DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 11 <-- 11 --> PDF |
da vrši onu zadaću, koju je on od nje očekivao, naime direktnu korist. Vlasnici šume — pravoužitnici — tražiće preko seoskog starješine kođ svoje upravne općine, da im ona dozvoli proredu šume, pašu blaga ili slično. Općina će s obzirom na stvarne potrebe u selu dozvoliti proredu ili pašu. Sreski šumarski referent, kao stručnjak i kao organ šumarske nadzorne vlasti, ne može to odobriti s razloga, što bi se proredom ili pašom onemogućio normalni uzgoj šume i spriječilo funkcionisanje iste u pravcu davanja očekivanih indirektnih koristi. Pošto šumarski referent nije uspio da argumentima razuvjeri vlasnika o štetnosti prorede odnosno paše za^šumu, narediće rajonskim seoskim lugarima, koji su u smislu § 172 zakona o šumama pomoćni organi za vršenje šumarske policije, da proredu odnosno pašu zabrane. Bez obzira na moralni efekt takovog postupka dovest će se lugari u nemoguć položaj, jer slušaju li šumsku nadzornu vlast, otpustit će ih općina kao poslodavac, a slušaju li općinu, oduzeće im nadzorna vlast zakletvu i time karakter javne straže. Do ovakve situacije naravno neće doći sa općinama, koje i sa svoje strane vode prvenstveno računa o interesima šuma, a sekundarno o interesima pravoužitnika, što je u ostalom za umjetne šume jedino ispravno već iz tog razloga, jer umjetne šume, silom prirodnih zakona, ne bi smjele biti opterećene servitutom drvarenja. Ako je, pretpostavimo, na toj istoj površini, dok je bilo još prirodne šume, i postojao Servitut drvarenja, isti je svakako utrnuo sa momentom, kada je nestalo šume, dakle pravnog objekta. Kada sumiramo naprijed rečeno, dolazimo do zaključka da treba, ako se hoće napredak šuma u bivšoj pokrajini Dalmaciji, popraviti postojeće stanje u slijedećim pitanjima: 1) Lügare treba osloboditi ovisnosti! o volji pravoužitnika i dati im stanovito stručno znanje i regulisati njihov službeni odnos. 2) Upravljanje općinskim šumama treba povjeriti stručnom licu, koje će planskim radom i racionalnim gospodarenjem u općinskim šumama osigurati potrajnost prihoda za sve potrebe pravoužitnika, bez trošenja osnovne šumske zalihe. 3) Treba stvoriti sve preuslove da bi policijske kazne za šumske prekršaje bile efektne. Najbolji putokaz, na koji bi se način ova pitanja dala riješiti s obzirom na ekonomske prilike općina i s bozirom na postojeće zakonske propise, je dosadašnja praksa kod onih općina, kojima je stalo do unapređenja svojih šuma odnosno koje su znale cijeniti vrijednost šuma s obzirom na njihovu veliku indirektnu korist za klimatske, higijenske, ekonomske i estetske prilike općine. U tim se je općinama sama po sebi, bez zakonskih propisa, razvila jedna forma upravljanja općinskim šumama, koja je pod postojećim okolnostima jedino moguća, a sastoji se u tome, da te općine upravljanje općinskim šumama prepuštaju bez daljnjega državnim šumarskim organima, naime sreškim šumarskim referentima. Oni određuju sve stručne upravne mjere, dozvoljavaju razne sječe, regulišu ispaše, vode spiskove naplaćenih otšteta i t. d., ukratko fungiraju kao upravitelji općinskih šuma, čijim se odredbama općine i odnosna sela bez daljnega podvrgavaju. Ovaj je način upravljanja općinskim šumama jedino moguć s razloga, jer bez stručne uprave i gospo 355 |