DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Na položajima, gdje se treba bojati štetnog korova, ne smije se ići


daleko s prozrakama ili barem ne tako, kako to traži korov. Prebirnu
šumu i onako čine vrste koje podnose zasjenu, koje dakle traže tamne
sječe u prirodnom pomladenju.
Mi smo dosad poznavali živi pokrov kao indikator stanišne, a
donekle i sastojinske dobrote. Vidimo, da on ima vrlo važnu funkcijukod prirodnog pomlađivanja. Ta je funkcija uvijek negativna, jer redovno
prouzrokuje gubitak na prirastu za 7.—Vio čitave životne produkcije u
danom turnusu. Zakorovljivanje je po vrsti i količini stvarna ocjena
uzgajačeva rada. I ako su navedene direktive suviše općenite, pa omogućuju
(što je uostalom i ispravno) liberalno i individualno postupanje
sa sastojinom, one utvrđuju za šumarstvo vrlo važno pravilo, da podržavanje
i poboljšavanje sposobnosti šumskog tla ne zavisi samo od
prirodnih uslova nego i od zahvatanja uzgajača, čiji se efekat rada dade
kontrolirati.


Klimatski faktori.


Faktori klime su u jednom velikom dijelu rezultat visine i konfiguracije
terena, pa sa šumarskog gledišta čine sa edafskim faktorima
gotovo jednu cjelinu. Vrlo je najme teško povući liniju, gdje prevladavaju
utjecaji jednih, a gdje utjecaji drugih elemenata. S obzirom na
postavljeno pitanje, da li Gorski Kotar može poslužiti kao tip za studij
gospodarskih prilika Krasa u vezi s šumskim gospodarstvom, promotrit
ćemo njegovo podneblje odvojeno od stanišnih prilika, kako bi se ovo
pitanje rasvijetlilo sa više stanovišta.


A) Gorski se Kotar, a specijalno domena šuma Thurn Taxisa nalazi
na razvod u (vododjelnici) između pontskog i jadranskog poriječja.
To je uostalom općenita karakteristična crta Krasa od Soče do Bojane.
Kada bismo se oslonili samo na ovu činjenicu, bilo bi lako generalizirati
ostale zaključke. Međutim kod detaljnijeg promatranja ispoljava se jedna
nova značajna osebina ovih planina, koja je do danas dosta malo
poznata. Areali poriječja u geografiji zapremaju, kako znamo, goleme
površine (baltičko, pontsko, oceansko i t. d.), a njihove su mede vrlo
udaljene od sabirnog centra (mora). Tako je poznato, da pontsko poriječje
dopire do Schwarzwalda, Karpata i daleko u sarmatsku nizinu.
Veći dio naše države pripada pontskom, a manji dio egejskom i jadranskom
poriječju. Kao drugdje tako se i kod nas mede pojedinih poriječja
nalaze duboko u kontinentu, dakle razmjerno daleko od sabirnog bazena.
Što se tiče Gorskog Kotara; prilike su potpuno osebujne. Dok u istoj
udaljenosti od mora sve rijeke Krasa utječu u Jadransko more, dotle u
Gorskom Kotaru nakon desetak kilometara zračne udaljenosti sve vode
odilaze u daleko Crno more. Nigdje nije jadransko poriječje tako usko
kao u sjevernom Jadranu. Rijeke Pad, Piava, Tagliamento, Soča, Gacka,
Lika, Neretva i Drin imaju svoje izvore daleko u kopnu. U sjevernom
Jadranu ulazi u ovo more tek Rječina i možda nekoje manje ponornice
oko Lica i Fužina. Već od Lokava prema unutrašnjosti odilaze vode u
Kupu, a s njom dalje prema Pontu. A kako poriječja i njihova razvoda
predstavljaju razne klimatske zone, to će svakako ovaj osebujni položaj
Gorskog Kotara imati odraza na klimu ove oblasti. Nažalost nemamo
potrebnih mnogobrojnih podataka za čitavu krašku oblast, da bismo ih
mogli upoređivati s prilikama u ovom kraju. Sigurno je, da se uslijed


435