DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 22 <-- 22 --> PDF |
4) S a v s k a. U god. 1933. donesena je naredba broj 23.005-111-1933. od 20. maja 1933. o postavljanju čuvarskog (lugarskog) osoblja u nedržavnim šumama. 5) Vardarska banovina smatra, da je za svoje područje riješila pitanje čuvanja nedržavnih šuma organizovanjem zadružnog čuvanja šuma. Za teritorij te banovine važi Naredba bana o zadružnom čuvanju nedržavnih šuma u vardarskoj banovini od 20. maja 1935. god. III. broj 1501—1935. god. i Pravilnik bana o prikupljanju i trošenju fonda za zadružno čuvanje i unapređenje nedržavnih šuma u vardarskoj banovini od 20. V. 1935. god. III. broj 1502/1935 g. Zbog njezine važnosti potrebno je nešto reći o njezinim osnovnim odredbama. Zadružne čuvare šuma postavlja ban. Oni mogu biti premještavani po čitavoj banovini. Ban određuje nagradu, koju isplaćuje sreski načelnik. Troškove čuvanja snose svi vlasnici udruženih šuma prema površini. Osniva se »Fond za čuvanje i unapređenje nedržavnih šuma«. Pored tangente vlasnika šuma u taj se fond plaća stanoviti % od prodaje šum. proizvoda. Čuvar šuma odgovara disciplinski sreskom načelstvu, a prijavljen mora biti kod okružnog ureda za osiguranje radnika. Nastojanjem šumarskog odsjeka ta je banska uprava počela radikalno rješavati pitanje čuvanja nedržavnih šuma tako, da je krajem 1935. god. ban te banovine postavio 137 zadružnih čuvara šuma sa troškom od 750.000 din. godišnje u 44 sreza (što ih svega ima u toj banovini, a sa 20 šum. srez. referenata.) Poteškoća je odmah nastala u plaćanju tih čuvara i u tomu, što su pojedine općine izjavile žalbe na postavljanje zadružnih čuvara šuma. Zatraženu novčanu pomoć iz Fonda za pošumliavanje, a za olakšicu u plaćanju zadružnih čuvara šuma nije banska uprava dobila. Kako se vidi iz izvještaja banske uprave broj III. 3105 od 18. VII. 1936., ta uprava namjerava likvidirati sistem zadružnog čuvanja šuma, ako ne dobije od Ministarstva šuma i rudnika novčanu pomoć. Ministarstvo š. i r. (akt. broj 2133 od 11. II. 1936) nije moglo u tu svrhu odvojiti ništa, jer nema kredita, ali upućuje bansku upravu, da općinske uprave u svoje budžete unesu potrebne svote novca za svoje čuvare, a gdje je to moguće i za čuvare ostalih šumoposjednika u svojem području, koji bi općini plaćali poseban doprinos s općinskim prirezom na zemljarinu. Ujedno upućuje i na novčanu pripomoć za ovu svrhu iz banovinskog budžeta. Danas, poslije tri! godine, piše Ing. D. Veličkovi ć u ovogod. Šumarskom Listu (str. 427), da »pokušaj sa zadružnim čuvanjem nije dao očekivane rezultate iz više razloga«. Odsjek za šumarstvo suviše je naglo proveo tu inače tako potrebnu i prisilnu mjeru, bez koje se neće moću sačuvati naše komunalne male šume, ali nije znao predvidjeti njezin neuspjeh kako iz formalnih tako i materijalnih razloga. Iz formalnih razloga naredbu je mogao ban donijeti samo po prethodnorn pristanku gosp. ministra unutrašnjih dela (i g. ministra š. i r.) u smislu § 67. zakona o unutrašnjoj upravi, tako da ili izda naredbu općeg značaja ili da izda odredbu za pojedini konkretni slučaj. z toga mogao je ban izdati potrebnu konkretnu odredbu samo po i "iscanku lica, čije šume treba da čuva zadružni čuvar. Po ovomu nije postupljeno. Pa i sam naziv »zadružno« čuvanje ne odgovara stvarnosti. Općine i sela kao vlasnici šuma nisu se uopće 628 |