DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1938 str. 33 <-- 33 --> PDF |
te pruža uslijed toga vjetru manji; otpor. Osim toga i težište njegovo je niže pri zemlji. Sadimo li u vinograde, voćnjake i ostale kulture sa rubova prema vjetru redove uskih čempresa, ti će u dobroj, đubrenoj zemlji i zaštićeni od napadaja stoke vrlo brzo podići se, sastati se stablo sa stablom i stvoriti ubrzo, za kojih 8 do 10 godina, visok neprobojan zid prema vjetru, u čijoj zaštiti mogu ostale kulture bolje uspijevati. Čempres potječe iz Male Azije, ali se u našem Primorju odavna udomio, a uspijeva svuda gdje i maslina. Sušu dobro podnosi i zasađen dobro se hvata. Uski čempres svojim uzrastom nadmašuje borove, raste pravo i na najgorem, plitkom, tlu. Visina od 20 m nije za nj ništa osobita. Radi uske krošnje, koja počima odmah pri zemlji, ne otima zraka niti ne zasjenjuje svoj neposredni okoliš, a refleks sunca od njegovog zelenila nije ni nalik na refleks užarenog i osvijetljenog zida. Kraj toga je i zimzeleno drvo. Njegove žile ne šire se daleko u stranu. Upotreba čempresovog drveta je mnogostrana. Radi pravnog rasta služi za kolje, za rogove i grede, te za jarbole ribarskih brodova. U Italiji upotrebljuje se u stolarstvu i za pokućtvo zbog odličnog mirisavog drveta, jer ima finu strukturu i izgled ariševog drveta. Sađen u pojasima služi kao barijera protiv vjetrova, naročito u Kalabriji, u Siciliji i Sardiniji, a i protiv pješčanih vihora u Sjevernoj Africi. U samoj Italiji čempres se u zadnje vrijeme mnogo cijeni i uzgaja. Uočiv njegova tehnička svojstva i njegovu važnu zaštitnu funkciju od vjetrova počeo sam godine 1931. kao sreški; šumarski referent u Supetru na Braču da propagiram uzgoj čempresa, a naročito u cilju obranbenih pojasa za zaštitu postojećih poljoprivrednih kultura od vjetrova. Propaganda čempresa naišla je odmah na razumijevanje u narodu. Najstariji egzemplari čempresa na Braču broje nešto preko 40 godina, te se nalaze većinom na grobljima i nešto malo kao primjesa vještačkim kulturama alepskoga bora. Jedina poteškoća bila je baš u tome, što se čempres ranije sadio najviše na grobljima, te se s toga smatrao kao drvo groblja i simbol zagrobnog života, a svijetu nije bio baš simpatično drvo. No već u jesen 1932. počeli su seljaci potraživati čempresove sadnice. U sezoni 1933/34 posadili su oko 110.000 sadnica u obranu vinograda i voćnjaka, a god. 1934°35 oko 170.000 sadnica. Sadnice je uzgajao i dobavljao sreški šumski rasadnik u Supetru, postavno u pojedina sela, računajući od 100 sadnica 1—2 Din za podmirenje troškova iskopa, pakovanja i prevoza. Seljaci iz neposredne blizine dobivali su ih naravski potpuno besplatno u samom rasadniku. Okolnost, da su ljudi ipak nešto plaćali za sadnice, mogla je samo povoljno da utječe na uspjeh sadnje, jer su bolje pazili kod sadnje, kad su već nešto potrošili za sadnice. Ostale vrste drveća narod je manje tražio, osim nešto malo alepskog bora, japanske sofore za pčelare i nekih ukrasnih biljaka. Nastavi li se sadnjom čempresa u ovom smislu i obimu, moći će otok Brač u bliskoj budućnosti imati svoje kulture zaštićene od najvećih neprijatelja: bure i južine. Daljnja propaganda u tu svrhu neće biti više ni potrebna, jer će samo nekoliko uspjelih pojaseva biti dovoljno da živim primjerom dokaže korist ovoga rada. Nema sumnje, da će 500 km zaštitnih pojaseva od 2 reda čempresa biti od neprispodobivo veće koristi nego li 100 ha šume u jednom kompleksu. Jednaka je naime količina 567 |