od 90 godina. 3) Moderna Brt otklanja kapitalistički misticizam, koji sadanju vrijednost dobara izvodi iz nekih nerazumljivih i neshvatljivih veza sa budućnošću i time izaziva zbrku pojmova. Svoje formule izvodi i tumači na najjednostavniji način na temelju omjera između vrijednosti, koje postoje u sadašnjici. 4) Šumarsku nauku proglašuje kao dio opće ekonomske nauke, pa s time u vezi daje poticaj za pojačanje kontakta između teoretske ekonomske nauke i šumarske nauke kao i kontakta između šumskog gospodarstva i ostalih grana nacijonalne privrede. Istražuje međusobnu zavisnost pojedinih privrednih grana u okviru nacijonalne ekonomske zajednice. 5) U svojim istraživanjima očituje volju za realnošću u većoj mjeri, nego je to bilo do sada, zato i nastoji da numeričku veličinu šumskog kamatnjaka matematski precizno odredi i ne zadovoljava se sa neodređenim apstrakcijama. Ovakova nastojanja pružaju mogućnost objektivne kritike, a time i objektivnog napretka. 6) Činjenicu, da je samo sastojina primarni organizam šume, ističe kao programatsku tezu, koju potkrepljuje čvrstim dokazima. Držim, da ovakav razvoj teorije najveće zemljišne čiste rente ni) najmanje ne slabi i ne razdvaja ovaj naučni smjer, već ga naprotiv ojačava i otvara vidike novom napretku i razvoju. 3. Kritika teorije najveće zemljišne čiste rente. Nema u šumarskoj nauci valjda ni jednog naučnog sistema, koji bi bio toliko kritiziran i napadan kao baš Brt. Od časa njezinog postanka pa do danas traje ljuta teoretska borba; već tri četvrtine stoljeća redaju se u stručnim glasilima šumara čitave Evrope članci, u kojima pojedini pisci zauzimaju stanovište spram ove teorije: nekil za, a neki protiv, đak je najveći broj onih, koji tu teoriju djelomično priznavaju, a djelomično odbijaju. Objelodanjuju se knjige i brošure u stilu onih, koje potječu od Hönlinger a i koje nose bombastične naslove kao n. pr. »Beweise für die Unrichtigkeit der Reinetragslehre«, ili »Der endgültige Niederbruch der Bodenreinertragslehre« i slično. Međutim na drugoj strani opažamo, da na braniku ove teorije stoje ljudi, koji su u najvećoj mjeri zaslužni za šumarsku nauku, koji su upravo izgradili tu nauku, u koliko se tiče šumske statike i nauke o računanju vrijednosti šuma. Da se ograničimo samo na Nijemce, moramo spomenuti Pressler a, Gustava Heyer a, Judeich a, Endresa, Guttenberga i mnoge druge. Međutim ne zagrijavaju se za ovu teoriju samo stariji predstavnici šumarske nauke, već i istaknuti predstavnici mlađe generacije, kao n. pr. Borgmann , vide u toj teoriji osnovicu, na kojoj treba dalje izgrađivati šumarsko znanje. Ne možemo si ozbiljno zamisliti, da bi svi ti odlični predstavnici Šumarske nauke zapali u jednu te istu pogrešku i da bi uz nju i nadalje tvrdokorno ustrajali, makar imjeHönlinge r s drugovima »konačno dokazao«, da su na krivom putu. Već sama ova neobična žilavost i otpor153 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 40 <-- 40 --> PDF |
nost Brt spram tolikih napadaja može da nam služi kao dokaz, da su u ovoj ekonomskoj teoriji sadržani neki opći ekonomski i naučni principi, koji se ne daju oboriti i kojima Brt ima da zahvali svoju upravo neobičnu životnu sposobnost. Ako hoćemo da nađemo razloge tolikoj životnoj snazi Brt, moramo si predočiti razvoj šumarske nauke u toku zadnjeg stoljeća. Goeth e je u jednoj svojoj pjesmi napisao i poznatu parabolu: »Vor lauter Bäumen sieht man nicht den Wald«. Čovjek, kada zađe u šumu, zapanjen je i zbunjen od nepreglednog mnoštva konkretnih pojava i oblika, ali u isto doba opaža, a možda i samo naslućuje, da su sve te mnogobrojne pojave samo izrazi jednog ili! malobrojnih osnovnih principa, koji svojim međusobnim utjecajima stvaraju nebrojene konkretne pojave i oblike. Čovjek hoće da nađe te zadnje principe, naslućuje ih, pa se opet izgubi u konkretnom. Šuma je uzor mitoloških priča o labirintima. Puteva je mnogo, ali samo jedan vodi k cilju. Kada je šuma postala gospodarski objekt, ona je na isti način bunila šumara ekonoma kao ranije pasijoniranog lovca, romantičkog pjesnika i zaljubljenu mladež. Šuma nam treba, ona nam daje najobičnija dobra, koja su nam zato i! najpotrebnija. Ali kada se postavi pitanje, da li nam konkretna šuma daje sve ono, što može da nam dade i što treba učiniti da polučimo maksimum koristi od šume, onda je na to pitanje veoma teško odgovoriti. Vlasnici šuma i njihovi upravnici određivali su gospodarske mjere u šumi, određivali su ih na temelju nesređenog empiričkog iskustva, a i na temelju svojih nekontroliranih osjećaja i simpatija. Ako je mlađi šumarski službenik bio protivnog mnijenja, ako je smatrao da naređene mjere škode šumi i njezinom vlasniku, to je njegovo mnijenje bilo odbijeno — ne na temelju nekih objektivnih argumenata i razloga, već na temelju hijerarhijske vlasti šefa. Pri takovom stanju stvari, karakterističnom za nekadanji primitivni stepen organizacije šumarske službe i primitivni stepen šumarskog znanja, odlučivali su samo nekontrolirani subjektivni momenti, nisu postojale nikakove pozitivne osnovice, na kojima bi se moglo raditi i to trajno raditi, kako je i šuma dugotrajna. Svaka promjena vodećih ličnosti na upravi izazivala je promjenu gospodarstva kao i njegovih ciljeva, a jasno je da šuma ovakovo maltretiranje trajno ne može da podnese, već reagira na takav postupak neizbježnošću prirodnih zakona. Držim, da je najveća i najvažnija zasluga Brt i njezinih autora u tome, da su tom haosu načinili kraj, barem kod naprednih nacija i kod naprednih gospodarstava. Umjesto principa subjektivne volje šefova postavilo se načelo objektivnosti. Treba naći objektivna mjerila, prema kojima će se moći prosuđivati uspjeh gospodarenja, treba postaviti objektivne i konkretne ciljeve šumskog gospodarstva, da se u šumi ne izgubimo i ne zabludimo. Radi svoje teoretske konstrukcije morala je Brt tražiti takova objektivna mjerila, jer inače ne bi mogla u praksi provađati svoja načela. Brt je potakla analitičko istraživanje raznih pojava u šumi, a bez takove analize ne možemo si ni zamisliti sintezu, koja je zadnji cilj. Svaki čovjek zna, da šuma raste, da pojedina stabla prirašćuju, ali kako prirašćuju i koji momenti utječu na taj prirast, to su nam pokazali šumari, koji su radili na tome da ostvare ideale Brt. Oni su sastavili skrižaljke prirasta i prihoda, zorno su nam prikazali, kako se povećava 154 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 41 <-- 41 --> PDF |
drvna masa u šumi uporedo sa starošću, oni su stvorili pojmove prirasta mase i mjerili taj prirast. Možda će nam netko prigovoriti, da su takovi ciljevi postavljeni već prije pojave Brt, što je djelomično i istina, ali na drugoj strani ne može biti sumnje o tome, da su poslovi oko sastava skrižaljaka prirasta i prihoda tek onda sistematski organizovani i s uspjehom privedeni kraju, kada je Brt postala vodeća ideja šumskog gospodarstva. Brt je takove podatke trebala, zato su njezini pristaše forsirali rad oko sastava tih skrižaljaka. Dok su starije generacije šumara svu svoju pažnju posvećivale produkciji što većih drvnih masa, kako su već znale i mogle, to je Brt upozorila na važnost kvalitete. Za čovjeka nisu važne samo materijalne količine dobara, već je u istoj mjeri važan i njihov kvalitet, to jest njihova upotrebivost. Kvalitet dobara dolazi do izražaja u njihovim cijenama, u njihovoj vrijednosti. Šumar, koji računa samo sa drvnim masama, a zanemaruje njihov kvalitet, ispušta iz svojih računa jedan od najvažnijih ekonomskih elemenata, pa zato njegovi računi s ekonomskog stanovišta nisu ispravni niti se mogu praktički upOr trijebiti. Brt pripada zasluga, da je u šumskostatičke račune umjesto masa drva uvela vrijednosti drva. Otuda po svoj prilici i potiče naziv »nauka o računanju vrijednosti šuma«, pod kojim se nazivom obično razumijeva i šumska statika. Može se prigovarati, da Brt usprkos svojih objektivnih metoda rada nije polučila onih rezultata, koji su se očekivali. Možemo ići još i dalje i kazati, da su baš ove objektivne, ali nesavršene metode bile razlog mnogim velikim greškama u šumskom gospodarstvu. Međutim nitko pametan radi toga neće ozbiljno pomišljati na to, da ove metode zabacimo i da se opet povratimo subjektivnom načinu prosuđivanja šumskih prilika. Najveća prednost objektivnih metoda rada je u tome, da — makar koji puta dovedu i u zabludu — ipak omogućuju kontrolu i kritiku. Kad smo pretpostavili, da će neki faktor šumskog gospodarstva, neka šumsko-gospodarska mjera, izazvati neki određeni povoljni učinak, pa kad taj učinak izostane, onda se mi povratimo k našem izlaznom računu i tražimo grešku, dok je ne nađemo. Na taj način stvaramo uvjete doduše polaganom i postepenom napretku, ali taj napredak je sigurno fundiran i osiguran. Samo objektivne metode rada, kako ih je uvela Brt, omogućuju nam, da ne moramo uvijek iznova upadati u iste greške. Nadalje je neosporna zasluga Brt u tome, da je sva svoja istraživanja bazirala na istraživanje sastojine, koja jedina predstavlja šumu kao kolektivni bioorganizam. Šumarska istraživanja, koja polaze sa gospodarstvene jedinice (Betriebsklasse), koja dakle istražuju umjetne mehaničke tvorevine, ne mogu da otkriju prirodne zakone šume. Konačno je jedna od najvećih i najvažnijih zasluga Brt u tome, da je ispravno odredila dužnosti šumskog gospodarstva i šumara u okviru opće nacijonalne privrede. Sa šumama se ima gospodariti tako, da one u što kraćem vremenu stvore što veće vrijednosti. Sve šumsko-gospodarske mjere moraju imati svrhu, da se produktivne sposobnosti šumskog tla u najviše mogućoj mjeri iskoriste. Zadaća šumskog gospodarstva nije, da sakuplj a što veće vrijednosti, već da što veće vrijednosti producira . Suviše dugačkim ophodnjama u manjoj se mjeri iskorišćuju produktivne sposobnosti šumskog tla. Presslerov a krilatica »faule Gesellen« ima najdublje ekonomsko-političko značenje. 155 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 42 <-- 42 --> PDF |
U ovim okolnostima treba tražiti razloge onoj žilavosti i otpornosti Brt, koja je i ostaje vodeća ideja šumarske nauke usprkos tolikih i tako dugotrajnih napadaja sa svih strana. To su prednosti, koje ju odlikuju pred ostalim naučnim smjerovima i prošlosti i sadašnjice. Mi smo potpuno uvjereni, da u tim značajnim osebujnostima Brt treba gledati i njezin sadržaj. Naivno bi bilo pomisliti, da će se obaranjem jedne od njezinih formula srušiti i ona sama, naše je mišljenje, da su formule samo taktičko sredstvo, pomoću kojih ona postizava svoje ciljeve, a pogrešna ili manjkava taktika ne može poništiti sadržaj i ciljeve. Kad smo na čelu ovog odsječka stavili natpis »Kritika Brt«, to kod toga nismo imali nakane da »konačno« dokažemo neispravnost ove teorije, već smo htjeli da upozorimo na neke manjkavosti, koje po našem uvjerenju izviru otuda, što se je ova teorija suviše tijesno povezala sa kapitalističkom ideologijom, kojih se veza i danas ne može da riješi, makar se opaža značajan napredak u tom pravcu. Razlog toj tijesnoj vezi između Brt i kapitalističke ideologije moramo tražiti u okolnosti, da su šumari — i to ne samo pristaše Brt, već i njezini protivnici — kapitalističku ideologiju prihvatili s tolikim bezgraničnim povjerenjem, da u njoj vide upravo prirodan zakon. Kapitalistička ideologija za njih nije jedna od mnogobrojnih ekonomskih teorija ili još bolje hipoteza, već ju smatraju prirodnim zakonom, kao n. pr. zakon o gravitaciji materijalnih tijela. Ovaj mentalitet najbolje dolazi do izražaja u citiranom već Endresovo m članku, gdje kaže: »Bio bi čudnovat postupak, kad bismo morali mijenjati sistem šumarskih računa, kadgod bi neki ekonomski pisac postavio neku novu teoriju vrijednosti. Šumsko-statičke veličine su čvrste i ne može ih promijeniti nikakva teorija.« E n d r e s je uvjeren, da svoj naučni sistem nije bazirao na neku ekonomsku teoriju, smatra da su njezine osnovice mnogo čvršće od bilo koje teorije, dakle mora da se osniva na prirodnim zakonima. Tome mišljenju nasuprot mi tvrdimo, daiEndreso v sistem bazira na ekonomskoj teoriji. U ovom slučaju osvećuje se ono tipično pomanjkanje interesa za ekonomsku teoriju i uopće za čistu ekonomsku nauku, koje je svojstveno E n d r e s u i njegovim predšasnicima. Zato smo i pridali toliku važnost načelnoj i programatskoj izjavi Borgmanna , kojom kaže da je šumarska nauka — ekonomska nauka. Osnovica joj je dakle opća politička ekonomija, koja se u šumarskim redovima u tolikoj mjeri zanemaruje. Zato i nije za čudo, da se bez kritike prihvaćaju mnoge kapitalističke banalnosti, koje ne mogu odoljeti stručno ekonomskoj kritici. Jedna od takovih banalnosti je tvrdnja, prema kojoj je šumsko zemljište po svojoj prirodi kapital, koji svoju vrijednost povlači iz okolnosti, da šumom obraslo zemljište odbacuje prihode, koji imaju značaj renta. Vrijednost šumskog tla je funkcija vrijednosti prihoda od šume, a ove vrijednosti stoje međusobno u matematskom omjeru, koji je izražen šumskim kamatnjakom. Faustmannova formula prihodne vrijednosti zemljišta osnovana je na toj pretpostavci. Vjeruje se dakle, da svi gospodarski subjekti procjenjuju vrijednost šumskog zemljišta jedino s toga vidika, zato se računski rezultati kontroliraju tako, da se uporeduju sa tržnim cijenama šumskog zemljišta. Ako se rezultati ne slažu, traži se računska pogreška, a poznato je, da se rezultati u pravilu ne slažu. Zato se uvijek iznova 156 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 45 <-- 45 --> PDF |
jedinicu, nema ekonomski značaj kapitala, jer prihodi, koji mogu da izviru iz tog tla, ne doimlju nas se kao renta. Na bazi savremene ekonomske stvarnosti možemo pridavati značaj rente samo onim prihodima bez rada, koji se periodički opetuju u kratkim terminima. Ako se duljine perioda u tolikoj mjeri razvuku, da prihodi od istog materijalnog izvora mogu pojedinom gospodarskom subjektu (radi kratkoće života) samo jedan puta da dođu u korist, onda takav prihod neće nitko zvati rentom, već prihodom, koji se jedan puta, a potom nikad više ne pojavi. Sa gledišta matematike nije važno, da li je duljina periode 10, 1000 ili 10.000 godina, ali sa stanovišta ekonomije, kojoj je još uvijek glavna svrha da pribavi životne namirnice, koje trebaju pojedini individui, duljina periode odlučuje o tome, da li neki prihod ima značaj rente, dakle stalnog prihoda. Mogli bismo našu kritiku proširiti na taj način, da na temelju matematske analize dokažemo, da faktor progresije, kojim se povećava vrijednost sastojine, dakle šumski kamatnjak, nije stalan, jer ovisi o prirastu mase i prirastu kvalitete, koji se mijenjaju u raznim dobama sastojine. Međutim ovakova analiza vodila bi nas predaleko. * i 4. Teorija najveće šumske čiste rente (Waldreinertragslehre). Kad smo raspravljali o teoriji najveće zemljišne čiste rente, mogli smo se pozvati na brojne šumarske pisce, koji su tumačili tu teoriju. Ti pisci nisu tumačili nečije tuđe ideje, već su izlagali svoje misli i poglede, a skup tih pogleda i naziranja je teorija najveće zemljišne čiste rente. Ova je teorija prema tome rezultat duševnog rada nekolicine istaknutih šumarskih stručnjaka. Mi smo uvijek u stanju da odredimo, koliko je pojedini od njih pridonio tom zajedničkom poslu. Drugačije stoji stvar, ako promatramo teoriju najveće šumske rente. Ovaj šumarsko-ekonomski smjer nije produkt nekolicine teoretičara, njegova se geneza odigrala na drugi način. Počam od kraja srednjeg vijeka pojavljuje se u svim civilizovanim zemljama strah, da će uskoro nestati šuma. Ovaj strah pojačava se još više, kada se krajem 18. i početkom 19. stoljeća pojavljuju brojne industrije, koje trebaju i troše velike količine drva. Kameni ugljen u to doba gotovo je još nepoznat, a da ne govorimo o nafti i benzinu. Drvo je gotovo jedini izvor kaloričke energije. Šume se sijeku u većoj mjeri, nego što ih šumsko tlo može da producira. Potrošak je veći od prirasta. Radi neodgodive nužde moraju se sjeći mlade šume, makar svatko vidi, da bi te šume, koje se nalaze u naponu rastenja, trebalo ostaviti da stoje. Šumske ophodnje bivaju sve kraće i one su najkarakterističniji znak općeg pomanjkanja drva. Sve više se uzgajaju niske šume na mjestima, gdje su nekada rasle prašume dot. visoke šume. Kratke ophodnje bile su upadljiv znak neracijonalnog, to jest prekomjernog uživanja šuma. Analognu pojavu opažamo danas kod krajiških imovnih općina, koje također pribjegavaju niskim ophodnjama jedino s razloga, jer inače ne mogu podmiriti potrebe svojih pravoužitnika. Kad se je dakle došlo do toga, da se kratke šumske ophodnje smatraju glavnim znakom postojećeg zla, onda nije daleko bilo do vjerovanja, da se zlo može otkloniti, ako se šumske ophodnje produlje do najveće moguće granice. Ovo načelo pojavilo se kao reakcija na kratke ophodnje, na niski uzgoj, koji je bio raširen osobito u Francuskoj i Nje 159 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 46 <-- 46 --> PDF |
rnačkoj. Nije bilo potrebno da to načelo izreče neki istaknuti šumarski stručnjak ili nacijonalni ekonom, već je do takovog zaključka došao svaki pojedinac, koji se je bavio šumskim gospodarstvom. Ovo gospodarsko načelo viših ophodnja nisu mogli provoditi siromašni maloposjednici, već samo privatni i državni šumski veleposjed. Šumari, upravitelji tih veleposjeda prihvatili su i provodili ovo načelo šumskog gospodarenja. Iz djela pristaša Brt razabiremo, da su u Njemačkoj bile običajne ophodnje od 150 godina za bukvu, smreku i jelu, a za hrast još mnogo dulje. Mladome Pressler u upalo je u oči, da se kod takovih ophodnja u vrlo slaboj mjeri iskorišćuje proizvodna snaga šumskog tla. Stara stabla, koja su se nalazila u šumama, slabo su prirašćivala i u pogledu mase i u pogledu kvalitete. Otuda izvire Presslerov a krilatica »Faule Gesellen«. Postojeći način gospodarenja podvrgli su pristaše Brt analitičkom promatranju i kritici, iz faktičnog gospodarenja deducirali su načela, kojima se to gospodarstvo pokorava, makar da tih načela nisu bili svjesni oni, koji su ih provodili Na temelju ovakovih teoretskih razmatrani. nastao je pojam teorije najveće čiste šumske rente, kao gospodarskog smjera protivnog teoriji najveće čiste zemljišne rente. Prema tome je prva teorija nastala naknadnom dedukcijom načela iz postojećeg stanja, dok je gospodarenje prema načelima najveće zemljišne čiste rente posljedica teoretskih postulata, koji su stariji nego praktično provađanje njihovo. Pressle r i drugovi istupili su protiv teorije najveće šumske čiste rente (kraće — Wrt) sa glavnim argumentom, da takovo gospodarenje vrlo slabo ukamaćuje uložene kapitale. Rat, koji je P r e s s 1 e r vodio protiv ovog sistema, voden je u ime kapitalističkih načela. Kod ovakovog historijskog razvoja mogli bismo pomisliti, da Wrt pretstavlja neki antikapitalistički smjer u šumskom gospodarstvu. U današnje doba, kad smo svi neraspoloženi spram kapitalizma, ova okolnost bila bi u stanju da ovom sistemu pribavi stanovitu popularnost, slično kao što su i stare cehovske organizacije postale predmet napadnog ljubakanja za mnoge protivnike kapitalističkog poretka. Međutim paradoks ove situacije baš je u tome, što Wrt mnogo konsekventnije i ispravnije primjenjuje kapitalistička načela nego Brt. Osnovno načelo kapitalističkog gospodarstva izraženo je u zahtjevu, da od zadane količine dobara, kojima smo dali gospodarsku svrhu da budu kapital, polučimo najviše mogući prihog ili rentu. Od zadanog kapitala traži se najveća moguća suma kamata. U Šumarskom Listu 1935. god. str. 205 iznio sam svoje osvjedočenje, da je kamatna stopa samo relativan, sekundarni kriterij kapitalističkog gospodarstva. Ako imamo samo 10.000 dinara, a možemo ih uložiti na razna mjesta, u razna kapitalistička poduzeća, onda ćemo ih na svaki način uložiti ondje, gdje nam se taj kapital ukamaćuje sa maksimalnim kamatnjakom. Međutim ako imamo 1,000.000 dinara, a pruža nam se prilika da na jednom mjestu uložimo 100.000 dinara uz 10%, dok za ostalih 900.000 dinara nemamo pogodne prilike da ih kapitalistički iskoristimo, to ćemo rade svih 1,000.000 naložiti uz 4%l, jer ćemo si na taj način osigurati godišnju rentu od 40.000 dinara. Za Wrt je karakteristično to, da numeričkoj visini kamatnjaka posvećuje manju važnost. 160 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Međutim treba da prikažemo glavne postulate Wrt, kako bismo mogli bolje ilustrirati naše tvrdnje. Ako gospodarimo prema načelima Wrt, onda moramo kao polaznu tačku svih naših razmatranja uzeti ne pojedinu sastojinu, već sklop svih njih, to jest gospodarstvenu jedinicu. Gospodarstvena jedinica je skup sastojina, koje sve zajedno imaju gospodarsku svrhu da čovjeku osiguraju potrajno i jednolično uživanje plodova šumske produkcije. Radi takove svrhe u gospodarstvenoj jedinici moraju biti sadržane sastojine raznih starosti, tako da postepeno siječemo najstarije sastojine, a da kod toga ukupna drvna zaliha ostaje nepromijenjena. Kad smo jednom obišli sječom čitavu površinu gospodarstvene jedinice, vraćamo se na onu površinu, koju smo vremenski najprije posjekli, a na kojem je tlu u međuvremenu narasla nova sastojina isto toliko stara kao i ona, koju smo posjekli na početku ophodnje. Samo ovakovim spajanjem pojedinih sastojina u jednu gospodarsku cjelinu omogućeno je, da ova gospodarstvena jedinica godišnje i potrajno odbacuje neku jednolični prihod, od kojeg živi vlasnik šume. Ovaj prihod bez rada nazivamo u smislu kapitalističke terminologije šumskom rentom ili rentom od šumskog kapitala. Prema tome gospodarstvena jedinica ima sve atribute kapitala u smislu praktično- ekonomskog shvaćanja toga pojma. Ona je tipični kapital, kako si taj pojam predstavljaju praktični kapitalisti. Tome nasuprot izolovana sastojina nema i ne može imati značaja kapitala, kako smo već na više mjesta istaknuli. Kada dakle Wrt polazi od gospodarstvene jedinice i samo njoj pridaje značaj kapitala, to ove činjenice dokazuju, da je ovaj gospodarstveni sistem ispravno shvatio il primijenio postulate modernog kapitalističkog gospodarstva. U okviru kapitalističkog gospodarskog poretka je glavni ekonomski cilj postignuće što većeg iznosa godišnje rente. Wrt vodi u najvećoj mjeri računa o tom postulatu, pa provodi i propagira načelo najveće šumske čiste rente. Ovaj svoj cilj postizava tako, da do krajnje mogućnosti produljuje šumske ophodnje. Što je ophodnja dulja, to je starija sastojina, koja dolazi do sječe, to je veći utržak za tu sastojinu, a ovaj utržak predstavlja godišnji obrok šumske rente. Kapitalista, koji gospodari sa dugačkim ophodnjama, ima velik godišnji prihod; on može u većoj mjeri udovoljavati svojim ličnim notrebama nego onaj, koji ima istu površinu šuma, ali gospodari sa kraćim ophodnjama. Istina je, da stare šume slabo prirašćuju, ali one ipak prirašćuju, pa se zbog toga povećava iznos godišnje rente, ako produljimo ophodnju. Zbog toga kapitalist povećava svoj potrajni godišnji prihod, što je glavni njegov cilj. Pressle r i s njim svi ostali pristaše Brt prigovarali su tom načinu gospodarenja, da ne odgovara kapitalističkim načelima, jer se kapitali kod dugačkih ophodnja ukamaćuju sa niskim kamatnjakom. Treba tako gospodariti da se postigne najveći mogući kamatnjak — objektivni šumski kamatnjak. Ovu kritiku smatramo nerealnom. Kapitalističkom gospodaru nije stalo do toga, da poluči neki apstraktni računski rezultat, visoku numeričku veličinu kamatne stope; stalo mu je do toga, da postigne maksimalni mogući potrajni godišnji prihod ili rentu od zadanih kapitala. 161 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 51 <-- 51 --> PDF |
vrijednosti. Stvarno se ova metoda danas najčešće i upotrebljava, kad se radi o kupoprodaji! većih šumskih kompleksa ili se radi o odšteti za ekspropriirane šume. Osnovne cijene dobivaju se prema načelima rentovne vrijednosti, a često puta te se cijene naknadno izračunaju posredstvom Endresovi h formula. U tom je slučaju rezultat određen već unaprijed. U interesu veće jasnoće i kontrole bilo bi, da se takovi računi provode uvijek i samo na osnovi rentovne vrijednosti. U novije vrijeme sve je veći broj stručnih pisaca, koji preporučuju računanje vrijednosti šuma prema načelima rentovne vrijednosti. Tako n. pr. O f f e n b e r g,1 koji doduše nije šumar, već jurista i član jednog povjerenstva, koje donekle odgovara našim komasacijonim povjerenstvima. Ove knjige ponukale su E n d r e s a da objavi vanredno oštre kritike. Međutim baš u ovim kritikama jasno se ispoljava, da je En dres u prava kapitalistička ideologija strana i neshvatljiva. Ovamo spada i knjiga Dr. L. H u f n a g 1 a: Praktische Anleitung zur Waldwertrechnung, Wien 1934. Da još jednom opetujemo naše zaključke i mnijenje. U teoriji najveće šumske čiste rente primijenjena su kapitalistička gospodarska načela u svom najčišćem i nepatvorenom obliku. Ta načela vode u svojim zadnjim konsekvencijama do suprotnosti javnih i privatnih interesa. E n dre s i drugovi zastupali su opće društvene interese, zato su se borili protiv predugačkih ophodnja, ali živjeli su u samoobmani da brane i zastupaju kapitalistička načela. Ono što oni razumijevaju pod kapitalističkim načelima, apstraktna je teorija, a praktični zbiljski kapitalizam teži jedino za ostvarivanjem privatnih interesa pojedinaca, bez obzira na društvo. U koliko se javni interesi slučajno podudaraju, onda kapitalizam daje najjaču pobudu za njihovo ostvarenje. U tome je historijska uloga i zasluga kapitalizma za čovječanstvo. i 5. Neopredijeljeni. Teorija najveće zemljišne čiste rente i teorija najveće šumske rente predstavljaju dva krajnja pola ekonomskih nastojanja u šumarstvu. Između ovih ekstrema nalazimo mnoštvo manje izrazitih ekonomskih smjerova i teorija, koje su sastavljene od elemenata, koji pripadaju gornjim oprečnim izvorima. Često se dešava da pojedini šumarski stručnjaci ne mogu da shvate ili ne mogu da prihvate pojedine postulate one teorije, koja im inače odgovara. Smatraju da je gledište, koje je u tom pojedinačnom pitanju zauzela protivna teorija, ispravnije. Najčešće se dešava, da se u teoriju najveće zemljišne čiste rente unose elementi i gledišta, koja su karakteristična za teoriju najveće šumske rente. Tako nastaju brojni teoretski sistemi, koji nose naziv prema svojim tvorcima. Ti autori u pravilu ne opažaju usku logičku povezanost pojedinih postulata u okviru glavnih teorija. Ne mogu se pojedinosti istrgati iz svoje cjeline, a da se time ne promijeni čitava arhitektonska i logička povezanost Pojedinosti istrgane iz sredine, gdje su nastale, gube svo´j značaj i izgled. Međutim 1 Qrundzuge der Waldwertrechnung auf volkswirtschaftlicher Grundlage, Berlin 1912; Abschätzung von Immobilien in Stadt und Land, Berlin 1915. 165 4 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 52 <-- 52 --> PDF |
ovakav postupak je upravo karakterističan za sve neopredijeljene ili eklektičare. Druga karakteristika neopredijeljenih je njihovo pomanjkanje vjere u postojanje karakterističkog šumskog kamatnjaka. Oni; ne odbijaju unaprijed svaku pomisao na neki specifički šumarski kamatnjak, dapače oni se tim problemom vrlo intenzivno bave, ali kod toga ne dolaze do nekih konačnih zaključaka. Ne vjeruju, da postoji jedan šumski kamatnjak za sve vrsti drveća, za sve vrsti uzgoja itd., ne vjeruju da treba računati sa istfm kamatnjakom, kada se kapitalizira šumska renta, kao i onda, kada treba prolongirati medutimne prihode. Konačno je također karakteristično, da se svi ti pisci u svojim raspravama pozivaju na autoritativno mišljenje profesora Dr. H. M a r t i n - a. Mogli bismo pomisliti, da je Marti n tvorac neke pozitivne šumarske škole, pa da su svi til pisci njegovi pristaše. Međutim u stvari nije tako. Marti n je autor veoma poznatog i opće uvaženog djela: Die forstliche Statik. U tom opsežnom djelu iznosi Marti n svoje poglede na sve šumarske probleme, a u isto vrijeme kritički se osvrće na sve postojeće naučne teorije, koje davaju pravce šumskom gospodarstvu. Svoje naučno vjerovanje objavio je M a r t i n u zgusnutom obliku u uvodu spomenute knjige, gdje na strani VI kaže: »Eine mathematische Methode, welche die wirtschaftlichen Aufgaben nach der Art von Gleichungen mit einer oder mehreren Unbekannten behandelt, ist in der Forstwirtschaft ebenso wenig durchführbar, als in anderen Wirtschaftszweigen. Die wichtigste Aufgabe der Statik erblicke ich darin, dass ein Urteil abgegeben wird, ob gewisse Massnahmen der Betriebsführung einen positiven oder negativen Einfluss auf den Bodenreinertrag haben?« U ovim riječima izražena je osnovna Martinov a sumnja u uporabivost matematičkih formula u šumskoj statici. U svojoj knjizi osvrće se na sve poznate statičke formule, ali kod svih tih formula konačno dolazi do zaključka, da su nepouzdane. Skepsa i sumnja je zadnji rezultat njegovih razmatranja. Martin ne vjeruje u mogućnosti, da se stvori totalna slika šumskog zbivanja, radi toga se zadovoljava time, da odgovori na pitanje, da li pojedine gospodarske mjere djeluju u pozitivnom ili negativnom pravcu na produktivnost šumskog tla. Na taj način on sužuje djelokrug šumske statike. U šumarskoj literaturi valjda ne postoji djelo, koje bi tako potpuno uzimalo u obzir sve probleme šumskog gospodarstva i to sa gledišta najmodernijih naučnih saznanja. Martinov a šumska statika je prava moderna enciklopedija šumarske nauke uopće. U njoj donosi povijest šumarske nauke, opširno raspravlja o prirastu šuma sa gledišta i uredajnog i uzgojno-biološkog. Bavi se s raznim načinima proređivanja. Raspravlja o čistoj ekonomskoj teoriji i u njoj traži pomoć za rješavanje specifičkih šumarskih problema. Na tom području sukobljuje se s različitim ekonomskim naukama i smjerovima. Pošto i on ekonomsku nauku smatra samo pomoćnom, a ne osnovnom šumarskom disciplinom, to mu čisto ekonomska razmatranja ne pribavljaju značajnih uspjeha, jer se i on sam nije opredijelio za određeni smjer. Raspravlja vrlo opširno o načinu stvaranja vrijednosti u šumi, o kapitalu, o uzgojnim oblicima itd. Svako pojedino poglavlje iznova nam pruža dokaz, da je M a r t i n univerzalan šumarski stručnjak, koji se na svim područjima osjeća kao kod kuće. Ipak smatramo, da njegovo djelo ne 166 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 53 <-- 53 --> PDF |
zaslužuje naziv šumske statike, jer to u stvari nije, već je samo moderna enciklopedija šumarske nauke. Pojam šumske statike stvorili su Pres sler, G.Heyer i E n d r e s, a taj pojam ne odgovara pojmu enciklopedije. Šumska statika je apstrakcija naučnih saznanja iz svih šumarskih naučnih disciplina u svrhu, da nam na jednoj plohi prikaže sliku totalnog šumsko-gospodarskog zbivanja, da nam matematički apstraktno prikaže međusobne veze i utjecaje pojedinih pojava šumskog gospodarstva. Matematika i šumska statika dva su nerazdruživa pojma, jer je matematika obligatno izražajno sredstvo šumske statike. Matematika je zadnja apstrakcija, koju ljudski! razum može da shvati; pojednostavnjenjem pojava ona omogućava ograničenom ljudskom razumu, da dobije pregled o cjelokupnom zbivanju i stanju stvari. ... se ljudi ne bi posluživali metodom apstrahiranja nebitnog od bitnog u pojedinim pojavama, morali bi se izgubiti u nepreglednom mnoštvu konkretnih pojava i tako ne bi mogli da dobiju pregled o cjelokupnom stanju stvari. Kad Marti n sumnja u mogućnost matematičkog izražavanja u šumskoj statici, onda u stvari sumnja u mogućnost opstojanja samostalne šumarske naučne discipline — šumske statike. Sa gledišta povijesti šumarskih teorija mnogo je interesantniji Dr. T. Glaser . Glavne njegove ideje jesu slijedeće: On tvrdi, da je Faustmannova formula teoretski ispravna, ali u praksi ne daje ispravnih rezultata. Ova konstatacija je polazna tačka njegovih istraživanja. Povodom ove tvrdnje ne možemo da propustimo priliku, a da ne kažemo, da se ispravnost apstraktnih teorija može samo tako kontrolirati, da utvrdimo, da li se posljedice, koje iz teorije kao nužne izlaze, podudaraju sa stvarnošću. Teorija, koja se ne može dovesti u sklad sa stvarnošću, ne zaslužuje naziv teorije, već ju možemo nazvati samo utopijom. Kad je Glase r došao do zaključka, da Faustmannova formula ne daje točnih rezultata, pošao je dalje i tražio razloge toj pojavi. Kod toga je došao do zaključka, da razlog neispravnim rezultatima treba tražiti u tome, što se ne primjenjuje ispravna kamatna stopa. Dakle i, on je vjerovao, da između vrijednosti sastojine i vrijednosti šumskog tla postoji određen odnos, koji dolazi do izražaja u kamatnoj stopi, no on nije prihvatio Endresov u tezu o karakterističnom kamatnjaku, koji važi za sve vrsti drveća i za sve prilike. Pošto je teza o karakterističnom kamatnjaku osnovna teza Brt, to je Glase r time istupio iz redova pristaša ove teorije i postao je eklektičar. Prema naziranjima Brt u Faustmannovoj formuli imamo dvije poznanice: šumsku rentu i šumski kamatnjak, a vrijednost zemljišta je nepoznata, pa nju izračunavamo pomoću ove formule. Glase r naprotiv tvrdi, da se u Faustmannovoj formuli imaju smatrati kao poznanice šumska renta i vrijednost zemljišta, a formula može da posluži za izračunavanje šumskog kamatnjaka; naravno da ju treba u tu svrhu primjereno modificirati. On smatra, da je šumski kamatnjak jedini mogući indikator rentabiliteta šumskog gospodarstva; cilj je tog gospodarstva da poluči najveći mogući kamatnjak, a ujedno i što veću potrajnu šumsku rentu. Ovdje se vrlo jasno vidi, da je Glase r pokušavao da nađe kompromis između Brt i Wrt i da je u jednakoj mjeri htio uvažavati postulate ovih oprečnih teorija. 167 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Na pitanje najvažnije za šumsku statiku, naime na pitanje, kada treba sjeći šumu, Glase r odgovara, da se ima sjeći, kada je šumski kamatnjak postigao svoju kulminaciju. Ovaj zahtjev izrazio je u jednadžbi: gdje . znači traženu ophodnju, a y šumski kamatnjak, koji mora da postigne svoj maksimum; wx je šumska renta, a Wx je vrijednost šumskog kapitala. Šumski kapital je suma vrijednosti šumskog tla (to jest njegova prometna vrijednost) i vrijednosti sastojina. Vrijednost sastojina ima da se ustanovi tako, da se kod sastojina starijih od 40 godina uzima njihova sječevna vrijednost (Abtriebswert); vrijednost mladih sastojina ima da se ustanovi pomoću interpolacije uz pretpostavku, da je vrijednost nulgodišnje sastojine jednaka nuli, a vrijednost četrdesetgodišnje sastojine dâ je jednaka njezinoj sječevnoj vrijednosti. Glase r se je osim toga istakao sa još nekim predlozima, koji imaju više praktičnu važnost. On je prvi ozbiljno pokušao da u šumarsku praksu uvede empiričke formule, koje u tehničkim naukama igraju veliku ulogu. Tako je konstruirao empiričku formulu za ustanovljivanje prometne vrijednosti šumskog tla, a također i formule za ustanovljivanje vrijednosti sastojina. G 1 a s e r o v je rad interesantan i stoga, jer je on pokušavao da opće ekonomske teorije, koje je postavio L i e f m a n n, primijeni na specijalno područje šumskog gospodarstva. L i e f m a n n je predstavnik moderne subjektivističke ekonomske škole u Njemačkoj, pa je kao takav vrlo poznat u čitavoj Europi. Osnovno načelo ekonomskog subjektivizma, prema kojem je svaka stvar toliko vrijedna, koliko joj mi vrijednosti pridajemo, upotrijebio je Glase r kao glavni argument svoje kritike Endresovo g sistema. On naime tvrdi, da svaka stvar može imati samo jednu vrijednost s obzirom na jedno te isto lice. Prema tome ne može se ozbiljno pretpostavljati, da bi ista stvar za istog čovjeka istovremeno mogla imati različite vrijednosti. Radi toga što je vrijednost šumskog zemljišta jedinstveno zadana, ne može ta vrijednost služiti kao indikator rentabilnosti. Mi smo u petom poglavlju ove rasprave istakli, da svaka stvar može imati u isto vrijeme različite vrijednosti za jedno te . isto lice, jer vrijednost stvari ovisi o gospodarskoj svrhi, koju im pridaje njihov gospodar, a ovaj može u isto vrijeme uzimati u obzir razne gospodarske svrhe. Baš upoređivanjem raznih vrijednosti čovjek može doći do zaključka, u koju svrhu treba da upotrijebi neko dobro. Okvir naše rasprave onemogućuje nam da donesemo neku barem donekle potpunu povijest šumarskih naučnih teorija. Kad bismo imali vremena i mogućnosti da si postavimo takovu zadaću, onda bi poglavlje o »neopredijeljenima« ili eklektičarima bilo najopširnije u ovoj radnji. L šumarskoj literaturi zadnjih decenija nalazimo mnoštvo knjiga i rasprava, gdje autori zastupaju neko posebno, lično obojadisano stanovište u pogledu osnovnih problema šumskog gospodarstva, a naročito problema, koji spadaju u područje nauke o računanju vrijednosti; šuma i šumske statike. Svi ti autori razilaze se barem u pojedinim pitanjima sa gledištima vodećih kapaciteta, n. pr. Endresa , a razilaze se i među168 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 55 <-- 55 --> PDF |
sobno. Da se osvrnemo na sve ove varijacije i da ih kritički analiziramo, to bi nas daleko odvelo. Radi toga moramo se ograničiti na to da spomenemo samo još neka imena. Guttenberg razlikuje se od Endresa u pitanju kamatne stope, kojom treba prolongirati medutimne užitke u Faustmannovoj formuli. On kao i Nosse k zastupa mišljenje, da medutimne užitke od proreda treba prolongirati oficijelnim, a ne šumskim kamatnjakom. Naprijed smo citirali Nosse k ov u knjigu: »Wert und Preis des Waldbodens«. U toj knjizi iznosi pisac svoju teoriju računanja vrijednosti šuma, koja se oslanja na subjektivističku teoriju vrijednosti austrijske ekonomske škole Mengera, Wiesnera i Böhm-Bawerka. Nosse k je upravo fanatičan pristaša ove čisto teoretske ekonomske škole, najveći dio svoje knjige ispunjava vatrenom propagandom za ovaj sistem. Pošto smo mi u predašnjim poglavljima opširno raspravljali o ekonomskoj teoriji, nije potrebno da se ponovno vraćamo na ovo pitanje. U pogledu čisto šumarskih problema Nosse k je mnogo skromniji i kraći. On je postavio novu formulu prihodne vrijednosti zemljišta, koja u svom najopćenitijem obliku glasi: x ´1 otu . =X . u b 1. og — 1 .oP1 gdje Be znači prihodnu vrijednost zemljišta, g kamatnjak opasnosti šumskog gospodarstva, b zemljišni kamatnjak, t postotak prirasta skupoće, dok je . novčana vrijednost čistog prihoda od šuma, koji se periodički pojavljuje, a izračunan je prema sadanjim troškovima. Nossek u je uspjelo da do krajnje mogućnosti komplicira Faustmannovu formulu, koju i on uzima kao polaznu tačku svojih istraživanja. Svi ti kamatnjaci, koje on uvodi u šumarske račune u stvari su nepoznanice, kojima ne možemo odrediti numeričku veličinu, a da ne pribjegavamo suviše smjelim hipotezama. Interesantno je, da se Nosse k uopće ne bavi problemima šumske statike, ne daje nikakvog konkretnog odgovora, kada se ima šuma sjeći, postavlja se na vrlo komotno stanovište, da šumoposjednici već znaju, kada treba da sijeku šumu, zato su u zadnjim decenijima svi prešli na ophodnje, koje se kreću između 80 i 120 godina. Duljina ophodnje ovisi o cijeni drva i konkretnim zahtjevima drvnog tržišta (str. 286). Od ostalih protivnika Brt trebalo bi spomenuti Austrijanca S c h i f f e 1 a, koji se slaže sa Glasero m u zahtjevu, da šumski kamatnjak treba deducirati iz konkretnog gospodarstva. I on odbija tezu o karakteristikom kamatnjaku, a u savezu s time odbija i metodu kontrole prirasta vrijednosti sastojine pomoću postotka zrelosti. U najnovije vrijeme vrlo se često spominje profesor Ostwal d iz Rige, koji je postavio zahtjev, da je cilj šumskog gospodarstva polučenje najveće moguće šumske rente, koju odbacuje gospodarstvena jedinica. Prema tome mogli bismo ga ubrajati među pristaše Wrt, ali se Ostwal d nalazi u isto vrijeme i pod utjecajem Brt, jer šumska renta za njega nije jednostavna, diferencija između prihoda i izdataka, već ju izračunava na temelju tekućeg prirasta sastojina. On smatra, da je tekući prirast sastojine jedini ispravni izraz šumske rente. 169 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Time zaključujemo naš prikaz povijesti šumarskih teorija. Svrha nam je bila da donesemo kritiku kapitalističkih ideja prikazujući, kako te ideje prodiru na specijalna gospodarska područja, u ovom slučaju na područje šumskog gospodarstva, i da prikažemo, koje su posljedice tih ideja. Nauka o računanju vrijednosti šuma i šumska statika izgledaju na prvi pogled kao područja, gdje vlada samo pozitivno ljudsko znanje, gdje se naši sudovi pokoravaju zakonima matematike. Međutim vidjeli smo, da je matematika samo pomoćna disciplina, a smjernice tim naukama određuju opće ekonomske ideje i teorije, u prvom redu kapitalističke, koje vladaju i u ostalim područjima javnog života. Résumé L´auteur expose ici les influences qu´a exercé sur l´économie et la science fo restieres, jusqu´a nos jours, le capitalisme. En particulier il traite: 1° les spécifiques problemes de l´économie forestiere, 2" la théorie du rendement net maximum fon cie r (avec critique), 3° la théorie du rendement net maximum forestie r (de meme avec critique), 4° les mouvements littéraires faisant quelque sorte de l´intermede entre ces deux pôles scientifiques. Dr. JOVO ZUBOVIĆ (BANJA LUKA): ŠUMOVITOST VRBASKE BANOVINE* (LE BOISEMENT DE LA BANOVINE DE VRBAS) Šumovitost se određuje po površini šuma u poredbi sa ukupnom površinom, a zatim po površini šuma i produktivnosti prema broju i potrebama stanovništva. U našem slučaju treba uzeti u račun i broj stoke i površinu poljoprivrednih zemalja, jer se u šumama Vrbaske banovine ne traži samo drvo i zarada, već i brst, i paša, pa i zemlja za krčenje i naseljavanje. Mi ćemo ovdje iznijeti najprije opšte činjenice o šumovitosti Vrbaske banovine. Počinjemo sa razdiobom površina po katastru. Pregled iznosimo u tablici 1, t. j. u tablici kultura po srezovima.1 Tu su navedena i zemljišta oslobođena od poreza2 i neplodna zemljišta, a uporedo je obračunata i * Ovaj napis rađen je za ediciju Podružnice Jugosl. šum. udruženja u Banjoj Luci 1936. g. u proljeće. Radi odgađanja edicije štampa se ovdje. 1 Podaci su uzeti od Katastarskog odsjeka Finansijske direkcije u Banjoj Lucr po stanju od 31. XII. 1934. godine. Podaci za 1935., kad je ovo pisano, nijesu bili sređeni. Danas imamo podatke i od 31. XII. 1935. (Vidi: Razvitak br. 3, strana 73. Banja Luka 1937.). Po tim je podacima površina šuma nešto manja: ukupno 986.345 ha. 2 Po čl. 10. Zakona o neposrednim porezima iz 1928. godine to su zemljišta, koia se produktivno ne iskorišćuju: dvorišta i zemljišta pod zgradama, groblja i crkvišta,. zemljišta za pouku i zdravstvo, trgovi, ulice, putevi, nasipi, vodovodi, vode i močvare bez prihoda i neke privremeno oslobođene zemlje. 170 |