DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Klimaks Quercion ilicio penje se poprečno do 200 m visine. Quercion ilex penje se
pojedince znatno više. Nađen je i iznad 1100 m. Cistus-vrste i Spartium junceum pr o
širuju se daleko u područje listopadnih hrastova. Žuka se u južnoj Kalabriji penje sve
do područja bukve. Na pojedinim klimatski povoljno uslovljenim mestima penju se
grupe vaizđazelenog drveća znatno više r>d 200 rn, a dopiru kadšto i doi 600 m.


Sudeći po svemu, zadruga Quercetum ilicis osjetljiva je prema vodi u tlu. Ona
ne podnosi visok vodostaj podzemne vode, tj. barovita tla dot. vlažnija mjesta. Tu
\Quercetum ilicis ustupa mjesto listopadnim vrstama (Ouercus, Fraxinus i dr.).


Vapnenac uslovljuje često povećani pridolazak Quercus ilexa u zoni listopadnih
hrastova. Zbog toga on se može nalaziti iznad 250 m i na sjevernim ekspozicijama,
ako se radi o vapnenastoj podlozi.


2. Područje klimaksa Quercion pubesçentis. Za ovo je područje karakteristična
submediteransk a klima. U njemu se u nižim položajima uz umjereno hladne
zime pojavljuju mediteranske ljetne suše. Konačni stadij razvitka vegetacije u ovom
području klimaksa jesu šume listopadnih hrastova i pitomog kestena.
U cijelom je području od hrastova najrasprostranjeniji Quercus cerris, a pridolazi svuda
Ouercus pubescens; u sjevernom dijelu poluotoka dolazi Ouercus sessiliflora, a na jugu
Ouercus farnetto. Osim pomenutih hrastova dolazi ovdje Ostrya carpinifolia, Carpinus
betulus, Sorbus torminalis, Acer opalus, Fraxinus ornus.
Floristički stoje ove šume blizu Querceto-Lithospermeitunia, koji se potiskuje
prema Srednjoj Evropi (B. B.). One u tipičnom svom razvoju kao šume klimaksa nisu
više bazifilne, negol u glavnom neutrofilne. U ovom području .postoji mogućnost izlučivanja
većeg broja asocijacija. Naročito to vrijedi za jug.


Tlo je ovog područja isprana, umjereno kisela smeđa zemlja (pH ca 5, 5—6,5,
kadšto neutralno) crveno-smeđe boje sa dobro razvijenim ca 20 cm debelim površinskim
slojem humusa.


Ne smiju se sve hrastove dot. kestenove šume smatrati ovdje kao šume klimaksa.
Na pećinastim vapnenastim teren´ma raste obično više manje odraslija hrastova šikara.
Takve šume nalaze se u stadiju degradacije, koja je nastala otplavljivanjem tla. To je
prelazni stadij degradacije ili regresije. Redovno je to područje bazifilne hrastove šikare.
Ovdje je glavni predstavnik Quercus pubescens, a dolaze i ostale spiomenute vrste, te
Acer campestre, Crataegus-vrste, Ligustrum vulgare, Sorbus đomestica, Cornus mas,
Cornus sanguinea, Evonimus europaea, Prunus spinosa, Laburnum vulgare, Coryllus
Avellana, Rosa, Pirus, Tilia, Ulmus, te razni bazifilni korov. Kestena tu uopće nema.


Na posloži oskudnoj na vapnu pridolaze acidifilne hrastove i kestenove šume, u
kojima dolaze vrste Deschampsia flexuosa, Pteridium aquilinum, Teucrium scorodonia,
Calluna vulgaris, Vaccinium myrtillus, Qenista sp., Sarothamnus sooparius, Leucobrium
glaucum i druge acidifilne vrste.


Takve šume nalaze se u Apuansikim Alpama, te u sjevernoj i južnoj Toskani. Tlo
je jako degradirano 1 (pH 4, 5—5) i pokazuje znakove blijedenja. Tu se ne radi o
općoj klimatskoj pojavi, gdje bi se moralo stvarati kiselo se tu radi o posljediama lošeg šumskog gospodarenja na podlozi, koja je sklona brzom
pogoršanju. Mora se međutim imati u vidu, da je ovo područje razmjerno humidno, te
pokazuje posvuda najkiselija tla. Ovdje se vodi gospodarenje hrastovih i kestenovih
šuma u srednjem Ili niskom uzgoju, u prilično dugim ophodnjama. Ima i visokih šuma
(Basilikata: hrastove visoke šume). Međutim su šume sječom toliko prorijeđene, da
čine razne prelaze k pašnjacima. U kestenovim šumama često se kosi trava ili vrši
pašarenje, tako da one u biljno-sociološkom pogledu nisu prave šume.


Odnošaj hrasta f kestena testa je točno uočiti. Nema ni govora o
tome, da bi se iznad pojasa vazdazelenih hrastova pravilno sterao pojas kestena.
Kestena nema uopće, gdje je homogeni vapnenac. On traži tlo, koje je dobro opskrbljeno


330