DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 73 <-- 73 --> PDF |
krvave boljševičke revolucije, da se konačno preko Sibira i dalekog istoka morskim putem vrati u oslobođenu domovinu. 0 toj odisejadi znao nam je pripovijedati često i vrlo zanimljivo. Vrativši se nastupa ponovo službu — kratko vrijeme kod upravne vlasti, a zatim kao direktor Otočke imovne općine. Godine 1925. postavljen je za taksatora Križevačke imovne općine i ostaje na tom položaju punih 8 godina. Qodine 1934. imenovan je za direktora Petrovaradinske imovne općine, gdje provodi u svemu 8 mjeseci, da konačno bude postavljen za direktora Kr. Direkcije šuma u Vinkovcima, gdje je službovao gotovo četiri godine i gdje ga je eto zatekla prerana smrt. Službujući ovako po raznim mjestima i na raznim važnim položajima, imao je prilike da stekne obilno iskustva u svim granama šumarstva i da u sva stručna pitanja dobije jasan uvid. Zato je pokojni Dereta bio izrazita šumarska ličnost. Sa velikom sigurnošću i sa puno ljubavi krčio je još neprokrčene staze na polju šumarstva, a gdje su one već prokrčene bile, vodio brigu da ponovo ne zarastu. Kao taksatoru imovne općine glavna mu je namisao bila: u što većoj mjeri povisiti drvnu glavnicu kupovanjem novih šumskih površina, te njegovanjem i čuvanjem lijepih mladih sastojina. Održati nužni kontinuitet u šumskoj privredi bez opasnih prekida i trzavica današnjice — bila mu je glavna briga. Na oko u tom pogledu dosta konzervativan, pokazao se kod iskorišćavanja šuma kao napredan šumar. Izrađivanje vrednijih hrastovih šuma imovne općine u vlastitoj režiji živo je kao taksator propagirao, a kao direktor Petrovaradinske imovne općine sav se za to zalagao, da imovna općina sama industrijski prerađuje svoje stare slavonske hrastike i podigne u tu svrhu potrebna postrojenja očekujući u tome veliku korist za šumoposjednika. Ako nije u tome uspio, postigao je ipak, da to delikatno pitanje, koje nitko prije njega nije onako otvoreno potakao, ostane pitanjem skore budućnosti. Svoje ideje o iskorišćavanju šuma u vlastitoj režiji u veliko je provodio kao direktor Kr. Direkcije šuma u Vinkovcima zavodeći režiju na svima mjestima i dotjeravši je do zamjerne visine. Kao prijatelj i drug bio je nenadmašiv. Svoje drugove je volio iznad svega.. Pomoći drugu moralno, a po potrebi i materijalno bila mu je osobita odlika. Za druga bi dao sve. Uvijek dobre volje i pun humora, rado je tražio društvo znanaca i prijatelja, a rado je i primao društvo, što mu je pribavilo mnoštvo prijatelja u svim mjestima službovanja. Kao prijatelj prirode i njezinih darova bio je i dobar lovac i lovom se bavio sve do kraja života. Kao starješina pokazao se objektivnim i pravičnim, a prema mlađima i vrlo predusretljivim, što mu je pribavilo velik autoritet i među potčinjenim osobljem. Bio je članom mnogih građanskih društava, jer je i među građanstvom u svim mjestima službovanja uživao velik ugled. U svojstvu oca obitelji pokazao se nada sve i kao nježan suprug i brižan otac. U brizi za zdravlje svoje jedinice kćerke, koja mu se sa suprugom nalazila na liječenju na Iriškom Vencu, došao je i sâm tamo ne nadajući se, da će ga baš tamo zateći konac života. Sahranjen je 13. jula o. g. na Novosadskom pravoslavnom groblju, kamo je ispraćen od mnogobrojnih svojih prijatelja i stručnih drugova. Ostavlja iza sebe ožalošćenu suprugu i nedoraslu kćerkicu. Umro je u najljepšoj muževnoj dobi od 52 godine, kada je bio najpotrebnijistruci i porodici. Spomen vječni neka ostane među nama na ovako odličnog druga. Slava Mihajlu. Dereti! Ing. Luka Šniajder. 459 |