DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 57 <-- 57 --> PDF |
šumovitost u postotcima čitave površine. Po toj je tablici postotak šumovitosti Vrbaske banovine vrlo visok: 47.14%´ prema 31.2% za čitavu Jugoslaviju i 25.1% za cijelu Evropu.3 I najšumovitije banovine, Dravska sa 43% šuma i Drinska sa 39%, zaostaju vidno iza nje. Šumovitost po srezovima jako je promjenljiva. Najšumovitiji je srez ključki sa 62.24% šume, a najmanje šumovit cazinski sa 26.26%. Odmah napominjemo, da je ovaj postotak šumovitosti previsok. To je u stvari postotak nekadašnjih šuma. Danas su mnoge od tih šumskih površina ogoljele, pretvorene u druge kulture, pa — šta više — i u neplodna zemljišta, ali katastar ih još uvijek vodi kao šume, jer nije dospio da promjene kultura izmjeri i obračuna. Poredba šumskih površina sa stanovništvom izvršena je u tablici šumovitosti po stanovištvu (tabela 2). Uporedo se navodi površina šuma i površina poljoprivrednih zemalja u užem smislu (njiva, vrtova, voćnjaka i vinograda) na jednog stanovnika.4 I u poredbi sa stanovništvom Vrbaska je banovina vrlo šumovita. Na svakog stanovnika dolazi 0,95 hektara šumske površine prema 0.55 hektara za cijelu Jugoslaviju i 0.56 hektara za Evropu.5 — Šumovitost varira od sreza do sreza. Najšumovitiji je srez glamočki sa 2.552 hektara šume na stanovnika, a najmanje šumovit derventski sa 0.369 ha. Ima nekoliko srezova manje šumovitosti. Pored derventskog i srezovi cazinski, gradački i gradiški primiču se granici! šumovitosti onih krajeva, koji uvoze drvo.6 I doista se u tim srezovima osjeća oskudica drveta. Ali se ta oskudica osjeća i po dijelovima nekih drugih srezova, jer se šumovitost mijenja i u granicama istih srezova i jer je prava šumovitost znatno niža od izračunate iz razloga, koje smo naprijed spomenuli. U poredbi sa poljoprivrednim zemljama postotak šumovitosti vrlo je visok. Samo 10 srezova ima više poljoprivrednih zemalja nego šuma, a odnos je šuma prema poljoprivrednim zemljama na stanovnika za cijelu banovinu 0.9514 prema 0.7318. Jasno je na prvi pogled, da je ovaj odnos za oblast sa 88% seoskog stanovništva7 nepovoljan. Kad bi zemlja bila podjednako razdijeljena i dobro kultivisana, a stanovništvo rijetko, stanje i ne bi bilo toliko teško. A ovako na niskom stupnju poljoprivredne proizvodnje i sa malo zemlje (u 4 sreza ne dođe ni po 0.5 ha poljoprivredne zemlje prosječno na svaku glavu) seljak će sve dalje nasrtati na šumske zemlje i pretvarati ih u poljoprivredne. Pogotovo jer se naglo množi, a nema mogućnosti za druge vrste uposlenja.^ Poredba šuma sa stokom izvršena je u tablici »Šume prema stoci« (tabela 3). U toj se tablici navodi broj stoke po srezovima,8 te površina 3 Podaci po Dr. Marinovića Sumskoprivrednoj geografiji, st. 114 Beograd 1934. Postotak šumovitosti 52 za Vrbasku banovinu, kako ga Marinović tu navodi (st. 327) po podacima Ministarstva šuma i rudnika, nije tačan. 4 Podaci o stanovništvu uzeti su od Statističkog odsjeka Banske uprave Vrbaske banovine po popisu iz 1931. god. 5 Marinović : Šum. priv. geografija, st. 114. 6 Ta se granica uzima sa 31 ha na 100 stanovnika. Vidi: En dres : Forstpolitik, st. 7. Berlin 1922. 7 Po podacima Statističkog odsjeka Banske uprave Vrbaske banovine. 8 Množina stoke po vrstama u 1934. god. navodi se po podacima Statističkog odsjeka Banske uprave Vrbaske ´banovine. 171 |