DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 45 <-- 45 --> PDF |
prilika na kraškom visočju. Ako je to moguće, onda će kriterija ovđješnjeg šumarstva važiti i za ostala šumska područja Krasa. Odgovor nam se djelomično sam nadaje, jer su ekološke značajke kraških planina posvuda približno jednake, nu cjelovitosti radi iznijeti ćemo ih ponovno u nekojim krupnijim diferencijama. Jedno od najpoznatijih obilježja kraškog reljefa je smje r gorskih kosa i sklopova. On ide paralelno s obalom Jadranskog mora, pripada dakle t. zv. dinarskoj direktrisi. Taj je osnovni smjer isprepleten kraškim poljima, dolinama, vrtačama i nepravilno razasutim osamljenim isponima. Sve su te pojave potpuno izražene u reljefu Gorskoga ´Kotara. Tu glavne grebene: ´ a) Obruč (1377 m) — Sleme (1333 m) — Veliki Pliš (1142 m) — Tuhobić (1106 m), b) Škurina (1468 m) — Jelenec (1442 m) — Sniežnik (1506 m) — Veliki Risnjak (1528 m), c) Polakovac (965 m) — Greben (922 m) — Tisovac (917 m) — Drgomelj (1153 m) dijele međusobno uzane doline: kupsk-a, lokvarska, lepenička, trstenička i još mnoge druge, a sve s bezroj sitnih klanaca, kotlina i previja. Njihov je osnovni smjer uvijek isti t. j . od sjevero-zapada prema jugo-istoku. Taj se pravac katkada gubi, da se brzo opet pojavi sad u većim sad u manjim razmacima ili se izvija u čitav red vrtača, koje u pravilu nestaju u ravnim niveliranim depresijama, kao što su grobnčko, ličko, lokvarsko, gerovsko, delničko i mrkopaljsko polje. Jednako je tako odlučan i faktor fizičke i kemijske strukture sta ništa , što sve izilazi iz specijalnih osebina vapnenog gorja. Pedološka svojstva tla i njegov ortografski značaj u savezu s geološkim porijeklom važan su faktor u rasprostranjenju vegetacije. Nema sumnje, da su možda još važniji klimatski faktori, nu ipak je svaka vegetacija u prvom redu rezultat razdiobe kopna i vode. Mjere kraških oblika ovise o rastoju razine podzemne vode i razine topografičke površine ili u kratko: veličina kraških oblika ovisi o dubini, do koje voda kroz vapnenac propada.2 I tako je po ovoj spoznaji voda onaj faktor, koji odlučuje o stepenu konkretnih kraških oblika i dobrote staništa. Nije više za poznavanje kraškoga tla dovoljno ispitivanje propadanja vode kroj vapnenac, već je potrebno prosuđivati izmjen u vapnenca, škriljevca i brusilovca t. j. slojeva što propuštaju vodu i slojeva što je ne propuštaju. Omjer površina jurske, kredine, triadične, a mjestimično i karbonske formacije pokazuje povrh raznolike plodnosti pojedinih petrografskih oblasti još i onu množinu vode, koja izbija kao slojno vrelo i otiče površinski. Stoga prisutnost verfenskih (raiblerskih) škriljevaca umanjuje stepen kraških oblika. Ako ovo primijenimo na čitav areal Krasa, izilazi Gorski Kotar kao kraj s blaži m kraškim fenomenima. Njegovo je stanište u velikom dijelu povoljnije u šumsko-uzgojnom pogledu nego drugdje, jer nepropusni slojevi verfenskih škriljevaca i karbonskih brusilovaca vrlo često ne stoje duboko ispod vapnenog sloja, nego u nižim partijama 2 Hranilović-Hirc: Zemljopis Hrvatske (str. 420—421). 431 |