DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 30     <-- 30 -->        PDF

VI.
Ne daj se zavesti blistavom pričom o časovitoj koristi, što se crpi iz posječene
-šume. Lako je šumu posjeći i drvlje raspodati, ali je preteško i preskupo novu uzgojiti.


VII.
Ne posijeci bez neodgodive potrebe ni najmanju granu; što je prst tvojoj ruci, a
ruka tvioime tijelu, to je grana stablu.
VIII.
Ne svjedoči krivo na obranu štetnika šume, ne zataji nikakovu štetu, a prijavi
svaki šumski prekršaj, da se krivac dozna i kazni.


IX.
Ne prisvoji ništa Iz šume svoga brata iskrnjega, pa ni iz šume općine bez dozvole.
Je li ti pak povjereno čuvanje šume, ne iznosi iz nje ni cigle travke.


X.
Ljubi šumu kao svoj vlastiti dom. Kadgod pogledaš na šumu, sjeti se, da su ti
pradjedovi prvu svoju zaštitu, prvu kuću, našli u šumi, da su prvu hranu za svoj
opstanak crpili iz šume.
Tako misleći i radeći nećeš se bojati zakona o šumama, nego ćeš biti u šumi kao
u svojem domu.
KR.
BANSKA UPRAVA PRIMORSKE BANOVINE
OTSEK ZA ŠUMARSTVO — SPLIT.


KNJIŽEVNOST


WERNER LÜDI: BEITRAG ZUR REGIONALEN VEGETATIONSGLIEDERUNG
DER APPENINENHALBINSEL, Ergebnisse der Internationalen Pflanzengeographischen
Excursion durch Mittelitalien 1934, Bern 1935., pag. 212—239.


Geografi i biljni geografi prosuđuju rasprostranjenost mediteranskog područja na
osnovu sastava flore. Međutim vazdazelene listače nisu se za ovu svrhu pokazale
podesnima (Th. Fische r 1904). Maslina obuhvata veće područje nego vazdazeleni
elementi, pa je stoga njeno1 umjetno rasprostranjemje uzeo Oris e b a eh (1872) kao
osnovicu za ograničavanje mediteranskog područja. Ni ovakovo ograničavanje ne zadovoljava,
jer granična linija masline presijeca tipično formirano područje listopadskih
hrastova. Zato1 se danas i zona iznad gornje granice masline ubraja u mediteransku
regionu i to u tzv. mediteransku planinsku zonu.


Na Apeninskom poluotoku u glavnom se podudara flora viših planina sa florom
u Srednjoj Evropi. To je utvrdio još Grisebac h (1872) ističući, da se iznad vazdazelenog
pojasa ponavlja u visini od 360—1800 m srednjoevropska flora sa kestenovim,
hrastovim i bukovim šumama. Na istom osnovu je Eng l er (1912) sjeverne i srednje
Apenine ubrojio u srednjoevropsko područje, dok je južne Apenine i dolinu rijeke Pada
ubrojio u mediteransko područje.


Adamov i ć (1933) ubraja cijeli Apeninski poluotok zajedno sa južnim područjem
Alpa u mediteransko područje, beiz posebnog daljnjeg vrstanja po visinskim
stepenima. Dolinu Pada ubraja on u srednjoevropsko područje.


328