DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 58 <-- 58 --> PDF |
´ 2) Oborine jesenjeg ekvinokcija obilnije su od oborina proljetnog ekvinokcija. One su bez veće važnosti za vegetaciju, jer kolanje sokova prestaje u šumama najkašnje koncem augusta, Važnost je tih oborina više indirektna, jer pospješuje izluživanje palog listinca. Kako se listinac od davnine u Gorskom Kotaru najvećim dijelom sakuplja tokom proljeća, to utjecajem jesenjih kiša najveći dio hraniva ostaje u šumskom tlu. 3) Godišnja se visina oborina kreće poprečno od 2000 do 3000 m/m, te raste zajedno s nadmorskom visinom. Sakupimo li sve najmarkantnije klimatske i pedološke značajke Gorskoga Kotara kao šumsko-gospodarske oblasti, dolazimo do uvjerenja, da Gorski Kotar pokazuje povrh velikog dijela tipičnih fenomena, planinskog Krasa još i mnogo isključivo osebujnih elemenata, koji čine ovu oblast jednim zasebnim šumsko-gospodarskim područjem, koje se mora s naučnog gledišta zasebno promatrati i ispitivati. Ostaje neriješeno pitanje, kojom se sigurnošću mogu tekovine šumarstva u Gorskom Kotaru primjenjivati na ostale areale kraškog visočja. Nedvojbeno je, da je jednostavna njihova primjena nemoguća. Kada bismo još k tome dodali opće socijalne i privredne prilike, koje su za šumsko gospodarstvo na Krasu od presudnog značenja, dolazimo do neizbježive solucije, da se čitavo područje Krasa ne može ,nikada uzimati kao jedna privredna cjelina. II. VRSTE DRVEĆA. Prije samog razmatranja.taksacionjih elemenata potrebno je istaći glavnu vrstu drveta u prebirnim šumama Gorskoga Kotara, prema uzgoju koje se svi gospodarski poslovi podešavaju. Ostale naime vrste, u koliko dolaze, vrše sekundarnu ulogu u gospodarenju bilo po svojoj vrijednosti bilo po biološkim svojstvima. To nam daje pravo, da za našu raspravu postavimo težište na glavnu vrstu drveta, jer su ostale samo pomoćni faktori sa zadaćom, da pospješuju uzgoj, vrijednost i pomlađenje glavne vrste. Zahtjevi i potrebe potonje diktiraju veličinu primjese i način uzgoja ovih pomoćnih vrsta, pa ih stoga u našem razmatranju puštamo s vida. Četinjače. U šumama kraškog visočja Gorskog Kotara dolazi kao glavna vrsta u prvom redu jel a (Abies pectinata), a zatim u rijetkim malim partijama i smreka. Obadvije kao vrste, koje podnose zasjenu, uzgojno su međusobno vrlo blizu i vrlo podesne za prebjirni uzgoj. Ova njihova srodnost, a napose činjenica, da smreka po svom prirodnom rasprostranjenu zauzima neznatne površine prema golemom arealu jele, učinila je, da se u ovdješnjem šumskom gospodarstvu zahtjevi smreke potčinjavaju zahtjevima jele, te da se obje vrste međusobno gospodarski ne luče. Taj je razlog izražen u gotovo svim uređajnim elaboratima svih kategorija šumskih posjeda. Ali mimo toga za naša će razmatranja s obzirom na gospodarski prioritet jele biti odlučne i njezine općenite biološke osebine, u kojima se slažu sva dosadanja uzgojna opažanja, a koja se mogu u kratko prikazati u slijedećem: 444 |