DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Ing. Z. TURKALJ (OGULIN):


O SPECIFIČNIM ODLIKAMA, TEŽINI
I JAČINI NAŠE DIVLJAČI


(SUR QUELQUES CARACTÉRISTIQUES DE NOTRE GIBIER)


U zadnje vrijeme .raspravljalo se dosta u našim lovačkim listovima


o težini naše divljači. Mišljenja pojedinih lovaca razilazila su se diametralno
i iznašane su posve oprečne tvrdnje i s obzirom na stanište i s
obzirom na divljač. Svrha je ovoga članka, da ukratko prikaže moja
opažanja tokom zadnjih godina, a koja se odnose na divljač u slobodnim
lovištima. Poznato je, da se kod divljači u zatvorenim lovištima i ogradama
umjetnim hranenjem kao i dodavanjem kemijskih supstanca za
tvorbu rogovlja mogu postići posve drugi rezultati. Isto tako mogu se
križanjem pojedinih odlika divljači i obnovom krvi postići novi uspjesi.
Moja opažanja odnose se na divljač visokog lova i to specijalno na srne
i na vel. tetrijeba.
U glavnom su četiri faktora, koji utječu na kvantitativno i kvalitativno
stanje visoke divljači (naročito vel. tetrijeba). To su: klima, zemljište
(sastav tla), vrsta kulture (način gospodarenja) i mir (veličina šumskih
kompleksa). Temelj jest, da težina il jakost divljači ovisi u prvome
redu o hrani. Zemljište daje hranu biljnom pokrovu, stoga postoji
ovisnost između zemljišta, klime i biljnog pokrova. Od bilja dobivaju
životinjski organizmi hranu, uslijed čega kemijski sastav zemljišta ima
velik upliv na kvalitativni razvitak životinje. U glavnom tijelo divljači
zahtijeva za svoj razvitak hranu, u kojoj se nalazi dosta vapna i fosfora.
Pa kako divljač te materije ne dobiva izravno iz zemljišta, već kroz
biljnu hranu, važne su one biljne vrste, koje sadrže dosta vapna i fosfora
(kalcijskog fosfata). Staništa visoke divljači u Velikoj i Maloj Kapeli su
vapnena i! dolomitna. Ona su nastala površinskim trošenjem vapnenih i
dolomitnih naslaga i čine izrazito područje krša. Prema tome ta staništa
kao izrazita vapnenasta pružaju u obilnoj mjeri onu biljnu hranu, koja je
od važnosti za razvitak kosti i mišičja divljači. Dosljedno tome tvrdim;
da je na priliku kapelski srnjak jači i teži od slovenačkog, a jednako i
kapelski tetrijeb.


Razvoj i jačina rogovlja kod srnjaka ovisi — osim o spomenutim
uvjetima — još i o drugim faktorima. U pravilu u lovištima sa jednakim
klimatskim i lovno-uzgojnim prilikama ovisna je kvaliteta rogovlja o
težini tijela. I ako sam priličan broj kapelskih srnjaka vagao i mjerio im
rogovlje, ipak nemam toliko statističkih podataka i za duži niz godina,
da bih mogao uporedenja provesti i grafički prikazati. Stoga donosim
ovdje jedan grafički prikaz iz njemačkih lovišta od Herberta von Wissmann-
a (Deutsche Jäger-Zeitung 1930). Iz toga se grafikona vidi, da se
krivulja kvalitete rogovlja podudara u glavnom sa krivuljom težine
tijela u normalno razvijenih srnjaka. No iz toga ne slijedi, da normalno
razvijeni srnjaci u jednom lovištu i sa razmjerno manjom težinom ne bi ´
mogli imati vrlo dobre rogove. Ličnim opažanjem ustanovio sam, da su


312