DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1938 str. 33     <-- 33 -->        PDF

razvrstati i sekvoja. U drugu grupu spadale bi vrste, koje nikako ne podnose
stagnantnu vodu, a to su bagrem, pseudočuga, ariš i donekle (bar
po našem iskustvu) koprivić i javor. U treću grupu spadaju one vrste,
koje zahtevaju mnogo više vlage, a podnose bez štete stalno mokra mesta.
To su jasen, lipa, omorika i naravno vrba.


Prema tome na povoljnim bonitetima i vrstama tla pri daljem pošumljavanju
trebalo bi ove vrste svakako probati u većem broju. Ali
veoma je teško odrediti od oka sva svojstva tla, a i pedološka analiza ne
pruža nam solidan osnov za praktično iskorišćavanje. To je još jedan
razlog u korist stvaranja mešovitih sastojina, pored onih bezbrojnih prednosti
mešovitih sastojina, koje su poznate svakom šumaru. Prema
vlažnosti tla, koja se ipak može odrediti mnogo lakše i sigurnije, treba
probati i stvarati mešovite sastojine, a bezuslovno uvoditi džbunje bilo


SI. 26. Omorika između redova ribizle, iposadena u 1936 god. Međuprostor iskorišten
jagodama. Fotografisano u julu 1937 god.


istovremeno bilo kao prethodne sastojine. U okolini Sarajeva do 1000 mt.
nadmorske visine trebalo bi probati u većoj količini crveni hrast, brest i
ariše sa različitim terajućim vrstama, u prvom redu eleagnusom. Na
žalost još ne možemo preporučiti hameciparis i sekvoju, pošto su one
tek u stadiju ogleda.


Još jednom bezuslovno preporučujemo što veću upotrebu eleagnusa,
jer njemu ovde naročito prija podneblje. Preporučuje se za žive
ograde, vetrobrane, mede, bujične popuzine, osipine, nasipe, strme
terene i si.


235