DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 4     <-- 4 -->        PDF

ovaj primitivni oblik kapitalističkog iskorišćavanja nikako nije odgovarao
prirodi šumske produkcije, zakupnici devastirali su velike površine il time
onemogućili daljnju produkciju drva, a time su presahla i vrela kapitalističkih
prihoda za srednjevjekovne šumske kapitaliste. U interesu očuvanja
svoga imetka i svojih prihoda šumski veleposjednici morali su u
sve većoj mjeri suživati prava zakupnika, određivali su mu sve manji
i ograničeniji opseg posjedovnih prava. Danas šumoposjednik u većini
slučajeva sâm uzgaja šumu, sâm se dakle brine oko produkcije drvnih
masa, a šumu iznajmi tek onda, kada je zrela za sječu. Ovaj postupak
diktiran je okolnošću, da za uzgoj šume treba vrlo malene količine ljudskog
rada, da je šumarstvo u pogledu upotrebe ljudske radne snage vrlo
ekstenzivno, dok god se radi o uzgoju i njegi šume. Međutim eksploatacija
— žetva šume — traži velike količine radne snage. Zato šumoposjednik
pridržava sebi onaj dio šumskog gospodarstva, koji može uz manju
upotrebu radne snage provađati, a kad je šuma zrela za sječu, iznajmljuje
objekt, na kojem je do sada sam gospodario, zakupniku, koji ubere plod,
a vlasniku plati odštetu. Ova odšteta ne naziva se danas zakupninom, već
kupovninom za šumu, za drvnu masu, ali je ipak i ovaj izvedeni oblik
iskorišćavanja šuma po svojoj prirodi kapitalistički.


Međutim nisu samo ovi posjedovni odnošaji razlog, da je šumsko
gospodarstvo dobilo izrazito kapitalističko obilježje. Razlozi toj pojavi
leže dublje, gotovo u samoj materiji, koja je objekt šumskog gospodarstva.
Šumsko gospodarstvo razlikuje se od ostalih privrednih grana nekim
posebnim problemima, kojih drugdje ne susrećemo.


U knjigama o »Uređivanju šuma« prikazani su problemi šumskog
gospodarstva ovako:


Najvažnija je osebujnost šumskog gospodarenja duljina ophodnje.
Jedna daljnja osebujnost šumske produkcije leži u tome, što je vrlo teško
opredijeliti fizičku zrelost šume. Nadalje leži osebujnost šumske produkcije
i u tome, da pojedino stablo ili sastojinu, koja je već ma za koju
svrhu uporabiva, možemo u svako doba uzeti odmah, ali je s obzirom na
njenu veću masu i vrijednost u budućnosti možemo i ostaviti, da raste
dalje. Iz toga proizlazi, da veći dio drvne glavnice smatramo gotovim ,
odmah uporabivi m produktom, a također i produktivnim sredstvom
za polučenje veće cijene.


E n d r e s u svojoj »Forstpolitik« (str. 89) osim toga još ističe kao
posebnost šumskog gospodarstva, da se kod šumskog posjeda nisu stvorile
dnevne ili tržne cijene (gemeine Werte). Šumski posjed nalazi se,
kako sam već istakao, većinom u tako zvanim čvrstim rukama, rijetko
dolazi do prodaje šuma pa zato i ne dolazi do tvorbe poprečnih ili tržnih
cijena.


Ove posebnosti šumskog gospodarstva imaju znatan utjecaj na način
gospodarenja sa šumama kao i na način, kako dolazimo do stvaranja
određenih gospodarskih odluka.


Dugotrajnost šumske produkcije u savezu sa pomanjkanjem jasnih
znakova zrelosti šumskih produkata razlogom je, da gospodar mora tražiti
putokaze, prema kojima će da stvori odluke o tome gdje, kada i
koliko će drva sjeći u šumi.


Okolnost, da su šumski proizvodi, a osobito drvo, u isto vrijeme i
gotovi proizvodi i produktivna sredstva, razlogom je, da svaki gospodar


118