DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1938 str. 47     <-- 47 -->        PDF

odluku), koja se izvrši ili ne izvrši. Odšteta se ne naplaćuje, prolaze mjeseci, godine,
a dođe i do amnestije i abolicije.


Krivični referent, kad vidi pred sobom čuvara, kako sam ga gore opisao, ne
pridaje njegovu iskazivanju osobitu vjeru i često oslobodi prijavljenoga, a takvih
čuvara nedržavnih šuma ima možda i do 75%. To su čuvari općinskih i seoskih šuma,
zemljišnih zajednica i nekih imovnih općina. Radi se o površini od kojih 1,500.000 ha
šuma i šumskih zemljišta.


Drugi slučaj. Korisnik šume, pravoužitnik ili servitutni ovlaštenik, iskrči 1 ha
šum. zemljišta, preore ga i zasije. Pravni zastupnik vlasnika šume podigne civilnu
parnicu zbog sinetanja posjeda, sudac iziđe na lice mjesta, provede postupak, izreče
presudu, prijeti kaznom, ali osuđena stranka često posjed ne vraća, već ga drži i dalje;
treba opet sudska komisija, da tužioca uvede ponovo u posjed, rastu troškovi. Rezultat:
šume nema, zemlja se napusti poslije par godina, poraste trava, korov, paprad, zemljište
je za šumsku kulturu izgubljeno, a troškovi postupka i zastupanja nekoliko su
puta veći nego vrijednost zemljišta. Seljak nastavlja krčenjem drugoga zemljišta, šarenilo
se pomalo penje prema visovima brda. 0 pošumljavanju ovako rasturenih parcela
nema govora.


Postaviti se treba u položaj sreskog šumarskog referenta u Bosni ili Srbiji, koji
mora bespomoćno da gleda nestajanje šuma.


Treći slučaj. Sreski šumarski referent duboko je uvjeren, da se u grad K. uvozi
krijumčareno drvo, ali da ipak gotovo svaki vozač ima od općine izdanu objavu
(izvoznicu) kao dokaz, da je drvo iz njegove privatne šume. Ipak se na šume u okolici
— i privatne i komunalne i državne — navaljuje s bespravnom sječom, drvo u
grad K. kao i u druge gradove uvozi se godišnje na stotine hiljada metara. Policijski
organi nerado idu na ruku šumarskom referentu, česte intervencije sa strane uspijevaju,
drvo se često ispod zapljene pušta, krivci se slabo ili nikako kažnjavaju, krijumčari
se dalje i dalje, šume se i dalje upropašćuju. Desilo se i to, da i referent i
kontrolni nadlugar, umjesto da zbog pravilnog i zakonitog postupka prema šumoštetnicima
budu nagrađeni, budu naprotiv premješteni, kako je to na kongresu u Novom
S a du prikazano.


S ovim primjerima objasnio sam, zašto je po mojem mišljenju potrebno »prethodno
sistematski i valjano organizirati i spremiti borce i navalu«. Tko i malo bolje
pozna prilike i prati pisanje Jugoslovenske šume (vidi naročito br. 6 — 1938. g.) i
Šumarskog lista kao i rad našega šumarskoga društva, a kadkad i pisanje dnevne
štampe, mora mu biti poznato, da se ne radi o broj u boraca (sreskih šumarskih referenata),
kako to misli g. R. Da ih je i još toliko, koliko ih ima, efekat bi bio isti. Nije
li ih ipak priličan broj u državnoj službi? A kako je ondje, prikazao nam je g. Dr.


2. Miletić u oči samoga kongresa u Š. Listu pod naslovom: »Savremena pitanja uprave
državnih šuma«. Odmah zatim čulo se na samom kongresu, kako se u ogromnim razmjerima
oštećuju državne šume.
Q. Dr. Ž. Miletić kaže : »Bez valjano organizovane službe čuvanja na terenu
malo (ja kažem ništa) koristi čitava organizacija i naše nastojanje da ekonomsku politiku
državnih šuma poveđemo boljim putem«; zatim, »Na desetine (ja ´bih rekao i na
stotine) hiljada hektara oduzeto je od šumske produkcije uzurpacijama pojedinaca.
Ni po donošenju Uredbe za regulisanje toga pitanja nije se stanje popravilo,« i »dobro
uređena čuvarska služba osnov je našega rada«.
Šumske štete iznose prosječno godišnje 25 do 30 milijuna dinara i paralizuju
skoro čitav čisti budžetski višak državnih šuma. Od dužnih šumskih ošteta naplaćeno
je u vremenu od 1932 do 1935 oko 1,40%. Ovo sam naveo zato, da se vidi, kako je
stanje kod te vrste šumskog vlasništva, gdje su čuvari dobro plaćeni i obezbijeđeni,
a čuvarska služba organizovana kako treba. Iz toga izlazi zaključak, da ima nešto van
zakona o šumama, što upropašćujc naše šume, sve bez razlike; ima neka viša sila,


513