DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Ing. STJEPAN FRANČ1ŠKOVIĆ: PRILOG PROUČAVANJU TAKSACIONIH ELEMENATA U PREBIRNIM ŠUMAMA (CONTRIBUTION A LA CONNAISSANCE DES ÉLÉMENTS TAXATIONNELS DANS LES FORETS JARDINATOIRES) Previranje gospodarskog života u toku poratnih godina od značajnog je utjecaja na šumsko gospodarstvo u svim državama, a kod nas napose. Iskrsla su mnoga stručna pitanja, raznolika po sadržaju i zamašnosti, a koja sva proizlaze iz novog socijalnog i ekonomskog naziranja. Mnoga od njih zahvataju i u srž šumarstva kao grane opće privrede. Potrebno je stoga, da se sve gospodarske reforme današnjice prosuđuju i sa gledišta šumskog gospodarstva. U rješavanju svih aktuelnih problema ekonomske i socijalne prirode mora šumarstvo uzeti vidnog učešća. Kod nas je specijalno ova potreba naglašavana u glavnom iz dva razloga: a) jer smo pretežno mlada agrikulturna država, u kojoj se sva pitanja agrarne prirode nalaze u stadiju konačnog uređenja; b) jer smo medu svim mediteranskim državama najšumovitija zemlja, pa smo s obzirom na povoljan geografski smještaj eksportna zemlja u pogledu šumskih produkata. Svi privredni problemi, koji se u novije doba postavljaju, a koji su u organičkoj vezi sa šumskim gospodarstvom, obuhvataju u prvom redu posjedovn e reform e zatečenog ruševnog feudalnog sistema, a u drugom redu zemljišnu podjelu između šumskog gospodarstva i poljoprivrede. I u jednom i u drugom rješavanju mora šuma i šumarstvo izdržati otvorenu borbu za svoj opstanak. Tu je svaki optimizam škodljiv. Moramo biti na čistu, da šumarstvo spada u red najmanje rentabilnih privrednih grana, te da je šumi mjesto ondje, gdje u pravilu nije moguća druga unosnija ekonomija. Mi se moramo makar i teška srca pomiriti s mišlju, da će velik dio naših nizinskih šuma i uopće šuma na relativnom šumskom tlu kad tad ustupiti svoje zemljište poljoprivredi. S druge pak strane u planinskim krajevima naše države, u toj isključivoj domeni šumskog gospodarstva, morat će se što prije pristupiti intenzivnijem gospodarenju sa šumama. Planinsko se šumarstvo mora podići na najviši mogući sistem rentabilnosti, kako bi prihodi šume mogli izdržati utakmicu prihoda okolnog stočarstva i s njima mogli stvoriti gospodarsku ravnotežu. Šuma kraškoga visočja obuhvata najveći dio naših brdskih spletova. Ona je određena, da u nedalekoj budućnosti čini težište stručnog rada jednog čitavog niza šumarskih generacija. Ona će unatoč svojih mnogih nedostataka vršiti odličnu funkciju u našem narodnom gospodarstvu. Jednako važna zadaća čeka i onu šumu, koju današnja generacija podiže na golim kraškim trtorima i škrapama. Njezino će blagotvorno djelovanje kasnijem pokoljenju opravdati troškove i napore naših dana. 428 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 43 <-- 43 --> PDF |
U vezi s iznešenim refleksijama smatram za svoju dužnost, da nakon desetgodišnjeg praktičnog stručnog rada u području kraških prebirnih šuma iznesem pred stručnu javnost svoje samostalno izgrađeno gledište na formiranje elemenata taksacije u tim planinskim šumama. Kod donošenja svojih zaključaka koristio sam se tečevinama i iskustvima jedne do najnovijeg vremena uzorne šumske ekonomije, ekonomije veleposjeda THURN TAXIS u Gorskom Kotaru, u čijoj sam upravi proveo gotovo sve svoje službeno vrijeme. Trajanje opažanja siže na ovom posjedu natrag preko pola stoljeća, pa je možda na čitavom kraškom visočju ovo danas ´jedino šumarstvo, kod kojeg se na osnovi rezultata sistematski provađanih taksatornih radova mogu dovoljnom sigurnošću utvrditi naučna kriterija. U pomanjkanju vlastitih podataka ove vrste mi se često oslanjamo na tekovine šumarstva naprednijih naroda, naročito onih Srednje Europe, ma da su naše ekonomske, klimatske, pedološke, a i socijalne prilike potpuno drugačije od njihovih i ma da oblast našega Krasa ima svoja posebna specifična svojstva, koja iziskuju, da se za ove šume izgrade specijalne gospodarske norme. Vjerojatno je, da će mnoga naučna ispitivanja i na njima izgrađeni teoremi, kad se primijene na naše prilike, proći sad veće sad manje korekture. Prema tome formiranje i! gibanje elemenata taksacije, kako ih poznajemo iz švajcarske i južnonjemačke prebirne šume, može kod nas prvenstveno doći u pretres kao sredstvo komparacije. Šumarstvo u svojem najvećem dijelu ne može biti internacionalno. Ono je živ odraz lokalnih potreba i osebina tla i žiteljstva, koje njegovim prosperitetom upravlja. Kao što je uzgoj i rast stabala u šumi uvjetovan osebinama pojedinog individua, koji združivanjem sa susjedima stvara jednu cjelinu, sastojinu, tako je i šumarstvo jednog naroda samo jedna komponenta cijele narodne privrede. Pa kako sastojina kao novi komplikovan, ali još uvijek jedinstveni živi organizam paralizuje individualna svojstva svojh članova uslijed zajedničkog bivstvovanja, tako se i opće narodno gospodarstvo osniva na međusobnom koordiniranju interesa pojedinih sastavnih gospodarskih grana. Nema sumnje, da je ovaj put istraživanja života u prebirnoj šumi vrlo težak, te da će ovakav rad često donositi neznatnih uspjeha. Unatoč toga ovaj je put najispravniji, jer se lakše ispravljaju posljedice vlastitih zastranjivanja nego jednostavnog primjenjivanja stranih neprovjerenih principa. Stoga ne smatram isključenim, da će vrijeme uslijed eventualnih novih naučnih smjernica dati mojemu radu značaj fragmentarno započetog studija. No u svakom slučaju uvjeren sam, da ću realnim podacima poslužiti daljnjim istraživanjima u zasnovanom pravcu i tako pripomoći, da se solidno iskristaliziraju pogledi u jezgru prebirne šume, pa da se njezinom budućem gospodarenju otvore novi vidici. Ovaj će rad obuhvatiti analizu prikupljene građe za prebirne šume Gorskog Kotara ovim redom: I. Ekološki faktori. II. Vrste drveća. III. Utvrđivanje sječne zrelosti. IV. Tabele prihoda i prirasta. V. Kontrola iskorištenih gromada. 429 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Kod upotrebe taksacionih podataka iz šuma. Thurn Taxis valja istaknuti slijedeće: Razne peripetije, koje je taj veliki šumski posjed prošao poslije svjetskog rata, samo su djelomično imale utjecaj na stručno gospodarenje. A takav utjecaj siže u glavnom unatrag nešto preko jednog decenija, dok nam još preostaje za promatranje punih pet decenija mirnog konzervativnog gazdinstva. Svakako radi ovih okolnosti mogu za ovu studiju biti od interesa samo predratn i dokumenti1. Oni su neosporno rezultat radova provedenih u mirnoj atmosferi i u sređenim posjedovnim i gospodarskim prilikama. Stvarne rezultate toga gospodarenja mogli smo vidjeti i povoljno ocijeniti prvih godina iza svjetskog rata.1 Živim svjedokom ustrajnog i konstruktivnog šumarskog rada bile su te šume u času, kad smo ih mi preuzeli i kad je tom radu trebalo udariti opći nacionalnoekonomski biljeg. Da li smo znali i; mogli održati ovu uzornu šumsku ekonomiju na njezinoj dotadanjoj visini i koliko smo tu uspjeli, nije predmet ove rasprave, pa prepuštam, da o tom donese svoj sud kasnije pokoljenje. Za mene je u ovom času mjerodavno jedino to, da za postavljenu zadaću mogu dovoljnom sigurnošću upotrijebiti raspoloživi materijal o taksacionim radovima prije rata, materijal koji je bivši veliki posjednik prilikom ekspropriacije (1932) po postojećim propisima izručio državnoj upravi, a koji mi je već od prije bio poznat za vrijeme ranijeg službovanja u kneževoj službi. Podatke iz poratni h vremena, kojima se služim u ovoj raspravi, valja razlučiti u dvije grupe. Prvu skupinu čini građa, koja nije u direktnoj vezi s upravom navedenog velikog šumskog posjeda. Taj sam materijal prikupio od raznih korporacija i nadleštava, čija je točnost neosporna, a dade se uvijek kontrolirati (ombrometrički i paleontološki podaci). Druga skupina podataka potječe doduše iz uprave velikog posjeda, ali sam ih prikupio i osobno provjerio i to neovisno o mom službenom odnosu. No i od tih pomagala za ovu studiju upotrebljavam samo onaj materijal, koji kao javna isprava uživa najširi publicitet, pa se s nijedne strane ne može osporiti. Time je velika i korisna grada skučena na najuže moguće granice, ali i ovako prehrani materijal dostatan je za izvođenje važnih i dosad nepoznatih dedukcija iz biologije prebirnih šuma. Razumljivo je, da sam pribiranje građe, upoređivanje tekstova, analizu podataka i terenske izvide izvršio samostalno po svom najboljem nahođenju. Dao sam uvaženja samo onim opažanjima i dokumentima, koje u svako vrijeme mogu dokazati. Glavna je moja težnja dokazati, da prebirna šuma unatoč beskonačne raznolikosti svoga unutarnjeg sastava pokazuje niz praktički vrlo´korisnih pravilnosti, koje omogućuju stvaranje pouzdanih direktiva za buduće planinsko šumarstvo. I. EKOLOŠKI FAKTORI. Edafski elementi. Za našu je zadaću odlučno, da li šume Thurn Taxisa i uopće Gorskog Kotara mogu poslužiti kao osnovka za studij šumsko-gospodarskih 1 Ispor. moju raspravu: Šume i šumarstvo vlastelinstva Thurn Taxis u zapadnoj Hrvatskoj, Šum. List, 1927 (str. 409-420, 463-480, 504—516). 430 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 45 <-- 45 --> PDF |
prilika na kraškom visočju. Ako je to moguće, onda će kriterija ovđješnjeg šumarstva važiti i za ostala šumska područja Krasa. Odgovor nam se djelomično sam nadaje, jer su ekološke značajke kraških planina posvuda približno jednake, nu cjelovitosti radi iznijeti ćemo ih ponovno u nekojim krupnijim diferencijama. Jedno od najpoznatijih obilježja kraškog reljefa je smje r gorskih kosa i sklopova. On ide paralelno s obalom Jadranskog mora, pripada dakle t. zv. dinarskoj direktrisi. Taj je osnovni smjer isprepleten kraškim poljima, dolinama, vrtačama i nepravilno razasutim osamljenim isponima. Sve su te pojave potpuno izražene u reljefu Gorskoga ´Kotara. Tu glavne grebene: ´ a) Obruč (1377 m) — Sleme (1333 m) — Veliki Pliš (1142 m) — Tuhobić (1106 m), b) Škurina (1468 m) — Jelenec (1442 m) — Sniežnik (1506 m) — Veliki Risnjak (1528 m), c) Polakovac (965 m) — Greben (922 m) — Tisovac (917 m) — Drgomelj (1153 m) dijele međusobno uzane doline: kupsk-a, lokvarska, lepenička, trstenička i još mnoge druge, a sve s bezroj sitnih klanaca, kotlina i previja. Njihov je osnovni smjer uvijek isti t. j . od sjevero-zapada prema jugo-istoku. Taj se pravac katkada gubi, da se brzo opet pojavi sad u većim sad u manjim razmacima ili se izvija u čitav red vrtača, koje u pravilu nestaju u ravnim niveliranim depresijama, kao što su grobnčko, ličko, lokvarsko, gerovsko, delničko i mrkopaljsko polje. Jednako je tako odlučan i faktor fizičke i kemijske strukture sta ništa , što sve izilazi iz specijalnih osebina vapnenog gorja. Pedološka svojstva tla i njegov ortografski značaj u savezu s geološkim porijeklom važan su faktor u rasprostranjenju vegetacije. Nema sumnje, da su možda još važniji klimatski faktori, nu ipak je svaka vegetacija u prvom redu rezultat razdiobe kopna i vode. Mjere kraških oblika ovise o rastoju razine podzemne vode i razine topografičke površine ili u kratko: veličina kraških oblika ovisi o dubini, do koje voda kroz vapnenac propada.2 I tako je po ovoj spoznaji voda onaj faktor, koji odlučuje o stepenu konkretnih kraških oblika i dobrote staništa. Nije više za poznavanje kraškoga tla dovoljno ispitivanje propadanja vode kroj vapnenac, već je potrebno prosuđivati izmjen u vapnenca, škriljevca i brusilovca t. j. slojeva što propuštaju vodu i slojeva što je ne propuštaju. Omjer površina jurske, kredine, triadične, a mjestimično i karbonske formacije pokazuje povrh raznolike plodnosti pojedinih petrografskih oblasti još i onu množinu vode, koja izbija kao slojno vrelo i otiče površinski. Stoga prisutnost verfenskih (raiblerskih) škriljevaca umanjuje stepen kraških oblika. Ako ovo primijenimo na čitav areal Krasa, izilazi Gorski Kotar kao kraj s blaži m kraškim fenomenima. Njegovo je stanište u velikom dijelu povoljnije u šumsko-uzgojnom pogledu nego drugdje, jer nepropusni slojevi verfenskih škriljevaca i karbonskih brusilovaca vrlo često ne stoje duboko ispod vapnenog sloja, nego u nižim partijama 2 Hranilović-Hirc: Zemljopis Hrvatske (str. 420—421). 431 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 46 <-- 46 --> PDF |
izlaze i na površinu (dolina Kupe, Lokve, Crnilug itd.), a dapače katkada tvore i ispone (Fužine i Skrad). Gorski je Kotar prema tome oblast, koja s obzirom na stanišne prilike ima povoljnije uslove za vegetaciju i možda ne bi u strogo naučnom smislu pripadao tipičnoj oblasti Krasa. Ali to vrijedi samo onda, ako pustimo s vida one velike površine šuma, koje se ipak najvećim dijelom nalaze na vapnencu, dok su na drugim — boljim — staništima već davno ustupile mjesto poljoprivredi. Na takovim tlima šuma dolazi u glavnom još jedino na opuzinama i strminama. Dok upravo tla verfenskih škriljevaca zapremaju doline i uvale uz vodotoke, dotle se šuma povukla na planinske ispone u domenu pretežnog vapnenca i dolomita. Sa šumarskog dakle gledišta mora se i Gorski Kotar pribrojiti visokom Krasu, i ako ne možda kao tipičan predstavnik najekstremnijih kraških fenomena. Karakteristika je kraških terena neznatno mehaničko, a pretežno kemijsko (koroziono) djelovanje vode. Njezino poniranje i erozivno djelovanje u tlu ima za rezultat poznatu tvorbu špilja, podzemnih kanala, dolina, škrapa i kraških polja. To kemijsko djelovanje vode očituje se u dva pravca i to: a) kao otapanje kalcijeva karbonata i taloženje netopivih ferihidroksida na dolinskim spustima (terra rosa), b) kao odlaganje i taloženje otopljenog vapnenca dijelom u anorganske sedimentacije (stalagmiti i stalaktiti), a dijelom u organske sedimcntacije (okamine). Ovo se odlaganje vapna zbiva neprestano i u mnogo kraćim vremenskim razmacima, nego su to geološke periode. Obilje je vapna u kraškim vodama poznato, pa se upravo radi njegove primjese nazivaju i tvrd e vode . Međutim pojava je organskih sedimentacija na Krasu manje poznata, pa bi se lako mogla zamijeniti s pojavom geoloških fosila, jer se radi pretežno o geološki mladom gorju (sekunder). Organske sedimentacije u Gorskom Kotaru našao je pod konac prošlog stoljeća pok. D. Hire 3 u špilji »Hajdova hiža« kod Broda na Kupi. Utvrdio je, da se radi o okaminama lišća , komu je mogao ustanoviti porijeklo vrste po dobro sačuvanoj strukturi. Upoređivanjem je pronašao, da se u špilji nalaze okamine bukovog lišća, dakle jedne recentne vrste, koja barem u našim krajevima ne dolazi kao geološki fosil. U vezi s ovim rijetkim nalazom, za koji Hir e tvrdi, da je slične okamine našao i na Plitvičkim jezerima, uporedio sam naučne ekspertize predratnih geoloških istraživanja u Gorskom Kotaru." Prema podacima 3 D. Hire : Gorski Kotar, Zagreb 1898 (str. 106). * a) Vukasović : Pabirci za zemljoslovlje, posebni otisak XLVI knjige »Rada« jugoslovenske akademije (str. 52); b) Dr. Th. Kormo s i Dr. V. Vogl : Das mezozoische Gebiet in der Umgebung von Fužine, Budapest 1913; Dr. V. Vogl , Dr. O. K a d i ć i Dr. Th. Kormos : Die geologischen Verhältnisse des ungarisch-kroatischen Küstenlandes zwischen Fiume und Novi, Budapest 1912; Dr. V. Vogl : Die Fauna der eozänen Mergel im Vinodol in Kroatien, Budapest 1913; — Die Paläodyas von Mrzla Vodica in Kroatien, Budapest 1913; — Die Tithonbildungen im kroatischen Adriagebiet und ihre Fauna, Budapest 1916. (Izdanja »Magyar kiralyi Földtani intézet. Budapest 1910—1916). 432 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 47 <-- 47 --> PDF |
pestanskog geologa V o g 1 a, koji je ove krajeve ispitao s paleontološkog gledišta u razdoblju 1910 — 1916 godine, ustanovljene su na ovdješnjoj vapnenoj kori slijedeće najvažnije geološke okamine: 1) Iz područja flore: Plantae, — Neuropterus flexuosa (Dr. Lâszlo, — Mrzla Vodica). 2) Iz područja faune: a) Brachiopoda (ramenonošci), Productus longispinus, Alectryonia gregaria, Pecten poecilographus, Spondilus vrste, Pecten erctensis i nebrodensis, Megalodus pumilus, Terebratula Renieri i punctata. b) Mollusca (mekušci), Streblopteria pusilla. c) Cephalopoda (glavonošci), Gastrioceras roemeri, Agathiceras elegans, isomorphus i Haueri te Oppelia succedens. d) Gastropdda (puževi), Pleurotomaria Davincii, Nerinea pseudobruntrutana, Sequania Diblasii i t. d. Prema ovim bez sumnje vrlo interesantnim podacima vidi se, da su u kraškom vapnencu daleko češći životinjski fosili nego biljni. Od biljnih fosila imamo do danas samo jedan jedini nalaz (Neuropterus), a i taj ne pripada recentnoj t. j . danas živućoj biljnoj vrsti. Ovo bi bila jedna ilustracija više, da se u mineralnoj podlozi kraškoga tla biljne okamine danas živućih vrsta imaju pripisati prvenstveno neprestanom taloženju vapna, a ne paleontološkim fosilima. A to je jedna od najvažnijih pojava djelovanja kraških voda. Za prosuđivanje drugih karakternih osebina kraškog tla važne su i pojave isključivo mineraloškei petrografske prirode. Nakon što je za üorski Kotar prije nekoliko godina izrađena K o c h o v a geološka karta,3 dane su najvažnije orientacije i u ovom pogledu. Kod toga je važno istaknuti, da mineralnu podlogu šumskog tla čine u kredinoj formaciji vapnenci i vapneni lapori, u jurskoj vapnenci i konglomerati, a u triadičkoj lapori i verfenski (rajblerski) škriljevci, te dolomiti. Industrijsku važnost imaju donekle nalazišta rumenice (Tršće), pirita, limonita i hematita (Mrzla Vodica), mramora (Delnice) i ocker-boje (Zelin). Napokon u koridoru rijeke Kupe (Plešce-Čedanj-Skrad) dolazi specijalna vrsta konglomerata crnih škriljevaca i pješčenjaka, koja je u narodu poznata pod imenom kamen »Žrnovac«, od kojeg se je sve do 1915 godine izrađivalo mlinsko kamenje. Time bismo obuhvatili najopćenitije značajke kraškog tla u Qorskom Kotaru, čije je poznavanje potrebno za tumačenje mnogih pedoloških pojava u šumskom tlu. Osim najopćenitijih konstatacija o svojstvima šumskog staništa nema u taksacionim operatima posjeda Thurn Taxis nikakovih pobližih podataka, pa danas uopće nemamo nikakove građe od istraživanja šumskog tla na Krasu u ovim krajevima s gledišta pedologije. A to je vrlo krupan nedostatak. U pomanjkanju podataka mjerenja i analiza moramo se za sada zadovoljiti s dugogodišnjim opažanjima o produktivnoj sposobnosti staništa, kako su izražena u inspekcionim referatima kneževske Komore 5 U javnoj prodaji, izdanje Vojno-geografskog instituta u Beogradu, mjerila 1 .-75000 : j -1 433 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 48 <-- 48 --> PDF |
domena u Regensburgu.6 Po prirodi stvari ovi referati obraduju samo vanjske, evidentne promjene na šumskom tlu i to s obzirom na utjecaj živog pokrova. Smatram, da je za šumarstvo vrlo važno, da ova opažanja i na njima izgrađene sudove posebno iznesem. Dugo se vremena držalo, da živi pokrov kraškog zemljišta nema naročite uloge u pomlađenju prebirnih šuma. Vrlo bujna kupina na primjer, prema ranijem shvaćanju, samo izuzetno smeta pomlatku. Ona mu dapače u mnogo slučajeva pruža zaštitu protiv insolacije i isušivanja. A ta je zaštita potrebna, kad se radi pomlađivanju vrsta, koje podnose zasjenu (jele, bukve i smreke), te koje u glavnom i sačinjavaju prebirne šume. Mimo toga, strah pred potpuno golim vapnenim tlom, s kojeg se ono malo plitkog humusa lako ispere, učinio je, da se lakše podnosilo zakorovljivanje nego neobraslo zemljište. Ma da su se u ovim šumama provađale oduvijek male razasute prebirne sječe, ipak se ovo naziranje dugo zadržalo: sve dotle, dok se nisu počeli ocjenjivati rezultati pomlađenja na prvim oprezno izvedenim prebiranjima. Poređivanjem uspjeha pomlađenja u sječinama prejakog i preslabog intenziteta morao se nazor o važnosti zakorovljivanja osjetljivo korigirati. Pojava se korova u prebirnoj šumi ne smije shvaćati globalno. Nije svaki korov za pomlađivanje jednako važan. Odlučna je za svaki konkretni slučaj vrst a korova , koji se razvio na sječini. Prisutnost pojedine vrste korova pokazuje, da li je uzgajač uspio sa svojim intenzitetom vađenja i otvaranja pomladne površine. U njegovim je dakle rukama, da li će se korov poslije provedene sječe uopće pojaviti, a u koliko se pojavi, kakove je vrste i u kojoj količini (bujnosti). Korov uza sve to ne mora uvijek biti greška gospodarenja, jer ima slučajeva, kad mu je nemoguće izbjeći. No u pravilu pojava će korova uvijek biti mjerilo, da li je intenzitet izvršene sječe bio preslab, povoljan ili prejak. U tu se svrhu moraju razlikovati tri skupine vrsta živog pokrova: a) Korov, što se razvija uslijed trošenja i rastvaranja humusa (razne vrste Rubusa, Oxalis, Rumex itd.). Nakon potrošnje humusa iščezava, što traje okruglo 5—12 godina, dakle gubitak na prirastu za jedan decenij. b) Sve ostale vrste korova, napose one, što se razvijaju na vlažnim i tamnim staništima (Petasites, Eupatorium, Epilobium, razni šaševi itd.). Ovaj se korov, kad se jednom pojavi, čvrsto drži na zemljištu i ostaje gotovo dva decenija. Za ovdješnje ophodnje to je gubitak na prirastu preko Vr. čitavog trajanja produkcije. c) Napokon trava i grmlje nisu štetni pomlađivanju. Zadaća je uzgajača, da spriječi dizanje korova pod svaku cijenu. U prvom redu mora pogodovati pravilnom rastvaranju humusa. A to je moguće jedino uzgajanjem mješovitih sastojina, kod kojih rijetko dolazi do nagomilavanja humusa. Mimo toga je potrebno: 1) izbjegavati suviše svjetle sječe (jaki intenzitet) i sječe suviše tamne (slabi intenzitet); 2) sprečavati pojavu mahovine. 6 Aigner: Inspizierungen des fürstl. Forst, u. Rentamtes Lokve, — Regensburg 1910. 434 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Na položajima, gdje se treba bojati štetnog korova, ne smije se ići daleko s prozrakama ili barem ne tako, kako to traži korov. Prebirnu šumu i onako čine vrste koje podnose zasjenu, koje dakle traže tamne sječe u prirodnom pomladenju. Mi smo dosad poznavali živi pokrov kao indikator stanišne, a donekle i sastojinske dobrote. Vidimo, da on ima vrlo važnu funkcijukod prirodnog pomlađivanja. Ta je funkcija uvijek negativna, jer redovno prouzrokuje gubitak na prirastu za 7.—Vio čitave životne produkcije u danom turnusu. Zakorovljivanje je po vrsti i količini stvarna ocjena uzgajačeva rada. I ako su navedene direktive suviše općenite, pa omogućuju (što je uostalom i ispravno) liberalno i individualno postupanje sa sastojinom, one utvrđuju za šumarstvo vrlo važno pravilo, da podržavanje i poboljšavanje sposobnosti šumskog tla ne zavisi samo od prirodnih uslova nego i od zahvatanja uzgajača, čiji se efekat rada dade kontrolirati. Klimatski faktori. Faktori klime su u jednom velikom dijelu rezultat visine i konfiguracije terena, pa sa šumarskog gledišta čine sa edafskim faktorima gotovo jednu cjelinu. Vrlo je najme teško povući liniju, gdje prevladavaju utjecaji jednih, a gdje utjecaji drugih elemenata. S obzirom na postavljeno pitanje, da li Gorski Kotar može poslužiti kao tip za studij gospodarskih prilika Krasa u vezi s šumskim gospodarstvom, promotrit ćemo njegovo podneblje odvojeno od stanišnih prilika, kako bi se ovo pitanje rasvijetlilo sa više stanovišta. A) Gorski se Kotar, a specijalno domena šuma Thurn Taxisa nalazi na razvod u (vododjelnici) između pontskog i jadranskog poriječja. To je uostalom općenita karakteristična crta Krasa od Soče do Bojane. Kada bismo se oslonili samo na ovu činjenicu, bilo bi lako generalizirati ostale zaključke. Međutim kod detaljnijeg promatranja ispoljava se jedna nova značajna osebina ovih planina, koja je do danas dosta malo poznata. Areali poriječja u geografiji zapremaju, kako znamo, goleme površine (baltičko, pontsko, oceansko i t. d.), a njihove su mede vrlo udaljene od sabirnog centra (mora). Tako je poznato, da pontsko poriječje dopire do Schwarzwalda, Karpata i daleko u sarmatsku nizinu. Veći dio naše države pripada pontskom, a manji dio egejskom i jadranskom poriječju. Kao drugdje tako se i kod nas mede pojedinih poriječja nalaze duboko u kontinentu, dakle razmjerno daleko od sabirnog bazena. Što se tiče Gorskog Kotara; prilike su potpuno osebujne. Dok u istoj udaljenosti od mora sve rijeke Krasa utječu u Jadransko more, dotle u Gorskom Kotaru nakon desetak kilometara zračne udaljenosti sve vode odilaze u daleko Crno more. Nigdje nije jadransko poriječje tako usko kao u sjevernom Jadranu. Rijeke Pad, Piava, Tagliamento, Soča, Gacka, Lika, Neretva i Drin imaju svoje izvore daleko u kopnu. U sjevernom Jadranu ulazi u ovo more tek Rječina i možda nekoje manje ponornice oko Lica i Fužina. Već od Lokava prema unutrašnjosti odilaze vode u Kupu, a s njom dalje prema Pontu. A kako poriječja i njihova razvoda predstavljaju razne klimatske zone, to će svakako ovaj osebujni položaj Gorskog Kotara imati odraza na klimu ove oblasti. Nažalost nemamo potrebnih mnogobrojnih podataka za čitavu krašku oblast, da bismo ih mogli upoređivati s prilikama u ovom kraju. Sigurno je, da se uslijed 435 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 50 <-- 50 --> PDF |
navedenog specifičnog smještaja Gorskog Kotara mora njegovo podneblje zasebno promatrati. Gorski Kotar prema svom smještaju izlazi kao uzana planinska barijera između Jadrana i rijeke Kupe, koja svojim isponima do 1500 metara zahvata u pojase mediteranske, kontinentalne, a mjestimično i alpinske klime. Da li ga taj naročiti smještaj i terenski reljef posve isključuje od podneblja ostalih kraških oblasti, nije moguće već sada sigurno utvrditi. B) Naročiti je klimatski fenomen, koji bismo mogli dovesti u vezu s prednjim naslučivanjima, pojava leda , koja se nepogoda ponavlja svake 3—4 godine. Sa šumarskog gledišta je ta opasnost za ove krajeve vrlo važna, jer je ni u približnim dimenzijama ne susrećemo u drugim krajevima Krasa. Inače ne bi mogla ostati nezapažena silna oštećenja od leda, po kojima je Gorski Kotar stekao žalosni glas. Barem ne za SI. i. Led u Delnicama 1931. Foto: ing. Klaić posljednji decenij, kad se registruju sve veće elementarne nepogode. Teško je stvoriti sliku užasa i razorne snage poledice onomu, koji nije sam očevidac događaja. Treba sebi predstaviti na desetke kilometara povaljane telegrafske, telefonske i električne stupove, ispreturane po prometnim linijama, a isprepletene zamršenim pletivom isprekidanih žica, koje su obložene ledenim slojem do 12 cm promjera. (SI. 1). Treba si predstaviti sliku potpunog zastoja čitavog prometa izuzev željezničkog, pa da se dočara približan pojam o štetama, koje ovakav led čini u šumi. Tamo je njegovo razorno djelovanje još veće, jer je poledica praćena strujanjem oštrog sjeveroistočnjaka. Povrh toga tamo se led slaže na gornjem slobodnom dijelu krošnje i čini položaj stabla labilnijim. Na daleko se razliieže tresak i lomljava ledoloma u napadnutoj šumi. Kao 436 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 51 <-- 51 --> PDF |
prve žrtve padaju smreke, zatim bukve i ostale listače, a najposlije i po* koja manje otporna jela. (SI. 2 i 3). U toku posljednjeg decenija ovako opisana pojava leda zabilježena je u Gorskom Kotaru: 10—22 decembra 1927 godine (općenito), 1—5 marta 1931 godine (u reonu delničkom), 1—10 decembra 1931 godine (u reonu fužinskom), 1—10 decembra 1933 godine (općenito). Naravno, da je i u drugim godinama poledica vrlo česta pojava. Zato ovdje navodim samo najteže slučajeve, koji su pogodili ne samo šumsku nego i opću privredu. Kako se iz ovih podataka vidi, glavni udarci ovih nepogoda padaju na početak i konac zime, i to češće u dane solsticija, a manje u dane ekvinokcija. Da li je to definitivno, naravno nije moguće već sada utvrditi, jer su promatranja i suviše. ° „ i:.:/-- ;, » ,. ´ SI. 2. Smrekovi ledolomi 1931 god. u predjelu „Japlenski Vrh" kod Delnica. Foto: ing. Klaić kratka. Uopće za postavljanje nekih sigurnih kriterija u ovom pogledu nemamo sigurnih naučnih uporišta. S obzirom na taj nedostatak iznijet ću ovdje samo moje impresije, koje su saglasne s brojnim izvještajima šumskih uprava, a koje su za šumsko gospodarstvo vrlo važne. Dakako, da ovaj osebujan fenomen iziskuje dugu sistematsku studiju koliko sa šumsko-gospodarskog toliko i sa općenitog klimatološkog gledišta. Moja se opažanja mogu sažeti u slijedećem: 1) Pojava poledice pada uvijek u vrijeme magle , kada su niži slojevi uzduha podvrgnuti hladnom (burnom), a viši toplom (južnom) strujanju. Kretanje nižih oblaka i magle, kako se na mahove može primijetiti, ide od sjevero-istoka prema jugozapadu, a kretanje viših ide 437 4 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 52 <-- 52 --> PDF |
obratnim smjerom. Vodena se para magle izlučuje u obliku ledene roso na smrznutu zemlju i odmah postepeno smrzava. Daljnjim odlaganjem vodene pare ledeni se sloj neprestano uvećava. 2) Poprište najjačih udara leda čine sjeverne i istočne ekspozicije i to napose onih terena, koji se nalaze u razmjerno maloj zračnoj udaljenosti od vodotoka, poglavito rijeke Kupe, Lokvarke, Ličanke i njihovih pritoka. Kotline i jarci na ovim ekspozicijama stradaju najjače. 3) Led ne dolazi u svim nadmorskim visinama, već obično obuhvata zonu od 700—900 metara. Leda dakle nema neposredno uz same vodotoke, u koliko ovi otječu niže od navedene zone. U tom se slučaju pojavljuje u koridoru vodotoka, ali u reonu naznačenog pojasa. 4) Štete od leda pogađaju prvenstveno smreku (ledolomi i izvale), zatim bukvu (prelomi i savijanja), a najnianje jelu. Prema tome najjača oštećivanja dešavaju se kod vrsta krhkih i plitkoga korjenja. Sl. 3. Bukva savinuta ledom 1931 u predjelu „Japlenski Vrh" kod Delnica. Foto : ing. Klaić 5) Ledena se kora najčešće slaže na gornjoj polovici krošnje, gdje njezina debljina dosiže prema izvršenim mjerenjima 8—10 cm. Naravno, da su oštećenja na mladim stablima češća i teža nego na starijim, pošto mlada stabla imaju razmjerno veću krošnju. 6) Prema obračunu drvne mase unovčenih ledoloma otpada na šumsko područje sreza delničkog poprečno 2 m3 po hektaru uništene mase. Prosječni prihod utrška ovakove gromade iznosi 15 Din po hektaru (globalno ogrev i građa) prema 100 Din po hektaru u normalnim prilikama. Vrijednost dakle uništenih stabala umanjena je za 85% od one, koja bi se kod istih, ali neoštećenih stabala mogla polučiti. Ovdje nisu uzete u obzir sve indirektne štete ledoloma. Iz šume se moraju hitno vaditi veće mase nezrelih stabala i to u nezgodnoj prodajnoj sezoni. Isto se tako moraju potrajnosti radi ovi kalamiteti zaračunavati u godišnji etat. Uslijed toga moraju se iz etata isključiti stabla zrela, s ječi va. Napokon je sekundarna pojava oštećenja od poledice pojava potkornjaka (Skrad), uslijed čega svako odlaganje vađenja stabala dovodi do većih zaraza. Kako vidimo, posljedice su leda za šumsko gospodarstvo dalekosežne. 438 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Redovno nakon 10—15 dana trajanja poledice prevlada topli južni. vjetar. Led već za nekoliko sati otpada sa stabala u velikim krhotinama. Ako pak na ledenu koru padne snijeg, tad se prelomi i rušenja nastavljaju u potenciranoj mjeri. Izolirana četinjava stabla nalikuju na uspravne jednolične konuse (SI. 4) dok su stabla u sastojini čvrsto međusobno povezana , zaleđenim krošnjama. Tu prelom ili rušenje jednog stabla povlači za sobom čitavu skupinu drugih. Na sreću, ta najopasnija forma poledice dolazi vrlo rijetko i to samo u nekim naročito eksponiranim položajima., C) Da li su ostala svojstva ovdješnje klime jednaka onima ostalih predjela visokoga Krasa, za danas nije moguće odgovoriti. Za komparaciju nemamo sigurnih podataka. Kako je poznato, na području kraških SI. 4. Snijeg i led 1933 u predjelu „Lučićki Vrh" š. u. Delnice. Foto: M. Jelinek planina postoji vrlo rijetka mreža meteoroloških stanica, a i ono malo njihovih podataka datira iz razmjerno kratkog vremena opažanja. Za šumsko su gospodarstvo prilike još pesimističnije. Šume su pretežno ograničene na planinske visoke regije. A planine Krasa stoje u drugačijim klimatskim prilikama nego kraške doline i kotline. U razmjerno maloj udaljenosti od mora sižu planinski grebeni u zone hladnog uzduha, pa djeluju ne samo kao kondenzatori vodenih para, što ih donose morski vjetrovi, nego i kao položaji izloženi udaru svih uzdušnih strujanjauplivima svih mogućih klimatskih i meteoroloških ekstrema. Stoga se podaci mnogih meteoroloških stanica na planinskom Krasu mogu uvažavati samo s naročitom opreznošću, ako hoćemo da ih uporedimo s onima iz Gorskog Kotara. Pošto nam je poznat upliv šume na klimu, to nije svejedno, da li uzimamo u obzir materijal iz stanica obešumljenog kra 439 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 54 <-- 54 --> PDF |
škog visočja ili barem rijetko šumovitog, da ga onda uporedimo s podacima Gorskoga Kotara, gdje šuma zaprema preko 70% cjelokupne površine. Prema današnjem stanju stvari najbolje je, da sa .gledišta klimeuzimamo zapadno-hrvatsko visočje kao jednu zasebnu cjelinu. Trougao Drgomelj (kod Delnica) — Monte Nevoso (kod Prezida) — Obruč (iznad grobničkog polja) s obzirom na visinu godišnjih obo rin a spada medu najjača oborinska područja u Europi. U tom se reonu množina oborina kreće godišnje i do 3000 m/m. U tom ga, koliko je do danas poznato, nadmašuje jedino kraj oko Boke kotorske (Crkvice), ako naravno pustimo s vida krajeve izvan naše države. Da bi se za Gorski Kotar dobio približan dojam o množini oborina, donosim ovdje kratak pregled prikupljene ombrometričke grade za najbliže kišomjerne stanice navedenog trougla: a) za Fužine, 732 met. nad morem (po publikaciji Dra A. Forembachera); b) za Mrzlu Vodicu, 771 met. nad morem (po mjerenjima iz godine 1929—1937); c) za Skrad, 292 met. nad morem (po mjerenjima od maja 1929 do konca 1937 godine). Dr. A. Forembacher za Fužine7 navodi, da od ukupne poprečne godišnje množine oborina (2965 m/m) otpadaju na pojedine mjesece ovi procenti: Jan. Feb. Mart April Maj Juni Juli Aug. Sept. Okt. Nov. Dec. 7.8 8.6 11.4 10.1 8-2 8.3 4.3 4.— 6.7 12.4 10.9 7.4 Ukupni pak broj kišnih dana iznosi po istom autoru za Fužine (svega1 godišnje 171 dan): Jan. Feb. Mart April Maj Juni Juli Aug. Sept. Okt. Nov. Dec. 8.9 7:5 9.2 9 — 9.1 9. -5.7 5.5 6.1 10.4 9.2 10.4 U tablama I. i II. izneseni: su ombrometrički podaci kišomjernih stanica u Skradu i Mrzloj Vodici za navedeno vrijeme. Iz prosječnih je visina oborina konstruiran diagram godišnje distribucije oborina (SI. 5), iz kojeg možemo izvesti slijedeće izvode: 1) Množina oborina u mjesecima ekvinokcija raste s nadmorskom visinom. Na množinu u ljetnim mjesecima ,nema nadmorska visina znatnijeg utjecaja. 7 Dr. A. Forembacher : Fiziöko-geografski oris Gorskoga Kotara, Privreda,, mjesečnik Komore za trgovinu, obrt i industriju u Zagrebu, juni 1931 (str. 183); — Fužinski kraj u fitogeografskom pogledu, posebni otisak XIII knjige »Nastavnog Vijesnika «. ´ 440 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 55 <-- 55 --> PDF |
441 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 56 <-- 56 --> PDF |
442 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 57 <-- 57 --> PDF |
SI. 5. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 58 <-- 58 --> PDF |
´ 2) Oborine jesenjeg ekvinokcija obilnije su od oborina proljetnog ekvinokcija. One su bez veće važnosti za vegetaciju, jer kolanje sokova prestaje u šumama najkašnje koncem augusta, Važnost je tih oborina više indirektna, jer pospješuje izluživanje palog listinca. Kako se listinac od davnine u Gorskom Kotaru najvećim dijelom sakuplja tokom proljeća, to utjecajem jesenjih kiša najveći dio hraniva ostaje u šumskom tlu. 3) Godišnja se visina oborina kreće poprečno od 2000 do 3000 m/m, te raste zajedno s nadmorskom visinom. Sakupimo li sve najmarkantnije klimatske i pedološke značajke Gorskoga Kotara kao šumsko-gospodarske oblasti, dolazimo do uvjerenja, da Gorski Kotar pokazuje povrh velikog dijela tipičnih fenomena, planinskog Krasa još i mnogo isključivo osebujnih elemenata, koji čine ovu oblast jednim zasebnim šumsko-gospodarskim područjem, koje se mora s naučnog gledišta zasebno promatrati i ispitivati. Ostaje neriješeno pitanje, kojom se sigurnošću mogu tekovine šumarstva u Gorskom Kotaru primjenjivati na ostale areale kraškog visočja. Nedvojbeno je, da je jednostavna njihova primjena nemoguća. Kada bismo još k tome dodali opće socijalne i privredne prilike, koje su za šumsko gospodarstvo na Krasu od presudnog značenja, dolazimo do neizbježive solucije, da se čitavo područje Krasa ne može ,nikada uzimati kao jedna privredna cjelina. II. VRSTE DRVEĆA. Prije samog razmatranja.taksacionjih elemenata potrebno je istaći glavnu vrstu drveta u prebirnim šumama Gorskoga Kotara, prema uzgoju koje se svi gospodarski poslovi podešavaju. Ostale naime vrste, u koliko dolaze, vrše sekundarnu ulogu u gospodarenju bilo po svojoj vrijednosti bilo po biološkim svojstvima. To nam daje pravo, da za našu raspravu postavimo težište na glavnu vrstu drveta, jer su ostale samo pomoćni faktori sa zadaćom, da pospješuju uzgoj, vrijednost i pomlađenje glavne vrste. Zahtjevi i potrebe potonje diktiraju veličinu primjese i način uzgoja ovih pomoćnih vrsta, pa ih stoga u našem razmatranju puštamo s vida. Četinjače. U šumama kraškog visočja Gorskog Kotara dolazi kao glavna vrsta u prvom redu jel a (Abies pectinata), a zatim u rijetkim malim partijama i smreka. Obadvije kao vrste, koje podnose zasjenu, uzgojno su međusobno vrlo blizu i vrlo podesne za prebjirni uzgoj. Ova njihova srodnost, a napose činjenica, da smreka po svom prirodnom rasprostranjenu zauzima neznatne površine prema golemom arealu jele, učinila je, da se u ovdješnjem šumskom gospodarstvu zahtjevi smreke potčinjavaju zahtjevima jele, te da se obje vrste međusobno gospodarski ne luče. Taj je razlog izražen u gotovo svim uređajnim elaboratima svih kategorija šumskih posjeda. Ali mimo toga za naša će razmatranja s obzirom na gospodarski prioritet jele biti odlučne i njezine općenite biološke osebine, u kojima se slažu sva dosadanja uzgojna opažanja, a koja se mogu u kratko prikazati u slijedećem: 444 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 59 <-- 59 --> PDF |
a) Jela između svih vrsta najjače i najdulje podnosi zasjenu nadstojnih stabala (Klasifikacije po Heyeru, Döbneru, Kraftu, Gayeru, Neyu, Mayru, Bühleru.8 b) Jela se pomlađuje gotovo isključivo prirodnim putem pod zastorom starijih ;stabala. c) Jela se kao rijetko koja četinj´ača lako i brzo oporavlja od oštećenja prilikom zastarčenja i sječa (Bühler).9 , d) Korijenje jele dublje je (50—60 cm) nego korijenje bukve i smreke (30—50 cm) t. j . onih vrsta, koje kao uzgojno srodne dolaze s njom na Krasu, pa je stoga ona otpornija protiv oštećenja od vjetra nego njezine uzgojno najbliže vrste. e) Jela manje stradava od snijega i leda nego smreka i bukva. f) Jela je najpodesnija, a u vrlo čestim slučajevima i jedina vrsta, s kojom je moguće prebirao gospodariti. Sve su ostale vrste manje podesne za ovaj gospodarski tip (Bühler, Balsiger,Pfeil, Gebhard, Roth, Dengler, Schuberg, Krutina, Schätzle, Gayer, Ney itd.10 Jedina je veća prednost smreke pred jelom ta, što se dade lako pomladiti i vještačkim putem. A to je vrlo važno kod kompletiranja nedovoljno pomlađene sječ´ine. Međutim ta je prednost paralizovana brojnim drugim manama smrekovog uzgoja*, koje su za ove krajeve toliko važne i odlučne, da se danas mora vještački uzgoj smreke potpuno napustiti. Smreka je poznata zbog svoje krhkosti . Za Gorski je Kotar ta njezina mana uzrokom, da danas u sjeveroistočnim ekspozicijama ima vrlo malo smrekovih stabala, koja nisu prevršena od južnog snijega i leda. U drugom redu dolazi i njezina manja otpornost protiv navale insekata . A ova nedaća uvijek, kao sekundarna pojava, prati ledom oštećena- stabla. Što je donekle uteklo ledu, sigurno kasnije stradava od zareznika. Jedna dakle nepogoda povlači za sobom drugu, a posljedica je postepeno nestajanje smreke. Pred tim činjenicama sve ostale mane smreke (pliči korijen, manja gromada) kao i prednosti (otpornost protiv mraza, manji zahtjev na. dobrotu tla, brži rast u mladosti, veća vrijednost) iščezavaju. Današnja smreka u Gorskom Kotaru nema budućnosti, jer je borba protiv prirode nemoguća. Ove porazne konstatacije važe za običnu smreku (Picea excelsa), koja dolazi u Gorskom Kotaru zajedno s jelom, te je dijelom samonikla, a dijelom vještački zasađena. Ali kod pitanja smreke valja učiniti jednu krupnu primjedbu. Na zapadnoj visoravni Gorskog Kotara, pogotovo od Risnjaka do državne granice (si. 6), dolazi jedan specijalni autohton i vari jete t smreke. Za našu je stručnu literaturu uopće nepoznat. U četinjavim kompleksima predjela Medvejci, Kačje, Strma vlaka i Smrekovac (posjed Thurn Taxis), te Crni laži i Crna gora (kod Tršća, posjed Ghyczy), a na položajima iznad 1000 metara nad morem pada u oči jedna vrsta naročito vitk e smreke. Ona se svojim habitusom oštro razlikuje od susjedne obične smreke. Tako se na prvi mah dade zaključiti, da to nije naša obična smreka, već sasvim nešto drugo. Habitus joj je 8 Dr. A. Büh l er: Der Waldbau, Stuttgart, Bd. I. 1918. (str. 436—440). 9 Ibidem (str. 445—446). 10 Dr. A. Büh l er: Der Waldbau, Stuttgart, Bd. II. 1927 (str. 591). 445 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 60 <-- 60 --> PDF |
sličan više ariševorn nego smrekovom. Boje je nešto svjetlije, nego što je to kod obične smreke. Nu naročito joj je odlika, da joj s tank i h grana više gusto, u jednoj plohi i izrazito osovn o poredane sekundarne grane (Seitenzweige). Uslijed toga razgranjeno stablo daje dojam, kao da je sastavljeno od mnogobrojnih svjetlo-zelenih, a vertikalno postavljenih ploha, koje su duž debla pravilno raspoređene (SI. 7). Dugo smo vremena bili u nedoumici promatrajući ovaj interesantan fenomen u našim šumama. U domaćoj dendrološkoj literaturi nismo našli sličnog tipa, koji bi bio označen kao zasebni varijetet smreke. A ipak ovu specifičnu značajku imaju hiljade smr´ekovih stabala i skupina u navedenim šumskim predjelima. Ovakova smeka dolazi dijelom stablimično s običnom smrekom, a dijelom i grupimično tvoreći katkada i čitave male sastojine. Zapažena su i mlada stabla jednakog habitusa. Sve to bez sumnje govori za prisutnost jedne potpuno nove vrste smreke, koju naša dendrologija dosad ne poznaje. SI. 6. Rasezanje smrekovog varijeteta viminalis u Gorskom Kotaru. Sa šumsko-uzgojnog gledišta ima ovaj varijetet u poredenju s običnom smrekom svojih krupnih prednosti. Ova je smreka daleko otpornija protiv snijega i leda. Razlogom je tome veći elasticitet nego kod obične smreke. Taj dozvoljava jače savijanje bez opasnosti preloma. Napose osovno spuštene postrane grane ne pružaju nikakovu ili vrlo slabu podlogu za gomilanje većih težina snijega ili leda. Kod obične smreke padaju postrane grane poput krovišta, koje zadržava velike mase snijega dot. leda, čija je težina dovoljna, da proizvede prelom ili izvalu. Kod slaganja masâ atmosferilija na stablu valja si predočiti e t a ž n o gomilanje, t. j . na svaku granu, da se dobije približan uvid, koliko mora 446 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 61 <-- 61 --> PDF |
da je opterećeno jedno smrekovo stablo neposredno prije lomljenja ili rušenja. U tom slučaju izlazi kao lako pojmljivo, kolika uzgojna prednost leži u navedenom varijetetu s osovno spuštenim postranim granjem. Drvo je ovog varijeteta pravilni´jle strukture nego drvo obične smreke. Odatle dolazi i veća cjepkost, pa bismo mogli, zaključiti, da je drvo i vrednije od drva obične smreke. Visina je podjednaka u oba tipa. Varijetet ne traži ništa bolja staništa, jer dolazi zajedno sa običnom smrekom. Međutim, pošto se u pravilu ne spušta ispod 1000 metara nadmorske visine, vjerojatno traži veću uzdušnu vlagu. N^tfw^TS^^ ´«Uirf SI. 7. Habitus Piceae excelsae var. viminalis u Gorskom Kotaru. To je nažalost sve, što bi moja opažanja dosad donijela. Priznajem, da je vrlo malo. Nu u pobliže istraživanje, a napose u javnu stručnu raspravu nisam se usudio sve dotle, dok nisam naišao na potvrdu naslućivanja u naučnoj literaturi1. Teško je naime postaviti granice, gdje prestaju kod jedne vrste drveta lokalne odlike, a gdje počima zaseban botanički varijetet. To ne mora biti opravdanje. Naša je sramota, da dosad 447 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 62 <-- 62 --> PDF |
nismo primijetili, koji osebujni tip smreke nalazimo u našim šumama. Naša je dužnost, da se ova greška što prije ispravi. Dugim traganjem za starijim botaničkim bilješkama naišao sam na saopćenja pok. botaničara Drag . Hirc a iz 1898 godine, koji je tu smreku primijetio u predjelima oko Police (danas državna granica) prilikom botaničke ekskurzije na Sniježnik (Monte Nevoso, 1796 m). Za onda nije ni on mogao ovu smreku pobliže determinirati.11 Tek u uporedenju s istraživanjima i opisima Dr. C. W i 1 h e 1 m a i Raimanna publikovanim na sjednicama bečkog botaničkog društva12 utvrđen je potpuno zaseban varijetet, koji je u dendrologiji poznat pod imenom Picea excelsa var. v i m i n a 1 i s (Caspary). Kod Nijemaca je poznata pod imenom Hängefichte. Mi za nju naravski nemamo ni naziva. Ovaj je varijetet smreke nađen u nekim šumama Koruške, a i na drugim mjestima (Lillienfeld, Lunz, Seebenstein itd. u Donjoj Austriji, te u Tirolu), a uzagaja se i kao uresno drvo u parkovima. Na toj smreci botaničari zapažaju napose deblje iglice, koje su ravnomjerno porasle na čitavoj postranoj (sekundarnoj) grani.1´1 Slika 7a prikazuje ju prema crtežu Raimannovom. Zadaća je našeg nacionalnog šumarstva, da što prije donese detaljnu dokumentovanu studiju o biologiji i gospodarskoj važnosti ovog varijeteta smreke. Prvo pitanje, koje se ima rasvijetliti, je mogućnost aklimatizacij e ove vrste u drugim i napose nižim položajima planinskog Krasa. Dosadan ja opažanja ne mogu biti definitivna sve dotle, dok ne predleže potrebne stabalne analize i pokusi. Bude li daljnji rad . upoznavanju ove smreke pokazao, da se i ona može uzgojiti u drugim predjelima Gorskog Kotara, a i visokog Krasa, što je vrlo vjerojatno, biti će planinskom šumarstvu sačuvana najvrednija vrsta njegovih šuma. Onda će se i opaziti, kolika je bila zabluda, kad smo pošumljavali Gorski Kotar običnom neotpornom smrekom. A bit će spašena i čast našeg šumarstva, jer će biti popravljeno ono, što je u ovom pravcu decenijima propuštano. Listače. Kao sporedno drvo u prebirnim šumama Gorskoga Kotara dolazi bukva , a sporadično i razne druge listače kao javor (pseudoplatanus, platanoides i obtusatum), brijest (montana), jasen (excelsior). U velikim 11 D. Hire : Die Hängefichte in Kroatien, — Separatabdruck aus den Sitzungsberichten der zoolog.-botanischen Gesellschaft in Wien, Bd. XXXIX (str. 1—2). 12 Dr. C. Wilhelm : Ueber die Hängefichte, Picea excelsa L. var. viminalis Casp., — Verhandlungen der zoolog, botanischen Gesellschaft in Wien, Bd. XXXVII (str. 8). R. Raimann : Mitteilungen über Fichtenformen aus der Umgebung von Lunz, sowie über Calycanthemie bei Cyclamen europaeum L., — Verhandlungen der zoolog.-botanischen Gesellschaft in Wien, 1888 (str. 71—73). Caspary : Ueber einige Spielarten, die mitten im Verbreitungsgebiet der Stammarten entstanden sind, — Schriften der physikal.-ökonomischen Gesellschaft zu Königsberg 1873, XIV Bd. Dr. M. Willkomm : Forstliche Flora von Deutschland und Oesterreich, Leipzig, 1887. p. 93. 13 Dugogodišnji šef šumske uprave na Platku g. J. Š u š t e r š i ć u više je navrata upozoravao upravu velikog posjeda na ovaj autohtoni varijetet zamijenivši ga s var. pendula . Nažalost njegovim se izvještajima nije poklanjala potrebna pažnja. 448 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 63 <-- 63 --> PDF |
šumskim kompleksima ove sporadične vrste posvema gube na svojoj široj gospodarskoj važnosti. One ili nisu podesne za prebirni uzgoj ili su daleko od optimuma svog prirodnog rasprostranjenja, pa je njihova prisutnost više važnija s pedološkog nego s gospodarskog gledišta. Redovnu primjesu četinjavih šuma čini jedino bukva. Nu njezina manja vrijednost r.ema ujedno i manje gospodarsko značenje. Ona poboljšava stanište svojom poznatom obilnom produkcijom listinca, a poboljšava i kvalitetu SI. 7a. Habitus Piceae cxcelsae var. viminalis po Raimannu. susjednih četinjača sprečavanjem pristupa svjetla najnižim granama. Povrh toga namiruje ogrevom lokalne potrebe. Njezina je primjesa vrlo potrebna, ali samo kao sredstvo, koje pospješuje veći prihod vrednije susjedne vrste. Trgovačka vrijednost bukovog drveta — kao i samo trajanje njezine produkcije — nije toliko odlučna za rentabilnost šumskog gospodarstva, već je više odlučna sama njezina primjesa . Ta je opet promjenjiva.po mjestu i vremenu. Najpovoljnije regulisanje bukove primjese u četinjavim prebirnim šumama pripada do danas neistra 449 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 64 <-- 64 --> PDF |
ženom problemu u oblasti uzgajanja šuma. Današnja se nazitanja u tom pravcu osnivaju na pretežno empirijskim hipotezama. Znamo pouzdano samo to, da bukva od prirode u Gorskom Kotaru dolazi do granice vegetacije. Njezina primjesa prema tome mora rasti od nižih prema višim nadmorskim visinama. Mi se držimo kao najpovoljnijeg omjera 0.6 jele : 0.4 bukve, ali to će vjerojatno odgovarati samo za neke ekspozicije i neke visinske zone. Nu ovo pitanje prelazi okvir postavljenog zadatka. Na velikom posjedu Thurn Taxis taksacioni radovi obuhvataju samo jel u zajedno sa smrekom. Ova se potonja ne luči od jele, jer se niti bolje plaća niti posebno sortira. Bukovina se u taksacionim elaboratima iznosi samo globalno na temelju okularne procjene. Jela je prema tome ona vrsta drveta, čije ćemo pojave´ s uređajnog gledišta za prebirne šume u ovom prikazu promotriti. Ostale vrste puštamo s vida. Spomenuo sam ih u ovom dosadanjem izlaganju samo zato, da bi rasprava i s ove strane bila cjelovito obuhvaćena, a napose s razloga, da stručnoj javnosti skrenem pažnju na nedostatke u našem poznavanju zastupanih vrsta i njihovog odnošaja u prebirnoj šumi našega kraškog visočja. (Nastavlja se — A suivre) SAOPĆENJA ........ ...... .......... .... . .......... ......... Ha ......-............. ............ ........ 28 ........ . 1 ..... 1937 "...... y ...... y ..... ........: .........., TOKOM ............ . y ..... .........., ......... je ....... ....... ...... .......... .... y .......... ......... . ...... ........ ............ je ....... ..... ...... .... . .... .. ........ .. .... ... .. ............ ...... ..... .. .. ce ..... ...... . ......, .... ..... ......... .... ......... ...... .......... ...., ........ je ......... ........ ce .. ......, y ..... .. .... ...... ...... ... ..... ..... .......... ........, ....... .. ..... ............, y .......... ........ ...... ce ... ..... 945.477 ........ .. ... ........ 73.6% .. . . 695.957 .. .... ......... ...., .. ..... 511.978 .. ...... .. ...... . ......... ..... 171.260 .. ........ . 9733 .. .. ....... . ....... 29-86 .. ........ je y ....... ...... .. ........ ...... . ....... ........ ...... .. ce ......... .... y ......... .. ........ .. ...... ...... ........ ..... ..... ........ .... no....... ...... ......... .... ...... .. .... ........, .... je .... .... . ...... ...... ......, ..... ......... .........., ............ je ...... ......... ce .. ......... .... .... ... ........ .. ..... ...... ..... ....... ...... ....... ..... ........ ....... ......... .. ...... ...... .... (.... ......... 1931 ......), .... .. ........... .. ........ ........... y .......... ........, ... y ....... ...... ....... . .......... ...., ... ........ ....., .... je y ....... ....... ........ .... („........"), .... .... ..... ..... .......... ......... ....... .. ...... ....... .... .. ....., .... ce .. ....... .... . .... ce ........ 450 |