DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 8     <-- 8 -->        PDF

ovakve postupke usavršili i modernizirali. U Americi su već god. 1909
znali prevesti 10% sušine drveta preko šećera biokemijskim putem u
alkohol. Od 100 kg potpuno suhog drveta dobivali su tako oko 6 kg alkohola.
U Njemačkoj su tokom svjetskog rata, u velikoj oskudici na šećeru,
nastojali još dalje poboljšati taj postupak. Svrha im je bila, da
šećerom iz drva zamijene obični šećer, iz kojega su već tada pravili
pogonski materijal. Toga su oni trebali u velikoj mjeri za ratne svrhe.
Osim etilnog alkohola, kojega su iz šećera vrenjem (biokemijskim putem)
proizvodili, znali su u ratne svrhe fabricirati i glicerin. To tehnološko
iskorišćenje drveta bilo je za Njemačku od velikog značenja još i
tada, kada se je III. carstvo privredno zaratilo sa ostalim svijetom i
nastojalo da stekne potpunu neovisnost u ekonomskom i osobito u obrambenom
smjeru. Za osiguranje ekonomske samostalnostü treba Njemačka
da proizvede sve sirovine, koje treba u svrhu ishrane pučanstva, kao i
sav materijal za svoju nacijonalnu obranu. Zato je, osobito u zadnje
svrhe, potrebna svakoj modernoj državi velika količina pogonskih materijalija
za održavanje i za pokret moderne motorizirane armije. U
potražnji za motornim pogonskim materijalom pronađeno je još prije i
osobito tokom svjetskog rata, da je naftu odnosno njezine destilate, kao
što je benzin, moguće zamijeniti drugim produktima i to u prvom redu
(sa velikim i tehničkim uspjehom) etilnim alkoholom. Taj se najjeftinije
dade proizvesti biokemijskim putem t. j . vrenjem šećera. Držalo se, da
najjeftniji šećer može da se dobije iz drva. Alkohol kao i šećer može uz
to da posluži i za mnoge druge svrhe i to u tehnici i u ratu. Stoga je
jeftina tehnološka fabrikativna metoda proizvodnje šećera iz drva od
ogromnog nacijonalnog značenja, osobito za države bogate na šumama.
Njemačka je na pr. po svom klimatskom položaju u stanju, da producira
pomoću biljaka i drveća svu količinu potrebnih joj ugljičnih hidrata, ali
ona nije u stanju da producira svu potrebnu količinu bjelančevine i masti,
koje treba za prehranu stanovništva i svoje stoke. Stoga je Njemačka
prisiljena da godišnji! manjak na bjelančevini, koji iznosi oko 700.000 tona,
uvozi iz drugih država i to ili u obliku stočne krme ili ljudske hrane.
Razumije se, da ovaj uvoz nju stojii veoma mnogo i takvi izdaci snizuju
uveliko njezin aktivitet trgovačke bilance, a čine osim toga Njemačku
ovisnom od inostranstva. U zadnje vrijeme mjerodavni faktori u Njemačkoj
nastoje da se riješe ove ovisnosti. Zato su upregli nauku i tehniku
da ona pronađe način riješenja ovoga problema. Intenzivnim radom stručnjaka
baza za riješenje čini se da je već pronađena. Ona je dana idejom
rentabilnog i potpunog iskorišćenja drveta.


Njemačka producira godišnje oko 60 milijuna kubičnih metara drva.
Od toga otpada polovina na gorivo drvo, koje bi se moglo u Njemačkoj
zamijeniti ugljenom, a od druge polovine ostaje ogromna količina otpadnog
materijala, koji je danas još većinom potpuno neiskorišćen.


Ideja, da se drvo potpunoma iskoristi u tehnološke svrhe, dovela
je do nastojanja, da se pronađu zgodne i rentabilne metode za pretvorbu
ukupne celuloze drva u šećer. Tako dobiveni šećer iskoristit će se dalje
biokemijskim putem i to u produkciju ili akoloha ili bjelančevine ili masti.
Kako smo spomenuli, nastoji Njemačka pokriti vlastitom proizvodnjom
sve potrebe na najvažnijim živežnim namirnicama. Najslabije ona stoji
u proizvodnji bjelančevine i masti. Stoga Nijemci nastoje svim mogućim


306