DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Dosadašnja praksa kod pošumljavanja i unapređenja šumarstva na "kršu pokazala je, da — osim tehničke strane (koja je povoljno riješena) i osim finansijske strane, koja se, barem u granicama mogućnosti nastoji riješiti — ima i drugih poteškoća i zapreka, koje sprečavaju normalan i brži rad na tom polju. Jedno takovo pitanje, može se reći egzistencijsko pitanje šumarske struke u Dalmaciji, svakako je pitanje uprave i upravnog aparata, pomoću kojega bi državne šumarske vlasti mogle da provode radove oko podizanja novih i zaštite postojećih šuma na općinski m zemljištima. Da bi se mogla shvatiti težina ovog pitanja i dosljedno potreba njegova riješenja, treba najprije upoznati stanje, koje u tom pogledu, s obzirom na postojeće zakonske propise, vlada danas u općinskim šumama bivše pokrajine Dalmacije. Pretežni dio šumskog posjeda u bivšoj pokrajini Dalmaciji je vlasnost poreznih, a ne upravnih općina. Pravo iskorišćavanja tih šuma za domaće potrebe imaju svi općinari odnosno pripadnici dotične porezne općine. Međutim su domaće potrebe kud i kamo veće nego godišnji prirast tih šuma, barem po dosadašnjem načinu gospodarenja i iskorišćavanja. Tako šume treba da dadu pravoužitnicima gorivo, građevni materijal u drvu i klaku, poljoprivredni alat, kolce za vinograde, stočnu hranu za zimu, pašu za blago i sušanj, a što je za šumu najgore, pašu za koze zimil i ljeti. Imovinom porezne općine (odlomka) pa tako i općinskom šumom dotičnog odlomka upravlja seoski zbor (svi birači) odnosno po njemu birani seoski starešina sa 2 birača. Javni organ, pomoću kojega se izvršavaju šumsko-upravne odredbe seoskog starešine odnosno šumarskih nadzornih vlasti, je seoski lugar, kojega općina imenuje po predlogu seoskog starješine. Dakle i upravitelj šume (seoski! starješina) i čuvar šume (seoski lugar) ovisni su direktno o volji većine seljaka dotičnog odlomka, t. j . istih onih seljaka, kojima je u interesu da za života što više iskoriste zajedničko pravo na iskorišćavanje seoske šume ne vodeći pri tome računa o budućnosti i o potrebama kasnijih pokoljenja, jer potreba ne poznaje zakona i briga za budućnost, već traži: »daj mi danas, pa sutra kako bude.« Ovo, sa gledišta pojedinaca psihološki razumljivo shvaćanje prava i načina iskorišćavanja zajedničke imovine sa strane pravoužitnika, te ovisnost upravitelja i čuvara te imovine o volji istih pravoužitnika glavne su mane upitnog komunalnog posjeda, a istodobno i glavni krivci za slabo stanje i za uništavanje općinskih šuma. Istina, tome bi se moglo prigovoriti, da su općinske šume pod općim javnim nadzorom i da prema tome postoje zakonske odredbe, po kojima šumarske nadzorne vlasti mogu intervenirati i utjecati na način upravljanja i iskorišćavanja tih šuma. Kako međutim praktički izgledaju zakonom predviđene intervencije vlasti u pogledu tih općinskih šuma, navesti ćemo slijedeće primjere: 1) Za provedbu šumsko-policijskih propisa potreban je šumarskim nadzornim vlastima upravni aparat (terensko osoblje) kojega uopće nema. Sreski šumarski referenti služe se u tu svrhu danas seoskim lugarima, koji su međutim organi općine odnosno odlomka, dakle onoga, protiv koga bi se policijske mjere zapravo imale primjenjivati. Osim toga 353 |