DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 29 <-- 29 --> PDF |
u šume na pašu i time je najuže vezan način gospodarenja za bazu, koju smo postavili za planinsko gospodarenje i prema kojoj smo okarakterisali naše planine i pl. pašnjake. Samo povodom ovoga nesređenog stanja mogao je i g. Ing. Popović da sve pašnjake nazove šumskim pašnjacima, premda za to ne može naći stvarne podloge kao ni u narodu razumijevanja. Narod je u to upućen i prema tome uvijek postupa, ali ne može da daje tome tačnu i strogu definiciju, kao što je to slučaj i kod mnogih drugih pojmova. Svaki stočar tačno zna razliku između pojedinih pašnjaka. Strogo ih razlikuje po geografskom položaju i po načinu iskorišćavanja, te ih nikad neće uzeti jedinstveno pod naziv »šumski pašnjaci«, kako to g. ing. Popović navodi. Seljak dobro zna, da od sela počinju mere, zatim slijede šumski i pl. pašnjaci, a u najvišim golim krajevima su tek planine (suvati) u užem smislu riječi. On strogo vodi računa, na koji se način pašnjaci iskorišćuju, te budno čuva svoja prava, koja su skoro na svakom pašnjaku različita. Po tome o jedinstvenom nazivu »šumski pašnjak« ne može biti ni govora. O tome imamo jasnih primjera na sve strane u pojedinim gorskim krajevima, ... što su masiv Vraniće, Vrana, Veleži, Prenja, Cvrsnice, Klekovače, Jedovnika, Uilice, Viduše i Babe pl., gdje su i po sve tri vrste pašnjaka vidno zastupane, a za koje svaki stočar tačno zna, u koju kategoriju spadaju. U našim šumama nema ni najmanje progaline, ni najneznatnijeg okrajka ili lazine, koja ne bi bila ugažena stopama domaćeg blaga, koje tuda pase. Blago se svakim danom goni u šume, pa zato u našim prilikama sve do danas nije bilo moguće razlučiti pašnjake od šuma, jer to stočaru ne ide u račun, budući da po njegovu shvaćanju šume čine sastavni dio pašnjaka. Kod nas su šume bile i sve do danas ostale najveći pašnjaci i prema tome se s njima gospodarilo — često i vrlo različito, kako to opće ekonomske prilike zahtijevaju i kako je to narod shvaćao. Ali se je vazda znalo, u koju kategoriju pojedini pašnjaci spadaju, a tako ih je dijelio i temeljni otomanski zakon, koji je još i danas na snazi. Blago je kod nas svu godinu u šumi, ljeti pase slobodno, vrlo često i bez nadzora, a zimi se hrani brstom, koji mu čoban sa stabala kreše ili iz lisnika polaže. Ovo je rak rana čitavog šum. gospodarstva, koje neće moći kročiti naprijed sve dotle, dok se ne uredi pašnjačko pitanje i ne raščiste pojmovi, koji su najuže vezani za šumsko gospodarenje. Uvaženi stručnjak na ovome polju Jugowitz u svome poznatom djelu »Wald und Weide in den Alpen« postavio je načelo »da šuma bez paše i paša bez šume ne može postojati«. Ja mislim, da ova umna izreka najbolje odgovara našim prilikama, pa treba da nam bude temeljna tačka budućem radu. Résumé. L´auteur traite les différentes tonnes de pâturages montagneux en Bosnie en connexion avec l´économie forestiere. 373 |