DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 59 <-- 59 --> PDF |
a) Jela između svih vrsta najjače i najdulje podnosi zasjenu nadstojnih stabala (Klasifikacije po Heyeru, Döbneru, Kraftu, Gayeru, Neyu, Mayru, Bühleru.8 b) Jela se pomlađuje gotovo isključivo prirodnim putem pod zastorom starijih ;stabala. c) Jela se kao rijetko koja četinj´ača lako i brzo oporavlja od oštećenja prilikom zastarčenja i sječa (Bühler).9 , d) Korijenje jele dublje je (50—60 cm) nego korijenje bukve i smreke (30—50 cm) t. j . onih vrsta, koje kao uzgojno srodne dolaze s njom na Krasu, pa je stoga ona otpornija protiv oštećenja od vjetra nego njezine uzgojno najbliže vrste. e) Jela manje stradava od snijega i leda nego smreka i bukva. f) Jela je najpodesnija, a u vrlo čestim slučajevima i jedina vrsta, s kojom je moguće prebirao gospodariti. Sve su ostale vrste manje podesne za ovaj gospodarski tip (Bühler, Balsiger,Pfeil, Gebhard, Roth, Dengler, Schuberg, Krutina, Schätzle, Gayer, Ney itd.10 Jedina je veća prednost smreke pred jelom ta, što se dade lako pomladiti i vještačkim putem. A to je vrlo važno kod kompletiranja nedovoljno pomlađene sječ´ine. Međutim ta je prednost paralizovana brojnim drugim manama smrekovog uzgoja*, koje su za ove krajeve toliko važne i odlučne, da se danas mora vještački uzgoj smreke potpuno napustiti. Smreka je poznata zbog svoje krhkosti . Za Gorski je Kotar ta njezina mana uzrokom, da danas u sjeveroistočnim ekspozicijama ima vrlo malo smrekovih stabala, koja nisu prevršena od južnog snijega i leda. U drugom redu dolazi i njezina manja otpornost protiv navale insekata . A ova nedaća uvijek, kao sekundarna pojava, prati ledom oštećena- stabla. Što je donekle uteklo ledu, sigurno kasnije stradava od zareznika. Jedna dakle nepogoda povlači za sobom drugu, a posljedica je postepeno nestajanje smreke. Pred tim činjenicama sve ostale mane smreke (pliči korijen, manja gromada) kao i prednosti (otpornost protiv mraza, manji zahtjev na. dobrotu tla, brži rast u mladosti, veća vrijednost) iščezavaju. Današnja smreka u Gorskom Kotaru nema budućnosti, jer je borba protiv prirode nemoguća. Ove porazne konstatacije važe za običnu smreku (Picea excelsa), koja dolazi u Gorskom Kotaru zajedno s jelom, te je dijelom samonikla, a dijelom vještački zasađena. Ali kod pitanja smreke valja učiniti jednu krupnu primjedbu. Na zapadnoj visoravni Gorskog Kotara, pogotovo od Risnjaka do državne granice (si. 6), dolazi jedan specijalni autohton i vari jete t smreke. Za našu je stručnu literaturu uopće nepoznat. U četinjavim kompleksima predjela Medvejci, Kačje, Strma vlaka i Smrekovac (posjed Thurn Taxis), te Crni laži i Crna gora (kod Tršća, posjed Ghyczy), a na položajima iznad 1000 metara nad morem pada u oči jedna vrsta naročito vitk e smreke. Ona se svojim habitusom oštro razlikuje od susjedne obične smreke. Tako se na prvi mah dade zaključiti, da to nije naša obična smreka, već sasvim nešto drugo. Habitus joj je 8 Dr. A. Büh l er: Der Waldbau, Stuttgart, Bd. I. 1918. (str. 436—440). 9 Ibidem (str. 445—446). 10 Dr. A. Büh l er: Der Waldbau, Stuttgart, Bd. II. 1927 (str. 591). 445 |