DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 10     <-- 10 -->        PDF

kaznene odredbe za neprovedene policijske mjere odnose se u ovom
slučaju na jedno pravno lice, koje ne može krivično odgovarati, a odgovorni
se predstavnik tog pravnog lica u većini slučajeva isto tako ne
može kazniti, jer obično za to nema potrebnog preduslova, naime subjektivne
odgovornosti odnosno krivice.


2) Postojeći šumarsko-privredni propisi za te šume pokazali su se
kao neprovedivi, opet iz razloga slabog ekonomskog stanja šumoposjednika
t. j . općina, koje u većini slučajeva nisu u stanju da bi redovito plaćale
mjesečna beriva od 50 do 200 dinara svojim lugarima, a kamo li
da bi mogle trošiti veće svote potrebne za šumskog stručnjaka, koji bi
izrađivao privredne planove. Pa da i ne bi bilo te čisto finansijske zapreke,
nema stručno-upravnog aparata, pomoću kojega bi se odredbe
privrednih planova kasnije provađale.


3) Zakonskoj odredbi u pogledu obaveznog namještanja stručnih
uprava u nedržavnim šumama je sa strane općina formalno udovoljeno
na taj način, da su za čuvanje šuma imenovani seoski lugari,
kako je to već rečeno. Ti lugari su obični seljaci, bez ikakve stručne
naobrazbe, često puta nepismeni, koje odlomak iz redova svoga stanovništva,
a putem seoskog starješine, općini predlože na imenovanje. Kod
biranja podesne osobe ne vodi se naravno računa o sposobnosti za
službu dotične osobe, već o podesnosti osobe s obzirom na razne političke
i ekonomske seoske kombinacije. O tim kombinacijama mora naravno
takav lugar poslije u službi voditi računa, jer o tome zavisi njegovo
ustrajanje u službi1. I tako se često puta događaju veće devastacije šuma i
izbijaju razni sporovi medu seljacima, za koje je direktan povod odnosno
indirektan krivac baš lugar sam. Ova svakako apsurdna pojava ima još
i tu slabu stranu, da se takvi sporovi, jednom započeti, obično svršavaju
i rješavaju time, da nestane spornog objekta, naime šume.


4) Nemogućnost primjene kaznenih sankcija na šumoposjednika
obrazložili smo pod tačkom 1. Sada da vidimo primjenu kaznenih sankcija
na pojedine pravoužitnike, jer oni isključivo čine razne šumske prekršaje
u općinskim šumama. Poprečno ima jedan srez joko 3.500 šumskih prijava
godišnje, koje se u glavnom rješavaju po §§ 151 i 157 zakona o šumama;
dakle globa i odšteta iznosi najmanje 100 dinara. Pošto su pak za šumske
prekršaje prijavljeni obično najsiromašniji u selu — jer bolje stojeći
nemaju potrebe do općinskih šuma — to je mogućnost naplate novčane
kazne već unaprijed isključena, što se vidi i po tome, da stvarno niti
10% izrečenih šumskih kazna nije izvršeno. Za pretvaranje novčanih
globa u dane zatvora obično nema potrebnih kredita za prehranu, a često
puta nema ni potrebnih zatvora. Osim toga kazna zatvora nije u svakom
slučaju efektna, jer ima pojedinaca, koji vole biti u zatvoru nego na
slobodi radi boljih životnih uslova.


Radi bolje ilustracije, kako praktički može da izgleda intervencija
šumarske nadzorne vlasti kod upravljanja općinskim šumama, navesti
ćemo jedan konkretan primjer. Stanovita je šuma, umjetnim načinom,
prije 20 godina, o državnom trošku podignuta na krševitom i golom općinskom
terenu, sa svrhom, da bi ista sprečavala naglo oticanje vode i
štetno djelovanje bujica. Dok je ta šuma, uslijed nastalog sklopa u sastojim,
sa opće-javnog gledišta počela da daje očekivanu indirektnu korist,
dotle je ona isto tako sa gledišta seljaka-pravouzitnika postala sposobna


354