DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Ing. Z. TURKALJ (OGULIN): O SPECIFIČNIM ODLIKAMA, TEŽINI I JAČINI NAŠE DIVLJAČI (SUR QUELQUES CARACTÉRISTIQUES DE NOTRE GIBIER) U zadnje vrijeme .raspravljalo se dosta u našim lovačkim listovima o težini naše divljači. Mišljenja pojedinih lovaca razilazila su se diametralno i iznašane su posve oprečne tvrdnje i s obzirom na stanište i s obzirom na divljač. Svrha je ovoga članka, da ukratko prikaže moja opažanja tokom zadnjih godina, a koja se odnose na divljač u slobodnim lovištima. Poznato je, da se kod divljači u zatvorenim lovištima i ogradama umjetnim hranenjem kao i dodavanjem kemijskih supstanca za tvorbu rogovlja mogu postići posve drugi rezultati. Isto tako mogu se križanjem pojedinih odlika divljači i obnovom krvi postići novi uspjesi. Moja opažanja odnose se na divljač visokog lova i to specijalno na srne i na vel. tetrijeba. U glavnom su četiri faktora, koji utječu na kvantitativno i kvalitativno stanje visoke divljači (naročito vel. tetrijeba). To su: klima, zemljište (sastav tla), vrsta kulture (način gospodarenja) i mir (veličina šumskih kompleksa). Temelj jest, da težina il jakost divljači ovisi u prvome redu o hrani. Zemljište daje hranu biljnom pokrovu, stoga postoji ovisnost između zemljišta, klime i biljnog pokrova. Od bilja dobivaju životinjski organizmi hranu, uslijed čega kemijski sastav zemljišta ima velik upliv na kvalitativni razvitak životinje. U glavnom tijelo divljači zahtijeva za svoj razvitak hranu, u kojoj se nalazi dosta vapna i fosfora. Pa kako divljač te materije ne dobiva izravno iz zemljišta, već kroz biljnu hranu, važne su one biljne vrste, koje sadrže dosta vapna i fosfora (kalcijskog fosfata). Staništa visoke divljači u Velikoj i Maloj Kapeli su vapnena i! dolomitna. Ona su nastala površinskim trošenjem vapnenih i dolomitnih naslaga i čine izrazito područje krša. Prema tome ta staništa kao izrazita vapnenasta pružaju u obilnoj mjeri onu biljnu hranu, koja je od važnosti za razvitak kosti i mišičja divljači. Dosljedno tome tvrdim; da je na priliku kapelski srnjak jači i teži od slovenačkog, a jednako i kapelski tetrijeb. Razvoj i jačina rogovlja kod srnjaka ovisi — osim o spomenutim uvjetima — još i o drugim faktorima. U pravilu u lovištima sa jednakim klimatskim i lovno-uzgojnim prilikama ovisna je kvaliteta rogovlja o težini tijela. I ako sam priličan broj kapelskih srnjaka vagao i mjerio im rogovlje, ipak nemam toliko statističkih podataka i za duži niz godina, da bih mogao uporedenja provesti i grafički prikazati. Stoga donosim ovdje jedan grafički prikaz iz njemačkih lovišta od Herberta von Wissmann- a (Deutsche Jäger-Zeitung 1930). Iz toga se grafikona vidi, da se krivulja kvalitete rogovlja podudara u glavnom sa krivuljom težine tijela u normalno razvijenih srnjaka. No iz toga ne slijedi, da normalno razvijeni srnjaci u jednom lovištu i sa razmjerno manjom težinom ne bi ´ mogli imati vrlo dobre rogove. Ličnim opažanjem ustanovio sam, da su 312 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 15 <-- 15 --> PDF |
kapelski srnjaci u godini 1937., ma da je prošla (1936/37) zima bila ugodna i hranom obilna, imah samo srednje dobre rogove i ako je bilo razloga za očekivanje, da će imati rogove vrlo dobre. Prema najnovijim istraživanjima njemačkih lovaca vrsnoća i jakost srnećih rogova ovisi i o broju sunčanih dana u vremenu, dok je rogovlje u liku. Izgleda, da su ta opažanja točna, jer zimi i u proljeću 1936./37. bilo je u našim planinama dosta maglovitih i oblačnih dana. U »Deutsche Jagd« Nr. 25 — 1934 Forstassessor B e n i n d e piše u članku »Die Körperstärke des Wildes in ihrer Abhängigkeit vom Klima«, da toplokrvne životinje iste vrsti u hladnijim predjelima postizavaju prema »Bergmannovom pravilu« znatniju tjelesnu veličinu nego u toplijima i za primjer navodi, da jelen za odstrijel u istočnoj Pruskoj važe popriječno 149,82 kg, a u pokrajini Hessen 97,03 kg. Ali kaže dalje: »međutim je čitav problem najuže povezan sa ishranom« i još dalje: »Bergmannovo pravilo nije zakon«. Pa nastavlja: »Ima slučajeva, gdje mu činjenice ne odgovaraju. U tim slučajevima priroda je našla za reguliranje druge putove, koji zadovolja 12 Š3 9M 95 96 97 9S 99 tSOOOt 02 03 04 OS 06 0? 08 09 WO 11 /2 1 > r> . U t! .i tsmoit st 23 2 t ISU 27 Odlično Vrlo dobro 7 \ / S / V Dobro \ / \ / / Prililno V / \ 7\ Dovoljno 3 19 \ / \ / \ / Sisao g 1$ «., V ^. \ A «i /7 f6 . ´ „-— ´* .---... " J . Kv4titet4 rogov/jd Težina divfjaiine normalnih srnjđka Grafikon kvalitete rogovlja prema težini srnjaka. vaju«. I završava taj članak ovako:»Dieser Aufsatz zeigt nur einen Winzigen Teilausschnitt aus einem grossen Gebiet von Problemen. Wie weit andere Einflüsse, Z. B. die Güte der Äsung, ihr Mineralstoffgehalt, Feuchtigkeitsverhältnisse und vieles andere eine Rolle spielen, blieb unerwähnt. Ehe wir voreilig unsichere Schlüsse ziehen, muss eine gewissenhafte Forscherarbeit vorangehen«. Prema tome jasno je, da dorasli slovenačkil srnjak postigne poprečnu težinu od 20 kg, a kapelski težinu od 30 kg, dok jelen brdski ne može nikada biti tako težak kao onaj iz ravnica i divokoza iz Alpa (Slovenačka) ne može doseći jačinu one iz Bosne i Hercegovine. Kad sam napisao, da uslijed toga kapelski tetrijeb može doseći težinu i od 7,5 kg, digla se u zagrebačkom Lov. ribar, vjesniku čitava uzbuna. Sa protivnog stanovišta isticano je: »Što se tiče klimatskih, edafskih i ekoloških, dakle podneblje, flora tla (bakterije, protozoji i t. d.) te znanosti o vezama životinja i bilja k njihovoj mrtvoj i živoj okolini, ne mogu se na temelju pokupljenih stručnih podataka sa ing. Turkaljem složiti. Ne stoji naime da su klimatske razlike između Slovenije i nas toliko različite da bi taj faktor uz druge gore navedene mogao toliko utjecati, da bi Kapelski tetrijeb bio drugačiji u veličini, boji, težini i t. d.« »Pogledamo li kartu oborina naše države to ćemo vidjeti po gustoći ili bolje po množini oborina da se proteže jedan pojas od Triglava pa sve 313 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 16 <-- 16 --> PDF |
do ispod Gospića, a obuhvaća čitav naš Krš, koji imade godišnje 1500 do 2000 mil. Najviše oborina imadu Mrzle Vodice sa 3.400 mil.« »Dakle već ta pojava ili konstatacija i odviše jasno pokazuje da se klimatski krajevi o kojima govorimo obzirom na tetrijeba nimalo ne razlikuju.« »Što se pak tiče edafskih i ekoloških momenata stvar je ova: čitav taj teren to jest sav sjeverozapadni dio naše države jest Podzolno tlo na skeletnom substratu, koji je vapnenac raznih formacija. To je opet po mapi prof. Stebuta. Ako je dakle čitavo tlo pozolno, a ne alpinski sistem, sa skoro sasma istim klimatskim prilikama, nemamo razloga da pravimo kakvu razliku između divljači, koja živi pod istim prilikama, samo na raznim mjestima. Što se tiče upliva oceanske klime to su pod njom isto tako Kapela kao i slovenske planine. Privremene razlike temperature ne mogu imati jačeg upliva na razvoj divljači, koja je rasla na istom tlu koja je u istoj ovisnosti od mrtve i žive njene okoline i gdje je flora tla ista, ne samo na površini, nego u samome tlu, pošto je ono jednako podzolsko u Sloveniji kao i u Kapeli, Velebitu i t. d.« »Iz svega toga ne stoji da bi kapeski ili koji drugi tetrijeb našeg užeg kraja iz razloga koje navada g. Ing. Turkalj morao biti jači i teži.« Ja sam se po ovome obratio i na druga lica, da se čuje i njihovo mišljenje. Tako sam se obratio na gosp. Kost u Popovića , uvaženog poljoprivrednog stručnjaka i selekcionara, dok je boravio u Ogulinu, jer po ovome pitanju moraju dati svoje mišljenje i stručnjaci u užem opsegu ovoga predmeta. Qosp. Popović bio je tako ljubazan, pa mi je pročitavši ranije članke moje i protivničke, odgovorio doslovce ovo: »I ako nisam »po zanatu« lovac, nego športski ribar, ja sam s velikim zanimanjem pročitao napise »Veliki tetrijeb« u 4 i 7 broju L. R. Vjesnika. A kako i da ne, kad ste Vi upravo filmskom vještinom čovjeku dočarali ove časove, koji važe kao najuzbudljiviji u lovačkom športu.« »Iz oba napisa razabrao sam, da između Vas i gospodina Dra Š. postoje različna mišljenja o tome, da li je tetrijeb iz Kapele i onaj iz Sk> venije sasvim isto ili postoji među njima neka razlika. Vi zastupate ovo posljednje mišljenje, a gosp. Dr. Š. ono prvo. Akoprem stvarno nemam prava da kao stručnjak dajem o tome svoje mjerodavno mišljenje, jer to može činiti samo onaj ko je vršio usporedna ispitivanja na primjerpima iz Kapele i Slovenije, ja sam ipak mišljenja, da ste po ovom pitanju Vi u pravu. Teorijski pružena je mogućnost, da Kapelski tetrijeb bude nešto drugo još i u jačoj mjeri nego što to Vi naglašujete, jer je to po zakonima o varijabilitetu i mutabilitetu sasvim moguće. Recimo: po tinta zakonima Kapelski tetrijeb može s najvećom sigurnošću da bude jedna rasa tetrijeba, a slovenački druga rasa, akoprem Vi niste u Vašim tvrđenjima ni išli tako daleko. Iz Vaših razlaganja to bi bio samo jedan soj, pod kojim imenom se smatra nešto što je manje od rase. Ali da ste tvrdili i da je Kapelski tetrijeb naročita rasa, vi ne biste pogriješili. Pretpostavljam, razumije se, da i jednog i drugog tetrijeba poznajete. Ovakvo mišljenje o ovom predmetu daće Vam svaki biolog, osobito selekcionar-, kao što´ sam i ja. To je naukom dokazana i neoboriva istina.« »Zanimljivije je u ovoj stvari pitanje o uzrocima, koji su doprinijeli, da se Kapelski i slovenački tetrijeb razlikuju. Razne vrste varijabiliteta bivaju prouzrokovane raznim, često puta i nepoznatim uzrocima, kao n. pr. što je slučaj kod spontanih varijacija i mutacija. Među nedvojbene 314 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 17 <-- 17 --> PDF |
uzročnike varijabiliteta ubraja se bez sumnje i samo stanište, gdje dotična životinja ili biljka ima svoju postojbinu. U konkretnom slučaju ima da se utvrdi, jesu li prilike i uslovi kapelskoga staništa različni od onih u Sloveniji. Vi tvrdite da jesu, gospodin Dr. S, misli da nisu. Ovdje ste Vi u pravu. Rezultanta svih uslova na Kapeli bezuvjetno je drukčija od one u Sloveniji i to po svima njenim komponentama (množini oborine, temperaturi, tlu, flori i dr.). Tu ne treba voditi duge raspre* da se to dokaže. Ja ću se osvrnuti samo na jedno tvrđenje gosp. Dra Š., na ono da je čitavo područje, kako Kapele, tako i Slovenije podzolno tlo. Ovo nije tačno. Ovo područje samo je područje, na kome je postajanje i izgradnja tla upućeno smjerom opodzoljivanja. Radi se dakle ne o tipu tla, već o tipu procesa izgradnje tla. To područje pozola ide neprekinuto sve do Mačve i Šumadije, a htjeti onda po toj logici gosp. Dr. Š. tvrditi, da su uslovi staništa na području podzola isti, bila bi velika pogrješka. I ako je Kapela područje, gdje bi se sigurno stvarao podzol, kad bi se uopće mogle tamo zadržati debele naslage zemlje, danas tamo ima malo podzola, a mnogo skeletnog tla, kod koga i te kako dolazi još do izražaja njegovo mineraloško porijeklo. Pa zašto ne dopuštati, da je hrana tetrijeba. koja potiče od na vapnenom tlu raslih biljaka, bolja n. pr. od hrane sa škriljevca; i zašto ne dopuštati, da su povoljniji klimatski uslovi u Kapeli, gdje je domašaj morskih struja jači nego u Sloveniji! Ja u tom pogledu dijelim potpuno Vaše mišljenje, i to tim više, što ste ga Vi iznijeli i sa za učenjaka potrebnom rezervom opreznosti: »da sve naše današnje znanje o velikom tetrijebu nikako nije iscrpljeno, mnoge stvari, koje smo držali kao ustaljene činjenice, mijenjaju se novim spoznajama i tako nam ostaje još mnogo stranica u životu našega tetrijeba nepoznatih i neis traženih«. »U prilog Vaše tvrdnje, da je kapeski tetrijeb poseban tip svoje vrste i da je on tip svoje »rodne grude«, neka Vam naročito posluži i pojava poznata kod naše pastrve. U ogulinskom srezu, dakle na malom području, imamo oko desetak rječica, u kojima živi pastrva. Skoro u svakoj živi druga rasa, koja se razlikuje po uzrastu, obliku, boji i šarama, po načinu hranjenja, po dobi mrijesta i u svemu drugom. Nisu to nipošto mjestne modifikacije prouzrokovane obilnijom hranom, temperaturom vode i t. d., već nasljedne razlike, Da je ovo tačno, o tome smo se uvjerili proučavajući te ribe iz raznih rječica, donijete da žive pod istim uslovima u Banovinskom ribogojilištu u Turkovićselu. A ovdje očuvale su one svoje stare osobine, što je potvrda za to, da su to različne rase«. Prema tome vidi se, da se ovaj poznati poljoprivredni stručnjak priklanja mome stajalištu. Oni od suprotnog stajališta pišu: »Ako je dakle čitavo tlo podzolno. a ne alpinski sistem sa skoro istim klimatskim.prilikama, nemamo razloga da pravimo kakvu razliku između divljači, koja živi pod istim prilikama samo na raznim mjestima«. Ova je tvrdnja nerazuljiva, jer podzolno (isprano) tlo može biti svako tlo, pa i alpinsko tlo. Riječ »podzol« dolazi od grčke riječi zola = pepeo, podzol = pepelu sličan ili kao pepeo. Kod nas se zove takova zemlja bjeljuša ili pcpeljuša. To je tlo, koje mora biti duboko više metara, tako da kiše mogu iz gornjih slojeva u donje isprati hranive i ostale sastojine osim silikata, tako da ostane gore samo kremeni pijesak (Si 02) i takova je zemlja onda neplodna. Podzol ide od 700 mm do maksimalno 4.000 mm oborina, a to je velik pojas. Podzolno tlo može dakle da se razvije i na 315 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 18 <-- 18 --> PDF |
alpinskom kao i na kraškom sistemu. Slovenačke su planine, kako je prije istaknuto, manje pod uplivom južnih vjetrova. Najbolje se to vidi po zimi, kada snijeg mnogo prije okopni na brdinama Velike Kapele nego u Sloveniji. Za skijanje traje snijeg u Sloveniji dulje nego u Gorskom Kotaru. Zima je u Kapeli s obzirom na snijeg ii smrzavicu blaža od one u Sloveniji. Livade su na brdima Velike Kapele odlične. Tako je n. pr. godine 1935. trava na livadi na vrhu Bijele Kose (tetrijebsko stanište) bila visoka do 80 cm. Dok u Alpama smrekove sastojine tek počimlju u visini od 900 do 1.200 m i u tim položajima postizavaju svoj optimum, to u području Gorskog ´Kotara nailazimo na tim položajima još samo na rijetka smrekova stabla utrešena u bukove i jelove sastojine. Na visim brdima Kapele čini granicu vegetacije bukva i klekovina bora, dok smreka gotovo sasvim izostaje, a za bukvu znamo, da traži blažu klimu. Tu dakle ne vidimo, kao u Alpama, pravilni niži pojas bukove šume (fagetum), nad kojim bi se dalje gore sve do granice vegetacije prostirao pojas smrekove šume (picetum). Ove su činjenice dokaz, da u ovim područjima postoji u vertikalnom slijedu klimatskih zona izvjesno poremećenje, koje bitno utječe na rasprostranjenje biljnih vrsta i njihovih asocijacija. To opaža i Dr. I. H o r v a t, kad je istražujući planinske livade u tom području u svojoj knjizi: Vegetacijske studije o Hrvatskim planinama (na str. 7 istaknuo, da se uslijed lokalno-tektonskih i klimatskih prilika, u prvom redu zbog upliva vjetra, nailazi na obrat vegetacijskih zona. Tako se na planinske livade već nailazi u zoni klekovine, a često i ispod dosta vis.oke bukove šume. Obratio sam se i na poznatoga lovca g. I. Premrou-a, industrijalca na Sušaku, koji je lovio i ustrijelio dosta pijevaca i u Kapeli i u Sloveniji, pa mi taj gospodin kaže ovo: »Tetrijeb slovenački posve je drugačiji od kapelskog, on je manji i lakši od kapelskog, boje tamnije ii više istih tonova. Dosta je da vam kažem, da živi pod posve drugim prilikama nego u Kapeli; on je tamo navikao na ljude i na promet, ubio sam ga na pjevanju 300 m nad željezničkom prugom. Kapelski tetrijeb živi u prašumi, vrlo je oprezan i boji se čovjeka; po svemu svom ponašanju, po izgledu i po jačini on je u pravom smislu riječi »Urhan««. Dosljedno svemu tome kapelski tetrijeb, a jednako i velebitski, mora . uslijed blaže klime i s time u savezu bolje hrane na vapnenastom tlu biti jači, veći i teži od slovenačkog tetrijeba i kad ne bi bilo tako, to ne bi bilo pravilno, već obratno: nepravilno i izuzetak. I jer medu uzročnike varijabiliteta spada samo stanište, gdje dotična životinja ili divljač ima svoju postojbinu, i jer su ta staništa u pojedinim krajevima različita, to slijedi, da i divljač, koja u pojedinim regijama živi, ima svoje specifične odlike i razlikuje se jedna od druge. Prema tome jasno izlazi, da možemo sa pravom da pišemo i govorimo: kapelski srnjak i kapelski tetrijeb. Résumé. L´auteur traite quelques-unes des caractéristiques principales (corpulence, poids, couleur) de deux types de nos chevreuils d´une et de nos coqs de bruiere d´autre part eu connexion avec les caractéristiques de leurs habitations. . 316 |