DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 31     <-- 31 -->        PDF

usiljuje misao, da — žalimo što još nije dospeo do položaja konačnog redaktora ovakvih
odredbi, jer bi onda jamačno bilo sve bolje i vladao bi mir i spokojstvo.
A sada da malo ogledamo te njegove, očito dobronamerne »korekcije«, jer obećana
upotpunjenja ovde nažalost nije naveo.


Ad a). »Svakidašnje (pravilno je: svakogodišnje) i sve veće poplave« i ostalo
tamo pobrojano i te kako da su u vezi sa nestajanjem šuma, i to bez obzira na to, da
li je to piščeva nauka već prečistila ili nije. Ovde se je piscu potkrala nelepa greška,
jer da bi mu to bilo u nameri, ne verujemo; naime iz njegovog delomičnog citata »sve
veće poplave« izlazi posve drugi smisao, nego što ga ima original. Smisao je ovaj : sve
to veće poplave, i g. pisac — kao i znanost — ne će tvrditi, a još manje moći dokazati,
da su uzroci sve to već´m i katastrofalnim poplavama kod nas isključivo kozmičke
prirode i da nestajanje šuma na to nema nikakva upliva. Prema tome kozmičkom
tumačenju bilo bi n. pr. pošumljavanje krša i goleti po planinama, zagrađivanje bujica
i, ukratko, čitav onaj grandiozni plan pošumljavanja u Sev. Americi — samo ludo
razmetavanje novca. Čini nam se, da je i u ovoj tačci g. kritičar krivo shvatio ne samo
tekst odredbe, nego i čitava ona prečišćavanja nauke...


Ad b). Tvrđenje, da »neupućenost odnosno prosvijećenost naroda i poboljšanje
njegovog materijalnog stanja može tek u dalekoj budućnosti da pomogne« i da »liječenje
toga zla dakle nije aktuelno«, držimo da je već i sam g. autor, bar u duši, opozvao.
Ovde smatramo da ne trebamo još šta da kažemo.


Ad c). U odredbi se nigde ne tvrdi, da . »općenit razlog za nestajanje nedržavnih
šuma« labavo ili nikakvo vršenje dužnosti pojedinih nadzornih vlasti i njihovih
stručnih organa pri sprovođenju zakonskih propisa u pogledu šuma iz § 5c5 Z. o š., već
samo jedan od razloga da mnoge od ovih šuma propadaju. Biće da je nešto na stvari,
kad nadzorna vlast to tvrdi!


Ad d). Već konstatacijom »najviše se satiru općinske i seoske šume« sam pisac
svoju tvrdnju iz prednjeg prigovora pobija odnosno »korigira«. Da čuvanje šuma nije
organizovano (ni sprovadano) nikako ili bar ne onako, kako bi to trebalo da bude,
tenor je, neka g. kritičar oprosti, i ćele kritikovane odredbe. Svakako će i sistem za
ovo, kako ga je uvaženi inž. A. Perušić predložio na kongresu u Novom Sadu 1937.
godine, trebati da nadležni, u koliko još nisu, temeljito prouče i, što pronađu mogućim,
uvaže i primene. Samo nam se čini, da je to tek muzika budućnosti, jer mi treba da i
sa današnjim sretstvima i mogućnostima naše šume bezuslovno sačuvamo od propasti,
jer, kad ne bismo imali više šta čuvati, i taj bi predloženi sistem u najmanju ruku bio
zastareo.


Ad e). Da »imamo premalo šumarskih referenata, a i mnogi od tih su neiskusni i
mladi, i da nemamo potreban broj (ni najpotrebniji broj, dodajemo mi) pomoćnog tehničkog
osoblja i čuvara i da stručnjaci bez toga ne samo da ne mogu ništa, već su i
suvišni« — u tome se apsolutno slažemo. Jedion bismo g. piscu preporučili, da ovo
bolno pitanje malo argumentiranije obradi i obelodani u kakvom listu, koji čita i uvažuje
i naš g. Ministar finansija, pak ćemo mu odati nepodeljeno priznanje.


Ad f). Da se »ono malo šumskih šteta prijavljenih po čuvarima ne raspravlja
brzo«, znano je, kao što je poznato i to, da se, pozvani na odgovornost, nekoji pravni
referenti kod sreskih načelstava izgovaraju, da nemaju dovoljno osoblja, da bi te
silne šumske prijavnice. . . na vreme otpravljali. Upravo zato se ovom
odredbom šumarski otseci (recte Kr. Banske uprave) i pozivlju da to »prečiste«. Pa —
tko je drugi za to nadležan, pitamo? Slična solucija, da se postave ovrhovoditelji kod
srezova, traži se, te bismo g. iksu bili zahvalni, kad bi u budućem jednom napisu, makar
zbog skromnosti i anonimno, objasnio, kako i na osnovu kojih propisa se »i danas.


375