DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 22     <-- 22 -->        PDF

4) S a v s k a. U god. 1933. donesena je naredba broj 23.005-111-1933.
od 20. maja 1933. o postavljanju čuvarskog (lugarskog) osoblja u nedržavnim
šumama.


5) Vardarska banovina smatra, da je za svoje područje
riješila pitanje čuvanja nedržavnih šuma organizovanjem zadružnog čuvanja
šuma. Za teritorij te banovine važi Naredba bana o zadružnom
čuvanju nedržavnih šuma u vardarskoj banovini od 20. maja 1935. god.


III. broj 1501—1935. god. i Pravilnik bana o prikupljanju i trošenju fonda
za zadružno čuvanje i unapređenje nedržavnih šuma u vardarskoj banovini
od 20. V. 1935. god. III. broj 1502/1935 g.
Zbog njezine važnosti potrebno je nešto reći o njezinim osnovnim
odredbama. Zadružne čuvare šuma postavlja ban. Oni mogu biti premještavani
po čitavoj banovini. Ban određuje nagradu, koju isplaćuje
sreski načelnik. Troškove čuvanja snose svi vlasnici udruženih šuma
prema površini. Osniva se »Fond za čuvanje i unapređenje nedržavnih
šuma«. Pored tangente vlasnika šuma u taj se fond plaća stanoviti % od
prodaje šum. proizvoda. Čuvar šuma odgovara disciplinski sreskom načelstvu,
a prijavljen mora biti kod okružnog ureda za osiguranje radnika.


Nastojanjem šumarskog odsjeka ta je banska uprava počela radikalno
rješavati pitanje čuvanja nedržavnih šuma tako, da je krajem
1935. god. ban te banovine postavio 137 zadružnih čuvara šuma sa troškom
od 750.000 din. godišnje u 44 sreza (što ih svega ima u toj banovini,
a sa 20 šum. srez. referenata.) Poteškoća je odmah nastala u plaćanju
tih čuvara i u tomu, što su pojedine općine izjavile žalbe na postavljanje
zadružnih čuvara šuma. Zatraženu novčanu pomoć iz Fonda za pošumliavanje,
a za olakšicu u plaćanju zadružnih čuvara šuma nije banska
uprava dobila. Kako se vidi iz izvještaja banske uprave broj III. 3105 od


18. VII. 1936., ta uprava namjerava likvidirati sistem zadružnog čuvanja
šuma, ako ne dobije od Ministarstva šuma i rudnika novčanu pomoć.
Ministarstvo š. i r. (akt. broj 2133 od 11. II. 1936) nije moglo u tu svrhu
odvojiti ništa, jer nema kredita, ali upućuje bansku upravu, da općinske
uprave u svoje budžete unesu potrebne svote novca za svoje čuvare,
a gdje je to moguće i za čuvare ostalih šumoposjednika u svojem području,
koji bi općini plaćali poseban doprinos s općinskim prirezom na
zemljarinu. Ujedno upućuje i na novčanu pripomoć za ovu svrhu iz banovinskog
budžeta.
Danas, poslije tri! godine, piše Ing. D. Veličkovi ć u ovogod.
Šumarskom Listu (str. 427), da »pokušaj sa zadružnim čuvanjem nije
dao očekivane rezultate iz više razloga«.


Odsjek za šumarstvo suviše je naglo proveo tu inače tako potrebnu
i prisilnu mjeru, bez koje se neće moću sačuvati naše komunalne
male šume, ali nije znao predvidjeti njezin neuspjeh kako iz formalnih
tako i materijalnih razloga.


Iz formalnih razloga naredbu je mogao ban donijeti samo po prethodnorn
pristanku gosp. ministra unutrašnjih dela (i g. ministra š. i r.) u
smislu § 67. zakona o unutrašnjoj upravi, tako da ili izda naredbu općeg
značaja ili da izda odredbu za pojedini konkretni slučaj.


z toga mogao je ban izdati potrebnu konkretnu odredbu samo
po i "iscanku lica, čije šume treba da čuva zadružni čuvar.
Po ovomu nije postupljeno. Pa i sam naziv »zadružno« čuvanje
ne odgovara stvarnosti. Općine i sela kao vlasnici šuma nisu se uopće


628