DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1938 str. 47 <-- 47 --> PDF |
t. j . kako da unapredimo na prvom mestu pašnjačku kulturu i livadarstvo, da bi nam to bila u neku ruku kultura-zaštitnica naših šuma i predstraža protiv napada seljaka »žednog« zemlje. Kad smo saznali za osnivanje šumsko-meliorativne stanice na Sedreniku, mi smo imali utisak, da će se u njoj ispitivati poljoprivredne kulture, koje mogu uspevati u šumskom pojasu u vezi sa šumskom privredom, kao što su: voćarstvo u brdskim krajevima, baštovanstvo, lekovito bilje, livadarstvo^ pašnjaci, šumski pašnjaci, kultura medonosnog bilja za unapređenje pčelarstva, kultura aromatičnog bilja u cilju proizvodnje eternih ulja, mlekarstvo i t. d. Poljoprivredni stručnjaci mogu nama šumarima biti od velike pomoći i koristi u toliko, što će s nama zajedno raditi na unapređenju svih tih kultura, pa da kroz te kulture poboljšamo uslove života okolnog stanovništva, posle čega bi naravno bio podignut standard života seljaka, a to bi dovelo do rentabilnosti šumske kulture i kod nas. Sasvim je pogrešno mišljenje, da se šumska kultura može učiniti rentabilnom, ako mi veštačkim putem, hemijskim đubrenjem, ubrzamo rastenje šume i ako između redova zasađenih šumskih sadnica gajimo poljoprivredne kulture, dok se ne formira sklop »ekspresno rastućih« sadnica. Zašto prestati sa poljoprivrednom kulturom na tome zemljištu i zar nije šteta uklanjati džbunaste i odrasle voćke, malinjake, kupinjake, jagodnjake, kad se formira sklop šume. Zašto umanjivati narodnoj privredi jedan dohodak od kultura, koje su počete kao međukulture, a koje se mogu održavati kao stalne kulture. Drugim recima, mi moramo sami nastojati da na zemljištu, na kome danas ne postoji šuma, omogućimo najrentabilniju kulturu, ako tu ima uslova za takvu kulturu, a da oko nje vršimo pošumljavanje stvarnih goleti, krša i neproduktivnog terena. Ne možemo ograditi naše šume kineskim zidom! Mi ne možemo voditi jednu suverenu šumsku politiku i apsolutnu šumsku privredu bez obzira na ostale kulture. Jedan od razloga za nasrtanje na šume i uništavanje šuma jeste baš u tome, što mi ne poklanjamo dovoljno pažnje svim ostalim kulturama, koje se razvijaju pored šume, u njoj i oko nje. Zato mi smatramo, da je šumsko-meliorativna stanica na Sedreniku pogrešno uputila svoja opažanja. Na jednom šumskom terenu moraju biti jasno povučene granice između raznih kultura: šuma, pašnjak, livada, voćnjak, baštovanstvo, lekovito bilje (kao kultura), pčelinjaci sa kulturom medonosnog bilja itd., a svim tim kulturama šuma ima da služi kao zaštitnica. Ako se u eksperimentima pokaže, da jedna kultura može staln o uspevati na jednom šumskom zemljištu, onda najosnovnija načela narodne privrede nalažu, da ta kultura tu i ostane. To bi imao biti duh pokreta č šumskomeliorativne ogledne stanice na Sedreniku. Nemamo mi ni vremena ni kapitala da održavamo međukulture samo zato, da nam »izvlače« šumske sadnice, da bi one brže rasle i bile rentabilne. Ako je zemljište na Sedreniku relativno šumsko zemljište, onda je sasvim deplasirano kultivisati na njemu šumske sadnice i to još đubriti ih štalskim i veštačkim gnojivom. Koliko je to neracionalno! Zar na zemljištu, na kome tako divno uspevaju jagode, kupus i krompir, treba gnojiti šumsku sadnicu veštačkim gnojivom? To ne bi palo na pamet ni prenaseljenom Švajcarcu ni stešnjenom Belgijancu i Holanđaninu, koji otima 249 |