DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Austrija je pravila pokuse sa hrastom Quercus suber i posadila ga u okolici


Pulja. Sada se nalazi kod sela Galesano čitava stara šuma, iz koje se dobiva surva ,


kako istarski Hrvati nazivaju pluto. Možda su to drveće posadili i Francuzi za vrijeme


Napoleona, jer ga ima starog i preko 100 godina?


Quercus suber traži tlo škriljevca ili rastrošenog (verwittert) granita; na vapnenastom
tlu ne raste. Kao školski primjer može da posluži gorska kosa Montagne des
Maures, Provence, sjeverno od Hyeres de Cannes, koja je sam škriljevac i na njoj
sjajno uspijeva Qu. suiber. Prema Cannes-u postaju hrastovi rjeđi, a do Nice nestaje ih
sasma.


Po sveuč. profesoru Poljak u svi naši otoci počam od Krka i Raba dalje, sve
do Mljeta, imaju puno škriljevca. Škriljevca ima na izvoru Zrmanje i na čitavom njenom
toku, pa kod Velike Paklenice, Privlake, dalje na jugu u Boci Kotorskoj kod sela
Kostanjevice i gornjeg i donjeg Stoliva, napokon kod Budve do 400 mj nad vodom.


Mi prema tome zaključujemo, da, ako Qu. suiber raste oko Pulja u Istri, mora


onda napredovati i po našim otocima, koji imaju škriljevca, a klima je toplija nego u


Istri.


Hrast plutnjak ili surva, što je stariji, to je impozantniji. Krajevi, koji obiluju
tim hrastom, zelene se, da je milina gledati, osobito uz more. Na jednoj strani bujno
zelenilo guste hrastove šume, a na drugoj strani plavetnilo mora! Da čar bude još
veći, hrast plutnjak zeleni se i preko čitave zime. Njegovo lišće ne otpada. Mijenja se
svake treće godine. Lišće je debelo, sja se i ima malo ureza.


I tako surva pokraj koristi, što je daje narodu, poljepšava´ svojim trajnim zelenilom!
i golijeti, iz kojih strši!


Kako već spomenuh, mi imamo dvije vrsti Quercus suber i to Qu. suber L., koji
daje najbolje pluto, a raste u južnoj Španiji, Portugalu i sjevernoj Africi, te Qu. suber
Gay, koji raste u Francuskoj, sjevernoj Španiji i Italiji, a pluto je slabije kvalitete, nešto
tvrde. Ali se i ovo dobro prodaje i daje stanovnicima lijepe zarade.


Kora toga hrasta može se skidati već u starosti od 10 godina, a sa 25—30 g. daje
najdeblje pluto (od 5 cm). Kada se kora sa debla skine, stablo ima boju čovječjeg tijela,
a poslije potamni. Zato drvlje nakon ljuštenja ima neki čudni izgled, osobito kad sunčane
zrake na njega padaju.


Hrast plutnjak doživi starost od 150 g. i više. Kora hrasta starog do 150 godina
dobra je, a onda joj vrijednost popušta i kora ne dolazi u promet.


Pluto je prevlaka (koža) mnogim biljkama, čuva ih od vanjskih neprijatelja i od
nepogoda zraka. Ono je tkivo, koje se sastoji iz stanica rekt-ampularnih, više manje
kockastih (tafelförmig). Ove leže paralelno prema površini biljke, čvrsto su povezane i
imaju nešto deblju membranu. U mrtvom stanju stanice su zrako-prazne. Membrane
stanica odgovaraju gornjem sloju naše kože, ne puštaju da voda ili zrak izlazi ili ulazi
u nutrašnjost.


Prvo pluto svakog drveta (mislim hrasta) aove se mušk o pluto . Tvrdo je,
oporo puca, pa se zato upotrebljuje samo za kožarnice. Kada se ovo muško pluto skine,
razvija se t. zv. žensk o pluto , koje je (jer su stijenke stanica tanje) mekano, glatko
i uporabivo za sve. Kako se prvo pluto skida oko 10. godine starosti, to daljnje pluto
(do 150. godine) dolazi u industriju. Guli se obično svakih 10—20 godina.


Ljuštenje kore (»démasclage«) obavlja se leti. Ne ljušti se sva kora, nego samo
dijelovi, jer bi drvo stradalo. Rez se provađa tako, da se prave 2 paralelna kružna
ureza, a ti se opet spajaju sa jednim dugim rezom. Urez smije ići do kombija, dublje
ne, jer bi inače trpio daljnji razvoj pluta.


Za stvaranje bolje kvalitete meće se kora nakon oguljenja na 5 m u
kipuću vodu ili se drži preko vatre. Kvaliteta pluta je inače odvisna od starosti drveta,
od klime i od pripreme same kore. Najbolja kvaliteta bude do 5 cm debela.


322