DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1938 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Skoro sve ove nove vrste bile su različito negovane: prašene 2 do
9 puta u sezoni i dubrene nitrofoskalom i stajskim đubretom razne
količine.


U proletnju sadnju spadaju i egzote, o kojima će biti reč kasnije.
Sem toga u proleće su posađeni i stari prijatelji: 1000 komada bresta,
3000 kom. hrasta, 200 kom. katalpe, 200 kom. duda, a u ogradi i vetrobranima
i kao terajuće vrste u redovima: gledičija oko 6500 kom. i
berberis 2900 kom. I nove i stare vrste posađene su u redove sa terajućim
vrstama i bez njih. U glavnom je primljen sledeći sistem: hrast
sa gledičijom, hrast sa berberisom, hrast sa maklurom; zatim beli bor,
javor, jasen i brest u iste tri kombinacije. O uplivu terajucih vrsta prve
godine, razume se, ne može se ništa reći, pošto su sadnice još preniske.
Ali preduzeti su opiti sa prethodnim sadenjem istih terajucih vrsta, koje
su navedene: u redovima ostavljena su mesta za glavne vrste, koje će
se uneti 1938. i 1939. god. Sve vrste proletnje sadnje nisu imale gubitka
sem u padinama i udubinama, gde se ćelo leto zadržavala stagnantna
voda Ovaj gubitak je ispod 5%. Prirast svih vrsta nešto je (usled hladnog
leta) usporen pri upoređenju sa prvom godinom, ali je ipak potpuno
zadovoljavao. Tako su vrste posađene u 1937. god. dale prirast: beli
bor 0, javor 30—80 cm., maklura 20—70 cm., omorika 10—25 cm., brest
50—120 cm., hrast 20—40 cm., dud 30—40 cm., berberis 30—80 cm.,
gledičija 10—100 cm. Dud, kao i prošle godine, nije pokazao uspeha; i
ako se sav održao u životu, nije dao normalan prirast.


Što se tiče vrsta, koje su ovde već dve godine, one su pokazale
sledeće rezultate:


Crni bor (si. 4.) ponašao se isto tako kao i prve godine i sve nade
na potpunu asimilaciju dubriva nisu se opravdale. Ni sva moguća nega
ni đubrenje nisu mogli postreknuti ga na ubrzanje prirasta. On je ostao
i druge godine potpuno ravnodušan prema svemu tome. Njegov srednji
prirast, bilo sa negom bilo bez nje, iznosio je za 1937. g. svega 37 cm.,
i^ ako je stupio već u 8. godinu života, a u drugu godinu stanične ere.
Četiri-godišnji bor pokazao je isti uspeh. Prirast se potpuno zaustavio


10. jula, odnosno i mnogo ranije, za 3 meseca čak ranije nego kod drugih
vrsta.
U red pozitivnih vrsta pre svega spada crveni hrast (si. 5.). Kako
je navedeno, hrast je bio posejan u rasadniku 1936. g. i u većoj količini
upotrebljen je za letnju sadnju iste godine, a ostatak za proletnju sadnju
1937. g. Srednji prirast hrasta letnje sadnje u toku druge godine iznosi
70 cm., a proletne (za isto vreme) 50 cm. Maksimum letnje sadnje je


1.10 mt., a proletnje 85 cm. Maksimum je postignut unošenjem đubreta,
oko 20 kgr. na sadnicu. Prirast se obustavio krajem avgusta, usled
velikih hladnoća, a 1936 godine tek krajem septembra. Dakle imamo
primerke hrasta posejanog u aprilu 1936. g., koji je visok 1.70 mt. i to
u starosti od 1 godine i 4 meseca (si. 6.). Interesantno je pretpostaviti,
šta bi dao isti hrast pri istom negovanju negde u nizini sa većim vegetacionim
periodom i većom toplotom. Treba napomenuti, da je i hrast
ove godine nešto nastradao od vode u padinama, odnosno obustavio je
prirast. Inače, srednji prirast jednogodišnjeg hrasta je manji nego prošle
godine: 25 cm. umesto 40 cm. U većini slučajeva imao je tendenciju
razgranjavanja.
211