DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Cl. 11 otpada, jer je to pitanje već redovnim administrativnim putem povoljno riješeno. . Čl. 12 nije sretno stilizovan, jer se u uredbu sa zakonskom snagom ne unose anuelni zakoni. Plaćanje javnih dažbina tereti nerazmjerno čitavu šumsku privredu. Olakšanje plaćanja tih dažbina važno je naročito za pasivne i. o. Ako to olakšanje za sve, a osobito za pasivne i. o. izostane, postavlja se pitanje potrebe donošenja uredbe uopće. U pogledu čl. 13 treba imati na umu, da neplodnih (krševitih) i poljoprivredno neupotrebivih površina (nepristupačnih) nema u tolikoj mjeri, da bi se mogla osjetiti olakšica oslobođenjem od poreza. Proglašenjem mnogih šuma na kršu stalno zaštitnima olakšalo bi se stanje, jer se ne ´bi plaćale ostale javne dažbine. Stav 2 toga člana otpada, jer g. ministar finansija ne pristaje, da se branjevine (zabrane) oslobode od poreza, što bi bila velika olakšica. Dužan općinski prirez (čl. 15) ne mogu pasivne i. o. platiti ni u polovici. Mogućnost naplate druge polovice također je problematična. Čl. 17. Pasivne i. o. nisu u stanju da u roku od 3 godine, a ni ,u dužem roku, otplate dug svome osoblju. Prema tomu dug će ostati i dalje, ako nadzorna vlast ne dozvoli daljnje trošenje osnovne glavnice, a to ona ne smije dozvoljavati, već mora zabranjivati. Čl. 19. Pomoć bana od 3 milijuna pasivnim i. općinama, sve kad bi bila i trajna, ne dostaje ni u polovici, pogotovo ne za 5 godina, jer ni novac ni vrijeme ne odgovara stvarnoj trajnijoj potrebi. Čl. 21. Ne vidim opravdanoga razloga ni velike prednosti finansijske i socijalne prirode u tomu, što će službenici i. o. sticati pravo na ličnu penziju istom poslije 15. god. službe, a ne poslije 10. Čl. 23 je neizvediv, jer nema sankcije. Cijelih selišta gotovo nema, a /i selišta koriste zajednički vrlo mnoge porodice. čl. 24 otpada, jer ne može da usvoji g. ministar finansija. Čl. 25, stav 1 otuđiti će imovne općine još više od naroda i nanijeti će više nioralne štete nego materijalne koristi, jer besplatno podavanje građevnoga drveta siromašnim članovima u slučaju vatre, snijega i vode nije kroz 60 godina ugrožavalo niti će u buduće ugrožavati opstanak i. o. Gosp. ministar finansija ima pravo, kad u svojem pismu tor. 38.671 od 15-XI-1937 preporučuje g. ministru šuma i rudnika, da se ovom prilikom staro i razbacano zakonodavstvo i. o. ujedini, drugim riječima, da se donese novi zakon . imovnim općinama, ali putem uredbe. Kako g. ministar, koji je inače pravoužitnik jedne vrlo siromašne imovne općine, smatra da bi trebalo pristupiti mogućnosti komasacije šumskih kompleksa, teško je shvatljivo. Šumski kompleksi imovnih općina i suviše su komasirani i može se raditi samo o njihovoj boljoj arondaciji sa posjedom susjednih zemljišnih zajednica, držav noga erara, privatnika, a za to je potreban specijalan zakonski propis. Primjedba g. ministra finansija, da bi položaj službenika i. o. trebalo izravnati sa položajem banovinskih službenika, umjestan je, kao što je poželjno i to, da šume barem pasivnih imovnih općina postanu banovinsko vlasništvo i da se s vremenom barem ekonomski koordiniraju sve danas tako rasparčane i raznorodne seljačke šum ske i pašnjačke narodne ustanove (imovne općine, zemljišne zajednice, agrarne šume). Izjednačiti službeni odnos službenika i. o. prema njihovom poslodavcu analogno bano vinskim službenicima jedan je korak k tome cilju. Isto je tako teško razumjeti, kako g. ministar finansija smatra, da »umjesto stalne (?) pomoći (čl. 19) imovne općine treba da smanje izdatke oko paušalnih mjesečnih nagrada i da postignu povoljnije uslove za svoja dugovanja odlaganjem tpla ćanja otplata.« Stalna pomoć bana nekojim i. o. nije predviđena, već samo kroz 195 |