DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 55     <-- 55 -->        PDF

sobno. Da se osvrnemo na sve ove varijacije i da ih kritički analiziramo,
to bi nas daleko odvelo.


Radi toga moramo se ograničiti na to da spomenemo samo još
neka imena. Guttenberg razlikuje se od Endresa u pitanju kamatne
stope, kojom treba prolongirati medutimne užitke u Faustmannovoj
formuli. On kao i Nosse k zastupa mišljenje, da medutimne
užitke od proreda treba prolongirati oficijelnim, a ne šumskim kamatnjakom.


Naprijed smo citirali Nosse k ov u knjigu: »Wert und Preis des
Waldbodens«. U toj knjizi iznosi pisac svoju teoriju računanja vrijednosti
šuma, koja se oslanja na subjektivističku teoriju vrijednosti austrijske
ekonomske škole Mengera, Wiesnera i Böhm-Bawerka.
Nosse k je upravo fanatičan pristaša ove čisto teoretske ekonomske
škole, najveći dio svoje knjige ispunjava vatrenom propagandom za
ovaj sistem. Pošto smo mi u predašnjim poglavljima opširno raspravljali
o ekonomskoj teoriji, nije potrebno da se ponovno vraćamo na ovo
pitanje. U pogledu čisto šumarskih problema Nosse k je mnogo skromniji
i kraći. On je postavio novu formulu prihodne vrijednosti zemljišta,
koja u svom najopćenitijem obliku glasi:


x ´1 otu


. =X .


u


b 1. og — 1 .oP1


gdje Be znači prihodnu vrijednost zemljišta, g kamatnjak opasnosti šumskog
gospodarstva, b zemljišni kamatnjak, t postotak prirasta skupoće,
dok je . novčana vrijednost čistog prihoda od šuma, koji se periodički
pojavljuje, a izračunan je prema sadanjim troškovima. Nossek u je
uspjelo da do krajnje mogućnosti komplicira Faustmannovu formulu,
koju i on uzima kao polaznu tačku svojih istraživanja. Svi ti kamatnjaci,
koje on uvodi u šumarske račune u stvari su nepoznanice, kojima ne
možemo odrediti numeričku veličinu, a da ne pribjegavamo suviše smjelim
hipotezama.


Interesantno je, da se Nosse k uopće ne bavi problemima šumske
statike, ne daje nikakvog konkretnog odgovora, kada se ima šuma
sjeći, postavlja se na vrlo komotno stanovište, da šumoposjednici već
znaju, kada treba da sijeku šumu, zato su u zadnjim decenijima svi
prešli na ophodnje, koje se kreću između 80 i 120 godina. Duljina ophodnje
ovisi o cijeni drva i konkretnim zahtjevima drvnog tržišta (str. 286).


Od ostalih protivnika Brt trebalo bi spomenuti Austrijanca S c h i f f
e 1 a, koji se slaže sa Glasero m u zahtjevu, da šumski kamatnjak
treba deducirati iz konkretnog gospodarstva. I on odbija tezu o karakteristikom
kamatnjaku, a u savezu s time odbija i metodu kontrole prirasta
vrijednosti sastojine pomoću postotka zrelosti.


U najnovije vrijeme vrlo se često spominje profesor Ostwal d
iz Rige, koji je postavio zahtjev, da je cilj šumskog gospodarstva polučenje
najveće moguće šumske rente, koju odbacuje gospodarstvena
jedinica. Prema tome mogli bismo ga ubrajati među pristaše Wrt, ali
se Ostwal d nalazi u isto vrijeme i pod utjecajem Brt, jer šumska
renta za njega nije jednostavna, diferencija između prihoda i izdataka,
već ju izračunava na temelju tekućeg prirasta sastojina. On smatra,
da je tekući prirast sastojine jedini ispravni izraz šumske rente.


169