DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1938 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Da bismo znali, koju ćemo biljku upotrijebiti za sadnju na kršu s «obzirom na klimatski optimum, trebamo znati, da drveće naše Otadžbine zauzima tri pojasa (klimatska optimuma) po Mayeru i to: 1) Castanetum u nadmorskoj visini od 300—1200 metara. Glavne su vrsti ovog optimuma: hrast, kesten, cer, koščela, jablan, jasen, brijest, grab, čempres, crni bor, primorski bor, alepski bor i pinjol, dakle drveće koje ćemo uzimati u obzir pri umjetnom pošumljivanju na kršu. 2) Fagetum u visini od 1300—2200 met. nad morem. Tu dolazi bukva, hrast, brijest, breza, grab, trešnja, joha, jablan, jasen, vrbe, lipe, crni bor, munika, molika, omora, jela i ariš, dakle biljke koje bi se mogle još sa uspjehom upotrebljavati za sadnju u višim nadmorskim položajima krša, naročito u Južnoj Srbiji i višim krajevima Crne Qore i Hercegovine. O trećem optimumu (picetumu) iznad 2200 metara nadmorske visine nećemo govoriti, jer je na kršu ta zona bez vegetacije i ne dolazi u obzir za pošumljivanje. Samo prva dva podneblja mogu nas interesirati s obzirom na kultivisanje krša, jer tu još postoje povoljni klimatski faktori, o kojima u glavnom zavisi rast i uspjeh. Tako je u Castanetumu godišnja temperatura 13—17°, vlaga 50—60%, a oborine 100—200m/m. U fagetumu temperatura iznosi 10°, vlaga 80%. a oborine 200 m/m. Tih se optima moramo pridržavati i neće nam mnogo koristiti umjetno gnojenje biljaka, ako odstupamo od tih optima, tim više što je poznato, da razne biljke, a naročito četinjari, slabo reagiraju na gnojenje. Po Ebermayeru na 1 hektaru površine upotrijebi krompirova biljka 120 kg kaliuma, 30 fosfora i 37 kg vapna; repa upotrijebi 184 kg kaliuma, 32 kg fosfora i 40 kg vapna; trave upotrijebe 72 kg kaliuma, 24 kg fosfora i 50 kg vapna. Bukva naprotiv na istoj površini primi samo 15 kg kaliuma, samo 14 kg fosfora, a 96 kg vapna; smreka: 9 kg kaliuma, 8 kg fosfora, a 70 kg vapna; bor: samo 7 kg kaliuma, samo 5 kg fosfora, a 29 kg vapna. Kako se iz gornjih podataka vidi, šumskodrvećepuno više troši vapna nego kaliuma i fosfora, dapače je kod omore i bora ta potreba na kaliumu u odnosu prema poljoprivrednim produktima upravo neznatna. Ovo govori u prilog činjenici, da šumske biljke, a naročito četinjače, ne trpe umjetno gnojenje. Glavno je, da se biljka sadi na krečnjaku (vapnencu); ona će onda sama moći da apsorbira najnužniju količinu hranivog vapna. S obzirom na to. da poljski produkti (žitarice, povrće i voće) produciraju škrob, slador i bjelančevinu, a šumsko drveće sam o celu lozu , sasma je razumljivo, da ćemo na relativnom šumskom tlu producirati poljoprivredne produkte, pa prema tome odgajanje voćaka na kršu ne samo da nije oportuno, nego jebez svrhe. Pisac se puno razmeće sa zalijevanjem biljaka u ljetno doba, da bi postigao što veći rast u visinu, htijući time povisiti transpiraciju, pa zaključuje, da bor i omorika nijesu nikako reagirali na njegove pokuse, te da su prema ostalim biljkama (listačama) puno zaostali i rastu (tvrdeći da su biljke u mladosti zakržljale). Da oborim ovu njegovu činjenicu, navešću slijedeće: 266 |