DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1938 str. 50 <-- 50 --> PDF |
biti neporočno, marljivo i.za rad sposobno; sve pak ono, koje nije na svom mestu, da se ima bez ikakove bolećivosti otpustiti iz službe i zameniti« i t. d. Kao da referent može lično čuvati šume i biti neprestano na terenu, da hvata šumokvarce, dok čuvar šuma radi svoju zemlju, jer sa 50—100—200 dinara mjesečne plaće ne može živjeti. Da, g. R-u, čitav rad kongresa od 1937 g. bio je posvećen zaštiti i spašavanju naših šuma i o tome treba da se još mnogo, vrlo mnogo javno raspravlja. Samo šteta što se ne može i u dnevnoj štampi o tomu otvoreno govoriti. Ne razumijem, zašto g. R. prigovara, što se ta najranjavija strana naše šum. administracije iznosi pred »čitavu široku šumarsku javnost«. Pa to je naša prva dužnost sve dotle, dok nadležni faktori ne dođu u mogućnost da to najbolnije pitanje valjano riješe. Nema tu zlonamjerne kritike i ne ide se ovdje ni za čim drugim, već samo za tim, da se pomogne vrhovna šumarska vlast u njezinom hvale vrijednom nastojanju. Ad j). Iz odredbe se vidi, da se više puta spominju »vitalni interesi celine«. Vitalni su interesi oni, bez kojih čovjek dotično cjelina ne može nikako da živi. Ovo, zapravo i prečesto naglašavanje i u ovoj odredbi kao i inače u šumarskim krugovima, kako je »šuma u vitalnom interesu naroda«, kao da bi bez šume sasvim propao svijet, u očima drugih struka i onih, koji imaju vlast u rukama (a to su danas ui glavnom pravnici) gubi mnogo na svojoj ozbiljnosti i zato to naglašavanje svuda i svakom prilikom ,možda nam više škodi nego koristi. Ni propaganda ne treba da se služi ovakovom argumentacijom. Kad već g. R. nije razumio moje pod slovom j) podrobno raščlanjeno pitanje, dodajem svojim primjedbama i ovo: Zakon o šumama pozna javne interese, a ne vitalne, a ti se interesi u svemu ne podudaraju, već donekle. Ako je naredbodavac pod vitalnima mislio javne interese, onda smo na čistu, a ta se jasnoća i traži, jer se bez toga jedna važna odredba ne može zamisliti. Ad k). Na moja konkretna pitanja trebalo je dati i konkretan odgovor, a ne odgovarati paušalno i linearno, da »su šume iz §-a 56 Z. š. posve obezbedene«, jer to ne može šumarske organe kod opć´h upravnih vlasti zadovoljiti. Stručnoj je javnosti poznato, da se vrlo mnoge komunalne šume, osobito općinske i seoske, upropašćuju, dok g. R. tvrdi, da su one obezbijedene. Ja zaista ne znam, što bih na to odgovorio g. R-u, već da su zaista obezbijedene, ali samo u teoriji. Ad 1). Ovdje g. R. malo ponavlja, što je već rečeno. Ne mogu razumjeti ni to, kako će šef odsjeka za šumarstvo vršiti »strogu kontrolu« nad načelnikom ´upravnog odjeljenja banske uprave, a po predmetima šumsko-upravnog postupka. To važi i za sreskog šumarskog referenta vis-a-vis sreskoga kaznenoga referenta. Još g. R. smatra, da je odsjek »i te kako nadležan za to i dužan da zavede reda u poslovanju«. Potrebno je službenicima objasniti, na koji će oni način to sprovoditi — u drugoj radnoj jedinici. Opet kažem, pravnici se raduju, kad čuju kako šumari i sa visokog položaja gledaju na uređenje naše administracije. O tome, kako mnogi političari ne dozvoljavaju da dolazi do ovršnog naplaćivanja dužnih šum. odšteta po zasebnim egzekutorima, odgovorit ću g. R-u, kad se budu mogli davati takovi odgovori. Kao činovnika ministarstva, koji je putovao službeno Bosnom, nadam se da ga više ne interesuju ovakova pitanja. Ad m). Odgovoreno pod ad h). Da smo zaista slabi šumarski političari i da do danas nemamo izgrađenog šum. političkoga programa, žalosna je istina. I o tom će biti uvjeren g. R., kad se bude moglo javrto sve da kaže. U najmanju ruku pohvalna je akcija, kad tko od drugova u vezi rada kongresa , otvori javnu diskusiju o sačuvan ju šuma kao primarnom i najvažnijem (gorućem) pitanju i kad taj kaže, da na tom treba da rade prvoklasni stručnjaci. U očima čitalaca ostao bi bio g. R. otmjen polemičar, da povodom mojih riječi »prvoklasni stručnjaci« nije unio u raspravu opet ličnu notu dodavši frazu »hine illae lacrimae« ili drugim riječima »u tom grmu zec leži« i gledajući u meni neku bolesnu i povrijeđenu ambiciju. 516 |