DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 7     <-- 7 -->        PDF

....... ...., ........, ........., ...... . ..... ..... ....... ........
........ ...... .... .........


.... ... ...... ........ ..... ........, ... ........ . ........
........, ... ...... ... .... ..... ........, .... .. .....
.. ........... .. ....... ....... ....... ..... .. .... .... ....
...... .... ....... ............. ..... .. .... .... ......, .. ce
.... ............ ......., ..... ......, .. ........ ....... ......
... ...... ......., ............ . ......... ..... ....... y..... ........ ....... ... . .. ce ... ».........« ..... .......
..... . ......., ..... . y ..... ...... . .. ......... .......


Résumé.


Coups d´oeil rétrospectifs vers l´établissement de la pépiniere, vers les idées
Qui ont conduit a cet établissement, comme aussi vers les succes.


Dr. VIKTOR KOUDELKA (ZAGREB):


NOVI NAČINI ISKORIŠĆAVANJA DRVETA
KEMIJSKIM I BIOKEMIJSKIM PUTEM


(LES DERNIERS SUCCES DANS I/ UTILISATION CHIMIQUE
ET BIOCHIMIQUE DU BOIS)


Današnje kemijsko-tehnološke postupke pri iskorišćenju drveta možemo
razvrstati u:


1. načine, pomoću kojih nastojimo fizikalnim ili fizikalno-kemijskim
metodama izvaditi iz drveta različite sastojke, na pr. dobivanje tkiva
iz drva, vađenje smole, ulja ili drugih sastojaka;
2. kemijske postupke, kojima stvaramo iz nekih sastojaka drveta
nove kemijske spojeve putem suhe destilacije drva;
3. vađenje najglavnijeg sastojka drva, t. j . celuloze, u čistom stanju
i dalja njezina preradba u bezbrojne druge produkte: nitro celulozu, acetalcelulozu,
viskozu itd.
Kod zadnjeg postupka dobiva se velika količina otpadne vode, koju
u novije vrijeme nastoje iskoristiti još i biokemijskim putem. Iz nje se
nakon vrenja dobiva etilni alkohol i drugi produkti. Taj je postupak zapravo
bio prvim početkom biokemijskog iskorišćenja drveta.


Najnoviji kemijsko-tehnološkii i biokemijski postupci pri iskorišćenju
drveta idu za tim da prevedu svu celulozu drva u šećer, kojega dalje
nastoje iskoristiti biokemijskim putem. Ova ideja nije niti nova niti nepoznata.
Kemičari su već preko 120 godina studirali načine za pretvorbu
celuloze drva u šećer. Najprije su Francuzi preveli celulozu drva u šećer
i to pomoću koncentrirane sumporne kiseline. Šestdeset godina kasnije
Francuzi su umjesto sa sumpornom kiselinom kušali ovu pretvorbu provesti
sa koncentriranom solnom kiselinom. Kasnije su Šveđani i Nijemci


305




ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 8     <-- 8 -->        PDF

ovakve postupke usavršili i modernizirali. U Americi su već god. 1909
znali prevesti 10% sušine drveta preko šećera biokemijskim putem u
alkohol. Od 100 kg potpuno suhog drveta dobivali su tako oko 6 kg alkohola.
U Njemačkoj su tokom svjetskog rata, u velikoj oskudici na šećeru,
nastojali još dalje poboljšati taj postupak. Svrha im je bila, da
šećerom iz drva zamijene obični šećer, iz kojega su već tada pravili
pogonski materijal. Toga su oni trebali u velikoj mjeri za ratne svrhe.
Osim etilnog alkohola, kojega su iz šećera vrenjem (biokemijskim putem)
proizvodili, znali su u ratne svrhe fabricirati i glicerin. To tehnološko
iskorišćenje drveta bilo je za Njemačku od velikog značenja još i
tada, kada se je III. carstvo privredno zaratilo sa ostalim svijetom i
nastojalo da stekne potpunu neovisnost u ekonomskom i osobito u obrambenom
smjeru. Za osiguranje ekonomske samostalnostü treba Njemačka
da proizvede sve sirovine, koje treba u svrhu ishrane pučanstva, kao i
sav materijal za svoju nacijonalnu obranu. Zato je, osobito u zadnje
svrhe, potrebna svakoj modernoj državi velika količina pogonskih materijalija
za održavanje i za pokret moderne motorizirane armije. U
potražnji za motornim pogonskim materijalom pronađeno je još prije i
osobito tokom svjetskog rata, da je naftu odnosno njezine destilate, kao
što je benzin, moguće zamijeniti drugim produktima i to u prvom redu
(sa velikim i tehničkim uspjehom) etilnim alkoholom. Taj se najjeftinije
dade proizvesti biokemijskim putem t. j . vrenjem šećera. Držalo se, da
najjeftniji šećer može da se dobije iz drva. Alkohol kao i šećer može uz
to da posluži i za mnoge druge svrhe i to u tehnici i u ratu. Stoga je
jeftina tehnološka fabrikativna metoda proizvodnje šećera iz drva od
ogromnog nacijonalnog značenja, osobito za države bogate na šumama.
Njemačka je na pr. po svom klimatskom položaju u stanju, da producira
pomoću biljaka i drveća svu količinu potrebnih joj ugljičnih hidrata, ali
ona nije u stanju da producira svu potrebnu količinu bjelančevine i masti,
koje treba za prehranu stanovništva i svoje stoke. Stoga je Njemačka
prisiljena da godišnji! manjak na bjelančevini, koji iznosi oko 700.000 tona,
uvozi iz drugih država i to ili u obliku stočne krme ili ljudske hrane.
Razumije se, da ovaj uvoz nju stojii veoma mnogo i takvi izdaci snizuju
uveliko njezin aktivitet trgovačke bilance, a čine osim toga Njemačku
ovisnom od inostranstva. U zadnje vrijeme mjerodavni faktori u Njemačkoj
nastoje da se riješe ove ovisnosti. Zato su upregli nauku i tehniku
da ona pronađe način riješenja ovoga problema. Intenzivnim radom stručnjaka
baza za riješenje čini se da je već pronađena. Ona je dana idejom
rentabilnog i potpunog iskorišćenja drveta.


Njemačka producira godišnje oko 60 milijuna kubičnih metara drva.
Od toga otpada polovina na gorivo drvo, koje bi se moglo u Njemačkoj
zamijeniti ugljenom, a od druge polovine ostaje ogromna količina otpadnog
materijala, koji je danas još većinom potpuno neiskorišćen.


Ideja, da se drvo potpunoma iskoristi u tehnološke svrhe, dovela
je do nastojanja, da se pronađu zgodne i rentabilne metode za pretvorbu
ukupne celuloze drva u šećer. Tako dobiveni šećer iskoristit će se dalje
biokemijskim putem i to u produkciju ili akoloha ili bjelančevine ili masti.
Kako smo spomenuli, nastoji Njemačka pokriti vlastitom proizvodnjom
sve potrebe na najvažnijim živežnim namirnicama. Najslabije ona stoji
u proizvodnji bjelančevine i masti. Stoga Nijemci nastoje svim mogućim


306




ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 9     <-- 9 -->        PDF

sredstvima povećati produkciju ovih glavnih životnih namirnica. U tom
nastojanju imaju njima pomoći neki mikroorganizmi kao pretvarači anorganskih
dušičnih spojeva u organske spojeve odnosno kao producenti
masti.


Mikroorganizmima, koji sintetiziraju bjelančevinu odnosno mast,
služi kao vrelo ugljika i kao jedina organska hrana šećer, koji može biti
proizveden iz drva, dok svu ostalu hranu, a osobito dušičnu, mogu dobiti
u anorganskoj formi. Njemačka kemijska industrija može danas skoro
neograničene količine dušika vezati iz zraka u takve anorganske spojeve,
koji bi imali služiti ovoj svrsi.


Već tokom svjetskog rata pronašli su mnogi njemački učenjaci
bakterijolozi i tehnolozi (Delbrück, Linder, Henneberg i dr.) različite
mikroorganizme, koji pod izvjesnim uvjetima mogu u svojem tijelu nagomilati
razmjerno dosta velike količine bjelančevine ili masti. To su različite
plijesni ili divlji kvasci. Njih su navedeni kultivirali, uzgajali i usavršavali,
da se u njima povećaju ove osobine sintetiziranja ovih važnih
sastojaka. Važno je, da ovi mikroorganizmi trebaju za te sinteze kao
organsko vrelo samo šećer, dok sve druge hranjive tvari mogu dobiti
u anorganskoj formi. Za vrijeme svjetskog rata Nijemci su i praktički
proveli ovu ideju, te su izgradili čitave fabrike, u kojima se mast i bjelančevina
fabricirala pomoću takvih mikroorganizama. Osobito je mast
igrala u ratne svrhe veliku ulogu za fabrikaciju nitroglicerina. Rentabilnost
tih poduzeća bila je ali veoma slaba, tako da se je moglo u njima
raditi samo tokom rata, a kad- su nastupile normalne ekonomske prilike,
morao se taj rad napustiti, Od toga vremena napredovala je i nauka
i tehnika toliko, da se danas u Njemačkoj ponovno postavlja pitanje
rentabiliteta ovih postupaka, to više što je međutim i kemija pronašla
nove puteve rentabilne fabrikacije šećera iz drva. Time se fabrikaciji
bjelančevine i masti pomoću mikroba pruža najjeftinija organska sirovina.


U samoj Njemačkoj postoje danas različita naziranja na rentabilitet
i budućnost razvitka ove fabrikacije. Dok jedni dokazuju, ,/da billjka
bez hlorofila, koja je upućena ha organsku materiju stvorenu po zelenoj
biljki, ne može tako rentabilno da sintetizira bjelančevinu ili mast kao
posljednja, drugi vide u ovom postupku silom prilika, koje vladaju u
Njemačkoj, jedini spas za potpunu samostalnost i neovisnost u nacijonalnoekonomskom
i obrambenom smjeru. Njemačka nauka radi danas grozničavo
na ovom polju, ona skoro dnevno donosi nove radove na naučnom
i tehnološkom unapređenju ovih ideja. Da dođe do rentabilnog ostvarenja
navedenih postupaka, predstavljale bi one faktično idealno iskorišćenje
drva do zadnje njegove čestice, i to baš onog drva, koje se danas malo
upotrebljava i koje na veliko propada, tako da od njega današnja privreda
nema skoro nikakve koristi.


Iznijeti ćemo ukratko principe i ideje, na kojima baziraju ovi novi
putevi kemijsko-tehnološkog, a osobito biokemijskog iskorišćenja drva.


1. Najjednostavniji način iskorišćenja mladog, zelenog (svježeg)
drva kao krme navodi i preporučuje u Njemačkoj poznati upravitelj
naučnog instituta za iskorišćavanje drva na visokoj školi u Eberswaldeu,
profesor C. Schwalb e (Angewandte Chemie S. 45. od 11. IX. 1933).
Po njemu može se takovo drvo sa uspjehom prevesti u dobru krmu u
većim poljoprivrednim jedinicama, koje imaju neke potrebne strojeve.
307




ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 10     <-- 10 -->        PDF

On misli u prvom redu na poljoprivredne fabrike špirita ili na male
poljoprivredne ciglane, koje posjeduju strojni pogon, a koji se dade
u tu svrhu iskoristiti. On preporučuje preraditi drvo na slijedeći način:
Još zeleno drvo, u glavnom grane, grančice ili slabija debla treba isitniti
zajedno sa korom pomoću stroja za isitnjavanje (Hackmaschine). To isitnjeno
drvo meće se u posebne strojeve, koje upotrebljavaju ciglane za
drobljenje gline. To su tako zvani »Kollergängi«. U tom se stroju drvo
još dalje dobro isitni i izmelje uz pridodatak nešto šećera, oko 3% od
težine drva. Najjeftiniji je pridodatak šećera u formi melase. Dobro samljevena
masa dade se u silose i podvrgava se mliječnom vrijenju, te
postane veoma ukusna i probavljiva. Prof. Mangol d u Berlinu konstatirao
je, da je ovakva hrana za stoku veoma korisna i da ju ova rado
prima. Za njemačke se je prilike konstatovalo, da je ta krma jeftinija od
sijena, a i od slame. Tim se postupkom dade iskoristiti sve svježe sitno
drvo, a mašine za isitnjavanje mogu se postaviti i u šumi, tako da se
drvo dovozi poljoprivredniku na daljnju preradbu već isitnjeno i on ga
treba samo dalje pomoću »Kollergänga« zdrobiti i ensilirati.


2. Za potpuno šećerisanje celuloze drva postoje danas u Njemačkoj
dva tehnički i praktički već veoma savršena postupka. Prvi je pronađen
i izgrađen od čuvenog njemačkog kemičara, pronalazača hidrolizacije
ugljena (pretvorba ugljena pod visokim tlakom u tekućinu sličnu nafti)
Bergius-a, a drugi odSchollera i njegovih saradnika u Torneschu.
Po postupku Bergiusa dobije se iz drva čvrsti kristalinični pijesak,
koji je još stalno nešto kiseljast i koji se može sasvim prečistiti u
čisti grožđani šećer. Taj šećer u sirovom stanju, kako se dobiva na kraju
fabrikativnog postupka, može se upotrijebiti samo kao stočna hrana, dok
Je, ako je otopljen u vrućoj vodi, dobra hrana za uzgoj različitih mikroba,
t. j . on se može dalje iskoristiti i biološkim putem.
Po Schollerovom postupku (»Tornesch-postupku«) dobiva se iz
drva hranjiva slatkasta tekućina, dosta niske koncentracije, po svome
sastavu nešto slična tekućini, s kojom rade tvornice kvasca ili pivovare
i koju stručno tehnološki zovemo z a č i m b a. Ta tekućina predstavlja
izvanredni supstrat za uzgoj mikroorganizama, pa se može prema tome
veoma dobro iskoristiti za daljnju preradbu pomoću mikroba.


Opisat ćemo ukratko principe i iznijet ćemo najvažnije podatke o
ovima postupcima.


Bergius-ov postupak


Već g. 1916 radio je Berglund i Bergius na izgradnji i
usavršenju ovoga postupka, kojim se može preraditi samo potpuno suho
i naročito isitnjeno drvo. Ne može se iskoristiti niti mokro drvo niti pilovina.
Princip je taj, da se na »hladan« način u posebnim aparatima pusti
da djeluje na posebno isitnjeno drvo koncentrirana solna kiselina. Postupak
poskupljuje eventualno sušenje još mokrog drva i potrebna regeneracija
prilično skupe solne kiseline. Na taj način moguće je iz 100 kg
potpuno suhog drva dobiti 60 do 78 kg suhog šećernog pijeska sa oko
85% reduktivnog šećera, odnosno šećera koji može da prevrije. Osim
toga od 100 kg četinjavog drva dobiva se tim postupkom 4 kg 100%-ne
octene kiseline, a kod preradbe listavog drva nešto više, u oba pak slučaja
oko 30 kg suhog lignita.


308




ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Kako navedosmo, gotov produkat bez posebnog prečišćenja ne
može služiti za ljudsku hranu, ali se dade iskoristiti kao krma i kao veoma
dobar supstrat vrijenja. B e r gi us drži, da bi u tu svrhu bilo najrentabilnije
otopiti taj produkat u vodama, koje ostaju nakon vađenja celuloze
iz drva, čime se povisuje njihov sadržaj na šećeru, tako da ih možemo
punim uspjehom prevesti na alkohol ili druge koje produkte. Po njegovom
računu može se od 100 kg prerađenog drva dobiti do 34 litre čistoga
alkohola. Kritičari drže, da su ovil navodi nešto preoptimistički, ali dopuštaju,
da se može dobiti preko 30 litara čistog alkohola.


Po navodima L u t z - a (Der Holzspiritus und die deutsche Treibstoffwirtschaft)
troškovi uređenja i gradnje fabrike, koja bi po ovom postupku
prerađivala godišnje oko 15.000 tona drva, iznose oko 2 i % milijuna
RM, te bi uz to trebala pogonskog kapitala oko 1% milijuna RM.
Jedan hektolitar tako dobivenog čistog alkohola stajao bi u toj fabrici —
računajuć 10% čiste zarade — oko 33 RM, a to je cijena i za njemačke
prilike još uvijek dosta visoka. Po postupku Bergius-a radi u Njemačkoj
u pokusne svrhe društvo Deutsche Bergin A. G. Mannheim-
Rheinau, koje godišnje proizvodi oko 4 do 5.000 q suhog sirovog šećera.


Scholler-ov postupak.


Schollcrov način šećerisanja celuloze drva izgrađen je i usavršen
osobito u zadnjih desetak godina. On omogućuje preradbu svakojakog
drva i to i suhog i mokrog i mekanog i tvrdog i — šta je najvažnije —
svih drvenih otpadaka, pa i pilovine. Kod izgrađivanja ovoga postupka
sarađivalo je i više univerzitetskih profesora, na pr. Liiers , Thier s
i drugi.


U najnovije vrijeme skoro svi čuveni njemački naučenjaci i tehnolozi
natječu se da pronađu zgodne i rentabilne biološke metode za iskorišćenje
tekućine, koja se dobiva likvidiranjem drva po tom postupku.
Princip toga rada ukratko je slijedeći:


U posebnim u tu svrhu specijalno sagrađenim autoklavima ugrije
se razrijeđena sumporna kiselina, od 0.2 do 0.4% jakosti, na visoku temperaturu
od cea. 170 do 180° C, t. j . na tlak od oko 9 do 10 atmosfera.
Tlakom, koji vlada u autoklavu, tjera se ugrijana sumporna kiselina u
posebno građene aparate napunjene drvom, gdje dolazi do šećerisanja
celuloze drva. Ove je aparate S c h o 11 e r prozvao perkolator i. U
principu izgleda takav perkolator kao debela metalna cijev napunjena
usitnjenim drvom, ponajviše pilovinom; izvana je omotana vanjskim plaštem,
u koji se pušta para. Parom se u aparatu održava najpovoljnija
temperatura za šećerisanje celuloze. Vruća kiselina tjera se kroz perkolator,
ona otapa celulozu i pretvara je u šećer. Na početku izgradnje ovog
aparata najviše je poteškoća pravila rastvorba već stvorenog šećera
zbog visoke temperature kiseline. Zato danas S c h o 11 e r nastoji da
strujanje kiseline bude tako jako, da ona stvoreni šećer odmah ispere
iz perkolatora. Kiselina iz perkolatora dolazi odmah u posebne hladnjake,
da se što brže ohladi, tako da nema vremena da u vrućem stanju
dugo djeluje na stvoreni šećer. Time su bili spriječeni veliku gubici
šećera, koji su bili neminovni kod sličnih prijašnjih postupaka, a koji su
bili to veći, što se je dulje stvoreni šećer nalazio u dodiru sa vrućom
kiselinom i što je veća bila njezina koncentracija. Bilo je potrebno izvesti


309




ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 12     <-- 12 -->        PDF

opsežne matematičke račune, da se odredi brzina reakcije tvorbe šećera
i brzina njegove rastvorbe. Na osnovi tih računa perkolatori.su tehnički
tako usavršeni, da skoro sav stvoreni šećer iziđe iz njih prije početka
rastvaranja. U tome leži temelj uspjeha ove metode. Današnji se perkolatori
već veoma velike posude od 2 do 4 m promjera, koji mogu da
prime do 50 cm3 drva i to u obliku pilovine. Ova se u njima parnim
tlakom stisne što jače, da se strujanjem kiseline postigne što veća koncentracija
na šećeru. Toplina perkolatora iskorišćuje se za grijanje vode
i u druge svrhe. Pokazalo se, da prekidanje strujanja kiseline kroz perkolator
ubrzava otapanje i šećerisanje celuloze. Zato je uvedena u taj
postupak tako zvana, »intermitirana« t. j . prekidana perkolacija.


Razumljivo je, da perkolatori kao i sve dovodne i odvodne cijevi,
a osobito armature, moraju biti izgrađeni iz metala otpornog prema
vrućoj sumpornoj kiselini. I to je činilo iz početka mnogo poteškoća, ali
je to pitanje sjajno riješila njemačka metalurgija.


Gotova šećerna otopina, z a č i m b a, sadrži oko 2.3 do 3.9%
šećera, dosta pentozana i mnogo drugih hranivih organskih sastojaka iz
drva. Na 100 dijelova potpuno suhog četinjavog drva može se računati
iznos od 34.7 do 39% šećera i 10% topivih pentozana. Kod tvrdog drva
dobiva se oko 35% šećera i oko 20% pentozana. Osim toga ostaje u perkolatorima
potpuno čisti lignit sa oko 50% vode. Njega se na tonu drva
dobije oko 600 kg. Iz početka činilo je mnogo poteškoća vađenje lignita
iz perkolatora. I tome je tehnika veoma duhovito doskočila, tako da je ta
operaci´a automatizirana. Nadalje nisu znali iskoristiti! tako dobiveni
lignit. On u mokrom stanju, u kakvom izlazi iz perkolatora, predstavlja
veoma slab gorivi materijal sa oko 2450 kalorične vrijednosti, dok potpuno
suhi lignit posjeduje nešto preko 6000 kalorija i predstavlja time
izvanredan gorivi materijal. Fabrike likvidacije drva najčešće ga rabe
u gorive svrhe i pokrivaju njime skoro svu potrebnu energiju topline.
U Njemačkoj se u zadnje vrijeme grozničavo traže putevi daljnjeg iskorišćenja
lignita i to ili u mehaničke svrhe — tako za pravljenje umjetnog
kamena (pločica) za surogiranje drugog materijala i u kemijske svrhe —
ili! se njime prave i pokusi za popravljanje tla humusom,, koji nastaje iz
lignita.


Ohlađena začimba iz drva neutralizira se dodatkom vapna (na tonu
drva potrebno je oko 61 kg vapna), nadalje joj se dodaju još neke anorganske
hranive tvari za mikroorganizme. Nakon što se uslijed pridodanog
vapna stvoreni gips slegne, ona se filtrira. Premda je filtrat tamne
boje, on je potpuno bistar i predstavlja izvanrednu hranivu tekućinu,
osobito za razvoj različnih kvasaca.


Po navodima spomenutog njemačkog stručnjaka L u t z a, fabrika
uređena istim kapitalom i koja bi trebala ista prometna sredstva kao
fabrika po B e r g i u s - ovom načinu rada, mogla bi godišnje preraditi
oko 21.000 tona drva. Po Schollerovo m postupku 100 kg mekanog
drva daje toliko začimbe iz drva, da se iz nje mogu napraviti 24 litre
čistog alkohola i 20 kg ugljičnog dvokisa. Osim toga ostaje još 60 kg
lignita sa 50% vode.


Prema L u t z u troškovi jednog hektolitra čistog alkohola po ovoj
su metodi nešto viši! od troškova po metodi Bergiusa. On izračunava
troškove po Schollerovom postupku na 34 RM. Naime Schollerov način
poskupljuje to, da se iz drva dobiva ogromna količina veoma rijetke


310




ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 13     <-- 13 -->        PDF

tekućine, tako da na tonu drva rezultira oko 150 hl vodene mase, koja
se mora grijati, hladiti, prevreti i predestilirati.


Pokusnu fabriku u Torneschu, gdje je postupak bio izgrađen, preuzela
je g. 1935 njemačka vlada i danas njome upravlja »Reichsmonopolstelle
« u Berlinu, koja u njoj proizvodi po tom postupku alkohol za
pogonske svrhe. Po navodima direktora ove institucije, tajnog savjetnika
Fritzweiler-a, dobivaju danas u toj fabrici! od tone potpuno
suhog drva 215 litara čistog alkohola i nadaju se, da će taj iznos još
povećati.


Biološko-kemijsko iskorišćenje drva šećerisanog po navedenim
postupcima.


Najboljim se u tu svrhu pokazao Schollerov postupak, jer on daje
odmah gotovu začimbu za uzgoj mikroorganizama. Bergius-ov šećer treba
najprije u vodi otopiti i otopini pridodati još drugih hraniva ili ga treba
pridodati sulfitskim otpadnim vodama fabrika celuloze, koje isto još
treba preparirati prije provedbe vrijenja. Schollerova začimba predstavlja
idealno hranivo za kvasac i neke druge mikroorganizme, pa se
u Njemačkoj, kako navedosmo, u glavnom iskorišćuje za dobivanje
alkohola.


U zadnje vrijeme u spomenutoj potražnji za bjelančevinom Nijemci
su došli na ideju da upotrijebe ovu začimbu za fabrikaciju kvasca.
Kvasac je, kako je poznato, izvanredno hraniva krma, bogata na bjelančevini
i mogao bi djelomično nadomjestiti skupi dovoz sojinog i drugog
brašna. Teoretski od 100 kg šećera može se dobiti najviše oko 62 kg
potpuno suhog kvasca. Današnja fabrikacija kvasca tako je napredovala,
da je praktički! lako moguće iz 100 kg šećera, koji se nalazi u začimbi
drva, proizvesti 55 kg potpuno suhog kvasca sa 40 do 45 i do 50%! bjelančevine,
a da začimbi ne treba pridodati nikojeg drugog organskog sastojka.
Za ishranu kvasca dušikom dodaje se dušik u anorganskoj formi
i to u obliku različitih amonijakalnih soli. Tako je iz 100 kg potpuno
suhog drva moguće dobiti do 25 kg potpuno suhog kvasca, koji po svom
sastavu predstavlja izvanrednu krmu bogatu na bjelančevini i vitaminima.
Tako namjeravaju Nijemci smanjiti pomanjkanje na bjelančevini u
svojoj privredi.


U zadnje vrijeme nastoje začimbu od drva upotrijebiti i za uzgoj
mikroorganizama, koji tokom svoga životnoga rada gomilaju u svojem
tijelu mast. Za tu svrhu čine se podesnima mikroorganizmi Endomy ces
vernalis i Oidium lactis. Kod uzgoja tih mikroorganizama
pokazale su se do sada još neprebrodive poteškoće, jer ovi mikroorganizmi
zahtijevaju za svoj rad veoma velike površine kao podloge za
svoj razvitak. Da bi se za te podloge napravili samo veoma tanki limovi
od circa 2 mm debljine, trebalo bi za to toliko materijala, da bi jedna
tona masti proizvedene pomoću tih organizama iziskivala 150 tona takvog
materijala za podlogu. Možda će vremenom njemačka naukatehnika svladati il ove poteškoće.


Résumé.


L´auteur décrit les succes atteints en Allemagne, a ce temps le plus nouvel, dans
l´utilisation chimique et biochimique du bois.


311