DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 86 <-- 86 --> PDF |
i teškoj našoj njivi. No zaista on je to bio, a nije to možda postao s naslova ove latinske rečenice onog momenta, kad se pročula tužna vijest o njegovoj smrti u sanatoriju u slovenskim planinama, daleko od rodbine, drugova i prijatelja, daleko od Banje Luke, koju je nada sve volio, u kojoj je službovao cijelo vrijeme od samog početka, u kojoj se oženio, u kojoj sada ostavlja najmilije, što je imao na svijetu: ženu i sinčića. Službovao je u najteže vrijeme, koje se neće ucrtati najzlatnijim slovima u povijesti našeg šumarstva. Istorija — površna i nepravedna kao uvijek — prebacit će i na Nikifora tisući dio odgovornosti za sve što se događa, za sve što će se našim potomcima šumarima činiti nevjerovatnim i nemogućim i što će izazvati osmjeh ironije i nepovjerenja kod svih, koji će čitati naše uekrologe: »gle, u ono doba bili su u šumarstvu sami kapaciteti; valjanci i poštenjaci, ala je ta struka morala onda cvjetati«. Nikiforov se rodio 30. V. 1897. u gradu Voronežu, gdje je svršio osnovnu školu, a gimnaziju je pohađao u Borisogljebsku. Maturirao 1916. i otišao je odmah u rat. Svršio je oficirski tečaj i unapređen je za potporučnika. Kada su zavladali »boljševici« (frakcija komunističko-terorističike partije), bio je aktivan protivnik njihove. anacionalne i asocijalne politike i destruktivnog rada. Kao pošten i hrabar čovjek branio je svoje uvjerenje sa najvećom dosljednošću: i riječju i djelom. Ali čekao je nestrpljivo svršetak svjetskog pokolja, da bi mogao nastaviti studije. Šumarstvo ga je uvijek privlačilo, no tek g. 1923. mogao je da se upiše u gosp.-šum. fakultet sveučilišta u Beogradu. Kao student cijelo je vrijeme radio u jednom državnom nadleštvu (Državnoj statistici) u svojstvu dnevničara i treba čovjek da se divi njegovoj volji, inteligenciji, elanu i relativnoj brzini, sa kojom je svršio fakultet ne zaostavši iza svojih kolega, koji su nesmetano učili bez stalne brige za nasušni hljeb. Sve i pored toga ogromnog napora i posla nije se klonio društva, već. naprotiv, bio je neobično društven, živ i duhovit, rado priman i dočekivan na svim zabavama, koje ga nisu smetale ni u službi ni u studijama. Njegova neobično jaka inteligencija i marljivost pružala je najčvršću garanciju za to, da će taj čovjek učiniti mnogo dobra i korisna za struku. No sudbina je, da tako reknem, htjela drugačije. U državnoj službi nije proveo ni punili 10 godina. Cijelo je vrijeme službovao u B. Luci. Pred smrt je premješten za šefa Šumske uprave u San ski Most, ali čini se, da nije ni nastupio ovu dužnost: njega, do tada potpuno zdravog i snažnog, iznenada, na sveopće naše zaprepašćenje, zgrabila je sušica i otela ga iz naše sredine. Mir pepelu ujegovom i vječni pokoj njegovoj duši! A. P. t ANTE BALIČEVIĆ, šumarski nadsavjetnik u miru, bivši dugogodišnji član Jugoslovenskog šumarskog udruženja u Zagrebu, preminuo je 19. februara 1938. godine u 64. godini života u Karlovcu, Slava našem drugu i Iahka mu zemljica. Jugoslov. šumarsko udruženje. PROMJENE U SLUŽBI. Unapređeni su: Tabaković M. T o d o r, za podšumara 9 grupe kod šum. uprave u Turbetu; .1 e 1 e n č i ć Leopold, za podšumara 9 grupe kod šum. uprave u Boh. Bistrici; A r s 1 a ti a g i ć M. A r i f, za šumara 9 grupe kod šum. uprave u Ljubuškom; Ma j er J. T o m o, za šumara 9 grupe kod šum. uprave u Kostanjevici; Vavr a E. Josip , za pom. tehnič. manipulanta 9 grupe kod Dir. šuma u Sarajevu; Vlaho .1. Zvonimir, podšumar 9 grupe kod šum. uprave u Olovu; Feri ć inž. Ilija , za v. d. direktora direkcije šuma 5. grupe kod II. ban. imovne općine u Petrinji; 200 |