DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Mi o tome u B. i H. imamo dosta žalosnih primjera i iz najskorije prošlosti. U sporovima oko prava pašarenja mnogi je pašnjak poprskan i bratskom krvi. Vazda treba imati na umu, da je uspjeh opće ekonomije seoskog naroda ovisan o šumi, bez koje nema dobrih pašnjaka, pa prema tome treba vazda da budu interesi šumarstva na prvom mjestu istaknuti. Polazeći sa ovoga stanovišta mislim, da neće biti na odmet, ako se o ovome vrlo važnom pitanju malo opširnije progovori. Svjestan sam težine ovoga zadatka, pak ću na osnovu svoga skromnog znanja i dugogodišnjeg iskustva, koje sam stekao na B. H. planinama, pokušati stvar bar da načnem u tvrdoj vjeri, da će se i za ovo naći jače pero od moga. Kako već spomenuh, s obzirom na stojbinu i položaje potrebno je razlikovati pašnjake u alpskoj zoni od pašnjaka u šumovitoj zoni. Oznaku po pravilniku »gdje sklopljena šuma najednom kao odsječena prestaje« nije moguće uzeti kao preciznu iz ovoga razloga: Visoke šume u višim položajima postepeno nestaje, a ponegdje (i to vrlo rijetko) ona najednom prestaje. Pri prelazu u alpsku zonu stabla gube svoj oblik i1 pravi karakter. U višim položajima postaju kraća, granatija, iskrivljena i kržljava, a biva ih postepeno sve manje. Stoje pojedinačno ili u manjim grupama, koje se ne mogu nikako svrstati u sklopljene ni u visoke šume. Između njih prevlađuje polegla šuma, a pojavljuje se i razno grmlje, kojega u najvišim položajima sasvim nestaje. U ovoj prelaznoj zoni između prave visoke šume i gole planine ne može drvo da se pravilno razvija i da potpuno uspijeva niti da stvori sklopljene sastojine. Tu prevlađuje razno pl. bilje, trava, korov i mahovine, pa se zato ovi krajevi iskorišćuju jedino kao pašnjaci i smatraju se samo u užem smislu riječi planinom (suvatom). Naš ih je zakonodavac označio kao pl. pašnjake i na taj način rastavio od planine (suvata). Da dobijemo ispravno mišljenje o planini i pl. pašnjaku, potrebno je da pođemo dalje, da čujemo, šta i narod o tome misli i šta sve pod planinom shvaća i razumijeva. Pod nazivom »planina« narod u ovim krajevima razumijeva sve planine i sve pl. pašnjake, koji se nalaze izvan »mera« i izvan seoskih »hududa«, pa bili oni na golim planinama, po prorijeđenim šumama ili po ogoljelim površinama. Taj pojam obuhvaća sve te krajeve, koji se u ljetno doba pašarenjem iskorišćuju. S obzirom na visoke položaje i veliku udaljenost planine i pl. pašnjaka od stalnih ljudskih naselja vodi se na njima posebno gospodarenje. Svi se proizvodi od toga gospodarenja iskorišćuju i dobivaju u doba ljetne paše, izvan granica užeg seoskog gospodarstva, pa se zato smatraju posebnom privrednom granom, koja je ipak vezana na poljsko gospodarenje. Otomanski zakon označuje sva ovakova područja na taj način, što se iz sredine sela ne može do njih čuti vika jakog ljudskog glasa. Planinsko gospodarenje ne može nikako biti neovisno od poljskog, iz jednostavnog razloga što planine i pl. pašnjaci prehranjuju istu onu stoku jedne ekonomije u ljetno doba, koju polje i nizine prehranjuju tokom zime. Iz ovoga jasno slijedi, da planine i pl. pašnjaci u našem 366 |