DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 18 <-- 18 --> PDF |
za noževe, rezbarstvo, kiparstvo i t. d. Uvozi se prema potrebi i tražnji\ tržišta. ;, , Osim navedenih egzota na evropskom tržištu sreće se između ostalih još i drvo sledećih botaničkih vrsta: Terminali a ivorensis, Brosimum guianense, Dicorynia paraensis, Lophira procera, Sercocephalus Diderrichii, Mitragyne macrophylla, Quarea cedrata, Lovoa klaineana, Sindora conchinchinensis, Ocotea rubra, Testulea gabonensis, Erytrophlaeum Fordii, Svmphonia globulifera, Tarietia utilis, Pterocarpus Soyauxii, Hopea odorata i t. d. Résumé: Aperçu général des différentes essences des Bois Coloniaux importés, en Europe. Utilisation des divers bois dans la fabrication des meubles dans l´ébénisterie, menuserie etc. MILAN KNEŽEVIĆ (SARAJEVO) : POJAM I POSTAJANJE PLANINA I PLANINSKIH PAŠNJAKA (QUELQUES MOTS SUR LES PÂTURAGES MONTAGNEUX EN BOSNIE) U Agrarnom Glasniku broj 8/9 iz god. 1935 napisao je g. Ing.agr. Jovo Popović, kustos ovdješnjeg zemaljskog muzeja, studiju o planinskim pašnjacima pod naslovom »Planinski pašnjaci na bosansko-hercegovačkim planinama«. Ovo je prvo djelo, u kojem se govori o našim B. H. pl. pašnjacima sa ekonomskog gledišta. Pisac u svome izlaganju zadire duboko u interese šumarstva, što je razumljivo, jer pisati o planini i pl. pašnjaku, a ne taci se šumarstva, ne bi bilo objektivno. Na planinama i pl. pašnjacima su šumski interesi naosjetljiviji, pa zato neka se čuje i iz naših redova riječ o tome. Spomenuta studija preštampana je u posebnoj knjižici. Medu inim na strani 22 te knjižice stoji napisano ovo: »Zakon o šumama, koji je izašao 21 decembra god. 1929 ubraja u šum. zemljišta »donekle i suvate i planinske pašnjake«, koji zbog svog položaja moraju u izvjesnoj mjeri potpadati pod zakon o šumama. I to prvi, da ne potiskuju granicu šume na niže, a drugi, da se proplanci održe u potrebnom razmjeru prema šumi (Tač. 4 čl. 6.). Čl. 89 istog zakona daje definiciju suvata i planinskih pašnjaka i to ovako: »Suvati su planinski pašnjaci neobrasli šumom iznad prirodne (alpinske) granice šumske vegetacije.* Planinski pašnjaci su * Ova oznaka nije precizna. U šumsku vegetaciju spada i razno planinsko grmlje kao: Rosa pendulina, Salix retusa i sepylifolia. Vaccinîum myrtillus (borovnica), Dryas actopetala (fresinica), Juniperus nana, medvjeđe grožđe- (Ribes petraeum), mlivnjača (Arctostapliylos uva ursi) i dr. Zato bi bilo tačnije mjesto »do granice 362 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 19 <-- 19 --> PDF |
oni, koji se nalaze ispod zone suvata, gdje se šuma razreduje u zasebne grupe, ostavljajući u međuprostorima planinske livade i proplanke. Po istom članu, suvati i planinski pašnjaci! ne mogu se proširivati na štetu šume. U vezi sa gornjom alpijskom granicom šume dijeli šumski zakon suvate, koji su iznad gornje granice, od planinskih pašnjaka, koji su ispod te granice: dakle gornja granica šume ujedno je i granična linija, koja razgraničava suvate od planinskih pašnjaka. Razlika, koja se postavlja ovim zakonom između suvata i planinskih pašnjaka, ne odgovara stanju u praksi. Nema stvarne razlike između suvata i planinskih pašnjaka.** Koliko je meni poznato, to je jedno te isto. Po shvaćanju narodnom, ili bolje po samom izražavanju stočara u Bosni i Hercegovini, koji izgone stoku na planinu, za njih znače jedno te isto: suvati, planinski pašnjaci, planine i alpski pašnjaci (ovaj posljednji izraz donijeli su službeni šumski organi, prema tome on nije originalni narodni izraz). Dalje sam ustanovio, da na Bos.-hercegov. planinama pod nazivom s u v a t stočari ne SI. 1. Prckoško jezero sa stanovima na Vranići planini. misle na sam pašnjak nego na stada i to stada jalovih krava i stada volova. (Na planini Vitruši, Zecu i Bitovnji, kada prolaze volovi, pastiri vele: evo suvata). Po ovome bi suvat samo u prenesenom značenju bio planinski pašnjak.« Među inim ovdje je pisac učinio dvije zamjerke zakonodavcu, a to su: Prvo, da razlika, koja je postavljena zakonom o šumama između suvata i planinskih pašnjaka, ne odgovara stanju stvari u naravi, a drugo, da nema stvarne razlike između suvata i planinskih pašnjaka. Kako je međutim u vezi sa tim zakonskim propisima donesen pravilnik, to ćemo, šumske vegetacije« reći »do granice visoke šume«, jer ondje, gdje prestaje granica visoke šume, ne prestaje i granica šumske vegetacije, a odatle nastaju u glavnom planinski pašnjaci. ** To što se u ovom zakonu misli pod planinskim pašnjakom odgovara po narodnom označivanju »Šumskom pašnjaku«. 363 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 20 <-- 20 --> PDF |
da bismo bili potpuni, prije nego prijeđemo na samu stvar, pogledati, šta nam i taj pravilnik o tome kaže. » Pravilnik o izradi; i primjeni privrednih planova (gospodarskih osnova) za suvate i planinske pašnjake, propisan na osnovu čl. II Uredbe o uređenju i vođenju knjiga suvata i planinskih pašnjaka od 10 decembra 1932 god. obnarodovane u »Službenim novinama« od 22 aprila 1933 god. br. 90. — u poglavlju 2 čl. . o izdavanju suvata i planinskih pašnjaka daje slijedeće tumačenje: »U prvom redu treba povući granicu između šuma i pojasa suvata i planinskih pašnjaka. »Glavna karakteristika suvata je ta, da se nalaze u zoni! iznad prirodne granice šumske vegetacije, a za planinske pašnjake, da se nalaze u zoni, gdje se šuma razreduje stablimice ili u zasebne grupe. »Oranice između visokih pašnjaka s jedne i šume s druge strane nisu uvijek izrazite. Ima slučajeva, gdje uopšte nedostaje pojas planinskih pašnjaka, nego se suvat neposredno naslanja na šumu. »Tamo gdje sklopljena šuma najednom kao odsječena prestaje, treba granicu šume uzeti i kao granicu alpskih pašnjaka. U onim slučajevima, gdje se šuma postepeno razreduje prelazeći u pašnjak, povući će se donja granica planinskog pašnjaka tamo, gdje počinje šuma izrazito zaštitnog karaktera, koja se u smislu §§ 16 i 18 Zakona o šumama kao takova mora izdvojiti ili gdje se sastojina stablimice razreduje do obrasta 0.3, a tamo gdje se šuma razreduje u zasbene grupe do obrasta 0.5, ako pokazuje karakter planinskog pašnjaka. »Oni pašnjaci, koji se prostiru ispod granice šumske vegetacije . zoni, gdje se šuma inače razreduje u posebne grupe ili stablimice, imaju se kategorisati kao pl. pašnjaci i ako uopšte nisu obrasli nikakvom šumom, pa i u tome slučaju, ako je pl. pašnjak zahvatio i jedan dio zone, u kojoj bi se inače nalazila visoka sklopljena šuma«. Iz ovoga tumačenja vidimo, da je zakonodavac na prvom mjestu uzeo u suvate i pl. pašnjake samo one površine, koje se nalaze u alpskoj zoni t. j . iznad ruba sklopljene visoke šume. Time je postavio granicu između šume i planine ili, kako pravilnik veli, između šume i alpskih pašnjaka. U ovoj zoni je pravilnik podijelio pašnjake na gole planine (suvate) i na pl. pašnjake, a k tome je dodao još i pl. pašnjake, koji se nalaze u nižim položajima u zoni visokih šuma, i time obuhvatio sve ostale pašnjake iz ovih kategorija. Za ovakvu zakonsku oznaku razlike između suvata kao pl. pašnjaka veli g. ing. Popović da nije precizna, što je teoretski i strogo znanstveno uzevši sasvim tačno, pošto je bolje rečeno po njegovoj primjedbi, da je granica suvata »do granice visoke šume«, nego (kako je to u zakonu označeno) »iznad prirodne granice šumske vegetacije«. Jedino ovakvu granicu mogao je i naš zakonodavac zamišljati, pošto govori o golijeti iznad šume kao o suvatu, a u pravilniku strogo stvar objašnjava i luči ovaj pojam od pojma šume. Prema tome izgleda, da je g .ing. Popović htio da to shvaćanje samo precizira sa naučne strane, a ne radi toga, što stvar ne bi bila praktično razumljiva. Daleko od većeg značaja je druga njegova tvrdnja, da su suvati i svi pl. pašnjaci jedno te isto i da između njih ne postoji1 razlika. Na 364 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 21 <-- 21 --> PDF |
ovoj tačci dulje ćemo se zadržati i dokazati, da pašnjaka ima više vrsta il da se bitno razlikuju jedni od drugih. Ova neobjašnjena tvrdnja g. ing. Popovića, ako bi se tako shvatila, mogla bi imati presudno značenje u šum. gospodarenju, kao i u općoj ekonomiji u ovim krajevima, pa se ne može preko nje mučke priječi, tim više što je poznata stvar, da o planinama i pl. pašnjacima ovisi blagostanje većeg dijela naroda i cjelokupnog šum. gospodarstva. Vrlo se često sudaraju interesi stočara sa interesima šumara, pa već iz toga razloga treba da budemo vazda u svemu na čistu i da osujetimo sukobe, gdjegod je to moguće. Šumar i stočar moraju da nađu razumijevanja za opću stvar i za dobro naroda, te da prema tome usklade rad i vode gospodarenje, pa baš radi toga treba pojedine pašannske objekte razvrstati onamo, kamo spadaju, i tu podjelu uzeti za bazu u radu na toj privrednoj grani. Kolikogod je jednostavno rastaviti planine od visokih šuma, toliko je teško razlučiti šume od pašnjaka, pa nije isključeno, da je ova okol- Sl. 2. Tipičan prelaz pl. pašnjaka na kršu u planine, Hranisava. nost dala povoda pisanju g. ing. Popovića, da ne postoji razlika između planine i pl. pašnjaka i da se sve skupa ima smatrati kao šumski pašnjak. Razlike između planina i pl. pašnjaka toliko su velike i tako jasne, da ih nije nikako moguće strpati pod jednu kapu. Planine (suvati) i pl. pašnjaci različitog su karaktera. Zauzimaju različite geografske položaje i razna staništa, pa ih prema tome treba kategorisati. Pašarinsko pitanje je u ovim krajevima vrlo komplicirano, vrlo zastarjelo i u poratno doba vrlo mnogo zbrkano i zamršeno, pa pri ovom poslu treba vrlo oprezno postupati. Na planinama, u šumama i po pl. pašnjacima postoje mnoga uobičajena i stečena, a neoboriva prava naroda, koja, i ako nisu pisana, treba poštovati. Kako vidimo, razvrstavanje planina nije sasvim jednostavna stvar, pa mu treba pristupiti vrlo oprezno i sa potpunim razumijevanjem i nigda smetnuti s uma, da naš seljak nigdje nije osjetljiviji.nego u pitanju paše. 365 2 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Mi o tome u B. i H. imamo dosta žalosnih primjera i iz najskorije prošlosti. U sporovima oko prava pašarenja mnogi je pašnjak poprskan i bratskom krvi. Vazda treba imati na umu, da je uspjeh opće ekonomije seoskog naroda ovisan o šumi, bez koje nema dobrih pašnjaka, pa prema tome treba vazda da budu interesi šumarstva na prvom mjestu istaknuti. Polazeći sa ovoga stanovišta mislim, da neće biti na odmet, ako se o ovome vrlo važnom pitanju malo opširnije progovori. Svjestan sam težine ovoga zadatka, pak ću na osnovu svoga skromnog znanja i dugogodišnjeg iskustva, koje sam stekao na B. H. planinama, pokušati stvar bar da načnem u tvrdoj vjeri, da će se i za ovo naći jače pero od moga. Kako već spomenuh, s obzirom na stojbinu i položaje potrebno je razlikovati pašnjake u alpskoj zoni od pašnjaka u šumovitoj zoni. Oznaku po pravilniku »gdje sklopljena šuma najednom kao odsječena prestaje« nije moguće uzeti kao preciznu iz ovoga razloga: Visoke šume u višim položajima postepeno nestaje, a ponegdje (i to vrlo rijetko) ona najednom prestaje. Pri prelazu u alpsku zonu stabla gube svoj oblik i1 pravi karakter. U višim položajima postaju kraća, granatija, iskrivljena i kržljava, a biva ih postepeno sve manje. Stoje pojedinačno ili u manjim grupama, koje se ne mogu nikako svrstati u sklopljene ni u visoke šume. Između njih prevlađuje polegla šuma, a pojavljuje se i razno grmlje, kojega u najvišim položajima sasvim nestaje. U ovoj prelaznoj zoni između prave visoke šume i gole planine ne može drvo da se pravilno razvija i da potpuno uspijeva niti da stvori sklopljene sastojine. Tu prevlađuje razno pl. bilje, trava, korov i mahovine, pa se zato ovi krajevi iskorišćuju jedino kao pašnjaci i smatraju se samo u užem smislu riječi planinom (suvatom). Naš ih je zakonodavac označio kao pl. pašnjake i na taj način rastavio od planine (suvata). Da dobijemo ispravno mišljenje o planini i pl. pašnjaku, potrebno je da pođemo dalje, da čujemo, šta i narod o tome misli i šta sve pod planinom shvaća i razumijeva. Pod nazivom »planina« narod u ovim krajevima razumijeva sve planine i sve pl. pašnjake, koji se nalaze izvan »mera« i izvan seoskih »hududa«, pa bili oni na golim planinama, po prorijeđenim šumama ili po ogoljelim površinama. Taj pojam obuhvaća sve te krajeve, koji se u ljetno doba pašarenjem iskorišćuju. S obzirom na visoke položaje i veliku udaljenost planine i pl. pašnjaka od stalnih ljudskih naselja vodi se na njima posebno gospodarenje. Svi se proizvodi od toga gospodarenja iskorišćuju i dobivaju u doba ljetne paše, izvan granica užeg seoskog gospodarstva, pa se zato smatraju posebnom privrednom granom, koja je ipak vezana na poljsko gospodarenje. Otomanski zakon označuje sva ovakova područja na taj način, što se iz sredine sela ne može do njih čuti vika jakog ljudskog glasa. Planinsko gospodarenje ne može nikako biti neovisno od poljskog, iz jednostavnog razloga što planine i pl. pašnjaci prehranjuju istu onu stoku jedne ekonomije u ljetno doba, koju polje i nizine prehranjuju tokom zime. Iz ovoga jasno slijedi, da planine i pl. pašnjaci u našem 366 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 23 <-- 23 --> PDF |
težačkom svijetu imaju presudnu ulogu. Prema stanju planina ravna se cio poredak /u seoskom gospodarstvu. Od njih vazda ovisi brojno stanje blaga, koje se drži i od kojega se u glavnom i živi. Nepobitna je činjenica, da Bošnjak računa vazda s onim brojem blaga, koji može prezimiti, a Hercegovac s onim, koji se može ljeti na planini prehraniti. Dakle i jedan i drugi računa na prvom mjestu sa planinom i sa pl. pašnjakom. Vodeću strogo računa o ovome najprvo je potrebno, radi potpunog razumijevanja, iznijeti glavne motive planinskog gospodarenja, a ti se sastoje u ovome: 1. Planine leže vazda iznad seoskih naselja u višim položajima. 2. Na planinama se nalaze stalni ljetni stanovi, u kojima se za vrijeme paše stalno boravi. 3. Svi mliječni proizvodi prerađuju se u stanovima na planini. U prerađenom se stanju sakupe i kao mrs otpremaju u sela. SI. 3. U prelaznoj zoni na Vranići pl. prevladuje polegla šuma (Pinus mont´ana), a iščezava omora (Picea excelsa). 4. Planine se iskorišćuju samo ljetnom pašom. 5. Na planinama postoje .stalne kolibe, u kojima se redovno stanuje samo u ljetno doba. Ovim atributima jasno su označene sve osobine planinskog gospodarenja, kao i pojam planine u širem smislu riječi, kako ga narod shvaća. Pošto narod u ovim krajevima ne poznaje, a i ne upotrebljava izraza suvat. nego općenito govori o planini, to smo i mi taj termin usvojili i s njime ćemo se poslužiti. 367 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 24 <-- 24 --> PDF |
I. Planine. Strogo uzevši ovako se mogu nazvati samo one gole i slabo obrasle površine, koje se prostiru u alpskoj zoni iznad ruba visokih šuma. Uslijed visokog položaja i nepovoljnih klimatskih prilika, koje tu vladaju, ne može na njima šuma uspijevati, pa su zato ostale gole. Na planinama je ljetni period, u kojem se vegetacija razvija, prekratak. Drvni ljetni izbojci ne mogu odrveniti i u tome je razlog, da tu šuma ne može uspijevati. Kasni i rani mrazovi skraćuju period razvoja i tako sprečavaju rastenje drvne vegetacije. Kasni mrazovi traju sve do konca maja, a drugi rani počinju već u drugoj polovici avgusta. Ciklus života vegetacije kraći je od 3 mjeseca, pa radi toga u tim visinama nije nikada šume ni bilo. One su po prirodnim zakonima vječito ostale gole (waldlos) i samo se pašom u ljetno doba iskorišćuju. Travom i sočnim biljem svuda obiluju. Na planinama postoje stalna čobanska naselja (mahale, stanovi ili katuni). Te su kolibe naseljene samo u ljetno doba, dok traje period redovne paše. Inače svu godinu stoje prazne. Označiti tačno liniju prema nadmorskoj visini između planine i visokih šuma skoro je nemoguće. Ta se linija vrlo često mijenja: prema ekspoziciji i inklinaciji staništa kao i prema vrsti drveća. Za omoru i bukvu mogla bi se uzeti gornja linija, do koje se stabla normalno razvijaju i čine sklopljene visoke šume, između 1500—1700 m nad morem. Munika ide i iznad te linije, negdje skoro do 1800 m. Na južnim i jugoistočnim stranama ide ova granica više, a na sjevernim i sjeverozapadnim ostaje niže. Prema ovome nije moguće tačno označiti ni širinu onoga prelaznog pojasa, na kojemu je šuma od prirode razrijeđena i gdje ne može da uspijeva, jer tu stabla samo kržljaju. Kako iz prednjega vidimo, širina toga pojasa može da se kod nas kreće između 200—300 m apsolutne nadmorske visine. Iz ovoga slijedi, da bi se smjelo uzeti, da gola planina počinje tek između 1600 i 1800 m i ide sve do najviših vrhova, koji u našim krajevima dosižu skoro 2300 m. Kako već spomenusmo, s obzirom na stojbinu i položaje potrebno je razlikovati pašnjake u alpskoj zoni od onih u šumovitoj zoni, pa ćemo ih mi tako il razvrstati. A pošto se na ovome pitanju sudaraju interesi šumara i stočara kao poljoprivrednika, to treba u predmet zaci s mnogo opreza i stvari postaviti na pravo mjesto. 1. Gole planine (suvati) u alpskoj zoni polaze od prelazne zone i naslanjaju se na planine, koje su obrasle šumom. U njima prevladuje polegla šuma, slabo grmlje i pl. bilje. Često su potrgani točilima, stijenama i provalijama. 2. Planine (suvati) u prelaznoj alpskoj zoni, prema pravilniku pl. pašnjaci, to su pašnjaci obrasli poleglom šumom i grmljem, te pojedinačno i grupimično kržljavim i izobličenim stablima visoke šume. Oni čine skupa sa golom planinom alpsko područje. U njima prevladuje polegla šuma, a slabo su obrasli visokom šumom. Bogati su pašom i često puta prošarani bujnim livadama. Obiluju više vodom nego sasvim goli dio planine. 368 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 25 <-- 25 --> PDF |
U načinu iskorišćavanja nema između ovih i pašnjaka navedenih pod 1. nikakove razlike. Svuda se iskorišćuju kao jedinstven objekat, smatraju se i nazivaju planinom. Na njima postoje često puta stanovi kao i mnoge osamljene čobanske kolibe. Stočari se u ovoj zoni najrade naseljavaju: radi zaštite od nevremena, radi lakšeg drvarenja i jer tu ima više žive vode. Pašnjaci se u ovoj zoni najintenzivnije iskorišćuju. U njih zalazi blago na pašu isto tako sa golih planina kao i iz nižih krajeva. Sva šumska vegetacija, koja se u ovoj zoni nalazi, nema drugog značaja, nego samo zaštitu tla. U ovoj zoni pojavljuju se bujice, pa tu stoga treba šumu tim više štititi i pašarenje uredno vršiti. Karakter im je čisto pa si. 4. Stanovi Rađovina u Vranići pl. na gornjem rubu visoke šume. šnjački, te ih nije moguće ni u jednom slučaju od planine (suvata) razdvojiti. I ovu je okolnost pravilnik u 51. 2 predvidio i kaže: »U onim pak slučajevima, gdje pojas pl. pašnjaka nije uočljiv ili gdje je odviše uzak, nije potrebno odvajati ga od suvata«. Staje su cijelo ljeto nastanjene i tu se vodi čitavo gospodarstvo. U ovoj zoni pasu najviše ovce i koze. Na mnogo naših planina vidimo divne primjere ovakovih pašnjaka, od kojih se osobito ističu oni na sjeverozapadnoj strani Vraniće; Vran. pl. i Maglica, kao i onih ispod Male Cvrsnice i u sjeveroistočnoj strani Kalelije. 369 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 26 <-- 26 --> PDF |
II. Planinski pašnjaci. Ovi leže obično svi u zoni visokih šuma. Medu njima razlikujemo gole i šumom obrasle pašnjake. 1. Goli pašnjaci. a) U š u m a m a. Ti su nastali uslijed rašumljenja šumskog tla, koje je čovjek u pohlepi za pašom prouzrokovao požarom, sječom, podbjeljivanjem i krčenjem šume (entforstet). Uslijed toga su mnoge površine ogoljele i privedene pašnjačkom gospodarenju. Ovi pašnjaci zapremaju obično manje površine nego planine, te služe više za postavljanje staja i čobanskih koliba, za sakupljanje blaga i za ostalu manipulaciju u toj privredi, nego za samo pašarenje. Na njima se često nalaze vrela i napojišta, oko kojih se blago skuplja i dulje zadržava. Na tim se pašnjacima po cijeli dan zadržavaju na paši samo janjci (dok se ne ostrižu), krave muzare i konji, koji su tu planinštacima potrebni, a sve ostalo blago pase po okolnim šumama. Oni su zapravo centri pašarenja, koje se u glavnom vrši po šumama i ostalim pl. pašnjacima. I na ovim pašnjacima postoje stanovi i kolibe, koje su ljeti naseljene i u kojima se vodi gospodarenje na sličan način kao i na planinama. Lijepe primjere ovakvog gospodarenja nalazimo u masivu Busovačke planine i Šebešića, na Busovačkim stajama, na Sćitu i Podolničkim stajama, a ima ih i po ostalim krajevima cijele Bosne, a djelomično i po Hercegovini. b) N a kršu. Ove vrste pašnjaka nalazimo najviše u visokom gorju. Njihovu granicu između planina više puta je teško tačno ustanoviti, pošto su goli i jedni i drugi, pa je prelaz između njih skoro neprimjetan. Naseljeni su, isto kao i planine, mahalama i stajama, a imaju i mnogo osamljenih koliba. Sa njih su šume već davno iščezle, a poništene su najviše požarom. Kao ostaci nekadanjih šuma često se puta po njima nalaze manji kompleksi zakržljalih šikara, a negdje i ostaci visokih šuma. Puni su kraških dolina, koje se u mnogo slučajeva kose ili siju. Tipični primjeri ovakvih pašnjaka nalaze se oko Kalinovika ispod Treskavice i Lelije pl., kod Glamoča u Hrbljini, kod Kupresa ispod Malovana, u Ljubuši, na Oštrcu i ispod Vrana kod Duvna, te po čitavoj zapadnoj Bosni i istočnoj Hercegovini. 2. Šumom obrasli pašnjaci. Ovih pašnjaka ima tri vrste. a) U najvišoj zoni sklopljenih visokih šuma između 1300—1700 m nadmorske visine. Sačinjavaju ih najviše stare paljike, mnoge lazine i okrajci, te visovi gorskih kosa i doline potoka, gdje je šuma rjeđa i gdje može trava i korov da raste. U njima je mnogo livada, koje se i prije i poslije kosidbe opasaju. Na ovim pašnjacima manje je staja, a više osamljenih koliba. Pa šumsko gospodarstvo oni su od presudna značaja, pošto su od šume nedjeljivi. U kolibama se često zimuje i tu se blago prehranjuje hranom sakupljenom sa livada, a najviše krešom četine i brstom, od čega šuma najviše strada. , U ovoj zoni vodi se teška borba za pašom, pa su mnogi kompleksi najljepših šuma uništeni požarom i podbljeljivanjem. 370 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Užasne slike takovog devastiranja šume mogu se vidjeti oko Vučje i Očauša sa sjeverne strane Vlašića pl. i u sjeveroistočnim stranama Zelengore (Husad, Radimišlja i Okrumi). Posljedica je ovako bezumnoga rašumljavanja i prekomjernog pašarenja pretvaranje plodnog tla u goli krš. Ovdje se stvaraju bujice, koje su već na više mjesta ispod razderanih brda zasule i uništile plodnu zemlju, kao što se to vidi ispod Crvnja pl. Vrana, Lipa, Prenja, Čvrsnice i još nekih planina. b) Šumom obrasli pašnjaci u sredogorju i po Površi (hercegovačkoj visoravni). Svi ovi pašnjaci obično počinju s ruba šume odozdo, gdje stabla stoje najrjeđe i protežu se sve dublje u šumu. U najviše slučajeva obrasli su listačama, a rijetko kada četinjačama. Po njima bude dosta enklava, koje se najviše iskorišcuju kao sjenokosi. Na ovim enklavama postoje redovno kolibe pojedinaca, ali tu ne bude većih naselja kao po planinama. SI. 5. Nepregledni pašnjaci na Vlašić-planimi. Kada se u proljeće zatvore sjenokosi, zabrani se i paša na ovim pašnjacima, sve dok se ne pokose trave i ne spremi sijeno za zimsku krmu. Ovi se pašnjaci iskorišcuju u glavnom s proljeća i u jesen. Na mnogo mjesta se i ovđe u kolibama zimuje i blago tu prehranjuje sakupljenom krmom, a redovno i brstom. Gdje ovakvi pašnjaci postoje, prava su blagodat za stočare, jer se najlakše i najunosnije iskorišcuju. Svaki su dan na dohvatu stoci, koja se noću drži u torovima i na taj se način đubre sakuplja i iskoriščuje, a s njime težak u poljoprivredi vrlo mnogo računa. Najljepši primjer takovog gospodarenja vidi se po podnožju Crne gore i sa sjeverne strane Veleži (Š. u. Nevesinje). c) Posječene šume i stare sječine kao pašnjaci Ovi potječu iz novijeg doba, a najviše su se proširili ondje, gdje su pored prekomjerne sječe i šumski požari uništili preostalu šumsku vegetaciju. Pod jačim uplivom svjetla, a na dubokom i plodnom šumskom tlu, bujno su i naglo porasle sočne trave, razno bilje i korov, pa su takove 371 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 28 <-- 28 --> PDF |
sječine brzo očarale stočare i namamile blago na svoje vrlo plodne površine. Narod je od toga uvidio momentane velike koristi i navalio svom silom na takove površine i pretvorio ih u pašnjake. Ovakvi slučajevi najvjernija su slika naših nesređenih prilika. Njima se koči i ometa svaki napredak i uredan rad u šumarstvu. Na ovaj način otete su šumskom posjedu mnoge površine apsolutnog šumskog tla, na kojem je do juče stajala skupocjena šuma. Stvorene su mnoge enklave i prouzrokovani mnogi sporovi. Pri svemu su ovome politički i lični interesi bili vazda jači, te su pozitivne propise šum. znanosti i racionalnog gospodarenja bacali u pozadinu. U mnogo su slučajeva šumskoj privredi oteti cijeli kompleksi od strane neobuzdanih i nerazumnih stočarskih špekulanata, kojima ni vlast nije mogla stati na put. Na ove pašnjake izgone se najčešće volovi, dok su polja zatvorena, a iza kosidbe najviše sitna stoka, koja se dogoni ili sa susjednih staja SI. 6. Bujan pašnjak na Bitovnji planini, gdje bukve iščezavaju. ili izravno iz sela. I na ovim pašnjacima postoje pojedine čobanske kolibe. Prema načinu postajanja ima i medu ovim pašnjacima golih i šumom obraslih. Svuda gdjegod su vodene sječe u većem stilu, a sječine nisu blagovremeno pošumljene, pojavljuju se prohtjevi za pašom. Kao žalosni primjeri ovakovog gospodarenja mogu se navesti mnogi slučajevi gdje su god velike firme radile, kao što je to u području Krivaje (Š. u. Olovo), u Ugarskim vrelima i u Potajnici (Š. u. Turbe), Lužnica i Botin (Š. u. Zavidovići), a i Igman (Š. u. Ilidža) i Kruščica (Š. u. Vitez), koje su u državnoj režiji iskorištene itd. Završiti ovo poglavlje, a ne spomenuti još i naše najveće i ničim neograničene pašnjake (sve naše šume), ne bi moglo naći opravdanja kod onih, kojima su naše prilike poznate, pa ćemo zato i o tome reći koju riječ. Počevši iz najnižih nizina pa sve do najviših visova šume se iskorišćuju kao pašnjaci. Sa svih navedenih vrsta pašnjaka zalazi blago svuda 372 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 29 <-- 29 --> PDF |
u šume na pašu i time je najuže vezan način gospodarenja za bazu, koju smo postavili za planinsko gospodarenje i prema kojoj smo okarakterisali naše planine i pl. pašnjake. Samo povodom ovoga nesređenog stanja mogao je i g. Ing. Popović da sve pašnjake nazove šumskim pašnjacima, premda za to ne može naći stvarne podloge kao ni u narodu razumijevanja. Narod je u to upućen i prema tome uvijek postupa, ali ne može da daje tome tačnu i strogu definiciju, kao što je to slučaj i kod mnogih drugih pojmova. Svaki stočar tačno zna razliku između pojedinih pašnjaka. Strogo ih razlikuje po geografskom položaju i po načinu iskorišćavanja, te ih nikad neće uzeti jedinstveno pod naziv »šumski pašnjaci«, kako to g. ing. Popović navodi. Seljak dobro zna, da od sela počinju mere, zatim slijede šumski i pl. pašnjaci, a u najvišim golim krajevima su tek planine (suvati) u užem smislu riječi. On strogo vodi računa, na koji se način pašnjaci iskorišćuju, te budno čuva svoja prava, koja su skoro na svakom pašnjaku različita. Po tome o jedinstvenom nazivu »šumski pašnjak« ne može biti ni govora. O tome imamo jasnih primjera na sve strane u pojedinim gorskim krajevima, ... što su masiv Vraniće, Vrana, Veleži, Prenja, Cvrsnice, Klekovače, Jedovnika, Uilice, Viduše i Babe pl., gdje su i po sve tri vrste pašnjaka vidno zastupane, a za koje svaki stočar tačno zna, u koju kategoriju spadaju. U našim šumama nema ni najmanje progaline, ni najneznatnijeg okrajka ili lazine, koja ne bi bila ugažena stopama domaćeg blaga, koje tuda pase. Blago se svakim danom goni u šume, pa zato u našim prilikama sve do danas nije bilo moguće razlučiti pašnjake od šuma, jer to stočaru ne ide u račun, budući da po njegovu shvaćanju šume čine sastavni dio pašnjaka. Kod nas su šume bile i sve do danas ostale najveći pašnjaci i prema tome se s njima gospodarilo — često i vrlo različito, kako to opće ekonomske prilike zahtijevaju i kako je to narod shvaćao. Ali se je vazda znalo, u koju kategoriju pojedini pašnjaci spadaju, a tako ih je dijelio i temeljni otomanski zakon, koji je još i danas na snazi. Blago je kod nas svu godinu u šumi, ljeti pase slobodno, vrlo često i bez nadzora, a zimi se hrani brstom, koji mu čoban sa stabala kreše ili iz lisnika polaže. Ovo je rak rana čitavog šum. gospodarstva, koje neće moći kročiti naprijed sve dotle, dok se ne uredi pašnjačko pitanje i ne raščiste pojmovi, koji su najuže vezani za šumsko gospodarenje. Uvaženi stručnjak na ovome polju Jugowitz u svome poznatom djelu »Wald und Weide in den Alpen« postavio je načelo »da šuma bez paše i paša bez šume ne može postojati«. Ja mislim, da ova umna izreka najbolje odgovara našim prilikama, pa treba da nam bude temeljna tačka budućem radu. Résumé. L´auteur traite les différentes tonnes de pâturages montagneux en Bosnie en connexion avec l´économie forestiere. 373 |