DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1938 str. 63 <-- 63 --> PDF |
nički izražava pisac) djeluje vrlo povoljno na uspjeh sadnje. To kamenje štiti biljku od vjetra i od prekomjerne insolacije, sprečava nastajanje korova i zadržava vlagu u zemlji. Mi smo istakli, da se sa troškovima umjetnog pošumljavanja na kršu mora štediti, te da se mora raditi najjednostavnije i najbrže, da bi se dobio relativan uspjeh. Za to pak nijesu potrebni nikakvi osobiti, profesionalni radnici nego poljoprivredni radnici, koji će najbolje i najbrže shvatiti način i metodu sadnje i kopanje jama, a imaju za to i izvjesnu rutinu . Pošto se sadnja izvađa po radnicima regrutovanim od poljoprivrednika u rano proljeće i u kasnu jesen, to je sasma razumljivo, da će ta radna snaga biti jeftina, a nadnice nikako veće od 20—25 dinara. Profesionalni radnici tražili bi, naročito u ljetno doba, kada je pisac sa sadnjom eksperimentirao, puno veću nadnicu. Iskopavanje jama na kršu ne vrši se nikada pomoću lopate, jer je to nemoguće osim u plodnim i dubokim dolinama. To se vrši ašovom, pijukom i čuskijom, pošto se moraju probijati pukotine krša, dok se nade mjesto za razvitak korijenja. Takve se jame kopaju najviše 15—20 cm duboko i isto toliko široko, a ne 50 cm, jer to na kršu nije moguće. Nije to ni potrebno, pošto se na kršu sade biljke četinjara (omore i crnog bora) sa dvije godine starosti, a biljke listača (hrasta, jasena, bagrema, javora) od jedne godine starosti, pa je njihovo korijenje dugo najviše onoliko, koliko su duboke jame (20 cm). Naravski, da se tu misle biljke, koje su normalno njegovane . šumskom rasadniku iz okolice i sa iste apsolutne visine, a ne biljke, koje su odnjegovane u rasadniku dubokog i plodnog zemljišta i uz veliku potrošnju đubreta (stajskog ili umjetnog), jer takve biljke imaju dulje korijenje, koje poskupljuje sadnju i kopanje jama. Takve se biljke ne mogu akomodirati svojoj okolici i ne mogu podnašati sve one loše utjecaje tla i vazduha (slaba fiziološka prehrana, slaba vlaga tla i zraka, transpiracija, mraz i vjetar). Oprobana je činjenica, da je crni bor najpodesnija biljka za kultivisanje na kršu, jer najbolje odolijeva mrazu, vrućini i buri, najbolje poboljšava tlo i štiti ga protiv bure dot. »otpuhivanja«, kako se izražuje pisac. Pri zaključku članka naveo je pisac oko 87 vrsta biljaka, s kojima će eksperimentirati na ogledno-meliorativnoj stanici, da bi dokazao, da se s tim biljkama može krš pošumljavati. Tu je naveo i mnoge egzote i biljke, sa kojima se pri sadnji na kršu ne prakticira, a što se nikako ne bi ni preporučilo. Da se uzmogne odrediti, koja se biljka treba saditi na kršu, potrebno je znati, kako ona podnosi prilike na kršu. U svome članku pisac je istakao na više mjesta, kako je brijest brzo rastao i u jednoj godini da je dostigao visinu bez dubrenja 65 era, a sa dubrenjem 1,32 metra. No zaboravio je navesti, da svi brijestovi (a naročito gorski brijest) rastu u mladosti brže od svih ostalih biljaka. Brijestovi traže dobro tlo, a samo poljski brijest podnosi slabo (mršavo) tlo, pa je vrlo dobar za pošumljivanje krša. 265 |