DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Međutim za razumijevanje i shvaćanje modernog smjera u krugu pristaša Brt najvažniji su članci profesora Borgmanna . U njegovoj osobi ujedinjuju se moderne tendencije, on sređuje i ujedinjuje rezultate pojedinih istraživača, a osim toga i on sam lično sudjeluje kod pronalaženja novih vidika i novih načela na bazi teorije najveće zemljišne čiste rente. Moram naročito istaknuti, da B o r g m a n n smatra sebe pristašom Brt, njegov rad ide za tim da taj sistem što bolje razjasni i učvrsti. Njegovi izvodi često se puta razlikuju od Endresovih , a razlika je u tome, da Borgman n jasnije ističe osnovna načela, na kojima je gradio Pressler i Heyer. Od programatske je važnosti Borgmanno v članak u »Forstwissenschaftliches Zentralblatt, godište 1926, strana 817. i 864. Ovdje on polemizira sa profesorom Ostwaldo m iz Rige, a tokom polemike iznosi i nekoliko novih i važnih tumačenja osnovnih postulata Brt. Tako se Borgman n odlučno izjašnjuje protiv toga, da se šumski kamatnjak stavlja u vezu sa oficijelnim. U ovom pogledu se najviše udaljuje od E n dresa . Kako je poznato, baš je Endre s stavljao šumski kamatnjak u vezu sa oficijelnim. Na 19. strani udžbenika opširno tumači, da je šumski kamatnjak zato niži od oficijelnog, jer razliku između ovih dvaju čini postotak prirasta skupoće. Ako sa . označimo šumski kamatnjak, sa p oficijelni, a sa t postotak prirasta skupoće, onda prema E n d r e s u važi jednadžba: . = p — t. Ovu jednadžbu pokušavao je Endre s potkrijepiti kapitalističkim motivima, koji vladaju u svijetu. Pošto je naime šumski kamatnjak niži od oficijelnog, to kapitalisti ne bi htjeli ulagati svoj novac u šumsku privredu, jer bi im taj novac donosio nižu rentu nego u slučaju da i dalje rade s novcem. Međutim prema mišljenju E n d r e s a kapitalisti su opazili, da u šumskom kamatnjaku nije sadržan postotak prirasta skupoće. Pošto međutim cijene drveta postepeno rastu, to kapitalist nakon godinu dana neće dobiti samo rentu, koja je rezultat šumskog kamatnjaka, već će dobiti i neku drugu rentu, koja je posljedica porasta cijene drvetu. Endre s je dakle smatrao, da šumski kapital odbacuje toliko rente koliko i drugi kapitali, a poprečni nivo rentabiliteta da je izražen u oficijelnom kamatnjaku; međutim izvor ove rente u šumarstvu je dvostruk, jer ona izvire iz šumskog kamatnjaka i postotka prirasta skupoće. Kad bi šumski kamatnjak bio jednak oficijelnom, pa kada bi k tome pridošla još povišica rente s razloga prirasta skupoće, to bi ovo značilo, da šumski kapital odbacuje veću rentu nego ostale vrsti kapitala, šumarstvo bi na taj način bilo u neku ruku privilegiranu, a u takove privilegije Endre s nije vjerovao, već je bio osvjedočen, da kapitali imaju tendenciju da se stvarno ukamaćuju s jednakim iznosom rente, a ovaj poprečni nivo rentabiliteta je izražen u oficijelnom (landesüblicher) kamatnjaku. Vidimo dakle, da je prema E n d r e s u šumski kamatnjak ovisan o oficijelnom, t. j . o prilikama na tržištu kapitala. Na drugoj strani Endre s je vjerovao u tezu o karakterističnom kamatnjaku i na njoj je sagradio čitav svoj sistem. Ove dvije teze, naime teza o zavisnosti šumskog kamatnjaka od oficijelnog i teza o karakterističnom kamatnjaku šumske privrede, teško je dovesti u logičku saglasnost. Ovdje je jedna nedosljednost E n d r e s a, koja je upala u oči mladim njegovim sljedbenicima. Naročito su poratne privredne prilike učinile, da ova ne 147 |