DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 21     <-- 21 -->        PDF

feju evropskog tura i losa dala je Poljska, lopatara Mađarska, kozoroga Italija, divojarca
Rumunija i Austrija. Najbolje srndače, najbolje kljove vepra, krzno risa i kurjaka
dala je Poljska.


Od ove centralne, »počasne« dvorane redale su se na levo i na desno ostale sale
izložbe, levo sale nemačke, a desno sale zemalja učesnica, među kojima se vanredno
ukusna pokazala u svome odelenju i »Jugoslavija«. Materijal skupljen i odabran na


četiri prethodne zemaljske izložbe, poslan je u Berlin u ne baš preobilnom broju, ali
sve, što je izloženo, bilo je stvarno vanredno i tako kapitalno, da je moglo da izdrži
svetsku utakmicu. Pozlaćen kip našeg mladog kralja u pročelju jugoslavenskog paviljona,
sedam osobito dekorativnih panoja (4 m X 1.75) prof. Babica iz Zagreba u pojedinim
odelenjima i ukusno ponameštene trofeje svih vrsta naše domaće divljači, sve je to
dalo već na ulazu simpatičan utisak. Naročitu pažnju izazvali su sadreni otisci bogumilskih
nadgrobnih monolita sa reljefnim lovačkim epizodama iz naše stare istorije.
Uspeh naše izložbe, pored odlikovanja, koje je priznato jugoslavenskom paviljonu
kao celini, dokazuju i laskave reci, koje je našoj delegaciji uputio sam zaštitnik
izložbe g. Qöring prilikom prve njegove pozdravne posete.


I broj naših odlikovanih trofeja predstavlja dokumenat, koji nam služi na čast.
Od ukupno izloženih 55 jelenskih rogova dcbiot je nagradu 51 rog, a pet ih je plasirano
u počasnoj dvorani, najbolji na šesto mjesto u celokupnoj međunarodnoj utakmici. Od
96 srnidačkih trofeja 76 odlikovano je, a jedan je izložen u počasnoj dvorani. I od 75
trofeja divokoza jedna je uvrštena u red počasnih trofeja, a 73 nagrađeno ih je sa
II, II. i III. međunarodnom nagradom. 0 4 10 izloženih parova kljova nagrađeno je svih
deset, a jedan je primerak bio izložen u počasnoj sali. Konačno od 5 izloženih medvjeđih
krzna nagrađena su dva sa I., a jedno sa II. internacijonalnom nagradom. Iz navedenog
može se razabrati, kako su dobro prošle naše trofeje prilikom ove velebne međunarodne
priredbe t. j . sa postotkom relativno* vrlo visokim, koji gotovo nijedna nacija
nije postigla.


Pored manjih evropskih država, koje su učestvovale samo sa domaćom divljači,
velike sile (Britanija, Francuska itd.) donele su vrlo velik broj kapitalnih egzemplara
najraznovrsnije divljači iz svojih kolonija. Pokazana su među njima za evropskog
lovca neviđena čudesa tropskih lovačkih uspeha. Iz stranih delova sveta dali su Egipat,
Kanada i Japan sopstvene zbirke, dok je divljač gotovo iz svih krajeva kugle zemaljske
reprezentovana u zasebnim kolekcijama, kao što su n. pr. kolekcije Hermana Krona
i kneza Demidova, vlasništvo Nj. Vis. Kneza Pavla, koje je doneto iz šumarsko-lovačkog
muzeja Kralja Aleksandra u Topčideru.


Vidno se išpoljio na izložbi također međunarodni lorvački Savez (C. I. C.) sa
sedištem u Parizu, koji je okupio do sada pedeset sedam nacija celoga sveta u svoj
krug i čiji su članovi bili počasni gosti ove monumentalne stručne manifestacije. Vrlo
zanimljive tabele, diagrami i geoigrafske karte sa oznakom rasprostranjenosti najvažnijih
vrsta divljači, sa brošurama o radu i rezultatima njegovog delovanja na polju zaštite
divljači — naročito prepelica, šljuka, vodene divljači i t. d. — zauzimale su u ukusnom
rasporedu prostor dodeljen ovoj vrhovnoj organizaciji međunarodnog lovstva.


Nemačka je prednjačila u prikazivanju svojih uspeha na polju naučno vođenog
gajenja i regeneracije plemenite divljači. Borba protiv bolesti — osobite» bolesti divokoza
i kozoroga, gajenje divljači smišljenim otstrelom, osvežavanjem krvi i specifičkom hranom,
novo uvođenje strane divljači na evropskim lovištima, ponovno udomaćivanje
iščezlih vrsti divljači (kao tura, bizona, kozoroga, divljeg konja, mustanga i t. d.) izazvalo
je sveopšte zanimanje.


Veoma duboko interesovanje stručnjaka pobudile su tabele o organizaoiji nemačkog
lovstva, o statistici divljači i godišnjem otstrelu, te o naučnim rezultatima istraživanja
štetnosti pojedinih vrsta divljači. Tako se kao vrednost slobodne divljači


319