DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 81     <-- 81 -->        PDF

Cl. 11 otpada, jer je to pitanje već redovnim administrativnim putem povoljno
riješeno.


. Čl. 12 nije sretno stilizovan, jer se u uredbu sa zakonskom snagom ne unose
anuelni zakoni. Plaćanje javnih dažbina tereti nerazmjerno čitavu šumsku privredu.
Olakšanje plaćanja tih dažbina važno je naročito za pasivne i. o. Ako to olakšanje za
sve, a osobito za pasivne i. o. izostane, postavlja se pitanje potrebe donošenja uredbe
uopće.


U pogledu čl. 13 treba imati na umu, da neplodnih (krševitih) i poljoprivredno
neupotrebivih površina (nepristupačnih) nema u tolikoj mjeri, da bi se mogla osjetiti
olakšica oslobođenjem od poreza. Proglašenjem mnogih šuma na kršu stalno zaštitnima
olakšalo bi se stanje, jer se ne ´bi plaćale ostale javne dažbine. Stav 2 toga člana
otpada, jer g. ministar finansija ne pristaje, da se branjevine (zabrane) oslobode od
poreza, što bi bila velika olakšica.


Dužan općinski prirez (čl. 15) ne mogu pasivne i. o. platiti ni u polovici. Mogućnost
naplate druge polovice također je problematična.


Čl. 17. Pasivne i. o. nisu u stanju da u roku od 3 godine, a ni ,u dužem roku,
otplate dug svome osoblju. Prema tomu dug će ostati i dalje, ako nadzorna vlast ne
dozvoli daljnje trošenje osnovne glavnice, a to ona ne smije dozvoljavati, već mora
zabranjivati.


Čl. 19. Pomoć bana od 3 milijuna pasivnim i. općinama, sve kad bi bila i trajna,
ne dostaje ni u polovici, pogotovo ne za 5 godina, jer ni novac ni vrijeme ne odgovara
stvarnoj trajnijoj potrebi.


Čl. 21. Ne vidim opravdanoga razloga ni velike prednosti finansijske i socijalne
prirode u tomu, što će službenici i. o. sticati pravo na ličnu penziju istom poslije


15.
god. službe, a ne poslije 10.
Čl. 23 je neizvediv, jer nema sankcije. Cijelih selišta gotovo nema, a /i selišta
koriste zajednički vrlo mnoge porodice.


čl. 24 otpada, jer ne može da usvoji g. ministar finansija.


Čl. 25, stav 1 otuđiti će imovne općine još više od naroda i nanijeti će više
nioralne štete nego materijalne koristi, jer besplatno podavanje građevnoga drveta
siromašnim članovima u slučaju vatre, snijega i vode nije kroz 60 godina ugrožavalo
niti će u buduće ugrožavati opstanak i. o.


Gosp. ministar finansija ima pravo, kad u svojem pismu tor. 38.671 od 15-XI-1937
preporučuje g. ministru šuma i rudnika, da se ovom prilikom staro i razbacano zakonodavstvo
i. o. ujedini, drugim riječima, da se donese novi zakon . imovnim općinama,
ali putem uredbe.


Kako g. ministar, koji je inače pravoužitnik jedne vrlo siromašne imovne općine,


smatra da bi trebalo pristupiti mogućnosti komasacije šumskih kompleksa, teško je


shvatljivo. Šumski kompleksi imovnih općina i suviše su komasirani i može se raditi


samo
o njihovoj boljoj arondaciji sa posjedom susjednih zemljišnih zajednica, držav


noga
erara, privatnika, a za to je potreban specijalan zakonski propis.


Primjedba g. ministra finansija, da bi položaj službenika i. o. trebalo izravnati


sa položajem banovinskih službenika, umjestan je, kao što je poželjno i to, da šume


barem pasivnih imovnih općina postanu banovinsko vlasništvo i da se s vremenom


barem ekonomski koordiniraju sve danas tako rasparčane i raznorodne seljačke šum


ske i pašnjačke narodne ustanove (imovne općine, zemljišne zajednice, agrarne šume).


Izjednačiti službeni odnos službenika i. o. prema njihovom poslodavcu analogno bano


vinskim službenicima jedan je korak k tome cilju.


Isto je tako teško razumjeti, kako g. ministar finansija smatra, da »umjesto
stalne (?) pomoći (čl. 19) imovne općine treba da smanje izdatke oko paušalnih mjesečnih
nagrada i da postignu povoljnije uslove za svoja dugovanja odlaganjem tpla


ćanja otplata.« Stalna pomoć bana nekojim i. o. nije predviđena, već samo kroz
195