DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 20     <-- 20 -->        PDF

otvore u ogradi, a žicu delimično nose kući za uspomenu. Na kraju
krajeva nadležni faktori skidaju žicu, odnose poluistrule stubove i ostatak
žice s tim, da već iduće godine povrate sve to na staro mesto i da
opet sastavljaju preliminare i pošumljavaju.


Za taj novac, koji je do sada bez mnogo koristi utrošen na ogradu
i ovakvo pošumljavanje, mogla bi se uzeti u rad mnogo manja površina,
ali sa uspehom i sigurno pošumljena. Ponavljamo, da je sadnica stajala
i po 5 dinara, to bi svakako bilo jeftinije, nego ovako, kako se radilo.
Sledeće godine, u granicama novčane mogućnosti trebalo bi povećati
taj sigurno i faktički pošumljeni kompleks. Da se tako postupalo, onda
bi se sa istom sumom, koja je do sada utrošena, mogla zaista podignuti
jedna prava šuma, ne od crnog bora, razume se. I zar na ovom primeru
nije jasno, kako bi se ovde isplatile ekspresne šume i kako bi one bile
na svom mestu! I kako su ovde na mestu zlatne reci g. Lj. Marko vi
ć a: »Jevtine metode rada sa večitim popunjavanjem kultura skuplje
su od najskupljih!«


3. Slučaj klizavih terena i ruč-terena. Ima slučajeva, kada se klizavi
tereni uopšte ne smeju pošumljavati, i obratno, postoje klizavi
tereni, na kojima je pošumljavanje vrlo efikasno sredstvo. Ali to samo
u slučaju, ako šuma brzo raste i korenje u što kraćem vremenu prođe
kroz pokretni sloj. Inače šuma može postati i negativnim faktorom, jer
svojom težinom može izazvati ili povećati klizanje. Ovde je jasno i van
diskusije: ili ekspresne šume ili nikakve. Skoro je isti slučaj sa ručterenima,
samo s tom razlikom, da se na ruč-terenima šuma može podizati
bez opasnosti i u širem obimu.
U svakom od navedena tri slučaja zemlja može biti ili sterilna ili
plodna. Neka bude i naplodnija zemlja od dubokog humusa: svejedno je
jasno, da tu mora biti samo šuma i! ništa drugo. Ovde rentabilne kulture
moraju i mogu biti samo kao pomoćne i u svakom slučaju privremene.
U sva tri slučaja zemlju treba pre svega meliorirati, a troškove za
melioraciju smanjiti uzgojem rentabilnih kultura sve do sklopa šume.
Ni to se nije potrudila pročitati kritika, i ako smo jasno i precizno odredili*:
intenzivna nega ima kao svoju vremensku granicu stvaranje sklopa.
Nije kritika pročitala ni g. Š pan o vica , koji takođe tvrdi, da za
uspešno podizanje šuma treba okopavati kulture do postignuća sklopa
(str. 445 Šum. L. za 1933 g.).


Sad bi moralo biti jasno i za našu kritiku, zašto su potrebne
ekspresne šume. Stanica daje odgovor, kako se one podižu. Pri izboru
gnojiva i načina negovanja treba uzeti obzira u prvom redu na šumske
sadnice, a rentabilne kulture treba izabrati i podesiti prema upotrebljenom
gnojenju i negovanjü. Ako je zemlja plodna, ekspresne će šume biti
skopčane sa troškom mnogo manjim. Ali i! u ovom slučaju treba znati i
umeti iskoristiti sve osobine raznih šumskih vrsta. Znanje ograničeno
na to, da topola i brest rastu »brzo«, neće mnogo pomoći pri podizanju
ekspresnih šuma. Isto tako nije prosta stvar gnojiti šumske kulture. Za
to treba i znanja agrohemij e i pedologije i iskustva.


Dakle melioracija tla je neizbežna i bitno je pitanje, na koji će se
način izvoditi. Stanica se trudi da pronađe najjefikasniju i najjeftiniju
metodu. Razume se, da ona neće preporučivati upotrebu stajskog dubriva
na mestima, na kojima je ona iz kakvih bilo razloga neracionalna.


406