DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1938 str. 36     <-- 36 -->        PDF

duši i prilikama, u kojima ovaj živi. Za to mu je bilo najjednostavnije


pridržavati! se svagdje paragrafa šumskog zakona i tehnike pošumljava


nja. Mora se priznati i to, da´ je prvih deset poratnih godina vladalo na


Kršu osjetljivo pomanjkanje šumarskog stručnog osoblja. Silna energija,


moralna i materijalna, ulagana tako bez duha morala je na koncu konca


iskazati slab uspjeh. Premda je tehnika pošumljavanja ostala u glavnom


ista, zastarjele metode rada moraju se napustiti, jer se Kraško pitanje


s uspjehom može da rješava najlakše na seljačkoj osnovici.


Ovaj prikaz nema namjere ni ne može da negira uspjehe šumara.


On želi samo da pokaže jedan od puteva, koji sa manje muke, a s više


uspjeha mora dovesti do postepenog pošumljavanja Krša.


Moram još da naglasim, da mi je istoimeno predavanje g. Ing. A.


Premužica na šumarskoj ekskurziji Sušak—Rab 1932. god. dalo jakog


poticaja za promatranje, razmišljanje i rad u ovom pravcu.


Résumé.
En s´appuiant sur les idées exposées ici sous le meme titre par M. A. Premužić (voir


p. 2 de cette meme revue pour l´année 1937), l´auteur expose ses propres vues sur le probleme
du reboisement de notre Carst Adriatique.
Ing. BRANISLAV PEJOVIĆ (SKOPLJE).


POTREBA RACIONALNOG SMOLARENJA
KOD NAS


(NÉCESSITÉ, CHEZ NOUS, D´ UN GEMMAGE RATIONNEL)


Pitanje industrijskog smolarenja kod nas, osim jednog izuzetka,
nije naišlo na povoljno rešehje i pored ogromnog značaja svih derivata
smole u tehnici i privredi. Kod nas posle rata investirani su mnogi kapitali
u nove industrije, zahvaljujući sirovinama, koje su se mogle lako
dobaviti i koje imamo u dovoljnim količinama. U šumarskoj privredi većim
delom upućeni smo na iskorišćavanje drvne mase mehaničkim putem.
Tek poslednjih godina vidimo u šumarstvu zastupljenu i hemijsku
industriju, koja iskorišćuje drvo kao polaznu materiju (npr. proizvodnja
celuloze, destilacija drveta, u poslednje vreme uspeli pokušaji dobijanja
šećera i benzina). Iskorišćavanje otpadaka osobito je razvijeno u Nemačkoj
za dobijanje drvene vune (Holzwolle). Preduzeće I. G. Farben-
Industrie podićiće ove godine u Wolfen-u fabriku, koja će dnevno proizvoditi
80 tona drvene vune i 140 tona celuloze pretežno od bukovog
drveta.


Poslednjih godina stalno se povećava i proizvodnja smole s obzirom
na to, da njeni derivati nalaze sve veću primenu. Poznata je činjenica,
da borovi obiluju smolom, neki manje, drugi više. Zahvaljujući ovoj
njihovoj osobini smolarenje je bilo razvijeno još u starom veku. Posle
svetskog rata zahvaljujući razvoju hemijske industrije oseća se sve
intenzivnije smolarenje naročito u pojedinim evropskim državama, koje
se ovom privrednom granom nisu bavile ili pak u vrlo ograničenoj merü,
zadovoljavajući na taj način bar delimice svoju potrošnju. Međutim srao


570




ŠUMARSKI LIST 11/1938 str. 37     <-- 37 -->        PDF

larska industrija kod nas iz nepoznatih razloga nije se mogla ostvariti i
pored potrebe, koju već odavna osećamo. Veliki kompleksi crno-borovih
šuma koji bi državi pružili osetne prihode, da su privedeni smolarenju,
ostali su i dan danas da očekuju po svoj prilici udar sekire sa jednim
ubedenjem, da je pojam rentabiliteta u ovom slučaju najbolje rešen. Osim
toga u našoj stručnoj literaturi, koja je u prvom redu pozvana, da smolarsko
pitanje i kod nas pokrene, vidimo jedno krajnje neinteresovanje, sa
izuzetkom svega nekoliko članaka, koji su napisani od strane g.g. prof.


dr. Ugrenovića, ing. Markovića i ing. E m a.* Prema njegovoj
važnosti smolarenju bi se trebala pokloniti veća pažnja s obzirom na
sve veću potrošnju kolofona i terpentinskog ulja kod mnogih industrija.
I pored toga što smola spada u sporedne šumske produkte, u više slučajeva
prihodi od smolarenja mogu biti vrlo unosni, kao što je n. pr. u
francuskom Lande-u i u S. A. D. (u Georgiji i Floridi). Danas u modernom
šumarstvu pojam glavnih i sporednih šumskih produkata izgleda da je
bar donekle preinačen u korist ovih poslednjih, Sve objektivne kalkulacije
opravdavaju smolarenje i iz jednog važnog razloga, a to je, što se
ovim načinom ne remeti onaj potreban sklop šume, koji bi bio prekinut,
kada bi se dotične šume sekle. Ukratko rečeno, smolarenjem produžuje se
život jednoj šumi i pod najidealnijim uslovima omogućava se njena regeneracija.
Neosporno se kod nas površine pod šumom svakog dana smanjuju
usled privođenja rentabilnijim kulturama, a delimice i usled devastacije,
Mnogobrojna pošumljena peskovita zemljišta, naročito ona u Francuskoj
i bivšoj Austriji, privedena su smolarskoj privredi, kako bi na
neki način davala bar izvesne prihode, a da se teškom mukom podignute
šume održe što duže. Slika 1 pokazuje deo šume pored Atlantika.


Glavni razlozi, koji nas upućuju na racionalno industrijsko smolarenje
na široj osnovi, su sledeći:


1) Naša godišnja potrošnja kolofona iznosi iznad 2000 tona, a terpentinskog
ulja cea 450 tona. Za ove količine plaćamo inostranstvu sumu
od preko 10 miliona dinara. S obzirom na pogodnost smolarenja kod nas
ova bi suma jednim delom bila za isplaćivanje siromašnog radništva, te
bi se u smolarenim krajevima delimice resilo pitanje nezaposlenosti. Zatim,
ova suma bila bi u neku ruku nacionalna prištednja, jer ne bi teretila
naš trgovački bilans.


2) Izvesni kompleksi crno-borovih šuma u Bosni i Južnoj Srbiji
vrlo su pogodni za smolarenje, te investirani kapitali mogli bi se lako
amortizirati. Treba obratiti pažnju na to, da po mogućstvu ima u blizini
puteva, radi lakšeg prenosa dobijenog materijala.


3) Treba stvoriti u zemlji potrebne količine derivata smole za
nesmetani razvoj industrija, koje ih troše.
Najviše troše kolofon industrija lakova, industrija hartije (prof. ing.


V. S t o j a n o v upoređuje kolofon i celulozu za fabrikaciju hartije sa
* članci, koji se odnose na smolarenje: 1.) Ugrenović-Šolaja, Glasnik
za šumske pokuse god. 1931 i 1937; 2) A. Oerstmann, Š. L. str. 142 od 1917 god.;
3.) Ugrenović, Š. L. mart 1928 g.; 4.) Š a c k i, Š. L. od 1928 g.; 5.) Lj. Marko
v i ć, Š. L. april-maj-juni 1934 g., »Luč« 1938 g. i u dnevnim listovima; ..) Em,
Š. L. april-maj-juni 1934 g.


571




ŠUMARSKI LIST 11/1938 str. 38     <-- 38 -->        PDF

ugljenom u industriji gvozda*), industrija sapuna. Treba osobito naglasiti,,
da se kolofon upotrebljava u industriji zemaljske odbrane, što još više
ističe potrebu, da se što ranije otpočne sa smolarenjem kod nas. Terpentinsko
ulje. nalazi primenu u medicini, za proizvodnju sintetičkog kamfora,
u industriji boja, za spravljanje raznih masti i maziva, za vojne
potrebe. Derivati smole, pošto imaju primenu kod industrije narodne
odbrane, podložni su za vreme rata, usled njihove konjunkture, većem
skakanju cena. Na pr. za vreme svetskog rata i danas u Španiji.


Smola se u glavnom dobija putem smolarenja t. j . ranjavanjem živih
borovih stabala. Na ovakav način dobija se i kaučuk u šumama Južne
Amerike. Ali u izvesnim malim količinama dobijaju se derivati smole
prilikom proizvodnje drvnine (utrljanice) od četinara (bor i smrča),,
zatim putem ekstrakcije isitnjenog borovog materijala sa alkoholom, ben-


Sl. 1. Mimizan 1937 g. Podignuta šuma SI. 2. Francuski smolarski alat.
od P. maritima. Vidi se uticaj vetrova


zinom i benzolom (u Švedskoj). Međutim je svuda zastupljeno smolarenje,
gde klima i ekološki uslovi za to pružaju iole mogućnosti.


Kod nas primitivnim smolarenjem već nekoliko decenija bave se
tri sela u Južnoj Srbiji u Poreču i to: Taževo, Trebovlje i Borova
Breznica. Seoske šume iskorišćuju se još i vađenjem luči, koju prodaju
u okolnim varošicama. U toku 1932. god. otpočela je Direkcija Šuma u
Skoplju sa prvim smolarskim opitima u Jugoslaviji na većem prostranstvu,
u državnim crno-borovim šumama u slivu reke Treske, zv. »Kapina-
Podište«. Broj opitnih polja svake je godine povećavan, tako da ih samo
u Marihovsko-Roždenskim planinama ove godine (1938) ima sedam, sa
preko 2500 belenica (kara). U ovom delu opiti se vrše na belom i crnom


* Oodišnik B. I. A. D. 1938 g. str. 222.
572




ŠUMARSKI LIST 11/1938 str. 39     <-- 39 -->        PDF

"boru. Zatim postoje dva opitna polja na Koritniku kod Prizrena na P.
leucodermis i na Peristeru kod Bitolja na P. Peuce. Početkom 1935 god.
u Poreču otpočelo se je smolarenje i te je godine dobijeno cea 65 tona
smole. Ovaj početak, i ako izgleda beznačajan prema našem uvozu, treba
ga istaći, jer je to prvi korak smolarenja kod nas. Ova državna smolarska
režija nadamo se da će utrti put jednom intenzivnijem smolarenju
na većim površinama. U toku 1936 god. dobijeno je 112 tona smole, a
1937 g. 150 tona. Preliminarom za 1938 g. predviđeno je smolarenje na
površini od 1300 ha. Prinos se računa na 115 + 70 tona seljačke smole,
koja će se otkupiti.


Kolofon i terpentinsko ulje, koje proizvodi ova režija, je odličnih
kvaliteta. Postignuti procenti su sledeći: za kolofon 70%, za terpentinsko
ulje .°/.. Ma da bi procenat terpentinskog ulja trebao da bude veći,
usled nepodesnosti destilacionog postrojenja veći se procenat i ne može
polučiti. Neminovna je potreba, da se nabave moderne instalacije, jer na
taj način povećaće se prinos u terpentinskom ulju. Crni bor laboratorijski
ima oko 22% ulja, a praktično se može dobiti cea 20—21%. Doduše pre


si. 3. Državna smolarska režija u Kapini. Foto Em.


liminarom za 1938 god. predviđene su izvesne opravke i zamene nekih
delova instalacije, samo time neće se baš mnogo postići. Istina, do sada
dobijena količina smole nije velika, da bi se rentirala nabavka jedne
skupe instalacije, ali s obzirom na to, da će se vremenom razgranati smolarenje
na većim površinama i da će se u samom Poreču smolariti još
jedan duži niz godina, ovo su dovoljni razlozi za nabavku solidnijih instalacija.
Najveće količine produkata ove režije prodaju se u Skoplju. Veće
količine terpentinskog ulja kupuje Ministarstvo saobraćaja, vojske, farmaceutska
industrija i dr. Kolofon najviše troše industrije sapuna, lakova,
vojni zavodi i dr.


Već trogodišnje iskustvo, može se reći, dovoljno je za osnivanje
smolarske industrije i u drugim pogodnim krajevima naše države. Pomišljalo
se najpre na mogućnost smolarenja u Morihovsko-Roždenskim
planinama na jugu države. Ali radi slabih komunikacija za sada ovaj deo
ne će doći u obzir, u koliko se ne izgrade potrebni putevi. U roždenskom


573




ŠUMARSKI LIST 11/1938 str. 40     <-- 40 -->        PDF

delu nalaze se i rudne (hromne) naslage, te verovatno da će se i radi


njihove eksploatacije morati u dogledno vreme da izrade potrebni pu


tevi, koji bi koristili u isto vreme i za prevoz smolarskih produkata do


železničke pruge (Demir-Kapija). Ne treba se ograničiti samo na Južnu


Srbiju. Izvesni kompleksi u Bosni mnogo su povoljniji za smolarsku pri


vredu. Prinos smole po stablu u odnosu na iskorišćenu površinu belenice


(kare) zadovoljava s obzirom na klimatske prilike kod nas i na biološke


osobine crnog bora.


U kratkim potezima prikazaćemo smolarenje u drugim državama


i koristi, koje ovaj način iskorišćavanja šuma pruža. Najveće smolarene


površine nalaze se u S. A. D., u pokrajinama: Georgia, Florida, Alabama,


Carolina. Smolari se na P. palustris i P. heterophilla. Godišnja produkcija


kolofona i terpentinskog ulja iznosi cea 500.000 tona. U toku 1936-37 god.


SI. 4. Mimizan, belenje (piquage). SI. 5. Mimizan, skupljanje smole 1937 g.


produkcija se povećala na 563.600 tona. U svetskoj produkciji S. A. D.
učestvuju sa 56% (za 1936-37 god.). Na izvoz pada oko 50%. Tamo
postoji nekoliko velikih smolarskih preduzeća, od kojih treba spomenuti
»Naval Stores Co«. Smolarske izvozne luke su: Jacksonville, Pensakola
i Savannah. Izvoz najviše otpada na južno američke države, Japan, Englesku,
Nemačku.*


Kod evropskih država smolarenje je osobito zastupljeno u Francuskoj!
Prostrani Landes, koji je u glavnom pošumljen u toku XIX. veka,
priveden je smolarskoj privredi. Na taj način vezano je peskovito zemljište
duž Atlantika i umanjeno dejstvo vetrova (si. 1). U Francuskoj
smolari se na cea 800.000 ha. Najvećim delom zastupljene su privatne


* Qamble´s international Naval Stores year book for 1937-38 g.
574




ŠUMARSKI LIST 11/1938 str. 41     <-- 41 -->        PDF

šume, sa 680.000 ha. Smolari se na P. maritima odnosno, kako ga Francuzi
zovu, »l´arbre d´or«. Smolarski izvoznički centri su Bordeaux i Dax.
U Bordeaux-u nalazi se L´institut du Pin, koji je osnovan posle rata
privatnom inicijativom.


Francuska proizvodi godišnje kolofona cea 70.000 tona, a terpentinskog
ulja cea 20.000 tona.** Od ove količine veći deo se izvozi poglavito
u Englesku, Nemačku, Italiju, Jugoslaviju. Francuski derivati
smole uživaju najbolji glas po svojim tehničko-hemijskim osobinama.


Rusija je sa smolarenjem otpočela tek od 1926 god. Ako produži
sa istim tempom, verovatno će preteći Francusku. Smolare se šume
belog bora. Celokupno smolarenje je organizirano u veliki trust »leshim
«. U Rusiji se je proizvodnja rapidno povećala. Tako dok je 1926 god.
dobijeno svega 413 tona smole, već 1932 god. cifra se povećala na 56.653
tona smole. Čak na lesohemiskom institutu u Arhangelsku osnovana je


SI. .. Kapina, francuski metod rada SI. 7. Perister, opitim polje, nemački
1937 g. metod rada 1936 g.


katedra za nauku o smolarenju. Poslednjih godina sa povećanom proizvodnjom
zapažen je i ruski izvoz derivata smole. Čak i kod nas počeo
se uvoziti ruski kolofon i terpentinsko ulje.


Portugalija smolari već nekoliko decenija i to na P. maritima i


P. nigra. Smolarenje je najviše zastupljeno u provincijama Minho, Dourobeira
i Estramadura. Godišnja proizvodnja iznosi cea 40.000 tona ko.lofona
i terpentinskog ulja. Veći deo izvoza otpada na Nemačku. Usled
građanskog rata u Španiji u toku 1937. god. povećana je proizvodnja
za 40%.
** Bulletin de l´Institut du Pin oct. 1935 g.


575




ŠUMARSKI LIST 11/1938 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Momentano je smolarenje u Španiji u zastoju. Veći deo smolarenih
šuma je u rukama nacionalista, cea 80%.* U normalnim prilikama proizvodi
se u Španiji oko 28.000 tona kolofona i terpentinskog ulja. Smolari
se u provincijama Valladolid, Segovia, Avila, Burgos, Quadalajara, Granada,
Malaga.


Za nas osobito je važno smolarenje u Grčkoj, budući da smo znatni
konzumenti njenih derivata smole. Smolari se na P. maritima i P. halepensis.
U toku 1937 god. proizvedeno je kolofona 18.750 tona, a terpentinskog
ulja 5.200 tona. Najveći naš uvoz iz Grčke bio je 1935-god., kada
smo uvezli kolofona 741 tonu i terpentinskog ulja 208 tona. Usled blizine
i niskih cena grčki proizvodi lako su osvojili naše tržište. Grčki izvoz
kolofona i terpentinskog ulja upućen je u Italiju, Rumuniju, Nemačku i
Jugoslaviju.


U bivšoj Austriji smolarenje je jako razvijeno. Smolari se na P.
nigra, naročito u blizini Wiener-Neustadta. Godišnja proizvodnja iznosi
cea 8.000 tona kolofona i terp. ulja, od koje količine neznatan deo otpada
na izvoz. U Nemačkoj smolarenje je slabo razvijeno. Smolarena površina
tek ako iznosi 4.000 ha. Nemačka je u glavnom upućena na uvoz ovih
produkata. Poljska smolari na P. silvestris. Godišnja proizvodnja iznosi


5.000 tona kolofona i terpentinskog ulja, koja količina zadovoljava njenu
potrošnju.
U Bugarskoj otpočeto je sa smolarskim opitima 1934. god., izvodi
ih prof. ing. V. S t o j a n o v na P. silvestris. Cilj je ovih opita, da pruže
jasnu sliku prinosa po stablu. Prema dosadašnjim rezultatima svi su izgledi,
da će se i u Bugarskoj uvesti racionalno smolarenje. Godišnja
potrošnja kolofona iznosi cea 700 tona.**


Iz same proizvodnje u pojedinim državama možemo zaključiti, kolika
je važnost i potreba za planskim smolarenjem kod nas. Naša sadašnja
proizvodnja od svega 150 tona smole toliko je beznačajna prema
našoj potrošnji od preko 2.000 tona kolofona i 450 tona terpentinskog
ulja, da je prosto nezapažena u našem privrednom životu. Verovatno
i mnogi šumarski stručnjaci neznaju za ovu jedinu smolarsku režiju usled
njenog valjda malog delokruga u odnosu na celokupnu šumarsku privredu
kod nas. Ipak ovaj skromni početak treba sa simpatijama da bude
primljen od naše stručne javnosti i da omogući prelaz na intenzivnije
smolarenje na većim površinama u što skorije vreme. Stvaranjem nacionalne
smolarske industrije pružićemo mnogim industrijama, a naročito
industriji narodne odbrane, još veći zamah, što treba i da bude cilj državne
politike.


Résumé. L´auteur expose la nécessité de l´industrie résiniere en Yougoslavie.
Notre consommation de colophane est 2000 t. et de l´essence térébinthine 450 t. Parce
qu´il existe des pineraies dans la Serbie du Sud et dans la Bosnie, il est d´une nécessité
qu´on commence le plut tôt possible avec le gemmage intensif. En Yougoslavie n´ existe
que l´industrie résiniere de l´Etat dans la Serbie du Sud aux environs de Skoplje dont
la capacité a présent est trop petite. En 1937 on a obtenu 150 t. de la résine et en
1938 on a prévu 185 t. Puis, il existe un grand nombre des champs d´essais pour les
recherches sur le gemmage de Pinus nigra, P. silvestris, P. peuce et P. leucodermis.


* Naval Stores Review 7 mai 1938 g.
** Detaljnije vidi God. agron-lesovod. fakulteta 1937 g.
576