DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 82 <-- 82 --> PDF |
vrijeme od pet godina. Teško je domisliti se, koje su to paušalne mjesečne nagrade, koje bi se mogle smanjiti kod pasivnih i. o., da bi se uštedila svota od po 3 milijuna dinara godišnje, a kroz pet godina. Ne može se ni od čega uštediti, a da to ne bude na štetu samoga gospodarstva. Uporedimo li izneseno naše opće i ovdje za sad brojkama nedokumentovano gledište sa tekstom ured´be, odnosno s onim što ta uredba ima da dade, vidimo samo jednu pozitivnu stranu: narodu se vraća njegovo pravo raspolaganja sa osobljem, dakle nešto što mu je bez određenih zakonskih pretpostavki bilo oduzeto, a čime mu je bila nanesena znatna moralna i još veća materijalna šteta (u pogledu personalnom i raznih kupoprodaja). Devet članaka rješava službeničko pitanje, po svim izgledima na štetu toga osoblja, i ako smatram potrebnim, da se izvrši krajnja, ali razumna štednja u osoblju kako stručnom, tako i čuvarskom. Ništa nije učinjeno za riješenje glavnoga zadatka: zabrane daljnjega trošenja konkretnoga osnovnoga šumskoga kapitala, koji je kod svih i. o. daleko ispod normale; ništa bitno nije učinjeno, da bi se smanjili godišnji izdaci za lične potrebe, javne terete, dugove. Tekst uredbe ne odgovara njezinom naslovu. Ovim povodom dodajem, da na žalost još nismo naučili -da se u našem šumskopolitičkom životu držimo osnovnog principa, a taj je: koordinacija i koncentracija stručnih snaga u cilju racionalizacije i intenzivisanja naše postojeće kulture šuma. Ostavimo na čas po strani probleme o pošumljavanju krševa i goli jet i, probleme o podizanju ekspresnih šuma, zagradivanju bujica, melioraciji suvata i planinskih pašnjaka, unutrašnjoj kolonizaciji i t. d., jer za to treba ogroman kapital u novcu, a uspjesi su više puta problematični. Uzmimo u ruke pomenuti naš primarni zadatak, da sačuvamo narodu šume i državne i nedržavne i na relativnom, a pogotovo na apsolutnom šumskom tlu, kojih preko noći nestaje. To bi imala biti naša dnevna zapovijed! Izbjegnimo stručnoj bruci, da lajici gledaju, kako se n. pr. na unutrašnjim stranama gornjega Velebita satire šuma, jer ne znamo naći srestava za obranu, dok istovremeno imamo dovoljno sredstava da sa znatnim troškom iz fonda za posumljavanje podižemo šume s primorske strane iste planine, te da iz istoga fonda svakako za nekoliko decenija, a možda već i za nekoliko godina pošumljavamo ono, što se danas devastira i to sa neuporedivo većim troškovima, nego bi nas danas stajalo sačuvanje tih šuma, koje su potrebne i u javnom interesu. Ne izgledamo nikako lijepo u očima javnosti, kad bespomoćno gledamo i trpimo satiranje šuma, jer nismo znali da osiguramo sredstva za prvu dužnost dobrog gospodara, t. j . da sačuvamo što imamo, pa kad poslije nekoliko godina sa nekim neshvatljivim zanosom udešavamo »dane za posumljavanje« i sastavljamo »molitvu šume«, a to opet samo zato, jer smo u ovom drugom slučaju znali da osiguramo potrebna novčana sredstva. Dakle, sasvim obrnut red stvari! Zato nam tako i ide. Mi šumarski stručnjaci bolujemo od neke stručne autointoksikacije. Mi hoćemo kao i naš primitivni seljak da imamo na broju što više zemlje, pa ma kako ju obrađivali. Mi hoćemo pod svoju vlast i suvate i planinske pašnjake, sve krševe i golijeti, sav lov na površini čitave države. Mi izlazimo iz naših šuma, kao da smo u njima posvršavali sve poslove i osigurali racionalno gospodarstvo, a toliko ;posla imamo u svojoj vlastitoj kući, jer su nam šume izložene sa svih strana, pa treba da ih branimo svim našim snagama. Istom onda, kad smo ih obranili, treba da ih obrađujemo, da ih rekonstituiramo, da uredimo mnoge očajne branjevine, da sve raspoložive novčane kapitale ulažemo u melioracije odnosno u dizanje produktivnosti i vrijednosti postojećih šuma. Prije prelaza na posumljavanje krševa i golijeti treba da pogledamo na ogromne pašnjake, koji su bili i po svojoj stanišnoj kakvoći i sastojinskoj formaciji prave šume, da ih nastojimo vratiti šumskoj kulturi, a ne da osvajamo nove terene, koje opet nećemo moći da sačuvamo, jer podizanje, kompletiranje, njegovanje i stručno 196 |